Pratite nas

BiH

Nijemi akteri na sceni i nezainteresirana publika

Objavljeno

na

Na pragu smo praktički prvih pravih izbora za Europski parlament, a kampanje gotov da i nema. I ono što čujemo svodi se uglavnom na neke domaće teme, međusobne obračune i prozivke i netko sa strane ne bi uopće mogao zaključiti o kakvim se izborima radi. HDZ poručuje Savezu za Hrvatsku kako je loša kopija originala, tj. HDZ-a, a ovi iz Saveza uzvraćaju: da vi ste originalna partija. Naravno, napada se “nesposobna vlada” i traže prijevremeni izbori.

Jedni bučno govore o domoljublju, a drugi o civilizacijskim stečevinama.nijemi akteri

SDP-eova perjanica Biljana Borzan sa zabrinutošću upozorava na jačanje konzervativnih snaga i u nas i u Europi, nudeći svoju socijaldemokratsko-liberalnu opciju, koja se tobože zalaže za Europu jednakih, solidarnih, tolerantnih i ravnopravnih ljudi. Ona, dakako, uopće ne razumije da liberalna ideja počiva na socijalnom darvinizmu, dakle sve prije negoli solidarnosti, jednakosti i ravnopravnosti, dok je od socijaldemokracije ostalo samo ime.

Skoro ništa ni od koga nismo do sada imali priliku čuti kako to naši budući zastupnici u EU parlamentu zamišljaju Europsku uniju, kao visokocentraliziranu superdržavu ili kao zajednicu suverenih naroda i država, o čemu će se svakako biti još puno rasprave tamo gdje će oni sjediti i zasjedati. Bilo bi također zanimljivo saznati za njihov stav glede proširenja Unije na naše susjede. Hoće li oni slijediti stavove aktualne vlasti koja pristaje na bezuvjetno proširenje, bez obzira na niz neriješenih pitanja u odnosu na nas, ili će se ipak zauzeti za prethodno rješenje tih još otvorenih problema. Posebno je za nas važno pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji će svakako ovisiti o stavovima bruxelleske administracije.

Koji su to, nadalje, projekti za koje će hrvatska reprezentacija lobirati, hoće li tražiti odobrenje za proglašenje gospodarskog pojasa, za kakva moralna načela će se opredjeljivati, hoće li međusobno surađivati i skupa braniti nacionalne interese ili će se razdijeliti po ideološkim i svjetonazorskim načelima i shvaćanjima? Nitko se i ne osvrće na stanje u Ukrajini i eventualno naš odnos prema njemu. Sve su to dvojbe koje će, kako stvari stoje i kako kampanja teče, ostati dvojbama do samog finiša utakmice u kojoj je očito igračima najvažnije plasirati se i dobro uhljebiti zajedno sa svojim asistentima. Nikola Vuljanić u reklamnom sloganu, primjerice, kaže: “Dokazali smo kako i jedan zastupnik može učiniti puno”, vjerojatno misleći na sebe. Koliko znamo, on se samo jednom javio tražeći intervenciju EU-a protiv raspisivanja referenduma o braku u njegovoj zemlji!

Istina, ni birači ne pokazuju naročit interes. Ponajprije postoji prilično jak skepticizam spram samog smisla ulaska u EU i to otkad se o tome počelo govoriti. Stupidne propagandne poruke koje smo slušali više su odbijale nego privlačile. Prema građanima bijahu potcjenjivačke, prema tzv. euroskepticima agresivne i lišene bilo kakve argumentacije. Građani koji su trebali odlučiti o ulasku u EU o tome nisu znali ništa, ili su znali vrlo malo. Pregovaračke pozicije i zaključeni dogovori skrivali su se kao što zmija krije noge. Sve su parlamentarne stranke bezrezervno opredijeljene za “europski put” bez alternative. Među njima je postojao konsenzus, ali je narod ostao rezerviran. Na koncu ga se ništa i nije pitalo. Promijenjen je Ustav tako da su za odluku bila, teoretski, dovoljna i tri glasa.

U pro EU propagandi moglo se često čuti kako ćemo dobivati novac iz europskih fondova, otvorit će nam se tržište od petsto milijuna ljudi, uvest ćemo europski red i poredak, ući ćemo u zapadnjački civilizacijski krug, konačno ćemo okrenuti leđa Balkanu. No, malo se ostvarilo od tog. Hrvatska posredno ili neposredno uplaćuje, barem za sada, u EU-fondove više novca nego što će iz njih povlači. Europsko nam je tržište i prije bilo otvoreno pod uvjetom da mu imamo što ponuditi, a nismo primijetili da se izvoz na ta tržišta povećao. Primijetili smo da se samo izvoz u neke druge države izvan EU-a smanjio. Uza sve to, došla su i poskupljenja. Biti, nadalje, dijelom europske civilizacije ne znači nužno i biti dijelom jedne političke asocijacije, a sama Unija, kao što se svakodnevno možemo osvjedočiti, nije jamstvo protiv bezakonja, nasilja i korupcije. A i ne vidi se baš neka želja za bježanjem s Balkana. U novoj superdržavi koja nastupa pod geslom “Europa regija” Hrvatska ima bitno okrnjeni državni suverenitet. Hrvatska samo poslušno izvršava zadatke, objašnjavajući sve nepopularne poteze nalozima iz Bruxellesa, čime, i ne htijući, vrši antipropagandu. Već do sada smo u procesu približavanja i ulaženja sustavno radili u korist vlastite štete, doživjevši niz poniženja odričući se gospodarskog pojasa, odustajući od nekih vitalnih projekta poput ruskog naftovoda ili kineskih ulaganja u luke i željeznice, jer se to tamo nekima na Zapadu nije svidjelo, te prepuštajući nacionalno bogatstvo strancima. Ugroženost kulturnog identiteta osjeća i jedna Njemačka, a kako ne bi jedna mala zemlja. Treba očekivati silne demografske promjene, nastavak kolonizacije i rasprodaje zemlje. Slike Grčke, Irske, Portugala Španjolske, Bugarske, Rumunjske itd. nisu nimalo atraktivne, za razliku od Švicarske ili Norveške, koje nisu u EU.

Sam Europski parlament se uzima, s dosta razloga, kao nekakva tribina na kojoj se mlati prazna slama, dok se važne odluke donose negdje drugdje, obično u tijelima koja nemaju demokratsku legitimaciju ili čak na tajnim sastancima daleko od očiju javnosti. Kako je Bruxelles daleko, a Bog visoko, mogućnosti demokratskog utjecaja naših građana na donošenje odluka su gotovo nikakve. Eh, baš nas briga hoće li predsjednikom Europske komisije postati pučanin Jean Claude Juncker ili socijalist Martin Schulz. Što, pitaju se ljudi, može učiniti, kad bi bili čak i jedinstveni kao što nisu, naših jedanaest Hrvatica i Hrvata i pripadnika nacionalnih manjina od ukupno 751 zastupnika?

Dakle, nemotivirajuća kampanja te trostruki skepticizam: prema samoj Europskoj uniji, prema važnosti Parlamenta te prema moći naših zastupnika, dovodi do prilične nezainteresiranosti i vjerojatne apstinencije velikog broja birača tako da izlazak na birališta neće biti veći od onog već viđenog za isto tijelo. Izbori se doživljavaju kao borba za vlastite probitke, za unosne pozicije i visoke plaće, kao neka, više-manje, privatna stvar natjecatelja.

Ono što je, bez daljnjega, najzanimljivije i zbog čega postoji kakav takav interes javnosti jest omjer snaga političkih takmaca na domaćem terenu kao najbolji test za buduće predsjedničke i saborske izbore koji će doći nakon ovih europskih. Ako je vjerovati anketama, laganu prednost ima koalicija okupljena oko HDZ-a ispred one okupljene oko SDP-a. Zapravo bi bilo jako čudno da nije tako, s obzirom na totalnu krizu ove druge, a vladajuće, koalicije i s obzirom na ukupno stanje u društvu za koje je ona najodgovornija. Na po jedan mandat računaju Laburisti, Orah i Savez za Hrvatsku.

I jedna i druga vodeća stranka bi eventualnu prednost doživjele kao ohrabrenje, a zaostatak kao razlog za uzbunu, dok bi neki mogući izjednačeni omjer bio razlog za uzbuni i za jedne i za druge. Uzbune se svakako najviše pribojavaju dvije vodeće, iste ankete kažu, najnepopularnije političke ličnosti u državi: Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, jer bi ih to moglo stajati vodeće pozicije u njihovim strankama. U SDP-u traje privremeno zatišje ili prekid neprijateljstava dok izbori ne prođu, a onda kom obojci kom opanci. Ili će Milanović njih, ili će oni njega. U HDZ-u ipak ne treba očekivati takve potrese, čak i u slučaju nepovoljnog ishoda. Karamarko i Brkić čvrsto drže stranačke uzde. Ako bi se Kolinda Grabar Kitarović kandidirala za predsjednicu države uoči 25. svinja bio bi to zaista snažan vjetar u leđa.

 

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vijeće ministara jednoglasno usvojilo proračun. On iznosi 950 milijuna KM

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici jednoglasno usvojilo dokument Okvirnog proračuna Bosne i Hercegovine za razdoblje 2018.-2020. godine.

”Poslije toga smo jednoglasno usvojili ažurirani Program javnih investicija BiH za razdoblje 2018.-2020. godina”, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na press-konferenciji nakon sjednice.

Po njegovim riječima, i jedan i drugi dokument su bili ključna baza, ključna smjernica, ključna podloga za usvajanje ”današnjeg najvažnijeg dokumenta“ koji je Vijeće ministara BiH usvojilo jednoglasno, a to je proračun institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2018. godinu.

”Proračun je usvojen jednoglasno. On iznosi 950 milijuna KM”, kazao je predsjedavajući Zvizdić.

Vijeće ministara BiH je danas utvrdilo i Prijedlog zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i on ide u dalju parlamentarnu proceduru.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari