Nikolina Nakić: Moje istinske heroine su živjele skrivene za svijet

Moj tekst vrijedan ponavljanja

Internet je danas pun poruka o ženskoj snazi, a sve bi se dalo svesti na misao: budi svoja.

A što kad si svoja tek onda kad si svačija? Mužu njegova, djeci njihova, obitelji i prijateljima razdijeljena, što kad mislim da sam svoja tek kad mene same ne ostane ni jedan centimetar viška? Što ako ne želim biti svoja jer mi to zvuči pusto, hladno i samodostatno?

Što ako to zvuči kao loš savjet i isprazna fraza, a prava istina glasi da je čovjek tek onda svoj kad ga njegovi bližnji osjećaju svojim? I ako moja vrijednost leži ne u ljubavi prema sebi nego u odbljesku mene u oku drage osobe?  U mojoj brizi za nju i njenoj za me, u tom krugu privrženosti bez kraja i konca?

Ljubav po definiciji nije izoliran pojam, ona funkcionira jedino u suodnosu prema drugome. Sebe najviše volim kad najviše volim druge, kad ne kalkuliram uzvraćenošću, kad ne uzgajam mitove o vlastitoj veličini već priznajem i volim svoju malenost, kad mi je draža bezazlenost od nedostupnosti, i da, kad više dajem nego primam.

Ne želim biti svoja, dakle, i podilaziti sebičnoj kulturi koja brigu i ljubav smatra znakom slabosti. Moje istinske heroine su živjele skrivene za svijet, ali su ih i te kako upamtila srca njihovih bližnjih.

Ako je duša besmrtna, jedine minute koje se na zemlji zapravo broje i koje imaju istinsku vrijednost su one razdijeljene i poklonjene.
Svim neznanim velikim ženama od kojih na kraju života nije ostao ni jedan jedini centimetar njih samih
Vi ste istinske kraljice.

Nikolina Nakić/facebook

Što vi mislite o ovoj temi?