Pratite nas

BiH

Nijemi akteri na sceni i nezainteresirana publika

Objavljeno

na

Na pragu smo praktički prvih pravih izbora za Europski parlament, a kampanje gotov da i nema. I ono što čujemo svodi se uglavnom na neke domaće teme, međusobne obračune i prozivke i netko sa strane ne bi uopće mogao zaključiti o kakvim se izborima radi. HDZ poručuje Savezu za Hrvatsku kako je loša kopija originala, tj. HDZ-a, a ovi iz Saveza uzvraćaju: da vi ste originalna partija. Naravno, napada se “nesposobna vlada” i traže prijevremeni izbori.

Jedni bučno govore o domoljublju, a drugi o civilizacijskim stečevinama.nijemi akteri

SDP-eova perjanica Biljana Borzan sa zabrinutošću upozorava na jačanje konzervativnih snaga i u nas i u Europi, nudeći svoju socijaldemokratsko-liberalnu opciju, koja se tobože zalaže za Europu jednakih, solidarnih, tolerantnih i ravnopravnih ljudi. Ona, dakako, uopće ne razumije da liberalna ideja počiva na socijalnom darvinizmu, dakle sve prije negoli solidarnosti, jednakosti i ravnopravnosti, dok je od socijaldemokracije ostalo samo ime.

Skoro ništa ni od koga nismo do sada imali priliku čuti kako to naši budući zastupnici u EU parlamentu zamišljaju Europsku uniju, kao visokocentraliziranu superdržavu ili kao zajednicu suverenih naroda i država, o čemu će se svakako biti još puno rasprave tamo gdje će oni sjediti i zasjedati. Bilo bi također zanimljivo saznati za njihov stav glede proširenja Unije na naše susjede. Hoće li oni slijediti stavove aktualne vlasti koja pristaje na bezuvjetno proširenje, bez obzira na niz neriješenih pitanja u odnosu na nas, ili će se ipak zauzeti za prethodno rješenje tih još otvorenih problema. Posebno je za nas važno pitanje položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji će svakako ovisiti o stavovima bruxelleske administracije.

Koji su to, nadalje, projekti za koje će hrvatska reprezentacija lobirati, hoće li tražiti odobrenje za proglašenje gospodarskog pojasa, za kakva moralna načela će se opredjeljivati, hoće li međusobno surađivati i skupa braniti nacionalne interese ili će se razdijeliti po ideološkim i svjetonazorskim načelima i shvaćanjima? Nitko se i ne osvrće na stanje u Ukrajini i eventualno naš odnos prema njemu. Sve su to dvojbe koje će, kako stvari stoje i kako kampanja teče, ostati dvojbama do samog finiša utakmice u kojoj je očito igračima najvažnije plasirati se i dobro uhljebiti zajedno sa svojim asistentima. Nikola Vuljanić u reklamnom sloganu, primjerice, kaže: “Dokazali smo kako i jedan zastupnik može učiniti puno”, vjerojatno misleći na sebe. Koliko znamo, on se samo jednom javio tražeći intervenciju EU-a protiv raspisivanja referenduma o braku u njegovoj zemlji!

Istina, ni birači ne pokazuju naročit interes. Ponajprije postoji prilično jak skepticizam spram samog smisla ulaska u EU i to otkad se o tome počelo govoriti. Stupidne propagandne poruke koje smo slušali više su odbijale nego privlačile. Prema građanima bijahu potcjenjivačke, prema tzv. euroskepticima agresivne i lišene bilo kakve argumentacije. Građani koji su trebali odlučiti o ulasku u EU o tome nisu znali ništa, ili su znali vrlo malo. Pregovaračke pozicije i zaključeni dogovori skrivali su se kao što zmija krije noge. Sve su parlamentarne stranke bezrezervno opredijeljene za “europski put” bez alternative. Među njima je postojao konsenzus, ali je narod ostao rezerviran. Na koncu ga se ništa i nije pitalo. Promijenjen je Ustav tako da su za odluku bila, teoretski, dovoljna i tri glasa.

U pro EU propagandi moglo se često čuti kako ćemo dobivati novac iz europskih fondova, otvorit će nam se tržište od petsto milijuna ljudi, uvest ćemo europski red i poredak, ući ćemo u zapadnjački civilizacijski krug, konačno ćemo okrenuti leđa Balkanu. No, malo se ostvarilo od tog. Hrvatska posredno ili neposredno uplaćuje, barem za sada, u EU-fondove više novca nego što će iz njih povlači. Europsko nam je tržište i prije bilo otvoreno pod uvjetom da mu imamo što ponuditi, a nismo primijetili da se izvoz na ta tržišta povećao. Primijetili smo da se samo izvoz u neke druge države izvan EU-a smanjio. Uza sve to, došla su i poskupljenja. Biti, nadalje, dijelom europske civilizacije ne znači nužno i biti dijelom jedne političke asocijacije, a sama Unija, kao što se svakodnevno možemo osvjedočiti, nije jamstvo protiv bezakonja, nasilja i korupcije. A i ne vidi se baš neka želja za bježanjem s Balkana. U novoj superdržavi koja nastupa pod geslom “Europa regija” Hrvatska ima bitno okrnjeni državni suverenitet. Hrvatska samo poslušno izvršava zadatke, objašnjavajući sve nepopularne poteze nalozima iz Bruxellesa, čime, i ne htijući, vrši antipropagandu. Već do sada smo u procesu približavanja i ulaženja sustavno radili u korist vlastite štete, doživjevši niz poniženja odričući se gospodarskog pojasa, odustajući od nekih vitalnih projekta poput ruskog naftovoda ili kineskih ulaganja u luke i željeznice, jer se to tamo nekima na Zapadu nije svidjelo, te prepuštajući nacionalno bogatstvo strancima. Ugroženost kulturnog identiteta osjeća i jedna Njemačka, a kako ne bi jedna mala zemlja. Treba očekivati silne demografske promjene, nastavak kolonizacije i rasprodaje zemlje. Slike Grčke, Irske, Portugala Španjolske, Bugarske, Rumunjske itd. nisu nimalo atraktivne, za razliku od Švicarske ili Norveške, koje nisu u EU.

Sam Europski parlament se uzima, s dosta razloga, kao nekakva tribina na kojoj se mlati prazna slama, dok se važne odluke donose negdje drugdje, obično u tijelima koja nemaju demokratsku legitimaciju ili čak na tajnim sastancima daleko od očiju javnosti. Kako je Bruxelles daleko, a Bog visoko, mogućnosti demokratskog utjecaja naših građana na donošenje odluka su gotovo nikakve. Eh, baš nas briga hoće li predsjednikom Europske komisije postati pučanin Jean Claude Juncker ili socijalist Martin Schulz. Što, pitaju se ljudi, može učiniti, kad bi bili čak i jedinstveni kao što nisu, naših jedanaest Hrvatica i Hrvata i pripadnika nacionalnih manjina od ukupno 751 zastupnika?

Dakle, nemotivirajuća kampanja te trostruki skepticizam: prema samoj Europskoj uniji, prema važnosti Parlamenta te prema moći naših zastupnika, dovodi do prilične nezainteresiranosti i vjerojatne apstinencije velikog broja birača tako da izlazak na birališta neće biti veći od onog već viđenog za isto tijelo. Izbori se doživljavaju kao borba za vlastite probitke, za unosne pozicije i visoke plaće, kao neka, više-manje, privatna stvar natjecatelja.

Ono što je, bez daljnjega, najzanimljivije i zbog čega postoji kakav takav interes javnosti jest omjer snaga političkih takmaca na domaćem terenu kao najbolji test za buduće predsjedničke i saborske izbore koji će doći nakon ovih europskih. Ako je vjerovati anketama, laganu prednost ima koalicija okupljena oko HDZ-a ispred one okupljene oko SDP-a. Zapravo bi bilo jako čudno da nije tako, s obzirom na totalnu krizu ove druge, a vladajuće, koalicije i s obzirom na ukupno stanje u društvu za koje je ona najodgovornija. Na po jedan mandat računaju Laburisti, Orah i Savez za Hrvatsku.

I jedna i druga vodeća stranka bi eventualnu prednost doživjele kao ohrabrenje, a zaostatak kao razlog za uzbunu, dok bi neki mogući izjednačeni omjer bio razlog za uzbuni i za jedne i za druge. Uzbune se svakako najviše pribojavaju dvije vodeće, iste ankete kažu, najnepopularnije političke ličnosti u državi: Zoran Milanović i Tomislav Karamarko, jer bi ih to moglo stajati vodeće pozicije u njihovim strankama. U SDP-u traje privremeno zatišje ili prekid neprijateljstava dok izbori ne prođu, a onda kom obojci kom opanci. Ili će Milanović njih, ili će oni njega. U HDZ-u ipak ne treba očekivati takve potrese, čak i u slučaju nepovoljnog ishoda. Karamarko i Brkić čvrsto drže stranačke uzde. Ako bi se Kolinda Grabar Kitarović kandidirala za predsjednicu države uoči 25. svinja bio bi to zaista snažan vjetar u leđa.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Sergej Lavrov u Sarajevu: Daytonskom sporazumu nema alternative

Objavljeno

na

Objavio

Foto: EPA

Ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov rekao je u petak u Sarajevu da Moskva neupitno podržava Daytonski mirovni sporazum, suverenitet i teritorijalni integritet BiH te je odbacio navode da podupire bilo koju političku stranku na skorašnjim izborima.

“Rusija polazi od bezalternativnosti Daytonskog sporazuma. Podržavamo suverenitet, teritorijalni integritet i ustavne ovlasti dva entiteta i tri naroda u Bosni i Hercegovini. Mi smo zainteresirani da se rezultati izbora zasnivaju na tim načelima”, rekao je Lavrov nakon sastanka sa svojim bosanskohercegovačkim kolegom Igorom Crnatkom u Sarajevu.

Vlast treba uključiti predstavnike svih naroda i doprinijeti konsolidaciji, rekao je Lavrov na konferenciji za novinare.

Prethodno je ruski šef diplomacije razgovarao sa sva tri člana BiH Predsjedništva, bošnjačkim Bakirom Izetbegovićem, srpskim članom državnog vrha Mladenom Ivanićem i hrvatskim članom Draganom Čovićem.

Upitan o tome ima li Moskva favorita na izborima zakazanima za 7. listopada u BiH, Lavrov je rekao da su ruski favoriti građani i da nemaju nijednu stranku ili političara kojega izravno podržavaju.

“Mi imamo svoje favorite. Ti favoriti su ljudi koji će glasovati za političare. Nikada nikome ne preporučujemo za koga će glasovati”, rekao je Lavrov čime je odbacio navode čelnika Republike Srpske Milorada Dodika da svojim posjetom podržava baš njega.

Lavrov je pozdravio razgovore između Kosova i Srbije izrazivši očekivanje da će se dogovor postići bez pritiska Sjedinjenih Država ili Europske unije.

“Mi pozdravljamo izravan dijalog Beograd – Priština, ali najvažnije je da se ono o čemu se razgovara zaista i realizira”, rekao je.

Ustvrdio je da Rusija zajedno s EU i SAD podupire Daytonski sporazum.

“I mi smo se suglasili da vanjski igrači na Balkanu ne trebaju stvarati konfrontaciju. Naša zemlja uvijek je lijepo surađivala s EU i SAD ovdje i u usuglašavanju Daytonskog sporazuma, ne vidim razlog da se ta suradnja mijenja”, rekao je ruski šef diplomacije.

Crnadak je ocijenio da Rusija ima principijelan stav kada je riječ o unutarnjim odnosima, posebice zbog potpore Daytonskom mirovnom sporazumu.

“Daytonski sporazum je dao dobru osnovu za mir i suživot. Zato nam je potpora Rusije važna. Rusija je bila jedan od kreatora ovog sporazuma”, rekao je Crnadak.

Ruski šef diplomacije posjet BiH nastavlja u Banjoj Luci gdje će obići mjesto rusko-srpskog centra koji se ondje gradi i razgovorom s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom okončati posjet BiH.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda, bez obzira koliko ga danas ima

Objavljeno

na

Objavio

Bosna i Hercegovina je politički mrtvac oko kojeg se okupljaju najviše oni koji očekuju što veču ostavštinu. Drži se na vještačkom životu samo kako bi svi uspjeli pročitati pismo oporuke i vidjeli koliko tko i šta dobiva. Svi se tobože bore za njeno zdravlje, a u isto vrijeme svi sa svoje strane udaraju ćavle u lijes, i poslije pilatovski peru ruke.

Još nitko od tih interesnih aktera u smrtnoj joj povorci nema hrabrosti otvoreno reći “car je gol”, pacijent je mrtav. Nitko ne smije preuzeti odgovornost za njenu smrt, a svi je eutanaziraju.

Rijedak, zapravo nema povijesnog primjera takve smrtne igre sa pacijentom, i toliki nedozvoljeni eksperimenata. No ono što je također beha politički specijalitet je činjenica da zemlju najviše, i najbrutalnije, mrtvari i ubija onaj njen narod koji se, navodno, najjače zauzima za njeno izliječenje i oživljavanje. A upravo taj narod kao danas najbrojniji u toj slojevitoj zajednici, liječi je lijekovima koji su u civiliziranim demokratskim i slobodnim zemljama davno zabranjeni.

Liječe je lijekom koji je podmuklo ubija. Politički lijek unitarizma i centralizma koji se u prošlosti pokazao smrtonosnim za slojevite zajednice, a danas jedna od najslojevitiji je upravo Bosna i Hercegovina, Bošnjaci koriste, ćime se na pacijentu politički iživljavaju. Iako je lijek unitarizma i centralizma zauvijek razorio čak i puno lakše, bolesno politički homogenija društva, Bošnjaci ga uz veliku političku laž koriste i pred svijetom skrivaju. I ako sve teže uspjevaju sakriti ga umotanog u multi kulti pakovanju, zbog ćega je i političkim slijepcima vidljiv, ne odustaju od njegove primjene.

A to nije ništa drugo negoli bošnjačka demomstracija apsolutnog prava na beha pacijenta, kao svoju djedovinu, kao svoj grunt i feud. Već ćetvrt stoljeća šerifski se ponašaju ne obazirući se na prava i drugi koji, jednakim pravom, mogu i moraju sudjelovati u liječenju beha pacijenta, i zajednički tražiti lijek.

Koji zapravo u svijetu već postoji-Konfederalna Švicarska. Liječenje BiH na taj način, lijekovima konfederalizma i demokratizma, jednakosti i ravnopravnosti, Bošnjaci nisu priznavali i primjenjivali nikada, a napose taj lijek ne prihvaćaju otkada je Bosna i Hercegovina vehabizirana, mudžahedizirana i islamizirana kao najveća opasnost Europi i europskoj budućnosti. O dubini islamiziranosti Bosne i Hercegovine, njene nekadašnje vjersko nacionalne šarolikosti, uz porast vehabijskih entiteta, islamskog vjerskog terorizma, povratka stari i dolaska novi islamista, govori i činjenica bošnjačke isključivosti prema nebošnjacima, i tijekovima koji se događaju u beha društvu, a da nisu prošli kroz bošnjački politički katalizator.

Naime, glavni zagovornici objave rezultata popisa stanovništva, koji je trebao rezultirati Cerićevom fetvom da svaka muslimanka mora roditi najmanje petero djece, dvoje za sebe a troje za Bosnu i Hercegovinu, znači za rat, cijelo vrijeme trogodišnjeg čekanja upravo su bili Bošnjaci. Taj rezultat koji su očekivali, i za koji tvrde da su ostvarili, preko 50% beha pučanstva, sa velikom, gotovo ratno pobjedničkom euforijom su objavili. I ne samo objavili već danas njime prijete nebošnjacima, i uzimaju si ga kao neprikosnoveno, apsolutističko pravo na cjelovito unitarizirano centraliziranu Bosnu i Hercegovinu.

S tom procentualnošću, koja malo začuđuje otkud ih toliki procenat nakon Izetbegovićevi lažni govora po svijetu da je više od milijun Muslimana žrtva građansko vjerskog beha rata za teritorij, zabranili su u svim gradovima gdje politikom vjerskog radikalizma vladaju, prodaju alkohola, svinjetine, obilježavanje Djeda Mraza, prekid predavanja i ispita na fakultetima petkom kako bi muslimanski studenti mogli obavljati klanjanja. I sve im je do samog kraja 2016, ta obznana rezultata popisa stanovništva odgovarala dok nisu uvidjeli da ti rezultati popisa odgovaraju i idu na ruku i Republici Srpskoj.

Jer u tom genocidnom entitetu, po kojem se, na mirnodopski način, klonira i beha Federacija, po bošnjačkoj politici unitarizma, centralizma i apsolutizma koji imaju temelj u preko pedesetnom procentu Srba, i vlast u tom beha dijelu može vladati istim načinima kakvima Bošnjaci nastoje vladati cijelom Bosnom i Hercegovinom.

Potpredsjedniku RS Ramizu Salkiću smeta “objavljivanje entitetskih popisnih rezultata” , jer je to bilo “sa ciljem da bude Bošnjaka i Hrvata što je moguće manje na prostoru ovog entiteta” . U kom cilju je bilo objavljivanje popisa na razini Bosne i Hercegovine već jedino da se pokaže kako je Bošnjaka najviše i da je time Bosna i Hercegovina muslimansko bošnjačka zemlja. Takvom bošnjačkom politikom diskriminacije i dominacije ne liječi se beha bolesnik. Ne nikako cjelovit, a mavodno je Bošnjacima do beha cjelovitosti.

Naravno do cjelovitosti u unitarizmu, centralizmu, i što je za beha budućnost, za njene nebošnjake najopasnije, u islamizmu. U islamizmu onih isilovskih povratnika i dolaznika koji su dobili sigurno utočište u vehabijskim entitetima Bosne i Hercegovine. Stoga ne može se Bosna i Hercegovina uređivati politikom jednog naroda bez obzira na procenat koliko ga danas ima. Zna li Salkič koliko je Hrvata bilo prije muslimanske agresije u Travniku, Zenici, Sarajevu, Bugojnu, Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i svim drugim gradovima i prostorima kroz koje je prošla zločinačka Izetbegovićeva takozvana Armija Bosne i Hercegovine.

Zasigurno da zna ali mu njihov današnji mali, gotovo zanemarivi procenat ne smeta, i ne smeta mu što je, po tim objavljenim rezultatima Lašvanska dolina danas muslimansko bošnjačka. Na prostorima sa koji su Muslimani protjerali i poubijali Hrvate, na kojima ubitstvom hrvatskih povratnika brane realizaciju Aneksa VII Daytonskog sporazuma, rezultati popisa su i njemu, i čelništvu SDA, i bivšem reisu Ceriću prihvatljivi.

A to nije ništa drugo već bošnjački nastavak muslimanskog etničkog čiščenja i berlinsko zidovske diobe Bosne i Hercegovine. Zar treba ikakav drugi dokaz o tome da je bošnjačka politika o mogućoj održivosti multi kulti Bosne i Hercegovine lažna, pa čak i s dimenzijama genocida budući da i četvrt stoljeće poslije beha sukoba brani povratak prognani Hrvata, da one koji se vrate ubijaju, da na jedan podal način nastavljaju sa etničkim čiščenjem hrvatskih prostora, ne vraćaju imovinu Katoličkoj crkvi, da štite ratne zločince iz reda svog naroda i da skrivaju masovne grobnice poubijanih i masakriranih Hrvata.

Entitetski rezultati popisa im smetaju, ali ne i bosanskohercegovački koji su nategli procenat Bošnjaka na više od 50% , kao pravo ma BiH. Zbog svega toga ovakva Bosna i Hercegovina nema nikakvu budućnost i ostaje trajno „bure baruta“, koje je moguće ugasiti jedino federaliziranjem ili konfederaliziranjem prostora i društva od tri nacionalna i vjerska entiteta.

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari