Pratite nas

Nikad prije viđena slika ubojice generala Drinjanina Ilije Stanića

Objavljeno

na

Ovo je jedna od rijetkih i do sada nikad viđene slike Ilije Stanića, ubojice posljednjeg Zapovjednik Hrvatskih Oružanih Snaga Nezavisne Države Hrvatske Vjekoslava Maksa Luburića, generala DRINJANINA. Na poleđini slike piše točno ovako:  “Ilija Stanić, Madrid 11.lll.1967. za uspomenu ………od Stanić Ilije.”

ilija stanic u madridu kamenjarO Iliji Staniću se je mnogo pisalo i još više reklo, ali još uvijek nije toliko dovoljno da bi se mogle sve potankosti u detalje znati i tko je sve bio upetljan u toj uroti u ubojstvu generala Drinjanina. Ali svakako i u svakom slučaju i za svaku analizu se treba ozbiljno uzeti Ilije Stanića izjava sarajevskoj Udbi od 29 i 30 travnja 1969. godine, dakle samo 9 i 10 dana poslije gnjusnog ubojstva hrvatskog generala. Sve njegove ostale i kasnije izjave su vrlo kontradiktorne i pune promijena i laži, sve s jednim ciljem da žaštiti imena svojih naredbodavaca, da što više upetlja drugih osoba kako bi sebe rasteretio odgovornosti i javnos zbunio.

Za jednu ozbiljnu analizu ISTINE kako je Ilija Stanić ubio hrvatskog generala Vjekoslava Maksa Luburića 20 travnja 1969. godine, treba se uzeti u obzir slijedeće:

Prvo (1) da je Ilije Stanića brat Luka već radio za bosansko-hercegovačku, tj. sarajevsku Udbu.

Drugo (2) da je Ilija Stanić bio sarajevsku uličar, skitnica, mnoge neugodnosti po gradu Sarajevu pravio tako da je postao uočljiv sarajevskoj policiji, koja ga je često puta hapslia i u zatvor stavljala.

Treće (3) da je Ilijin brat Luka posredovao preko svoje udbaške veze za svojeg brata Iliju da ga izbavi iz zatvora.

Četvrto (4) tako je Ilija Stanić preko veze svojeg brata Luke postao suradnik Udbe…

Peto (5) treba ispitati dali je Udba poslala Iliju Stanića na treniranje na Goli Otok, jer, navodno, Ilija je uvijek tvrdio da je bio politički zatvorenik na Golom Otoku.

Šesto (6) Ilija Stanić je došao u Njemačku negdje ili polovicom 1966. godine i tu se povezao s nekim istaknutim Hrvatima, članovima Prijatelj Drine i HNO.

Sedmo (7) Ante Vukić iz Njemačke je pisao u novini Nova Hrvatska odmah neposredno ubojstva generala Drinjanina da su njemačke vlasti kod Ilije Stanića početkom 1967. godine pronašli krivotvorenu španjolsku putovnicu, te da mu je prijetila opasnost da ga se izruči Jugoslaviji. Navodno, kako piše Nova Hrvatska, da su mu Jakov Jurić (sada pok.) i Milan Dorić (o kojemje pisao slovenski publicista Roman Ljeljak početkom ove 2014. godine, da je on bio agent Udbe od 1953. pa sve do 1990., te da je on, Milan Dorić, ubio hrvatskog emigranta i predsjednika Bleiburškog Počastnog Voda Nikolu, Nikicu Martinović u Austriji 1975., pomogli doći do francuske granice i preko Francuske da je došao u Španjolsku.

Osmo (8) da se je tu u Madridu upoznao s Željkom Šuškom u “Santiago Apostol”, a Josip Perković je pisao da je ovaj Željko Šušak (kako je do sada poznato da ovaj Željko Šušak nije brat ministra HOS-a Domovinskog rata Gojka Šušak) bio nihov čovjek, tj. da je radio za Udbu.

Deveto (9) da je Ilija Stanić preko veze nekih iz Madrida i navodno ovog Kaleđa “Santiago Opostol” (ili “Apostol”, nije najjasnije ni čitljivije, mo) došao do Maksa Luburića upravo u to vrijeme, jer i sami Ilija Stanić tvrdi da je počeko kod Maksa raditi u proljeće 1967.

Deseto (10) da je general Drinjanin u rujnu 1968. godine otpustio Iliju Stanića iz vojeg stana i iz Tiskare DRINAPRESS.

Jedanaesto (11) da je genera dao malo novca Iliji Staniću i poslao ga u Pariz kod svojeg suradnika dr. Miljenka Dabe Peranića da mu pomogne naći posao i srediti Papire da ostane u Francuskoj, ili da mu pomogne da dođe do Njemačke ili Švedske do Stipe Mikulića.

Dvanaesti (12) u Parizu se je Ilija sastao s dr. Peranićem koji mu je uistinu i nastojao pomoći pronaći posao i srediti papire.

Trinaesto (13) dok je dr. Peranić pripremao papira za Iliju, njega je nestalo za desetak dana, ako ne i više, kako dr. Peranić piše u knjige: POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA, vlastita naklada, New York 1984.

Četrnaesto (14) za neka dva tjedna Ilija Stanić se je povratio i došao u stan dra. Peranića, koji ga je pita: a gdji si ti bio…? našto mu je Ilija odgovorio da je bio u krađi i da ga je uhapsila francuska policija i da je bio u zatvoru. (Po mome mišljenju i po svemu što sam do sada mogao zaključiti, Ilija Stanić je bio u Jugoslaviji, išao je tamo po upute, i kako je sam negdje izjavio da mu je toga puta Stanko Čolak dao prašak, otrov za otrovati Maksa. Također, postoje indicije, čitajući spomenutu knjigu dra. Miljenka Dabe Peranića, da je Ilija Stanić bio i u jugoslavenskoj Ambasadi u Parizu kao za jednu odskočnu dasku u pripremanju ubojstva generala Drinjanina. Mo.)

Petnaesto (15) na preporuku dra. Peranića Ilija Stanić se vraća u Španjolsku, najprije kod svojeg poznanika i dobrog prijatelja Željka Bebek kod kojeg ostaje nekoliko dana, tako kako bi general mogao saznati da se je Ilija vratio i da želi ponovno doći kod njega.

Šesnaesti (16) sada se postavlja pitanje dali je i koliko je Željko Bebek pomogao Iliji Staniću da se ovaj opet, spreman i opremljen otrovom da ubije hrvatskog generala Drinjanina? Za povjerovati je da Željko Bebek o tome ništa nije znao, jer, kako je poznato Udbini ubojice zaliveno šute i nikome niša ne pričaju o svojim namjerama.

Sedamnaesto (17) po onome što mi do sada znamo a znamo ono što je Ilija Stanić rekao sarajevskoj Udbi u svojoj izjavi 29 i 30 travnja 1969. godine da je on sam djelovao, da mu u tome nitko nije jer da on, Ilija Stanić nikome nije vjerovao.

Osamnaesto (18) kada je Ilija Stanić ubio generala Luburića i smišljao način kako što prije napustiti Carcagenta, mjesto i grad zločina, tada je za sigurno smišljao kome će se najprije javiti.

Devetnaesto (19) već oko osam sati na večer iz Barcelone, prije nego se je ukrcao na vlak za Francusku, jer, kako Ilija sam kaže da je trebao preći francusko/španjolsku granicu prije polnoću, nazvao je svojeg brata Luku i u tri riječi bratu rekao: NEMA VIŠE “M”., što svakako znači: nema više Maksa.

Dvadeset (20) sada i po ovome se može znati koliku je ulogu igrao brat Ilije Stanića Luka u ubojstvu generala Drinjanina.

Dvadest i jedan (21) postoji velika mogućnost da je Ilija Stanić iz Španjolske otišao direktno i u sigurno skrovište u jugoslavensku Ambasada u Parizu. To bi moglo biti i logično, jer bi tu bio i siguran, dok bi službenici jugoslavenske Ambasade prikupljali sve potrebne podatke o ubojstvu Maksa Luburića, itd.

Dvadeset i dva (22) uzevši u obzir tih desetak dana od dana zločina pa do dana davanja izjave sarajevskoj Udbi, može se olako zaključiti da doći s vlakom iz Pariza za Zagreb uzme samo, tada, te godine 1969. sam 24 sata, a iz zagreba par sati do Sarajeva.

Dvadeset i tri (23) ako bi se išlo s avionom iz Pariza za Zagreb bilo bi riskantnije, iako bi uzelo samo nekoliko sati.

Dvadeset i četeri (24) dakle, vlakom je bilo najsigurnije.

Dvadeset i pet (25) dragi moji Hrvati ovo bi bio jedan vremenski scenario ubojice Ilije Stanića od dana počinjenog zločina do dana davanja izjave 29 i 30 travnja 1969. godine sarajevskoj Udbi. Bilo bih mi drago da svaki od nas koji bude ovo čitao smatra obveznim i dužnim popuniti svaku prazninu u ovom opisu. Iskreno vas sve pozdravlja otporaš.

kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

DOKUMENTA SE POSTAVILA IZNAD ZAKONA – NEGIRA PRESUMCIJU NEVINOSTI UNAPRIJED OSUĐUJUĆI HRVATSKE GENERALE

Objavljeno

na

Objavio

Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara oštro osuđuje sramne prozivke Centra za suočavanje s prošlošću poznatijeg kao Dokumenta koji je jučer drsko napao Predsjednicu RH gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Negiranjem presumpcije nevinosti osudili su hrvatske generale i prije nego je Haški Tribunal dao pravomoćni pravorijek, što je nedopustivo.

Uz svu malicioznost koju su javno izražavali, osobito na obljetnice veličanstvene VRO Oluja u kojoj su postrojbe HV i redarstvenih snaga vratile pod nadzor okupirani teritorij s kojeg su JNA i četničke postrojbe protjerale 1991. godine preko 100 tisuća Hrvata, sada smo izloženi objedama osoba koje nemaju elementarne pristojnosti, a niti znanja. Nacionalni hrvatski sudovi ravnaju se prema načelu presumpcije nevinosti što znači kako se Dokumentine „perjanice“ očito pačaju u stvari koje ne poznaju, a spremni su komentirati pa i kada na taj način obmanjuju javnost i plasiraju neistine. Neznanje, glupost, malicioznost ili planirani napadi kako bi otvorili prostor za daljnje prakticiranje linča pokazat će budućnost no samo ako im to dozvolimo. Hrvatska je unatoč i usprkos svoj korupciji antihrvatskih elemenata ipak država prava. Iako ponekad izgleda kao država apsurda, ipak hrvatska je, naša je, izborili smo se za nju mi hrvatski branitelji zajedno s hrvatskim narodom i suočiti ćemo Dokumentu s ovim sramnim istupom i napadom na Predsjednicu.

Ta tko ili što je to Dokumenta koja se usuđuje osporiti hrvatskom generalu doprinos u obrani Domovine?

Tko je ta Dokumenta koja se usuđuje intervenirati u zahvalu Predsjednice Republike Hrvatske hrvatskim braniteljima i ratnicima koji su obranili i oslobodili hrvatsku državu od srpsko-crnogorske agresije i okupacije? Suočite se gospodo sa svojim neznanjem, nekulturom i obmana javnosti, to je jedino s čim se vi morate suočavati. Istupajte temeljem činjenica, a ne naputaka iz Srbije!

Javno djelovanje Dokumente i njenih „perjanica“ doista zahtijeva ozbiljno, stručno i institucionalno propitivanje cjelokupnog djelovanja, osobito s naglaskom na usklađenost i postupanje temeljem hrvatskih zakona te je li se i koliko djelovanjem Dokumente i pojedinaca ugrožavaju hrvatski nacionalni interesi.

Kako bi se u budućnosti spriječile obmane, krivotvorenja i napadi na Domovinski rat i hrvatske branitelje (nedavno smo svjedočili kriminalnom pokušaju mijenjanja karaktera Domovinskog rata iz srpsko-crnogorske agresije u građanski rat, što je učinio Aleksandar Stanković u jednoj emisiji HRT te nije do sada snosio nikakvu posljedicu), Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara pokreće inicijativu za Izmjenama i dopunama Kaznenog zakona člankom koji će se odnositi na kaznene odredbe, a kojim će snositi kaznenu odgovornost svi oni koji krše Deklaraciju o Domovinskom ratu donesenu u Hrvatskom državnom saboru 2000. godine.

Poradi naših prijatelja koji su svoje živote ugradili u temelje hrvatske države, dužni smo očuvati načela kojima se štite teme¬ljne vrednote i dostojanstvo Domovinskog rata, koji su nam ostavili kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Zagreb 25.studenog 2017.godine

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Sveta Katarina Aleksandrijska, djevica i mučenica, zaštitnica teologa

Objavljeno

na

Objavio

Osim godine rođenja, koja ipak nije sasvim sigurna, i podatka da je 304. godine podnijela mučeništvo u Aleksandriji, malo se zna o Katarininu životu.

Prema predaji, Katarina je bila lijepa mlada Egipćanka koja je, u trenutku kad je upravitelj Maksimin Daja preuzimao vlast u Aleksandriji, bila pozvana na svečanost koja je uključivala i pogansko žrtvovanje životinja. Katarina je odbila u tome sudjelovati zbog svoje kršćanske vjere.

Maksimin Daia, koji je došao na vlast u rimskim afričkim provincijama naslijedivši rođaka Galerija, zaljubio se u Katarinu tako jako da je odlučio rastati se od svoje žene te oženiti Katarinu. Mlada ga je kršćanka najodlučnije odbila. On ju je tada suočio s pedesetoricom filozofa s namjerom da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog. No Katarina, služeći se govorničkom vještinom, a još više dobrim poznavanjem filozofije i teologije, pridobila je na svoju stranu mudrace koji, rasvijetljeni milošću, prionuše uz kršćanstvo.

Maksimin se razbjesnio te je dao načiniti posebno mučilo: nazubljeni kamen kotač, koji će je sasjeći. No to se mučilo raspalo. Tada je Katarina  odvedena izvan grada te joj je odrubljena glava.

 

Prema kasnijoj legendi anđeli su tijelo sv. Katarine prenijeli na Sinaj, gdje je pokopna. U blizini toga mjesta podignut je kasnije samostan sv. Katarine koji postoji još i danas, a Katarinini ostaci prenijeti su u pripadajuću crkvu.

A u Zagrebu, jedna je od najljepših baroknih crkava u Hrvatskoj podignuta  u čast svetoj Katarini. Sagradili su je isusovci, u razdoblju od 1620. do 1632. godine. To je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i svetištem. U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara (17. st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. Svod i zidove karakterizira raskošna štukatura koja potječe iz 1732. godine. U svetištu je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike iluzionističke kompozicije Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima, čiji je autor ljubljanski slikar Kristofor Andrija Jelovšek. Crkva je temeljito obnovljena nakon potresa 1880. godine prema projektu Hermanna Bollea.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari