Pratite nas

Pregled

Nino Raspudić: Ako kažete da je komunistički režim bio zločinački, odmah vas optužuju za ustaštvo

Objavljeno

na

U Petom danu teme su bile film “Dnevnik Diane Budisavljević” te Pet minuta slave komentirali su Lana Bobić, Nino Raspudić, Marijana Bijelić i Petar Tomev Mitrikeski.

„S obzirom na povijesno naslijeđe koje imamo iza sebe, hoćemo li ikada doživjeti društvo potpuno oslobođeno od mržnje?“ – pitala je voditeljica Petra Tomeva Mitrikeskog.

„Mislim da nije, iako imamo mogućnost da takvo društvo bar probamo postići“ – rekao je Mitrikeski dodajući da se mržnja najprije pobjeđuje u srcu i da svatko treba raditi na sebi.

„Ja osobno ne definiram mržnju kao nekakav osjećaj, mislim da je to puno dublje od toga.“ – kazao je. „Najzanimljivije je pitanje kako neka osoba postaje zla.“ – rekao je te kao primjer mržnje naveo ubojstvo srpskog kralja u Marseillesu kojega je ubio Veličko Kerin.

„Čovjek je ubio čovjeka. To je mržnja. Ja ću se ovog trenutka ispričati Srbima što je pripadnik mojeg naroda ubio njihovog kralja.“ – kazao je Mitrikeski.

„On je njemu bio simbol posrbljivanja ljudi u Makedoniji.“ – rekao je Mitrikeski analizirajući dalje „perpetuum mobile“ mržnje na ovim prostorima, dodajući da je legitimno pitanje „Tko je prvi počeo?“

Raspudić: Film je dobar u dokumentarnom, a loš u igranome dijelu

Možemo li reći za Dianu Budisavljević da je ona nekakva vrsta hrvatskog Oskara Schindlera? – pitala je voditeljica Ninu Raspudića.

„Drugačiji je kontekst i drugačija je priča. Ja bih sad razdvojio temu na tri razine: možemo govoriti o filmu kao umjetničkom djelu, možemo govoriti o povijesnom kontekstu, o tome što se tamo događalo o čemu film govori u jednom isječku i to filmskim jezikom, i možemo govoriti o odnosu filma i te povijesne stvarnosti i je li ona mogla biti ovakva ili onakva.“ – rekao je Raspudić istaknuvši kako film nikada ne može reći sve, uvijek je riječ o nekom isječku stvarnosti.

Raspudić je prvo analizirao umjetničku vrijednost filma. „Dokumentarni dijelovi su jako dobro napravljeni. Nasuprot tome, kentaurski nekakav dojam ostavlja igrani dio. Alma Prica od početka djeluje smoreno i ona je takva od početka do kraja. Na granici groteske mi je, primjerice, dijalog Vilima Matule i Alme Price…“ – rekao je ocjenivši film „prosječnom ocjenom“.

Govoreći o povijesnom prikazu kojeg film nudi, Raspudić je citirao povjesničara, dr. sc. Nikicu Barića, koji u jednom svome radu zaključuje:

„Kad je riječ o sudbini djece s Kozare, smatram da sam pokazao da su njihovo preuzimanje iz sabirnih logora i kasniji postupak s njima te njihovu kolonizaciju organizirale vlasti NDH. U tom smislu ulogu Diane Budisavljević, koja se u posljednje vrijeme u određenim krugovima u Hrvatskoj posebno ističe, smatram pretjeranom. Čak se iz tih krugova može čuti da se priča o njihovoj heroini ponekad čini ‘izmišljenom’ jer im je ‘teško pojmiti’ da je režim potput ustaškog uopće dopustio Diani Budisavljević spasiti toliko djece.

Zapravo, priča o Diani Budisavljević i jest izmišljena. Nije izmišljen u dijelu koji se odnosi na nesumnjive zasluge u humanitarnom radu i brizi za srpsku djecu, ali je izmišljen u dijelu koji se odnosi na pitanje kako je pod ustaškim režimom takva akcija spašavanja bila moguća. Bila je moguća zato što je sam režim ‘po nalogu poglavnika’ tu akciju odobrio i proveo.

U vezi s navedenim slažem se s tvrdnjom povjesničara Tomislava Dulića koji je zaključio kako su nedvojbene zasluge D. Budisavljević oko spašavanja srpske djece i vođenja kartoteke koja će kasnije omogućiti da neka od njih budu spojena sa svojim roditeljima, ali istovremeno svojim radom nesvjesno pomogla politici Ante Pavelića da napuštena ili od roditelja odvojena srpska djeca budu razmještena po hrvatskim obiteljima.“

Lana Bobić na to je rekla da bi se „moglo raspravljati o tome što kaže znanost“ jer „jedan povjesničar sigurno ne predstavlja cijelu akademsku zajednicu“.

„Tko je Diani Budisavljević omogućio da napravi ono što je ona napravila?“ – pitao je Mitrikeski te je citirao dokument iz knjige Nikice Barića prema kojem je po nalogu poglavnika bilo omogućeno spašavanje te djece.

„Mislim da je redateljica uspjela odvojiti režim od hrvatske želje da imaju slobodnu državu.“ – pohvalio je Mitrikeski redateljicu.

Raspudić: Ako kažete da je komunistički režim bio zločinački, odmah vas optužuju za ustaštvo

Zatim se u emisiji govorilo o nedavnom ubojstvu dvoje ljudi ispred sinagoge u Njemačkoj, prilikom čega je počinitelj snimao pucnjavu i objavio snimku, a u toj snimci uoči ubojstva kaže da holokausta nije bilo i da su Židovi uzrok svih problema.

Između Petra Tomeva Mitrikeskog i Marijane Bijelić nastala je rasprava o ‘neoustaštvu’ i velikosrpskom nacionalizmu danas te o tome je li Hrvatska građanska država.

„Ako se kaže da je komunistički režim bio zločinački – odmah vas optužuju za simpatije za ustaštvo. Zašto? Pa Maček i HSS su imali legitimitet u golemom dijelu hrvatskog naroda. I ustaše i komunisti su došli na vlast na krilima vanjske vojne sile i ideologije – jedni sovjetske, drugi njemačke i talijanske. Nisu testirali svoj legitimitet u narodu“. – istaknuo je Raspudić.

Druga tema je bila može li svatko imati svojih pet minuta slave.

Raspudić je to usporedio s nedavnim slučajem djevojke koja je prodavala mandarine, a koja je postala slavna na društvenim mrežama i portalima.

„To je bio spoj svakodnevnog i banalnog koji je doveo do 5 min velike slave i potaknuo narod na kreativnost.“

„Ovo je izraziti slučaj seksizma.“ – rekao je Mitrikeski, ne složivši se s Raspudićem.

(HRT/narod.hr)

 

Nino Raspudić: Ima li života poslije ‘škole za život’?

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

VIDEO: 13 minuta istine o velikosrpskoj agresiji, Domovinskom ratu i obrani Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

U povodu obilježavanja 20-e obljetnice zločinačke velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i izložbe “Domovinski rat”, 2011. godine, naši su vrijedni stručnjaci iz Hrvatskog povijesnog muzeja prezentirali hrvatskoj javnosti Animirani zemljovid Domovinskog rata koji u samo 13 minuta prikazuje istinu o ratu u Hrvatskoj i susjednoj nam Bosni i Hercegovini – uključujući i zajedničke operacije HV i HVO u kojima su oslobođeni veliki dijelovi susjedne države i stvoreni uvjeti za oslobađanje okupiranih područja same Republike Hrvatske.

Kronološki tijek događaja i dokumentaristička autentičnost zorno pokazuju istinu o krvavoj agresiji kojoj su Hrvati – kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini – bili izloženi u vrijeme kad se strategijom spaljene zemlje krenulo u zatiranje svega onoga što nije srpsko. Srbija, “JNA”, Crna Gora, te ekstremni dio srpske manjine u Hrvatskoj i BiH, te su 1991. godine zajedno krenuli u ostvarenje bolesnog sna o “Velikoj Srbiji”.

Na tom putu, glavna im je zaprjeka bio nenaoružani hrvatski narod koji je pružio odlučujući otpor. Da nije bilo Hrvatske vojske, Herceg Bosne i Hrvatskog vijeća obrane, golemih žrtava i besprimjerne hrabrosti naših vitezova, velikosrpski ratni stroj bi već 1992. godine završio posao i ostvario svoje ciljeve.

Hrvati to nisu dopustili. Veliko i junačko hrvatsko srce, kao i toliko puta ranije u povijesti, krvlju je obranilo svoju zemlju i izborilo se za opstojnost svoga naroda, kako u Hrvatskoj, tako i na prostorima Herceg Bosne.

Ovu smo istinu obvezni prenositi svojoj djeci, uz podsjećanje kako je povijest doista “učiteljica života”, a sjećanje dug prema onima koji su se žrtvovali da bismo mi danas živjeli u miru, svoji na svome.

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Predsjednica: Jugoistočna Europa postala je teren za odmjeravanje geopolitičkih snaga i suprotstavljenih interesa

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović upozorila je u srijedu na važnost proširenja Europske unije na jugoistok Europe jer bi u protivnom, kako je rekla, treće strane koje nisu nužno dobronamjerne mogle ispuniti prazninu i dovesti do toga da europski projekt ne bude dovršen.

Na kongresu Europske pučke stranke (EPP), na kojem je jedna od tema bila i proširenje na zapadni Balkan, hrvatska je šefica države rekla da EU treba reagirati brzo i pokazati “posvećenost budućnosti naših susjeda jer će u suprotnom netko drugi to učiniti i europski projekt neće biti dovršen”.

Dodala je da se jugoistočna Europa nalazi u središtu današnjih velikih globalnih sigurnosnih izazova i postala je teren za odmjeravanje geopolitičkih snaga i suprotstavljenih interesa.

“Stratešku prazninu, vakuum stvoren zbog neizvjesne euroatlantske budućnosti i sporog provođenja potrebnih reformi, postupno popunjavaju treće strane koje možda imaju drugačije planove za ovaj dio našeg kontinenta. Praznina koja nastaje zbog nesigurnosti te presporih reformi koriste se kako bi treće strane ispunile tu prazninu a nisu nužno dobronamjerne”, rekla je.

Istaknula je da se ne smije zaboraviti na hrvatske susjede koji su ključni za sigurnost i stabilnost EU-a. “Ne smijemo pristati na status quo. Moramo biti svjesni da se mora jačati i konsolidirati cijela Europa”, rekla je.

Grabar-Kitarović smatra kako je EPP, savez europskih stranaka desnoga centra koji danas okuplja 84 članice iz 43 države, predvodnik u Europi jer svojim primjerom pruža snažno vodstvo prema Europi u kakvoj želimo živjeti.

Istaknula je i da države članice mogu imati i promicati vlastite nacionalne interese, a ujedno ostati čvrste zagovornice europskog zajedništva.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari