Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Afera Krnjo-gate

Objavljeno

na

Možda bi Kaštelanima bilo bolje da dogodine naprave Krnju u obliku birača-ovce, dakle djelomično i samih sebe. Pogotovo ako, nakon što su se izrazili s krnjom u obliku Plenkovića koji pleše onako kako Pupovac svira, na predstojećim izborima glasuju isto

Afera Krnjo-gate podigla je ovog tjedna izvjesnu prašinu, ali, naravno, kao i brojne druge prije nje nije dovela do raspada vladajuće obraz-koalicije.

Paljenje krnje s njegovim likom na karnevalu u Kaštelima, čiji počeci sežu u 1813., silno je 2019. uzrujalo člana vladajuće većine Milorada Pupovca, uskokodakalo njegov privatni Feral maskiran u tjednik srpske manjine i ostale njegovatelje uglednog lika i djela, piše Nino Raspudić/VečernjiList

Prva neistina izgovorena u kritici kaštelanskog karnevala je da je spaljen nemoćni, ranjivi lik. Ne, riječ je o moćniku, članu vladajuće koalicije, koji drži premijera za jaja, i koji se, unatoč tome što je izabran u Sabor na privilegiran način kao predstavnik manjine sa zajamčenim zastupnicima, za famoznog preslagivanja bez oklijevanja upustio u političku trgovinu i odredio tko će formirati većinu. Pupovac bi, s jedne strane, uživao moć i privilegije koje nosi sudjelovanje u vlasti, a s druge strane bi ostao ranjiv i zaštićen kao manjina kad su u pitanju kritike na njegov račun.

Etnobiznismenom ga je nazivao još Ivo Josipović, neki drugi su ga nazivali i samoproglašenim menadžerom srpske patnje u Hrvatskoj. U svakom slučaju, Pupovac je moćnik, on je Vlast, novac kojim upravlja, uključujući i čitav jedan medij kojim raspolaže po privatnom nahođenju, uzdiže ga visoko iznad puka u Kaštelima, a o ljudima koje bi trebao predstavljati u Saboru, a koji većinom žive daleko ispod hrvatskog prosjeka da i ne govorimo. Puno Srba povratnika i danas živi bez struje, ali barem imaju “satisfakciju” što časopis koji se financira javnim novcem izdvojenim u njihovo ime, već godinama zapjenjeno pljuje po Hrvatskoj i konfrontira ih s većinom.

Koliko mu je u Hrvatskoj teško svjedoči i već slavni “Pupovčev trokut” u kojem Pupovac kontrolira kako Pupovac Pupovcu daje novac hrvatskih poreznih obveznika.

Naime, aktualni kaštelanski Krnjo je kao član Savjeta za nacionalne manjine sudjelovao u donošenju odluke o dodjeli sredstava iz državnog proračuna Srpskom narodnom vijeću, čiji je on predsjednik. Uz to, KK je i član saborskog Odbora za nacionalne manjine, koji kontrolira način na koji se troše dodijeljena sredstva. Nemali dio tog novca, 3,2 milijuna kuna godišnje, troši se na njegov privatni Feral pod nazivom Novosti.

Nisam provjerio stoji li na njihovoj redakciji “Zauzeto Hrvat”, jer iz nekog razloga većinu tekstova u časopisu srpske manjine pišu ideološki ostrašćeni Hrvati, Feralova siročad koja je kasnije ostala i bez privremenog udomitelja Nine Pavića. Mržnja, poruga, prijezir osnovni je ton tog glasila. Na naslovnici vješaju mrtvog Tuđmana, likuju nad požarima, izruguju se s katoličkom ikonografijom, sve pod krinkom satire i neobuzdane duhovitosti, ali kad na karnevalu u Kaštelima spale krnju koji im nije po volji, onda jadikuju, pretvaraju se u mrgodne puritance koji bi cenzurirali maškare. Prava i obveze u civiliziranom društvu moraju biti razmjerni. Ne možeš sebi davati pravo udarati druge maljem, a istovremeno zahtijevati da tebe tretiraju kao porculansku figuricu.

Druga neistina je da je Krnjo bio Pupovac kao takav ili čak Pupovac kao metonimija Srbina u Hrvatskoj. donjokaštelanske maškare ove su godine za svojeg Krnju odabrale političara Milorada Pupovca u vrlo jasnoj funkciji. Radi se o složenijoj instalaciji u kojoj je premijer Plenković prikazan kao mali pastir koji vodi guske u maglu, a nad njim svira frulu golemi Pupovac. Jasno je, dakle, da Krnjo nije bio generički Srbin, već političar koji upravlja premijerom jer mu održava tanku većinu. U najavi karnevala organizatori kažu da je na kraju povorke išao glavni krivac za sve što je “Sućurane živciralo, ljutilo, zbog čega su se smijali od muke i plakali još od prošlog krnjevala, a ovaj put ta je ‘čast’ pripala liku Milorada Pupovca koji se nikako odlučiti ‘malo jesam, malo nisan’’.

Na sličan način je prije tri godine u Kaštelima i Sinju gorio Krnjo Božo Petrov, jer ih je iritirao vaganjem “piškit ću-kakit ću”. Pupovac koji frulom upravlja Plenkovićem najbolji je simbol vladajuće trgovačke koalicije, koja je čista prevara birača. “Plenković” je spaljen s “Pupovcem”, a falio je još, primjerice, zagrljaj Krnje s “Glavašem” ili “Đakićem” da ugođaj i tužna politička istina o vladajućoj koaliciji budu potpuni.

Karneval je po definiciji vrijeme dopuštenog kaosa, izokrenutih vrijednosti, ventil za potisnute frustracije. Mircea Eliade piše kako se tu radi o uprizorenju kozmogonije – karneval je privremeni, ritualni povratak u kaos, iz kojeg se onda ponovo stvara uređeni svijet. Oni koji su 364 dana prezrene lude često su se na taj dan tretirali kao kraljevi, dok bi se kraljevi i drugi moćnici ponižavali. U kršćanskom svijetu se rugalo i papama i kardinalima, i kraljevima i predsjednicima. Ove godine se sprdalo i Kolindu Grabar Kitarović uprizorenjem kako vulgarno grli i ljubi nogometne reprezentativce. Nikom nije palo napamet vrištati o seksizmu ili nepoštivanju važne institucije. Uvrijeđen ovogodišnjim karnevalom se našao samo Pupovac. I tragikomično zakratko priprijetio izlaskom iz koalicije? Zašto?

Je li njegov koalicijski partner Plenković organizirao taj karneval u Kaštelima? Nije li i on na njemu uz svirača Pupovca izrugan i spaljen? Što Pupovčevi partneri iz HDZ-a mogu učiniti po tom pitanju? Je li Božinović trebao odmah poslati policiju da prekine povorku i uhiti sudionike? Jesu li trebali preventivno objaviti popis osoba koje ne smiju biti Krnjo?

Čini se kako postoji samo jedan način da se Pupovcu udovolji. To je da se donese poseban “Zakon o zaštiti lika i djela Milorada Pupovca”, po modelu “Zakona o zaštiti lika i djela Josipa Broza Tita” donesenog u rujnu 1984.

Priča tu ne završava. U Kaštelima je na zadnjim parlamentarnim izborima premoćno pobijedio Plenkovićev HDZ, osvojivši 50,84% glasova. Nakon pucanje koalicije s Mostom, dogodila se famozna trgovina s HNS-om, Pupovcem i co., pa su u međuvremenu birači HZD-a, sa svim drugim građanima dobili Istanbulsku, Marakeš, titranje Vučiću kroz neprovođenje odluka prethodne vlade o praćenju pregovora Srbije s EU i niz drugih divota.

Možda bi stoga Kaštelanima bilo bolje da dogodine naprave Krnju u obliku birača-ovce, dakle djelomično i samih sebe. Pogotovo ako, nakon što su se izrazili s Krnjom u obliku Plenkovića koji pleše onako kako Pupovac svira, na predstojećim izborima glasuju isto.

A možda je sve to svjestan dio igre, u smislu – jedan dan u godini ćemo spaliti takvog krnju, a ostalih 364 ćemo biti sluge i glasači pokorni, iz niza sitnih interesa?

U ponedjeljak se i srbijanski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić osvrnuo na maškare u Kaštel Sućurcu, ustvrdivši kako bi šala sa spaljivanjem lutke Milorada Pupovca “mogla biti generalna proba za nešto što se sprema njemu kao lideru Srba.” Ako je i od Malog Slobe, previše je. Pupovac je pak kazao da “bacanje vaterpolista u more i spaljivanje njegove lutke predstavljaju govor mržnje i poticanje na nasilje u atmosferi mržnje koju dopušta državni vrh”. Zašto je onda i dalje dio tog državnog vrha?

Prema njegovim riječima, “ne radi se o duhovitom, inventivnom dalmatinskom karnevalu koji provocira vlast, nego manifestaciji nacionalističke i šovinističke priče”. Kako to ne provocira vlast krnjo Plenković koji pleše kako Pupovac svira? Duhovita je, dakle, satira koja njemu odgovara, a nacionalistička i šovinistička je ona usmjerena protiv njega.

Matteo Salvini istog dana uz smajliće prenosi na Instagramu fotografiju goleme lutke na karnevalu u Düsseldorfu koja ga predstavlja kao golog, našminkanog, ogavno masnog tipa nalakiranih noktiju koji doji dvije bebe. Na lijevoj sisi piše “rasizam”, na desnoj “nacionalizam”. Uz to “Salvini” ima tetovažu “mafija” i drži talijanske trobojke na kojima piše “Brutta Italia”. Pravi Salvini zbog tog nije kmečao niti se zgražavao, već se smijao. Tko zna, možda se privatno i Pupovac podsmijava s Kaštelanima, misleći – samo se vi rugajte, ja ću vam i dalje biti vlast.

Na pitanje novinara gdje je granica, odnosno gdje je crta preko koje SDSS neće ići u podržavanju vladajuće koalicije, Pupovac je pitijski kazao: “Mogu samo reći da sam stao na tu crtu, ali da je neću prijeći”. Bilo bi bolje za sve da je pređe, raskine koaliciju, prestane određivati tko će biti na vlasti i bavi se onim za što je i izabran. Ali, nešto mi govori da neće.

Pupovčeve Novosti su inače veliki prijatelj i promicatelj satire. Oduševljavale su se, primjerice Frljićevom predstavom u Kerempuhu na čiju je premijeru otišao i Zlatko Hasanbegović rekavši da ga je zanimalo “kako na sceni izgleda moj lik sa svinjskom glavom kojeg u stavu muslimanske molitve lopatom kokaina pričesti biskup Mile Bogović”. Na kraju predstave tako prikazane neistomišljenike ubijaju pištoljem u glavu, To naravno nitko nije interpretirao kao nešto “što im se sprema”, već nas se uvjeravalo da je riječ o satiri, o vrhunskoj umjetnosti.

Karneval spada u sferu pučke umjetnosti. Radi se o jednom danu u godini, kada se tradicionalno moglo reći i nešto mimo zvanične “satire”. Nekima je danas, izgleda, i to previše.

Nino Raspudić/VečernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nino Raspudić: Plenkovićevo ‘orošavanje’ Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Ako ne bude iznenađenja, danas će dovoljno složnih ruku u Saboru potvrditi čak šest novih ministara. Što je razlog takvoj sječi? Prema premijeru, nagla potreba za “osvježenjem”.

Andrej Plenković je kao mandatar ocijenio da su “u političkim okolnostima koje su postale opterećujuća slika za Vladu, osvježenja bila nužna”.

Vladu bi najviše osvježio da je sam otišao, ovako je samo kozmetički “orošava”, umjesto političke i stručne druge lige, kojom ju je uglavnom inicijalno bio popunio, sada, pri kraju balade, mobilizira juniore i trećeligaše kao formalno osvježenje za naivne.

Ukratko, ne radi se ni o kakvoj bitnoj promjeni, već o šminkanju političkog leša da se potpuno ne rastoči do izbora.

Zašto nije išao do kraja pa, primjerice, osvježio Vladu Budimirom Lončarom, idealnim ministrom vanjskih poslova ovakve Hrvatske ili umjesto Nade Murganić za ministricu ustoličio Jelenu Veljaču?

Ionako su i Plenković i bivša ministrica Veljači podnosili raporte i dolazili joj podizati telefonske slušalice na ambiciozno zamišljenu humanitarnu večer na kojoj je, na koncu, unatoč visokim uzvanicima i kremi estrade prikupila manje nego što pjevačke zvijezde koje su joj nastupale uzmu za nastup u svatovima.

Zašto premijer nije u sklopu rekonstrukcije vlade s voljenim koalicijskim partnerom HNS-om dogovorio da i oni jednog “orose”? Primjerice, jesu li manji problemi u resoru ministrice Divjak nego Murganić?

Znači li ovolika smjena isključivo HDZ-ovih kadrova priznanje da su najbolji ministri u Vladi oni iz HNS-a? Je li im onda u zadnjoj godini trebao dati još koje ministarstvo? Teško je iz svega razabrati jasan i dosljedno proveden kriterija za “osvježavanje”, piše Nino Raspudić / Večernji list

Zbog čega je Zdravko Marić, Agrokorovo čudo od djeteta, manji uteg u javnosti od nekih smijenjenih ministara? Koliko se Plenković u samo tri godine politički ofucao dovoljno pokazuje njegov odnos prema medijima i aferama koje su pratili ili potencirali.

Na početku mandata je beskompromisno odbijao smijeniti Barišića i Zdravka Marića unatoč silnom pritisku javnosti, a sada osluškuje svaki šum, mediji i oporba mu kroje vladu pa mu ministri, što bi rekao jedan veliki pjesnik, bivaju kao u jesen na stablima lišće.

Nakon drugopozivaca koje je milom ili silom posmjenjivao, sada se odnekud vade i šalju u sigurnu političku smrt stranački trećopozivci. Ljudi kojima je, čast izuzecima, san snova biti ministar barem godinu dana, što će im, ako ništa drugo, ostati zapisano u CV-u i možda valjati za buduće karijere, jer dosadašnje im nisu impresivne.

Odigrana je figura izmjene u plesu političkih mrtvaca. Smijenjeni ministri su politički mrtvi jer su predugo bili uz Plenkovićev skut i podržavali velike ideološke zaokrete da bi se nakon njegovog pada mogli reciklirati, a s druge strane, njihovi nasljednici su unaprijed žrtvovani i dogodine se, uz dodatni uteg, vraćaju u anonimnost, jer posljednje Plenkovićeve ministrante sigurno sutra Stier, ili bilo tko drugi, neće držati u igri.

Znakovito je kako Plenković, s jedne strane, pokušava zamazati javnosti oči isturanjem anonimusa, a s druge mu, u užoj sviti, ostaju nedodirljivi isti ljudi još od Sanaderovog vremena.

Bit će zanimljivo vidjeti tko će biti novi politički tajnik HDZ-a. Hoće li Plenković i tu funkciju osvježiti nekim novim imenima, nepotrošenim ljudima s velikim ugledom u javnosti, poput, primjerice, Branka Bačića?

Gdje je onaj Mladen Barišić čiju je torbu s četiri milijuna kuna Bačić čuvao nekoliko mjeseci prije nego što ju je predao DORH-u, možda bi se i njega moglo iskoristiti za osvježivanje, barem za državnog tajnika u nekom ministarstvu?

Donedavno je glavna referenca za političko napredovanje bilo posjedovanje neke greške, oraha u džepu ili putra na glavi, svejedno. Greška, kao uporište ucjenjivosti, bila je najbolja preporuka. Toliko se tražila da je malo nedostajalo da je počnu navodili u CV-u – lijepo uza sve podatke o obrazovanju, radnom iskustvu, vještinama, navedeš i koju grešku imaš, točnije, čime si ucjenjiv.

To je, u ovakvoj političkoj kadrovskoj politici, veća preporuka za funkciju od završenog Harvarda. Kad te ima za što uhvatiti, onda si siguran kadar, možeš napredovati dokle hoćeš. Sve dok ne postaneš opterećenje, a onda ćeš pasti kada krene trend “osvježavanja”.

Sada se, s približavanjem izbora, počeo traži drugačiji kadar: nisu više u trendu oni s greškom, već penjači bez pokrića – ponudi mu funkciju o kojoj nikada nije mogao ni sanjati pa će ti biti do groba zahvalan jer zna da bez tebe ne bi došao do takvoga mjesta.

Ali to je varljiva nada, jer nakon nekog vremena ljudi povjeruju da zaista zaslužuju biti tu gdje jesu pa čak i žudjeti više. Koliko je legitimitet tih ljudi? Koliko se njih izvagalo na izborima?

Jedna od novih ministrica osvojila je 0,83 posto preferencijalnih glasova u svojoj izbornoj jedinici. No ako i nemaju politički legitimitet, jesu li to onda vrhunski eksperti u svojim područjima pa mi u stvari imamo vladu stručnjaka, a ne političku? Mediji javljaju da je novi ministar vanjskih poslova rođak Mate Granića.

To je napredak, da ne kažem osvježenje, jer nije mu brat ili sin. No glavno, zdravorazumsko pitanje u “operaciji osvježenje” je sljedeće: kako su ti ministri bili dobri prije pola godine, godinu ili dvije, a sada odjednom ne valjaju? Je li ih tada izabrao premijer, štoviše, i jamčio za njih?

Ostaje i pitanje koliki su to tereti koji stvaraju “opterećujuću sliku” o kojoj je govorio Plenković i koje su vrste. Ima li tu posla za DORH ili se postupalo po zakonu ali nemoralno (zakon je minimum moralnosti) pa je šteta politička? Ima li onda tu i premijerove političke odgovornosti?

Ne računajući četvero mostovaca, koji su odletjeli nakon promjene koalicijskog partnera, Plenkoviću je u manje od tri godine otpalo devet njegovih ministara, koje je kadrovirao HDZ, pod njegovom palicom. Devet ministara! Je li moguće da je u svima bio problem, osim u Plenkoviću?

Vjerovati u to jednako je naivno kao i misliti da ću mu ovo ishitreno orošavanje pomoći na izborima, počevši od unutarstranačkih na proljeće sljedeće godine.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale

Objavljeno

na

Objavio

EU je dobila novu šeficu Europske komisije Ursulu von der Leyen, njemačku ministricu obrane, za čijim odlaskom Nijemci neće plakati.

Ne baš tako davno, doživljavali su je kao rukopoloženu nasljednicu željezne kancelarke, no, zbog katastrofalnog stanja Bundeswehra, optužbi za plagiranje doktorske disertacije, učestalih napada oporbe i medija te poziva na ostavku, von der Leyen više nije bila dovoljno dobra za Njemačku. Ali očito jest za EK.

Prva žena na čelu EK, to je sasvim OK, no, u dubokoj sjeni njezinog obećanja o striktnom poštovanju rodne zastupljenosti ostaje zgaženo načelo geografske zastupljenosti – osovina Berlin-Pariz ostavlja istok Europe praznih ruku, a nakon Brexita njemačka dominacija u EU postaje druga ljudska konstrukcija vidljiva iz svemira.

Očito nije nužno biti uspješan u državi iz koje dolaziš da bi došao na vodeću poziciju u EU, dovoljna je karijera u pravim krugovima te savršeno vladanje europskom retorikom.

Iako još nije sve gotovo, Andrej Plenković, hvala Bogu, konačno je stigao primijetiti da požar koji bukti u Hrvatskoj nije samo na Zrću, već da se uvelike dimi i iz njegovih Banskih dvora, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Plenković je i dalje premijer najsiromašnije članice, egzodus se nastavlja, ovakav rast BDP-a garantira ništa više od ostanka na repu EU, a pod repom eurozone. Jedini domaći uspjeh mu je Agrokor, a i taj je okaljan aferom Borg.

Zaklinjao se da neće dopustiti gašenje sisačke rafinerije, no na koncu je šaptom ugasio. Utopljeniku Uljaniku dobacio je betonski pojas za spašavanje. Tri godine su prošle bez ikakvog pomaka oko obećanog preuzimanja Ine! Što se čeka? Možda odluka arbitraže u Washingtonu kao izlika da se situacija promijenila te da se mora sve prepustiti Mađarima.

Ovršni zakon ponovno je najavljen u verziji koja neće zadovoljiti nikoga osim neke borgove koje od ovrha žive. Očekuje se novi paket poreznih rasterećenja, ali opet ništa od poreza na nekretnine, a najavljeni rez PDV-a za samo 1 posto ponovno bi bio “izija vuk magare”. Čitav njegov mandat zapravo je kronologija raznih odgoda.

Čak i naizgled odlučan raskid s Mostom zapravo je posljedica čekanja da HNS bude spreman na preslagivanje. Čekao je do zadnjeg trena i s Istanbulskom konvencijom, pa proveo ratifikaciju ne shvaćajući kakve će to tektonske poremećaje izazvati. Neshvaćanje prirode vlastite stranke sad mu se vraća u lice. Serija afera s njegovim ministrima ne bi bila niti upola toliko razarajuća da prije toga nije podijelio HDZ, a time i iskrenu podršku svojoj vladi!

“Reći ću vam tko su novi ministri kad ja kažem da je vrijeme”, još je jedna Plenkovićeva izjava à la Kralj Sunce koja savršeno ilustrira krah komunikacijske strategije čovjeka koji sebe smatra Velikim Komunikologom. U načelu, sasvim je ispravno ne pristati da ti drugi udaraju ritam, no, kasno je “dedramatizirati” i glumiti da uzde čvrsto držiš u rukama nakon što tri tjedna nisi primijetio da se kriza otela kontroli.

I onda ministar Goran Marić, vidjevši da ga nitko neće ni pokušati zaštititi, sam odluči da je vrijeme za ostavku, a Plenković se nakon toga niti ne obrati javnosti!? I to je problem: Kako naći ministra koji zna da će isti dan kad se objavi njegovo ime kao u zlatnoj groznici krenuti na juriš tko će prvi zabiti lopatu u njegovu imovinsku karticu. Svaki mora znati da je topovsko meso. Za nijednog od njih nema 100 dana poštede.

Dakle, idealan kandidat nikada nije bio načelnik općine, ne posjeduje tvrtku, nema auto ni vozačku dozvolu, po mogućnosti nije pisao doktorat, ne daj bože knjigu. Tragikomedija u svemu je što se u medijima bivši Milanovićevi ministri postavljaju kao moralne vertikale, a najjadnije za HDZ da mu čak i HNS dijeli lekcije.

Stranka koja je simbol trgovačkog klijentelizma u Hrvata! U HDZ-u traže od Plenkovića da se riješi i HNS-ovih ministara koji su mu zabili nož u leđa dok je bio zauzet Bruxellesom. No, najveća kazna za HNS bila bi – ostaviti ih u ovakvoj vladi. To bi bila garancija njihovog nestanka na sljedećim izborima.

HDZ neće nestati, ali i relativna pobjeda može značiti poraz. Kad sam lani govorio da će se zbog Plenkovićeve pogrešne politike prednost HDZ-a pred SDP-om istopiti na razinu statističke pogreške, mnogi su se smijali. No, to se već umalo dogodilo na europskim izborima, a posljednje ankete potvrđuju.

Ovo sve znači da HDZ s Plenkovićem na čelu više nema koalicijskog potencijala osim u velikoj koaliciji sa SDP-om, koji je on sam, slučajno ili ne, vratio u život. Dakle, što nam se smiješi: Davor Bernardić premijer, Andrej Plenković ministar vanjskih poslova. Gore od toga bilo bi samo obratno, piše Ivan Hrstić / Večernji list

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari