Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Bauk trećeg entiteta kruži kampanjom

Objavljeno

na

Čini se kako našim vrlim predsjedničkim kandidatima koji su ovih dana pohodili BiH nitko nije javio da spominjanje trećeg entiteta, kao jednog od legitimnih načina mogućnosti preustroja BiH, već odavno nije bauk.

Treći entitet je definitivno detabuiziralo zadnje izvješće Međunarodne krizne skupine (ICG), objavljeno 10. srpnja ove godine. ICG funkcionira kao instrument američke politike i njeni izvještaji o BiH su uvijek bili na liniji “građanske” priče o prevladavanju “nacionalizma” i tri partikularna identiteta. Ponekad su djelovali kao proročanstva koja se samoispunjavaju, kao npr. izvješća iz 2000. i 2001. u kojima se “međunarodni dužnosnici pozivaju na striktnu kontrolu rada pojedinih banaka na temelju procjena o stranačkopolitičkoj ori-jentaciji njihovih uprava”… Ukratko, bio je to uvod u uništavanje i pljačku Hercegovačke banke i slamanje financijske kralježnice Hrvata u BiH.

U odnosu na sva ranija, revolucionarna novost zadnjeg izvješća ICG-a je da je detabuiziran hrvatski entitet:

“Nema ničega nužno pogrešnog u vezi s hrvatskim entitetom. On bi mogao riješiti mnoge probleme: ne bi bilo više potrebe za kantonima i odnosi između države i entiteta, kao i između entiteta i općina, mogli bi biti konzistentni u cijeloj Bosni”.

treći grbZbog ovakvih teza su nekada smjenjivali političke dužnosnike, a sada ih sami promoviraju kao spasonosne. Hladan tuš i packa ide onima koje su sami gurnuli u ulogu wannabe hegemona i političkih tlačitelja malobrojnijih: “Glavna je prepreka entitetu s hrvatskom većinom politička: to je veoma uvredljivo za Bošnjake. Ipak, obrazloženje njihovog odbijanja zvuči prazno.” Cinizam izvještaja leži, prije svega, u tome da su ono što sad prigovaraju Bošnjacima, radili oni sami, štoviše i gurnuli ih u tu poziciju izravne političke konfrontacije s Hrvatima. Ista ta “prazna” obrazloženja protiv teritorijalne jedinice s hrvatskom većinom, koja sada nabijalu na nos Bošnjacima, davali su i američka administracija i ICG i njihovi papagaji iz Zagreba, od političara do pravovjernih medija i analitičara.

Novosti do nekih ušiju izgleda ipak sporo dolaze pa se kao mudar državnički potez i u kampanji 2014. smatra doći u Mostar i u facu tamošnjim Hrvatima istaknuti, dovoljno glasno da se čuje do Buzina, kako je treći entitet neprihvatljiv. Kao potkrepa toj tezi navodi se nekoliko osnovnih mitova i besmislica koje ću, ilustrirane citatima svih četvero kandidata, pokušati problematizirati.

Prva pogrešna teza je da bi treći entitet značio cijepanje BiH. Prije će ipak biti da bi on značio stabilniju BiH. Neriješeno nacionalno pitanje je generator nacio-nalizma, a ono proizlazi iz startne asimetričnosti – tri naroda u dva entiteta. Danas su to praktično srpski i bošnjački entitet. Dayton je u zadnjih 15 godina drastično promijenjen, nametnutim odlukama od strane visokih predstavnika, koje su dovele do toga da je institucionalni model zaštite nacionalnih prava kakav je u početku postojao u Federaciji, kompromitiran bošnjačkim preglasavanjem Hrvata, pa kao jedino rješenje ostaje neka vrsta etnoteritorijalnog preustroja. RS, unatoč deklarativnom bučenju, nitko nikada nije ozbiljno doveo u pitanje, a Federacija je de facto pretvorena u bošnjački entitet, što Hrvati ne žele prihvatiti, i to je danas osnovni problem. Čulo se i kako je “rješenje cjelovita i suverena BiH s tri ravnopravna naroda, s maksimalnim poštovanjem sve tri nacionalne skupine”, što zvuči krasno, ali kako to postići? Koji recept nude za ukidanje RS-a?

Gdje su te Mesićeve trupe koje će presječi koridor? Koliko su ljudi vratili u Posavinu?

Dok mantraju o Drini, desni populisti ostavili su Hrvate na političkoj vjetrometini, pa u BiH danas nestaju i tamo gdje su se u ratu uspjeli obraniti.

“BiH bi trebala biti podijeljena na više kantona, s time da svi narodi imaju svoj suverenitet, a to ne smije biti zatvaranje u neke entitete gdje jedni druge nadglasavaju”, zvučalo bi dobro da se Hrvate unutar postojećeg sklopa ne nadglasava na svim razinama. Na zadnjim izborima ne, jer je privremeno pukla bošnjačka platforma, ali bez promjene izbornog zakona će se to opet izvjesno dogoditi.

Osim toga, unutar entiteta mogu se ugraditi mehanizmi zaštite “konstitutivnih manjina”, po potrebi i njihova nadzastupljenost u vlasti. Golema većina Hrvata živi na teritoriju koji su unijeli u Federaciju, oni izvan njega bi se, stvaranjem entiteta, imali na što institucionalno osloniti. Po toj logici, zašto Hrvatska nije ostala u sastavu Jugoslavije, budući da je milijun Hrvata, u BiH, Boki, Vojvodini, ostalo izvan tog “entiteta”?

“Cijepanje BiH u tri državice nije dobro ni u kojem slučaju”, znači valjda daje bolji status quo i ono čemu sve vodi, a to je Cijepanje u dvije države, srpsku i bošnjačku. “Treći entitet značio bi legalizaciju srbijanskih osvajanja”, posebno je licemjerna teza. Zašto je onda Hrvatska potpisala Dayton? Koji nam je ratni plan osvajanja RS-a? I što s milijun Srba s ove strane Drine? Verbalni jurišnici na Drinu bi se “borili” protiv srpskog prelaska mitske rijeke dvadeset godina nakon što imaju državu u državi, koju im je supotpisala i Hrvatska i njeni tutori, i to bi se “borili” do zadnjeg Hrvata u BiH.

Takvi se virtualno bore protiv RS-a, jer ne nude nikakav recept za njeno ukidanje ili preobrazbu, a vrlo stvarno protiv hrvatskih interesa u BiH. “A Hrvati jesu i moraju ostati konstitutivan narod na području cijele BiH, njima pripada cijela BiH”, floskula je koja pokazuje neupućenost u davnu odluku Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda na cijelom teritoriju BiH. Njome su Hrvati u RS-u dobili samo simboličko predstavljanje, ali su u Federaciji izgubili paritet.

Pa se u Dom naroda Parlamenta Federacije uvalio klub Srba koje isključivo biraju Bošnjaci, jednako kao i dio Hrvata, tako da su se među ostalim zastupnicima iz reda srpskog naroda sada našli Haris Pleho i Rasim Smajić, a iz hrvatskog Edin Fejzić i Mirvet Beganović. Umjesto bajke da Hrvatima pripada cijela BiH, i snova o Bratuncu i Kalesiji, gcije ih i nema, bolje bi bilo fokusirati se na krajeve gcije žive i gdje su opstali, i omogućiti im da tu upravljaju sobom i svojim resursima. Prošlo je vrijeme kad se Hrvate u BiH moglo proma rati kao vječne, odane graničare, nižu vrstu koja je uvijek tu kad zatreba, a inače ne mora imati politička prava ako tako smatra npr. američka ambasada. Dok u BiH dolazi turski premijer Erdogan i izjavljuje kako mu je “Alija ostavio Bosnu u amanet”, dok Srbija čvrsto stoji uz Srbe u BiH, hrvatska službena politika ne stoji primarno iza Hrvata, već podržava “BiH u cjelini” te eventualno sramežljivo i uz ogradu spomene potrebu ravnopravnosti triju naroda.

Čulo se i kako je “na hrvatskom narodu u BiH da se dogovori s ostala dva naroda i nacionalnim manjinama o unutarnjem uređenju BiH”. Ali to nije pitanje iznalaženja modela, već pitanje o nadmoći i političkoj volji. To je kao da nasilnik tuče mlađeg brata, a vi u prolazu kažete – dogovorite se vas dvojica kako ćete urediti odnose. Hrvatska se jednostavno mora aktivno politički uključiti na strani Hrvata u BiH.

Čuli smo i besmislicu kako će se podupirati hrvatski narod u BiH oko ostvarenja jednakopravnosti, pojašnjavajući, međutim, da to “ne znači miješanje u unutarnje stvari BiH”.

Hrvatska je, naprotiv, dužna miješati se u unutarnje stvari BiH jer je sukreator, supotpisnik i garant dejtonskog okvira koji je, uz kasnije intervencije onih koji se itekako miješaju, doveo Hrvate u današnju poziciju. Ako se mogu miješati Turska, Srbija, Britanija, u zadnje vrijeme i Rusija, a o SAD-u da i ne govorimo, mora se miješati i Hrvatska jer je jedan on ustavotvoraca i garanta BiH. Posebno je idiotska teza da “bez Hrvata nema BiH”. Itekako je ima bez Hrvata, i to kao dvoentitetske, srpsko-bošnjačke. Na istom tragu se ističe kako je interes Hrvatske “stabilnost u regiji”. BiH bi uistinu bila puno stabilnija i jednostavnija ako bi se Hrvati pomirili s postojećim stanjem, te se politička arhitektura zemlje s tri faktora pojednostavila na dva. Je li stvarno tako nezamislivo da se može reći: “ja kao hrvatski predsjednik maksimalno ću podržavati interese Hrvata u BiH onako kako ih artikuliraju njihovi legitimni politički predstavnici”.

Zašto se mora doći u Mostar i pljunuti im u facu tezom protiv “nekog trećeg entiteta”? Odgovor je kratak – američki naputak, i to zastarjeli.

Piše: Nino Raspudić/Večernji List

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Marko Jurič: Frustracije koje proizvodi hrvatska atmosfera učmaloga političkog smrada

Objavljeno

na

Objavio

Zamjerili su mi neki što sam objavio tekst o hibridnom ratu koji se u Hrvatskoj događa i u kontekstu kojega se prstom uglavnom pokazuje na Rusiju.

Ima Rusija u tom smislu putra na glavi, ali po tome ne zaostaju bitno ni neke druge jake države. Primjerice, Obamina je administracija preko svoje uskoro bivše veleposlanice Juliet Valls Noyes, sustavno gadila i rastakala tradicionalno hrvatsko društvo raznim političkim i društvenim perverzijama s ciljem da se razbije ta čvrsta hrvatska društvena struktura.

Pomagale su se razne liberalne društvene inicijative, vršio pritisak na vlast, koristio medijski utjecaj i polako rastakalo hrvatsko društvo kao jedinstvena politička cjelina.

Najpoznatiji potezi tog hibridnog rata su skandalozno izvješće o stanju ljudskih prava i odlazak izaslanstva američkog veleposlanstva na one neslužbene komemoracije stradanja u logoru Jasenovac, u organizaciji SNV-a i SAB-a.

Za razumijevanje djelovanja takvih konspirativnih akcija, najsigurniji pokazatelji su rezultati. Ono što je u Hrvatskoj karakteristični vodeći problem, jest iseljavanje mladih ljudi iz Hrvatske, koje je poprimilo bleiburške okvire.

Prije sedamdeset godina mladi Hrvati su brutalno preseljeni na onaj svijet, a danas su to neke europske destinacije, Kanada, SAD-e, itd. Identične su brojke i činjenično stanje, a to je da Hrvatska postaje ispražnjena zemlja sa sve manjim udjelom vitalnog stanovništva na kojemu se temelji snaga suvereniteta svake države.

Netko će reći kako je ovo još jedna varijacija neke od teorija zavjere. Međutim, hrvatska turistička sezona jasno pokazuje vrlo opipljive adute hrvatskog ozemlja. Hrvatska je, dakle zemlja, koju mnogi biraju kao svoju idealnu destinaciju. Motiva za teorije sustavnog iseljavanja mladih iz Hrvatske očito ima.

Osim lijepog krajobraza, ugodne klime, Hrvatska ima ogromne zalihe pitke vode i kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta nezagađenog GMO-ima, hibridima, ili nekim aktivnim otpadima. Drugim riječima, Hrvatska ne predstavlja samo zemlju lijepoga životnog prostora, nego i zemlju koja može jamčiti život svojim stanovnicima, čak i višestruko brojnijim nego li ih je danas.

Prošao sam večeras pored nekoliko kafića u kvartu i zanimljivo je da, iako je ponedjeljak, da su svi bili dobro popunjeni. Što to znači? Što se to hrvatskom puku, mladom i starom nudi kao večernja zanimacija?

Zadimljene prostorije kićastih lokala, gdje se uz ponešto jeftinog alkoholnog pića, gomilu cigareta i tupavu glazbu sustavno truje, ne samo organizam, nego svijest i karakter ljudi. Ako uđete unutra, čuti ćete priče i razgovore, temeljene na ispraznostima, hvalisanju, ogovaranju s jasnim trendom postepenog prihvaćanja onog ćudorednog sustava koji je potpuno suprotan tradiciji i stoljetnim kršćanskim postulatima hrvatskoga naroda.

To znači da ljudi postaju sve manje odani vrijednostima ljubavi u svim pravcima i varijacijama od obitelji, društva, prijatelja, domovine, identiteta, kulture, društva, tradicije, pa čak i onih temeljnih kao što su hrabrost, pravednost, istinoljubivost, solidarnost, milosrđe ili ona naravna ljudska ljepota. Drugim riječima društvo se temeljito raslojava.

Rastakanje hrvatskog društva u njegovoj temeljnoj društvenoj čestici obitelji dovodi do ovakvog slijeda događaja. Hrvatski puk postaje postupno marginaliziran iz svih važnijih društvenih i političkih tokova vlastite države. Primjerice, pogledajte odjavne špice HRT-ovih emisija i dobit ćete dojam kako su Hrvati manjina u Hrvatskoj.

A slična je situacija i u svim drugim važnijim državnim, društvenim, akademskim, znanstvenim i drugim institucijama koje ne privređuju, nego egzistiraju na proračunu. Demokratski igrokaz koji se upriličuje svake četiri godine ni približno ne ispunjava svoju zadaću delegiranja preslike društvenih političkih preferencija pa tako u Hrvatskoj konstantno već 17 godina imamo situaciju da državom vladaju političke manjine. Takva situacija stvara strašne frustracije kod običnog čovjeka.

Nemogućnost reakcije, odgovora na takvo marginaliziranje, torturu pa ako hoćete i tiraniju, okreće ljude opcijama od anestezije alkoholnim ili drugim opijatskim snoviđenjima ili jednostavno donošenje odluke, pakiranje kovčega i pravac nekakva Irska, Norveška, Kanada i dr. Posljedično u zemlji ostaje sve manje kvalitetne i vitalne nacionalne snage, a sve je više pasivnih i rezigniranih marginalaca i gubitnika koji u maliganskim ritualima kompenziraju nedostatak društvenih i svojih pobjeda.

Nedavno smo imali prilike vidjeti rezultate istraživanja kod ljudi koji se iseljavaju iz Hrvatske i pokazalo se da egzistencija, golo preživljavanje nije jedini ili uopće nije razlog odlaska. Sveukupna klima truleži, kukavičluka, stalnih političkih prevara i podvala, beskonačno političko dodvoravanje, korupcija, nepravda i korumpirano sudstvo koje bogate kriminalce pušta na slobodu, a siromašne branitelje desetljećima siluje proizvoljnim zakonskim interpretacijama i uništava im živote, postali su moćni motivator iseljavanja.

Takva atmosfera učmaloga političkog smrada, osim što je potpuno suprotna onome što se u Hrvatskoj živjelo i osjećalo devedesetih godina, velikim je djelom nešto što je nametnuto vanjskim utjecajima. Taj hibridni rat započeo je u Hrvatskoj još devedesetih godina i to iz raznih centrala. Kako su se mijenjale okolnosti i situacija u zemlji tako su se i metode mjenjale. Ove današnje su vrlo suptilne. Idu na provociranje emocija, a istovremeno i na zabranu njihovog pokazivanja. Takvo gušenje svih zdravih emocija u čovjeku generira vrlo jake frustracije.

Jedni će tu frustraciju anestezirati, a drugi od nje otputovati. Emocije su pokretač čovjeka. Čovjek bez emocija je pasivan, nezainteresiran, neproduktivan. Čovjek ugušenih, zabranjenih emocija je frustriran i pretvara se u zombija. To je novi oblik totalitarizma. Jedna kriva riječ temeljena na emociji i odmah je to govor mržnje, netolerancije, homofobije, ksenofobije, rasizma, šovinizma, fašizma i tko zna kojeg još izma.

Do prije dvadesetsedam godina živjeli smo u totalitarizmu gdje su bile zabranjene sloboda mišljenja i govora, a danas živimo u drugačijem totalitarizmu političke korektnosti.

Marko Jurič / Projekt Velebit

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina: Raketiranje Banskih dvora i Acini dječaci

Objavljeno

na

Objavio

Još uvijek sam pod dojmom. Dojam ne jenjava otkad sam vidjela tri hrabra muža hrvatska (Ante Gudelj, Jurica Ilić, Jadranko Karlušić) kako ispred respektabilnih institucija hrvatske države (MUP-a, DORH-a i vojne policije) objavljuju da su stigli do faze kaznene prijave za raketiranje Banskih dvora. Raketiranje se dogodilo 7. listopada 1991. godine. Tko se ne bi divio?

Više od četvrt stoljeća nakon što su zrakoplovi JNA raketirali Banske dvore, u kojima su tada bili Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, združene hrvatske institucije su stigle do faze – kaznene prijave.

Nakon što sam pogledala što su otkrili u svojoj združenoj kaznenoj istrazi, postala sam ne samo skeptična prema nastavku, već se istinski pitam dokle može ići ignoriranje činjenica i podcjenjivanje zdravog razuma.

Naime, u toj kompleksnoj istrazi, u kojoj su istražitelji detektirali čak i tipove aviona koje za južnoafričku civilnu zrakoplovnu kompaniju danas vozi pilot Davor Lukić, koji je navodno bio jedan od dvojice pilota JNA koji su 7. listopada 1991. bacili bombe na Banske dvore, nedostaju temelji: istinski motivi i cilj napada, naredbodavci i suradnici na terenu.

Ad hoc? Kako da ne…

Raketiranje Banskih dvora svodi se na ad hoc akciju trojice oficira ratnog zrakoplovstva JNA iz zrakoplovne baze u Bihaću: generala Ljubomira Bajića i njegovih oficira Slobodana Jeremića i Đure Miličevića, na odavno raskrinkanog oficira KOS-a Čedu Kneževića, koji je kao Superman postao odgovoran za sve KOS-ove subverzivne operacije u Hrvatskoj.

I na dvojicu pilota JNA, koji su navodno bacili bombe na Banske dvore: Hrvata Davora Lukića i Srbina Ratka Dopuđu. Pritom jedini realno dostupan hrvatskom pravosuđu može biti postati pilot Davor Lukić. A čak i ako je uistinu on bacio bombe na Banske dvore, izvjesno je da ne zna više od onoga što mu je bio zadani cilj: bombardirati.

U toj istrazi nema zapovjednog vrha JNA, već navodno odmetnuti zapovjednik zrakoplovstva JNA u Bihaću koji se navodno na svoju ruku odlučio za napad. Istražitelji znaju kakve avione danas u Južnoj Africi vozi Davor Lukić, ali ne znaju tko je bio hrvatski suradnik kojih ih je navodio iz Banskih dvora.

Manipulacija koja se nazire iza ove istrage tako je slična manipulaciji koju je KOS-ova mreža izvela pred haaškim i beogradskim sudom na likvidaciji ranjenika i ratnih zarobljenika odvedenih iz vukovarske bolnice, prikrivajući tragove planiranog zločina u organizaciji KOS-a i svodeći kaznenu odgovornost na puki hir i odmazdu lokalnih srpskih vlasti i paravojski.

Raketiranje Banskih dvora, dan prije isteka moratorija na osamostaljenje Hrvatske, u trenutku kada se ondje nalaze Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ante Marković, nije bilo ni hir ni incident. Bila je to operacija najviše razine, koju je JA izvela u ratu protiv Hrvatske.

Nije to bio samo pokušaj eliminacije hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana da bi se obezglavila Hrvatska. Bio je to i pokušaj eliminacije nesrpskog civilnog vrha raspadajuće SFRJ. Ma što mi danas mislili, znali ili predmnijevali o djelovanju Stipe Mesića i Ante Markovića, oni su tog dana u Banskim dvorima bili najviši civilni dužnosnici raspadajuće SFRJ.

Mesić je bio predsjednik Predsjedništva i vrhovni zapovjednik te JNA koja ga je bombardirala. Marković je bio predsjednik savezne vlade i šef Veljku Kadijeviću, koji je jedini mogao zapovjediti to bombardiranje. Bio je to najeklatantniji primjer vojnog puča, nakon kojeg je vlast u raspadajućoj SFRJ trebao preuzeti generalštab JNA. Takav se napad nije mogao izvesti bez najizravnije zapovjedne uključenosti Veljka Kadijevića i bez njegova pomoćnika za “bezbednost”, šefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića, koji ju je pripremio. U hrvatskoj istrazi nedostaju i Vasiljević i njegov čovjek u hrvatskom vrhu.

Da nije bila riječ o spontanom hiru generala Bajića, pokazuje i to što nakon neuspjelog vojnog udara JNA kreće u odlučujući i otvoreni rat protiv Hrvatske. Jedan od ključnih dokaza o njezinim namjerama je Naređenje br. 35-14533 Aleksandra Vasiljevića o osnivanju zatočeničkih logora za ratne zarobljenike izdano 10. listopada. Iz njega se vidi i ratni plan vrha JNA i odgovornost Vasiljevića i KOS-a za sve što se događalo s hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima JNA u Srbiji, BiH i na okupiranim hrvatskim područjima.

Acini ljudi i dalje rade

I umjesto da na raketiranju Banskih dvora hrvatska istražna tijela grade snažan slučaj protiv vrha JNA, protiv još živog Ace Vasiljevića i još življe njegove mreže (kada su to već dosad propustili učiniti), umjesto da povežu pokušaj vojnog puča s već pripremljenom optužnicom protiv Vasiljevića za zločine u logorima, koja već šest godina leži u ladicama osječkog županijskog državnog odvjetništva, umjesto da mu dodaju evidentnu zapovjednu odgovornost za likvidaciju ranjenika i ratnih zarobljenika iz vukovarske bolnice, i da time nakon haaškog debakla uspostave neku ravnotežu prijetnje, hrvatski istražiteljski muževi kreću u lov na pilota Davora Lukića. U Južnu Afriku. Čine to u trenutku kad Acini momci pred sudovima BiH dovršavaju istrage protiv cijelog zapovjednog vrha HV-a i HVO-a, za završne operacije u BiH 1995. godine.

Pitam se, jesu li zbilja tako nesposobni? Tako činovnički ustrašeni? Ili ipak tako Acini?

Višnja Starešina / Slobodna Dalmacija

Antun Babić: Predlažem Višnju Starešinu za novinara zadnjeg desetljeća

 

Višnja Starešina: U Hrvatskoj su dvije države – jedna hrvatska i druga jugoslavenska čije je temelje udario KOS!

 

Višnja Starešina: Mnogi su sudjelovali u pravosudnom udruženom zločinačkom pothvatu

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari