Pratite nas

Pregled

Nika Pinter: ‘Lijepo je da se misli o tome što presuda hrvatskoj šestorki znači, ali sada je kasno!’

Objavljeno

na

Foto: Narod.hr

„Sve ovo trebalo je reći znatno ranije – i ovaj skup sazvati i o svemu ovome govoriti. Ne možda 2004., nego i prije. Ali se sjećam 2004. kada smo Suzana Tomanović koja je bila u obrani g. Prlića, i ja, od svakoga tko nas je htio slušati molili da nam se pomogne, da se obrani pomogne. Ne, nismo tražili novce. Tražili smo konzultacije, tražili smo mogućnost da imamo dobre stručnjake, tražili smo osobe koje bi nam pomagale da na odgovarajući način argumentirano odgovorimo na teze koje su besramno bile obrušene na Hrvatsku u toj optužnici protiv Šestorke“ rekla je Nika Pinter, odvjetnica generala Praljka, u završnom dijelu znanstvenog skupa HAZU koji se održao u petak, 23. veljače, pod nazivom: „Pouke Haškog tribunala. Što se htjelo, a što se postiglo?“.

Obraćanje odvjetnice Pinter u vremenu predviđenom za raspravu, ostavilo je snažan dojam na sve okupljene na znanstvenom skupu, na kojemu je kroz prethodna izlaganja analizirana uloga, djelovanje i ostavština Haškog suda, prenosi Narod.hr.

Na skupu su sudjelovali akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, zatim Davor Derenčinović, profesor kaznenog prava s Pravnog fakulteta u Zagrebu, odvjetnica Milivoja Petkovića Vesna Alaburić, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak, publicistkinja Višnja Starešina, povjesničar dr. Davor Marijan, znanstveni savjetnik s Hrvatskog instituta za povijest te odvjetnik Veljko Miljević. Skup je moderirao akademik Vlatko Silobrčić.

Među okupljenima u publici, akademik Rudolf pojedinačno je pozdravio dr. Božu Ljubića, predsjednika saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Koje su pouke Haškog suda?

Kakve nam je pouke, lekcije, dojmove ostavio Haški tribunal? Koji su prinosi Tribunala međunarodnome kaznenome pravu i međunarodnom sudovanju? Kakvi su učinci presuda u područjima bivše Jugoslavije, posebice u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini?

„Je li doista u djelokrugu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda odlučivati o osnivanju međunarodnih sudova, je li primjereno odlukama Tribunala devet puta dopunjavati Statut, a još češće mijenjati pravila postupka, kako objasniti goleme razlike u kaznama sadržanim u prvostupanjskim i drugostupanjskim presudama u istome predmetu, pretjerano dugo trajanje sudskih postupaka, primjenu nekih kaznenih normi anglosaksonskoga prava u europskome pravnom poretku i primjenu tih normi retroaktivno, je li opravdan izbor sudaca, tužitelja i isljednika iz različitih pravnih sustava i zemljopisno udaljenih zemalja, izbor u sudska tijela političara bez potrebitoga pravnoga iskustva, pretjerani utjecaj Velike Britanije na rad Tribunala“, rekao je akademik Davorin Rudolf u uvodnom izlaganju znanstvenog skupa.

Davorin Rudolf: U djelokrugu Haškog suda nisu bili zločini protiv mira, tj. zločini vođenja agresivnog rata

U svom izlaganju akademik Rudolf upozorio je kako Haški sud u svom djelokrugu nije imao procesuiranje najtežih zločina međunarodnog prava- zločina protiv mira, tj. zločina vođenja agresivnog rata, uspoređujući nadležnosti Haškog suda s onima Suda u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata.

„Propust je, po meni, golem i neopravdan“ rekao je akademik Rudolf te na kraju poručio:

„Haški tribunal za Jugoslaviju ostavio nam je, nakon zatvaranja, lekciju i poruku: intelektualne elite, uključujući, dakako i hrvatsku elitu, nas ovdje u dvorani, ako hoćete, i političke elite, Ujedinjeni narodi, međunarodne humanitarne organizacije, dužni su usrtrajati u naporima da se jasno utvrdi nadležnost za kažnjavanje zločina protiv mira Međunarodnoga kaznenoga suda sa sjedištem u Haagu, „Rimskog suda“ kako ga se ponekad naziva.

Prof. Derenčinović: Haški sud ponajmanje se bavio utvrđivanjem kaznene odgovornosti

Dr. sc. Davor Derenčinović, profesor kaznenog prava s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, rekao je da je o Haškom tribunalu teško govoriti jednoznačno, no da je daleko više razloga zbog kojih bismo mogli i trebali biti nezadovoljni radom Haškog tribunala. naveo je brojne problematična pitanja njegovog djelovanja.

Podsjetio je da za zločine u Hrvatskoj nema nijedne pravomoćne presude Haškog tribunala.

Kazao je i da se Haški tribunal ponajmanje bavio utvrđivanjem kaznene odgovornosti, a da se više se bavio pitanjima povijesti. „Tu ovlast si je sud prisvojio. Sudovi nisu najbolja mjesta za utvrđivanje povijesti, niti pouzdana historiografska oruđa. Haškom tribunalu zadaća nije bila utvrditi istinu jer je model kaznenog postupka bio anglosaksonskog tipa, kroz sučeljavanje optužnice i obrane, pri čemu se glas žrtve ne može dovoljno glasno čuti, niti na odgovarajući način utvrditi materijalna istina“, rekao je Derenčinović, predbacivši Haškom tribunalu primjenu načela zapovjedne odgovornosti u najekstenzivnijem obliku.

Alaburić: Pojedincima se sudilo i za zločine za koje nisu oni ni znali da su počinjeni

Odvjetnica Vesna Alaburić koja je na Haškom tribunalu branila generala Milivoja Petkovića kazala je da je osnutak ad hoc suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi bio svojevrstan eksperiment, pri čemu se po prvi put sudilo svim zaraćenim stranama. „Kao braniteljica generala Petkovića morala sam zaboraviti sve što znam o kaznenom pravo i uči u jedan drugačiji svijet pravila“, kazala je Vesna Alaburić, istaknuvši da ne postoji dokaz da su politički čelnici Hrvata u BiH planirali počinjenje zločina i da su zločinačkim sredstvima htjeli ostvariti neki politički cilj.

„Ono što je sporno u Haškom tribunalu je što princip odgovornosti za zločine počinjene u grupi ekspandirao do razmjera da za zločine odgovara pojedinac koji o njima uopće nije ništa znao, koji je tek možda na Haškom sudu prvi put čuo za takve zločine. Na primjer, moj klijent general Petković proglašen je odgovornim za zločine koji su počinjeni u vrijeme kada je on bio na mirovnoj konferenciji u Ženevi, ili za zločine počinjene u Dretelju u srpnju 1993., a on je za njih saznao u veljači 1994.“

Odvjetnica Alaburić istaknula je da je u međunarodnom sudovanju važno načelo jednakopravosti, kako ono ne bi bilo rezultat odnosa moći na međunarodnoj sceni.

Čičak: Već presuda Blaškiću 2000. spominje odgovornost Hrvatske u sukobima u BiH, što je Hrvatska od tada učinila protiv te teze?

Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora, istaknuo je važnost satisfakcije žrtvama zločina i kazao da Haški tribunal nije imao nadležnost suditi narodima, skupinama i političkim projektima, nego pojedincima.

Čičak je istaknuo da nakon presude Tihomiru Blaškiću 2000., u kojoj se prvi put spominje odgovornost Hrvatske u sukobima u BiH, njegov odvjetnik Anto Nobilo nije uložio žalbu na taj dio presude, što bi značilo da je time Hrvatska pristala na tvrdnju suda da je to bio međunarodni sukob. Upitao je što su hrvatski ministri pravosuđa u 18 godina, nakon prvostupanjske presude Tihomiru Blaškiću, učinili da se umanji teza o međunarodnoj upletenosti Hrvatske u ratni sukob u BiH.

Čičak je upozorio je da je na djelu novi model ratovanja koji treba kontrolirati kako svijet ne bi srljao u propast. Osvrnuo se na riječi pape Franje da je Treći svjetski rat već počeo, a da se zasad vodi putem medija, podsjetivši na činjenicu da su „prvi meci“ na području Jugoslavije „ispaljeni iz medija, a ne iz vatrenog oružja“ i da su „te poruke i ta mržnja razarali ljude i društvo te stvarali klimu rata“: „Sjećamo se časopisa koji su izlazili u Beogradu sa ciljem stigmatizacije Hrvata kao genocidnog naroda…“

Starešina: Od samog osnutka i formiranja Statuta, Haški sud je bo instrument politike

„Dvojbe koje od početka do današnjih dana prate Haški sud, je li on bio političko ili pravno tijelo- su od samog početka lažne i obmanjujuće.
Haški sud je, od osnivanja, bio instrument politike. Bilo je samo pitanje kako će politika upravljati tim instrumentom“ rekla je u svom izlaganju Višnja Starešina, te nastavila:

„Statutom je određeno da tužitelja bira i njegov rad nadzire političko tijelo – Vijeće sigurnosti. Sudska istraga povjerena je uredu tužitelja. Time je tužiteljstvo već samim osnivačkim aktom postalo gospodar Suda, a glavni tužitelj i njegov glavni operativac, u liku zamjenika tužitelja- postali su neokrunjeni kraljevi tog suda. I tako je ostalo: od početka do kraja.“

„Obrana je od početka izgubila šansu čak i privida ravnopravnosti u postupku. Nema tog odvjetnika koji je svojim odvjetničkim vještinama mogao pobijediti takvo tužiteljstvo u postupcima koji su bili politički bitni.“ istaknula je.

Osvrnula se i na simboliku datuma u djelovanju Haškog suda:

„Haški je sud osnovan 25. svibnja 1993., na rođendan „druga” Tita, „najvećeg sina naroda i narodnosti Jugoslavije, 5 godina nakon što su prestali nositi posljednju štafetu Titu nakon Tita. Posljednja presuda Haškog suda, hrvatskoj Šestorci, izrečena je 29.11.2017., na rođendan Titove Jugoslavije“

„Rezultat djelovanja Haškog suda je ogledalo onoga što je hrvatska država činila prema tom Sudu.“ rekla je Starešina i završila porukom:

„Kao posljednja slika s Haškog suda ostala je presuda o svehrvatskom udruženom zločinačkom pothvatu i slika umirućeg generala Praljka koji je popio otrov kao posljednji čin protesta prema toj presudi i načinu na koji je ona donesena.
Ako tu sliku institucionalna Hrvatska ne shvati, i kao posljednju opomenu za dosadašnje činjenje i nečinjenje, čekaju nas skore neugodnosti iz BiH i to zaista neće biti nikakvo iznenađenje.“

Dr. Davor Marijan: Mnoštvo dokumenata koje je objavio Haški sud gotovo nitko dosad nije istraživao

Povjesničar dr. sc. Davor Marijan je, kao pozitivnu ostavštinu Haškog suda, naveo veliku količinu prikupljenih dokumenata i drugih dokaznih materijala, koji su javno dostupni na stranicama Tribunala te predstavljaju materijal koji tek treba biti detaljno analiziran jer ga je dosad malo tko od povjesničara ili ostale zainteresirane javnosti istraživao.

Govoreći o slabostima Tribunala posebno je istaknuo kako je podignuto jako malo optužnica za zločine u Hrvatskoj.

Zadnji izlagač bio je odvjetnik Veljko Miljević, nakon čijeg je natupa slijedilo vrijeme za raspravu.

Tijekom rasprave posebno je upozoreno na težak položaj u kojemu se, nakon posljednje presude, nalaze Hrvati u BiH, osobito sada kada je u tijeku rasprava o nužnosti promjena izbornog zakona.

Najdojmljivije bilo je obraćanje odvjetnice Pinter koja je, uz već navedene riječi, istaknula:

„Nedopustivo je da se govori o tome da je HVO i HV vršila sistematični progon muslimanskog pučanstva, potpuno zanemarujući da je kraj 1992. i 1993. godina jek ofenzive Armije BiH na prostore na kojima su živjeli Hrvati.
Dakle, Hrvati se brane od prosinca 1992., a odnos snaga je bio 1 naprema 7. Kako Hrvati koji su napadani mogu imati plan da vrše široko rasprostranjeni sistematski napad?” rekla je i dodala:

“Želim pokazati da je sada lijepo da se misli o tome što presuda znači, ali je kasno. Za mog generala Praljka je kasno.

Poruka njegovog čina je bila: neću ti priznati da me osudiš samo na temelju toga što imaš moć, borit ću se do zadnjeg časa i neću ti priznati pobjedu.” rekla je Pinter i poručila:

„Moć je donijela odluku u predmetu šestorke. Moć je presudila i Hrvatskoj i Hrvatima u BiH.“

Narod.hr

Hrvatski aglomerat zbunjenih uhljeba (HAZU) održao je nekakvu tribinu o radu haškog suda.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

BUJICA! Performans u Saboru: Zakanović Pupovcu donio punu torbu eura!

Objavljeno

na

Objavio

BUJICA! Danilo, Ćićonina i 30 milijuna kuna – nastavlja se kriminal u HAVC-u!

JURČEVIĆ: “I nakon Hribara – Hribar! Novim Zakonom o audiovizualnim djelatnostima kriminal postaje legalan; Stazić u Saboru brani Ninu Obuljen, a Maras Hrvoja Hribara – sve je jasno!”

KAMERE BUJICE U SABORU SU SNIMILE NEVIĐENI PERFORMANS: Zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović na Odbor za kulturu Pupovcu i ekipi donio je punu torbu lažnih eura, a državnog tajnika Krešimira Partla je pitao: – Znate li kako izgleda 29 milijuna i petsto tisuća kuna? Je li vi znate koliko je to novaca?! Za kojeg se ne zna gdje je!

Zbog misterioznog nestanka gotovo 30 milijuna kuna kazneno je prijavljen Danilo Šerbedžija, sin Rade Šerbedžije i šef Društva hrvatskih filmskih redatelja – potvrdio je na Z1 gost Bujice dr. Josip Jurčević i pred kamerama pokazao prijavu zaprimljenu u DORH-u…

ZAKANOVIĆ U SABOR DONIO TORBU PUNU LAŽNIH EURA, ŽESTOKO SE SUKOBIO  S KREŠIMIROM PARTLOM!

Državni tajnik za kulturu Krešimir Partl pokušao je na Odboru koji su snimile jedino kamere Z1 televizije, uvjeriti Zekanovića: ”Ovih 29 milijuna o kojim govorite, nisam siguran da vi konkretno znate o čemu pričate… Radi se o 2008. godini kada je osnovan Audiovizualni centar i kada je HAVC preuzeo 54 milijuna kuna, koji su već prije bili dogovoreni u Ministarstvu kulture… Nije mogao riješiti sve dogovorene obaveze i one se sukcesivno tijekom godina rješavaju…”

Zekanović je odgovorio: “Ja ne znam slijed novca, ali ne znate ga ni vi! Znam da u financijskim izvješćima Društva hrvatskih filmskih redatelja do lani te stavke, potraživanja u iznosu od skoro 30 milijuna kuna – nije bilo. Sada se odjednom pojavila! Toga 10 godina nije bilo i brojka nije kumulativno rasla… Sve imam u dokumentima i mogu vam ih dati pa ćete znati o čemu govorim. Nisam ja niti DORH, niti sam podizao kaznene prijave. Jednostavno sam zastupnik, koji želi da nam država bude bolja. Govorim vam o novcu od ZAMP-a i retransmisije, a radi se o 10 milijuna kuna godišnje… Želim da taj novac ne ide samo jednoj udruzi, jer ta udruga okuplja tek nekoliko redatelja.”

Protiv Društva hrvatskih filmskih redatalja postoji čak nekoliko kaznenih prijava – nastavio je Zekanović i dodao: – Postoje članovi te udruge koji otvoreno sumnjaju u njezin rad, a vi usprkos svemu tome, upravo tu udrugu gurate u novi Zakon o audiovizualnim djelatnostima kao privilegiranu. Takvi ljudi ubuduće će odabirati tko će dobivati javni novac! Najgore je što će upravo članovi te udruge kroz Audiovizualno vijeće novac dodjeljivati sami sebi…

ILIJIĆ: HRVATSKIM FILMOM VLADA KORUPCIJA!

Zekanovićeve riječi za Bujicu je potvrdio i ugledni hrvatski redatelj Zvonimir Ilijić: – Ja sam jedan od onih koji postavlja neugodna pitanja Društvu hrvatskih filmskih redatelja već nekoliko godina. Član sam od ’78. godine, jedan od najstarijih. Javno sam postavljao pitanja HAVC-u, njihovom ravnatelju i Ministarstvo kulture, no redovito sam ostajao bez odgovora… Zakon kakav se sada predlaže samo će poslužiti za daljnje pokrivanje hrpe djelatnosti koje su u suprotnosti sa zakonima ove države! I dalje će se nezakonito ili nepravilno dodjeljivati veliki novac povlaštenima. Zapravo, novim će se Zakonom o audiovizualnim djelatnostima zaštiti jedan koruptivno interesni sustav, koji vlada u hrvatskom filmu.

Prijedlog novog Zakona o audiovizualnoj djelatnosti komentirao je gost Bujice Josip Jurčević: ”Braniteljska koordinacija već nekoliko godina ukazuje na kriminalne djelatnosti HAVC-a. Podnijete su brojne kaznene prijave. Nije ih podnijela samo Koordinacija, već i bivši predsjednik Upravnog vijeća, zajedno sa šeficom pravne službe HAVC-a… DORH je na to sve ostao nijem, što nam govori da se radi o jednoj veliko kriminalnoj hobotnici, koja pruža svoje pipke vrlo široko i koja troši između 70 i 80 milijuna kuna bez ikakve odgovornosti i javne kontrole. Novim zakonom legalizira se i višegodišnji kriminal HAVC-a, kao i udruge na čelu s Danilom Šerbedžijom, sinom Rade Šerbedžije. Hrvatska javnost dobro zna o kojem se amoralnom familizmu radi; od Brijuna pa nadalje… Danilo Šerbedžije godinama je u bilancama Društva filmskih redatelja potpisivao da novca od reemitiranja nema, a sada se odjednom pojavio! Napominjem, to nije novac Društva redatelja, nego svih onih koji su proizvodili filmove. Sada je dokazano da se radi o desetak milijuna kuna godišnje, a govori se i o 30 milijuna kuna koji su se nakupili, a zapravo – nestali… Čak ni članovi te udruge ne mogu vidjeti vlastita financijska izvješća. Postoje mail Danila Šerbedžije u kojem priznaje da taj novac ipak postoji i u kojem je pokušao obrazložiti da je trošen za potrebe Društva, što je također protuzakonito i kazneno djelo. Šerbedžijina udruga počinila je nekoliko kaznenih djela; prvo je krivotvorila svoje bilance, zatim su novac protupravno trošili, a na kraju se niti ne zna gdje je završio! I sada ono ključno; ta se udruga pokušava uvrstiti u novi zakon koji predlaže Nina Obuljen i njezino ministarstvo!”

JURČEVIĆ: PARADOKS JE DA NINU OBULJEN U SABORU BRANI STAZIĆ!

Profesor Jurčević je nastavio o Nini Obuljen, komentirajući saborsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o novom zakonskom prijedlogu: ”Ninu Obuljen najžešće u Saboru brani Stazić, a Hrvoja Hribara Maras, što je paradoks. Mislim da je iz toga sve jasno. Unatoč promjenama vlasti, korupcijska hobotnica vezana uz HAVC i dalje opstaje, a Nenad Stazić i Gordan Maras podupiru zakon koji u proceduru upućuje HDZ-ova Vlada! To samo pokazuje da se radi o nadstranačkoj korupcijskoj hobotnici i mafiji koja će novim Zakonom o audiovizualnim djelatnosti svoje poslove napokon legalizirati. I nakon Hribara – Hribar, kriminal u HAVC-u se nastavlja.“

Nakon što je voditelj Bujice bivšem SDP-ovom ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću dao nadimak Ostoja Ranković, sada je smislio i jedan za HDZ-ovu ministricu kulture Ninu Obuljen. Zove je – Ćićonina. “Njezina oca kojem duguje političku karijeru u Dubrovniku zovu Ćićo, pa je logično da ministricu sada zovemo Ćićonina,“ konstatirao je voditelj.

U drugom dijelu emisije bilo je riječi o 22. lipnju, Danu ‘antifašističke’ borbe. Jurčević je izjavio: – Nacionalna je sramota da imamo takav praznik!

Voditelj Bujice pozvao je sve gledatelje da na taj dan umjesto u Brezovicu, dođu na Žumberak, gdje se održava komemoracija za sve ubijene hrvatske vojnike, ranjenike i civile kod strašne jame Jazovka. Povorka iz Sošica prema Jazovci kreće u petak, 22. lipnja, u 10:00 sati. Organizator komemoracije je HOZ ‘Jazovka’ iz kojeg su priopćili da “neće biti zabrana poput onih na Bleiburgu”.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Odbor za Hrvate izvan RH: Iz BiH protjerano više od 350 tisuća Hrvata

Objavljeno

na

Objavio

Na tematskoj sjednici saborskog Odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske njegov predsjednik Božo Ljubić (HDZ) istaknuo je da je BiH veliki dio stanovništva izgubio u ratu i nakon njega, pri čemu najveće gubitke ima hrvatski entitet.

“To je posebno vidljivo u prvih pet, šest godina nakon rata, kada se očekivao najveći broj povratnika, a kada su međunarodne institucije potpuno zanemarile povratak Hrvata”, rekao je Ljubić. Objasnio je da je cilj sjednice ohrabriti i poduprijeti Hrvate u povratku u BiH, a optimizam mu ulijeva činjenica da su desetci tisuća Hrvata izrazili želju za povratkom.

Nadbiskup Vrhbosanske nadbiskupije Vinko Puljić iznio je statističke podatke koji su potkrijepili tvrdnje o smanjenju broja Hrvata u BiH. Istaknuo je da govori o katolicima te da tim brojevima treba dodati barem pet posto više ljudi koji su Hrvati, a nisu se izjasnili kao katolici. U BiH je 1991. godine bilo 812.256 katolika, a 2017. ih je bilo 376.134 ili 53,69 posto manje. U srpskom entitetu ih je 2017. godine bilo 94,52 posto manje nego 1991., u distriktu Brčko 81,83 posto manje, a u entitetu Federacije 42,56 posto manje, rekao je Puljić. U prilog tomu da se broj katolika i dalje smanjuje, govori i podatak da je u godinu dana, od 2016. do 2017. broj vjernika u BiH pao za 14.107, dodao je vrhbosanski nadbiskup.

Kako vratiti povjerenje u život? Treba ostvariti vladavinu zakona i jednaka prava za sva tri entiteta. Važno je vratiti povjerenje da se svi osjećamo kao jedan narod, da nas podupru i stvore političku klimu da imamo pravo živjeti na tom području, da ljudi znaju svoje korijenje i cijene baštinu. Veseli me da veliki dio ljudi nije prodao svoju zemlju jer to znači da ima šanse da će se vratiti. Stoga treba zaštiti tu privatnu imovinu umjesto što se donose zakoni da se ona oduzima, poručio je Puljić.

Prema njegovu mišljenju, najvažnije je pomoći obiteljskim gospodarstvima te usporedno razvijati infrastrukturu. Upitao je čemu onda gužve na granicama i zašto stroge kontrole kad se izlazi iz Hrvatske, a ulazi u BiH.

Ministar za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske Davor Čordaš istaknuo je da je više od 350 tisuća Hrvata protjerano iz BiH, od čega 210 tisuća iz Federacije BiH, a u Republici Srpskoj hrvatskom narodu praktički prijeti nestanak. Ocijenio je i da obnova kuća “ide vrlo stidljivo” te da je obnovljeno tek 5500 stambenih jedinica.

Veliki problem vidi u stajalištu međunarodnih institucija da se “ne može obnavljati kuće onih koji imaju imovinu u Hrvatskoj pa je tako ispalo da ih ima 88 posto”. “Dakle, samo 12 posto Hrvata može dobiti obnovu, no ima nas iz Posavine koji nikada nećemo odustati od naše imovine”, zaključio je Čordaš i dodao da je vjerojatno prvi ministar iz Republike Srpske koji je govorio u Hrvatskome saboru, što mu daje dodatnu odgovornost. (HRT)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori