Pratite nas

Komentar

Nikola Štedul: Naša je Hrvatska još uvijek samo na pola država

Objavljeno

na

Nikola Štedul rijetki je emigranat koji je preživio u UDBA-i atentat koji je na njega 1988. u Škotskoj na njega izvršio Vinko Sindičić. U to vrijeme predsjedavao je hrvatskim državotvornim pokretom, a njegovo je ubojstvo naručila hrvatska UDBA po nalogu centralnog komiteta Jugoslavije. Sindičić je u njega ispalio 6 metaka, ali je zahvaljujući intervenciji medicinskog osoblja uspio preživjeti. Atentat se dogodio na 10 obljetnicu ubojstva njegova suradnika Brune Bušića.

[ad id=”93788″]

Nakon što je ispričao detalje atentata, ispričao je koji su bili ciljevi državotvornog pokreta. Naš je cilj bila nezavisna država Hrvatska, tražili smo da hrvatski narod ima pravo na samoodređenje, ništa drugo, naglasio je.

To što su oni nas optuživali za terorizam, fašizam – to se nažalost događalo jer su oni u emigraciji trebali metodu zastrašivanja kojom bi ukorili narod da ga mogu držati pod kontrolom u totalitarnom režimu i čuvati Jugoslaviju. Međutim, vidite da se to danas događa i ovdje. I ovdje se naglašava kako se vraća nekakav fašizam, ustaštvo, rekao je Štedul.

U emigraciji sam živio 36 godina, susreo sam se s tisućama ljudi različitih političkih opredjeljenja i nitko se nije zalagao za fašizam, čak ni ustaše. A evo danas ovdje imamo situaciju da se uvjerava narod da se vraća nekakav fašizam. To je grozno. Mi živimo u situaciji da smo pod stalnim utjecajem laži i propagande. zalagao sam se za samostalnu državu, ali to nije tako doživljeno. Naša je Hrvatska još uvijek samo na pola država, istaknuo je.

Većina ljudi je je prešla iz onog sustava i zadržala pozicije u ovoj državi. Uzmite za primjer pravosuđe. Ja sam prije 23 godine kada sam se vratio, pokrenuo postupak za naknadu štete za ono što sam tamo proživio. Taj sudski proces još nije završen. Već 16 godina traje samo proces ovrhe, rekao je Štedul.

Potvrdio je da je istina da je tadašnji ministar vanjskih poslova Budo Lončar pokušao spasiti Vinka Sindičića. Govorio je o slučaju Mire Barešića i svom odlasku u Švedsku da ga spasi.

Rekao je da je njegov sudski postupak koji traje od 1993, završio 1997. Dosuđeno mu je pravo na odštetu. Tada je podnio tužbu protiv Perkovića, za kojeg je dobio dokaze i informacije da je on poslao Sindičića u Škotsku da izvrši atentat.

Rekao je prati suđenje Perkoviću i Mustaču za koje kaže da je još jedan dokaz kako naše pravosuđe funkcionira. Ja sam tužbu podnio 1999., a nakon 10 godina su mi rekli da nema dovoljno dokaza. Naša pravna država ne funkcionira, naglasio je.

S Franjom Tuđmanom imao je dobar odnos. No u HDZ se nije učlanio jer ne bi mogao vršiti ulogu iskrenog kritičara onoga što se događa. Tuđmanu zamjera što nije poslije Oluje proveo lustraciju. Ne možemo se okrenuti budućnosti dok ne rasčistimo ono što je bilo, smatra Štedul. Misli da ju sadašnje političke strukture neće provesti.

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Lovro Kuščević: Vrlo brzo će netko odgovarati za laži i manipulacije

Objavljeno

na

Objavio

Ministar uprave Lovro Kuščević uoči sjednice Vlade komentirao je aferu s nekretninama. Kazao je da je već sve obrazložio i da se radi o organiziranom napadu na njega.

– I danas smo mogli u medijima pročitati niz fabrikacija, laži, manipulacija, fotomontaža, zlonamjernih zaključaka. Na sve sam već argumentirano odgovorio i predočio potrebnu dokumentaciju. Radi se o organiziranom napadu na mene kao političkog tajnika, kao ministra na moj integritet i na članove moje obitelji. Vjerujte, vrlo brzo će netko za to odgovarati, rekao je Kuščević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Pater Ike Mandurić: GDJE SU NESTALI MUŽEVI?

Objavljeno

na

Objavio

Muškarac stisnut u četiri zida vlastitoga doma nikada neće spoznati što u sebi nosi. U takvom prostoru on je inferioran ženama, pa jedino što može postići jest da je svednevice razočarava.

U današnje vrijeme previše smo izloženi tezama kako on mora brinuti tek o obitelji, i kako je to njegovo jedino poslanje: biti sa svojom ženicom i dječicom, kupovati namirnice, usisavati tepih, prati rublje, te tu i tamo popraviti pokoji kvar… Sa svojom obitelji odlaziti na idilične izlete, piknike, u dvorištu se igrati sa sinčićem… Gajiti dobre odnose sa punicom i njenom rodbinom… Ta, i sveti Josip je bio baš takav?

Ja u to ne vjerujem. Meni je ta slika okljaštrena. To nije cjeloviti muškarac. Gdje je tu briga za Domovinu, zavičaj, selo, grad, državu, svijet? Jedan muškarac, da bi sebe osjetio i otkrio, mora izići daleko od doma, i vidjeti kako tamo stvari stoje. On je taj koji ima zov uspeti se na najviše planine koje ga okružuju, i na najudaljenije pučine, i tamo svijet staviti pod kontrolu.

Jer, kad opasnosti dođu do praga obiteljskog doma, onda ni njonjavi muškarac koji u njemu prebiva, i koji je do tada uredno slušao svoju ženu, neće moći zaštititi ni svoju ženu, ni dječicu, ni svoj parkić, ni kućicu, ni tepih, ni šoping, ni svoja idilična popodneva, ni igrice sa sinčićem…

Ako muškarac dopusti da mu žena kaže kakav treba biti, on samo može postati loša žena. Jer njoj nije dano razumjeti što on nosi u srcu. On se i pred materom i pred svim ženama mora izboriti za svoj poziv da bude muškarac: ratnik, lovac, fajter, političar, aktivist, lider, vođa, vladar i čuvar svega svijeta – da ne bi iz njega krenula neka aždaja prema onima koje treba i mora štititi.

Muškarac nije samo poslan svojoj obitelji. Laž je da je svetom Josipu samo to bilo na srcu. Muškarac je domoljub. On ima potrebu, i u srcu dužnost, da brani i ureduje sav svijet, kroz sve dopustive i moguće oblike borbe. I to toliko da on smije, i ima poziv, ako treba, i ostaviti svoju ženu i djecu, te za domovinu i čovječanstvo umrijeti. To je, kladim se i tvrdim, i sveti Josip bio spreman, i sav svoj život nosio u srcu. Nezamislivo mi je da bi Bog nekom Josipu, koji nije osjećao zov Domovine, povjerio svoga sina.

Svakomu normalnom muškarcu je tijesno u četiri zida vlastitoga doma sve dok nema uvid kako stvari stoje oko kuće, sela, grada, u državi, svijetu. No, tek ako je i tamo prisutan, i dao svoj doprinos, i tek iz te perspektive, on može uspostaviti i sa svojim domom iznutra, jer tek tada on može biti otac svojoj djeci koji odiše sigurnošću, mirom i snagom, i prema svojoj ženi.

Nezamislivo mi je kako neki muž može sebi objasniti kako i zašto je prepustio drugima da se brinu za sigurnost društva i svijeta, dok se on samo bavi svojom obitelji. Kome je to onda prepustio? On i pred drugim muškarcima mora biti muškarac, a to ne može ako s njima nije bio u društvenim borbama od kojih živi. On, takav, mora biti njonjav pred njima, i pred djecom i ženom, i pred sobom samim.

Muškarac ne mora po sebi biti ni fizički ni intelektualno superioran nad drugim muškarcima. Kakve god da talente nosi, on može biti pravi muškarac – onaj koji revno i spremno bdije nad cijelim okružjem u kojemu je njegov dom, dajući sve od sebe. Sve to je u sebi nosio u Muž Marijin.

Uvjeren sam da je, prije nego mu je Bog povjerio jedinstvenu zadaću, sa svom pozornošću i aktivnošću, pratio i davao sve od sebe da uredi društvo u kojemu će živjeti i podizati obitelj. Je li se znao tući? Rukovati oružjem? Naravno! Rješavati razmirice, ukrotiti nasilnike? Pa naravno! Preuzeti inicijative u svomu gradu, organizirati zajednice? Pa naravno: sve to i puno više od toga.

Ako vam ovaj fragment u portretu svetoga Josipa nedostaje, korigirajte ga hitno.

Ako vam ova crta u portretu idealnoga muškaraca nedostaje, korigirajte ju hitno, bilo da ste žena, bilo da ste muž.

Ako vam ova karakterna crta nedostaje, ili je želite učvrstiti kako bi je mogli dalje promicati, učinite to.

A za one koji žele hitno i više; koji baš u sebi žele brutalno obrisati sve te floskule o muškarcu koji čuči doma, uspni se na Visoravan.
Prijavi se i dođi na kamp KUPREŠKA VRATA. Ondje ćeš o tome sve naučiti.

Kamp traje od 20.-27.7. – za mladiće od 20-30 godina.
Ako te zanima, pronaći ćeš sve.

potraži na stranicama udruge MAGIS, ovo je važno.

Pater Ivan Ike Mandurić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari