Pratite nas

Pregled

Nikola Kajkić: ‘Skinuli su me do gola, psovali mi ustašku mater i govorili da sam đubre’

Objavljeno

na

Suspendirani policijski istražitelj za ratne zločine na Ovčari Nikola Kajkić i predsjednica Udruge zagrebačkih branitelja Vukovara Zorica Gregurić održavaju konferenciju za medije nakon što su prošli tjedan ustvdili kako su zaustavljeni na graničnom prijelazu Bajakovo te ispitivani od osoba u civilu pri čemu je Kajkić uhićen, vjeruju od strane srbijanske tajne službe.

Gregurić je kazala kako su se u Beogradu sastali s Florence Hartmann i njezinim suradnicima te su imali i sastanak u jednom odvjetničkom uredu.

“Na srpskoj granici okružila su nas četiri granična policajca te da odmah izađemo iz auta. Sva četvorica su praktički rastavili auto. Tražili su novac. Imala sam 400 kuna, ali to im nije bilo dovoljno. Htjela sam posegnuti za mobitelom, ali rekli su mi da to nije dopušteno. Nakon toga su Kajkića policajci odveli i nakon nekog vremena došle su dvije policajke koje su odvele i mene. Nisam znala što se događa s Kajkićem niti su nam rekli što rade”, kazala je Gregurić, prenosi dnevnik.hr

Istaknula je kako su joj oduzeli mobitel i sve tehničke stvari te ih odnijeli.

“Pretresli su mi torbu, pregledali svaki papir, oduzeli sve dokumente i detaljno me pregledali. Nakon toga su zaključale prostoriju, a ja sam sprovedena u prostoriju do koje se nalazio Kajkić. Pretres je obavljen bez objašnjenja. Jedan muškarac mi je rekao da sam privedena jer su me prijavili njihove kolege iz Hrvatske. Pitali su me koliko surađujem sa SOA-om i postavljali mi ozbiljna pitanja. Rekli su mi da je Kajkić uhićen i da s njim potpuno drugačije razgovaraju. To sam i sama čula jer se čula buka, prijetnja i vikanje”, kazala je.

Naglašava kako je cijeli postupak bio zastrašujuć.

“Sve do ispitivanja nismo znali što se događa. Ispitivanje je trajalo nekoliko sati bez ikakve pauze. Bilo je zastrašivanja, ispitivanja o određenim osobama. Najviše ih je zanimalo istraživanje zločina na Ovčari. Pitali su nas i o VIlimu Karloviću, postavljali su i pitanja o političarima, između ostalog i Brkića”, rekla je.

Gregurić je rekla kako je o svemu obavijestila Vladu, Sabor, Ministarstvo branitelja, Saborskim odborima…

“O svemu je zahvaljujući Marijani Petir obaviještena i Europska komisiji”, rekla je Gregurić.

Na kraju je poručila kako su ih nakon ispitivanja pustili bez ikakvih papira.

Što se dogodilo na granici objasno je i Nikola Kajkić.

“Nakon događaja sam bio potresen i samo sam htio što prije doći kući. Moja obitelj je bila zabrinuta. Sljedeći dan sam otišao u bolnicu zbog bolova te potom uputio prijavu DORH-u. U Beograd nisam išao s ciljem istraživanja. Moje istraživanje je završilo u veljači i od tada ne radim ništa po pitanju istraživanja ratnih zločina”, kazao je Kajkić, inače suspendiran MUP-ov istražitelj ratnih zločina na Ovčari.

Istaknuo je kako je i dalje predsjednik policijskog sindikata te je u Beogradu puno puta bio u privatnom aranžmanu.

“Znao sam odmah da nešto nije u redu. Zatražili su me da stanem sa strane te da im predam dokumente o vozilu i izađem van. Oni su napravili detaljnu pretragu auta, skidali su tapecirung i rezervne gume. Potom sam svoje stvari morao iznijeti u prostoriju za zadržavanje. Skinuli su me do gola i pregledali me. Pitao sam zašto me pregledavaju, nisu mi ništa htjeli reći. Uz policajce je bio prisutan i jedan djelatnik BIA-e. Rekli su mu da oni rade za BIA-u. Pitali su me znam li koje su njihove obavijeste – premlati i ubij. Rekli su mi da sam ja maltretirao Srbe na ispitivanju. Psovali su mi ustašku mater i govorili da sam đubre”, kazao je Kajkić i dodao kako je sve optužbe demantirao.

Kajkić tvrdi kako su u jednom trenu srušili na što se on potužio na maltretiranje.

“U jednom trenu su mi rekli da će me zatvoriti s pederima…Ovakvo poniženje još nisam doživio. Prijetili su i mojoj obitelji.”, kazao je Kajkić i dodao kako su ga policajci u jednom trenu i udarili.

Kajkić tvrdi da njemu u nijednom trenutku nije rečeno da je prijava došla iz Hrvatske.

 

PRIJELOMNA VIJEST: U SRBIJI JE UHIĆEN NIKOLA KAJKIĆ! Priveli su i Zoricu Gregurić!

 

 

NIKOLA KAJKIĆ: MA DOSTA JE VIŠE!!!! Pa koliko su ti ‘likovi iz NOB-a’ imali godina 1941-1945???

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Ispovijest heroja koji je iz ledene rijeke spasio djevojčicu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Toni Paštar / Slobodna Dalmacija

Jack iz Rude spasio 13-godišnjakinju od sigurne smrti: Bog mi je produžio ruku, u zadnji tren sam je uhvatio za kosu i izvukao iz hladne, nabujale rijeke…

Josip Crljen zvani Jack iz naselja Ruda, općina Otok, svojim je podvigom u ponedjeljak navečer zaslužio ponijeti naslov hrvatskog junaka dana, piše Slobodna Dalmacija.

Skokom u nabujalu rijeku Rudu u zadnji je trenutak od sigurne smrti spasio jednu trinaestogodišnju djevojčicu iz Graba. Sve to se dogodilo u ponedjeljak oko 18.30 sati na Rudi kod predjela zvanog Gaz. Vodostaj rijeke bio je visok, a voda mutna.

Djevojčica koja se “dušila” već je nestajala u vodi kada ju je Josip krajnjim naporom uspio dohvatiti za kosu i izvući na obalu. Od skoka u rijeku čija je temperatura bila tek 7 ili 8 Celzijevih stupnjeva junak Jack zaradio je trzajnu ozljedu vrata, pa je u utorak cijelo prijepodne proveo kod liječnika, najprije svoga obiteljskog, a potom na pregledima u KBC-u Split.

Dobio je šancov ovratnik koji će ga narednih dana podsjećati na dramatični događaj sa sretnim ishodom.

Priča je počela na Uskrsni ponedjeljak u župnoj crkvi sv. Martina u Rudi. Josipov vjenčani kum Zvonimir Matijašević krstio je svoje prvo dijete, kćer, pa je na slavlje pozvao i članove šire obitelji te prijatelje, među kojima i Josipa Crljena. Svečarski ručak održan je u restoranu kod Gaza, nedaleko rijeke Rude.

– Bio sam među pedesetak gostiju kuma Zvonimira. Do nas je bila još jedna tolika skupina. Veselili smo se, jeli i pili kada sam u jednom trenutku čuo dječaka Matea Tadića, koji je ranije izišao igrati se, gdje sav usplahiren viče: “Mala u vodi! Upala mala u vodu!…”

Bez razmišljanja sam ustao od stola i pretrčao kojih pedesetak metara do rijeke. Tu sam vidio dvoje-troje ljudi koji su tražili granu kojom bi dohvatili djevojčicu čije je tijelo u vodi već bilo mlitavo, nije mahala ni rukama ni nogama. Na tren je potonula i ponovno se pojavila na površini. Nisam razmišljao. Onako odjeven i u cipelama skočio sam u vodu duboku 2-3 metra.

Kad sam izronio, tijelo djevojčice ponovno je počelo tonuti. Bacio sam se prema njoj vidjevši da opet nestaje u mutnoj vodi. Prije nego je dublje potonula uspio sam je uhvatiti za kosu. Kao da mi je u tom trenutku Bog produžio ruku. Dovukao sam je do obale gdje su je ostali izvukli na obalu. Kako nije davala znakove života, odmah su je počeli oživljavati umjetnim disanjem. Hvala Bogu, dijete je prodisalo, izbacilo vodu i s njom je sve u redu – kaže Josip.

Ovaj 37-godišnji strojar-bagerist zaposlen u tvrtki “Iskopi Kovačević” iz Dugog Rata i sam je otac jednogodišnjeg sina i zna što je dijete. Zato je u utorak, unatoč boli u vratu, bio presretan i prezadovoljan što je spasio mladi život. Zna da je učinio dobro djelo, ali to, kaže, ne smatra ničim posebnim. Ako bi se bilo kada našao u sličnim okolnostima, ponovno bi napravio isto.

Jedino, veli, zamjera što oni koji su se prije njega zatekli na obali i vidjeli da se djevojčica utapa nisu reagirali kao on, skočili u vodu kako bi spasili dijete. U srijedu Josipov mobitel, koji je bio u džepu kad je iz vode spašavao djevojčicu, ali i dalje radi, nije prestajao zvoniti.

– Nema toga tko me nije zvao i čestitao mi. Među prvima mi je čestitao direktor Matko Kovačević. Jutros me toliko bolio vrat da nisam bio u stanju voziti pa me u bolnicu u Sinj, a potom i u Split vozio prijatelj Ante Čikara zvani Kuvar. Nadam se brzom ozdravljenju, vjerujem bez trajnih posljedica. U svakom slučaju, dan krštenja kćeri svoga kuma Zvonimira sigurno neću zaboraviti do kraja života – zaključuje junak Crljen na kojega su u srijedu bili ponosni njegovi Ruđani, ali i brojni drugi prijatelji i poznanici, piše Slobodna Dalmacija.

 

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Heroj iz nabujale rijeke spasio djevojčicu: ‘Bila je već blijeda, tonula je…’

Objavljeno

na

Objavio

Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, kaže Josip Crljen

Dotrčao je jedan mali susjed do nas i vikao: ‘Neka mala je upala u vodu!’. Odmah sam potrčao do rijeke, a kad sam vidio djevojčicu samo mi je prošlo kroz glavu kako se tu nekoliko djece već utopilo i skočio sam. Već je bila problijedjela, tonula je, uhvatio sam je za kosu i izvukao, ispričao je za Dalmatinski portal Josip Crljen, 37-godišnji heroj koji je spasio život djevojčicu iz rječice Rude u nedjelju popodne.

Josip je skočio u nabujalu rijeku kod Trilja i to na mjesto gdje su virovi i gdje je vrlo teško plivati.

– Mi smo u obližnjem restoranu slavili krštenje djeteta moga kuma, kada je odjednom mali Mateo počeo vikati da se u rijeci utapa djevojčica. Brzo smo potrčali prema tom mjestu i vidjeli curicu koja je bila malo pod vodom, malo iznad vode, utapala se. Odmah sam skočio u vodu u namjeri da je izvučem, no voda je bila zelena, pa je u jednom trenutku nisam ni vidio. Pomislio sam da neću uspjeti, da ću je izgubiti. Krajnjim naporom sam je, srećom, ipak uhvatio za kosu i nekako je uspio privući prema obali. Moram priznati da je bilo jako teško. Sam Bog mi je dao dotatnu snagu da je izvučem i spasim . Nakon toga priskočili su i ostali i izvukli smo je vanka – ispričao je Josip gostujući jutros na Hit radiju, prenosi Ferata.hr.

Prvo je 13-godišnju djevojčicu gurnuo do obale.

– Ona nije znala plivati, a nakon što su nju izvukli, formirali su rukama niz da izvuku i mene. Djevojčica je bila sva bijela, polumrtva, davali su joj umjetno disanje, srećom su tu bile dvije doktorice i hvala Bogu da je mala u redu! – ispričao je.

Kaže da cijelu noć nije mogao spavati i da sada ide kod doktora jer ga sve boli, posebno vrat, ali sretan je jer je spasio djevojčicu u zadnji tren.

– Ponosan sam i na svog susjeda, malog Mateta Tadića koji je sve to vidio i zvao nas. Djevojčicu sam poslije vidio, došla joj je mama i hvala dragom Bogu sve je završilo dobro, kazao je Josip.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari