Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: E moj druže istanbulski…

Objavljeno

na

Osobno se ne bih kladio na Plenkovićevu političku budućnost u Hrvatskoj, kao ni onih koji se na vrijeme ne otkače od njega.

Prosvjed najavljen u subotu u 11 sati ispred središnjice HDZ-a pokazat će je li kritična masa već tu”, pisao sam prošlog petka, a dan kasnije dogodio se prosvjed koji je pokazao kvantitetu koja, hegelovski rečeno, već prelazi u kvalitetu. Dvije tisuće ljudi, ili “nekoliko tisuća ljudi”, kako su na početku lagali režimski mediji, bilo bi za Plenkovića već podnošljivo.

Ali nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su se okupili uglavnom samoorganizirano značajan je broj koji svjedoči da biračko tijelo na koje HDZ može računati više neće biti isto. Bilo je tu ljudi svih uzrasta i skupina. Hodao sam uz predsjednika Hrvatske liječničke komore i još jednog uglednog liječnika. Sreo sam jaku delegaciju obližnje glazbene škole, bivšu ravnateljicu studentskog doma u kojem sam nekad stanovao, kolegicu s fakulteta, molera koji mi je farbao stan, vidio sam bivšu olimpijku, jednog biskupa, nekoliko časnih, puno branitelja i umirovljenika, no najviše mladih ljudi i obitelji s djecom.

Kad sam ugledao ekipu s velikim transparentom “Dubrava protiv rodne ideologije” nisam više imao nikakve sumnje da je Plenkovićev HDZ u velikoj nevolji. Slikao sam se s njima, ispričali su mi kako su sami tiskali plakate s pozivom na prosvjed i lijepili ih ranom zorom po svom kvartu jer bi do devet već bili poskidani. Jedan od njih, Davor Jantolek kaže mi da ima 35 godina i sedmero djece. Nisu u strankama ni u udrugama, imaju između 25 i 35 godina, svoje poslove i živote, njih desetak iz uže ekipe ima ukupno pedeset djece. Radi te djece, kaže Davor, osjetili su da nešto moraju poduzeti.
 Subotnji prosvjed je pokazao da je kritična masa definitivno već tu, samo je pitanje kako će se politički organizirati i artikulirati.

Prateći medije na dan prosvjeda moglo se jasno vidjeti kolika je razina propagandne manipulacije u Hrvatskoj, ali i kako je ta manipulacija neučinkovita, štoviše i kontraproduktivna u vrijeme Interneta i “pametnih telefona”.
 Prvo su lagali o broju prosvjednika, čime su samo izazvali podsmijeh.

Poseban je osjećaj, dok stojiš na punom Trgu bana Jelačića, vidjeti na portalima vodećih medija kako se okupilo “dvije tisuće” ili, u boljem slučaju, “nekoliko tisuća” ljudi. Tijekom dana, kad su fotografije s lica mjesta već preplavile društvene mreže, brojka je i na prosvjedu nesklonim medijima narasla na deset tisuća, a kasnije i više.
 Zadnji koji su branili poziciju “vjeruješ li ti više meni ili svojim očima” bili su Božinovićevi ljudi iz policije.

Brojku od pet tisuća su papagajski ponavljali valjda jer su organizatori prilikom prijave skupa najavili da će doći pet tisuća ljudi. Bi li policija da ih je došlo samo dvjesto i dalje govorila o famoznih pet tisuća? Kasnije su se urnebesno vadili kako ih je pet tisuća došlo s intencijom prosvjedovati. Nekoliko desetaka tisuća je, dakle, čekalo tramvaj ili šetalo po Trgu.

Pored Trga uslikan je Vladin PR guru Krešimir Macan, koji se popeo na kandelaber i s bubicom u uhu kao Napoleon koordinirao medijski rat. Špekulira se da je brojao prosvjednike i kao demijurg hrvatske medijske stvarnosti javljao koliko ih treba biti. Muljanjem oko broja prosvjednika plenkisti su, istina, ispali smiješni, ali su djelom uspjeli prebaciti fokus javnosti s poruka skupa na prebrojavanje prosvjednika.
 Većina velikih medija je o prosvjedu izvještavala neprofesionalno, tendenciozno selektivno i manipulativno.

Najmanje vremena su posvetili samom sadržaju prosvjeda i onome što su govorili organizatori. Dok sam se probijao prema krcatom Trgu žrtava fašizma, ulovila me ekipa HTV-a, kojoj sam dao izjavu. Nisu je emitirali. Zato su u središnjem dnevniku pustili izjave ljudi za koje su valjda procijenili da svoj dolazak na prosvjed nisu znali dobro objasniti. Urednici su očito ciljno tražili sudionike prosvjeda za koje su procijenili da će ostaviti dojam zatucanosti, neartikuliranosti, marginalnosti, ekstremizma. Slika koja se mogla složiti o prosvjedu gledajući tv-izvješća bila je potpuno drugačija od onoga što je doista bilo na Trgu.

Nova TV je, primjerice, u svom Dnevniku kao relevantan faktor izvukla Keleminca kako se nadvikuje s nekom protuprosvjednicom.
 Svi su uredno pokazali političare koje su uspjeli snimiti u masi, iako su oni došli samo kao obični građani. Organizatori su u pozivu na prosvjed jasno naglasili da se od obilježja ponesu samo državne zastave Republike Hrvatske.

Svatko tko je došao s nekom drugom zastavom, a srećom ih je bilo jako malo, po definiciji bio je nezvani gost koji izravno krši pravila koja je postavio domaćin i stoga je bilo potpuno neprofesionalno u novinskim izvješćima pokazivati zastave marginalnih političkih stranaka koji su se kao muha na slona prikrpili uz veliki skup ne bi li dobili malo medijske pozornosti.
 Skandalozno je i da je se jednak medijski tretman dao kontraprosvjedu desetak ljudi. Bile su to mlade osobe u kostimima sluškinja iz američke serije. Moguće je da su u sluškinje na kontraprosvjedu bili odjeveni članovi mladeži HDZ-a čije je predsjedništvo jednoglasno podržalo Konvenciju.

Njima je dirigirala NGO veteranka Neva Tolle koja je opušteno u kameru izjavila kako bi ih prosvjednici napali da nije bilo policije. Otkud to zna? I je li to prvi put u svjetskoj povijesti da šačicu kontraprosvjednika protiv desetina tisuća oponenata odvaja policija? Ne bi začudilo da, kao što je Dragan Zelić nakon 17 godina soljenja pameti iz Gonga, osvanuo u SDP-u, Neva Tolle postane izvršna tajnica u Plenkovićevom HDZ-u. Vesni Teršelič bi Plenković isto tako mogao dati da preuzme klub utemeljitelja HDZ-a. 
Ove sezone u lijevim nevladinim udrugama must have je imati vlastite “teologinje”. Jedna je čak predstavljena u Dnevniku HTV-a kao “teološka aktivistica”. Teologinja je kadila i u skandaloznom Otvorenom s omjerom 3:1 u korist pristaša ratifikacije.

S razlogom se čovjek može zapitati postoji li ijedan teolog u RH koji je protiv rodne ideologije? Strategija im je lažima i manipulacijama uvjeriti javnost kako su i Papa i Vatikan i teolozi za, dok je samo šačica domaćih ekstremista i nasilnika protiv Konvencije.
 Zadnji spin, koji je krenuo od ponedjeljka, je širenje fronta i prebacivanje fokusa javnosti s ratifikacije Istanbulske konvencije na priču oko zakonu o pobačaju.

Neki od najljigavijih HDZ-ovih zagovornika ratifikacije sada bacaju medijsku udicu kako Crkvu treba uključiti u raspravu o zakonu o pobačaju. Na to su orkestrirano graknuli HDZ-ovi saveznici s lijeve NGO, feminističke i LGBT scene pa bi stoga valjda trebao ostati dojam kako je HDZ na konzervativnoj strani. Zakon o pobačaju nitko nije ni spominjao, i očito se tom pričom želi, jednako kao prepucavanjem oko broja prosvjednika prvih dana, skrenuti pozornost s ratifikacije kao jedinog cilja prosvjeda.
Stare medijske manipulatore i propagandiste je, srećom, pregazilo vrijeme.

Ne razumiju kako više nije dovoljna kontrola velikih, klasičnih medija, jer danas svatko snima, slika i trenutno preko društvenih mreža razmjenjuje informacije. Možeš gurnuti manipulativnu fotografiju u novine, ili na HTV-u ne prikazati nijednom čitav Trg, ali su stvarne slike prosvjeda preko Interneta trenutačno došle do većeg broja građana nego što ih dohvaća Dnevnik ili novine na papiru. To nije shvaćala ni Hillary Clinton niti protivnici Brexita. Oligarhija ne može u potpunosti kontrolirati Internet ili se barem još nije usudila pokušati. Plitkom macanskom propagandom naši guverneri su samo ispali smiješni i zabili autogolove.

No zašto bi se Plenković bojao naroda kad se ne boji udariti na Rusiju? Samo na temelju indicija o traljavom pokušaju trovanja dvostrukog špijuna u Londonu (sjeća li se netko kemijskog oružja u Iraku?) hrvatski premijer je potrčao protjerati ruskog diplomata i time iskazati solidarnost s Britanijom. Vraćamo im valjda dug zato što su oni nama jako valjali u prošlom ratu, naročito u BiH. 
Ni Hrvati ni Rusija ne mogu mu ništa, ali moćnom premijeru bi na koncu, kao i mnogim klijentima prije njega, mogao doći glave njegov savjetnik za medije. Jedini kojeg je Macan uspio uvjeriti kako je bunt građana protiv ratifikacije marginalan je izgleda sam Plenković.

Tako su svojedobno agencijski gurui i Ivu Josipovića uspjeli ufurati da je najpopularniji čovjek na svijetu i da će dobiti izbore u prvom krugu. Ispada kako je razboritije vjerovati gatarama s lokalnih televizija nego takvim PR stručnjacima. U kojoj mjeri su uspjeli uvjeriti narod da je Vođa na pravom putu vidjet ćemo i u drugom poluvremenu u Splitu, gdje je najavljen sljedeći veliki prosvjed protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Održat će se uoči glasovanja o ratifikaciji u Saboru, koje će se dogoditi, znakovito, u petak 13. travnja.

Nino Raspudić / Večernji.hr

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari