Pratite nas

Komentar

Nino Raspudić: Jedna briselska plaća srušila Živi zid

Objavljeno

na

Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika.

U kultnom filmu iz 1980. godine “Bogovi su pali na tjeme” skupina Bušmana izolirana od civilizacije živi sretno u pustinji Kalahari sve dok jednog dana netko iz aviona iznad nje ne izbaci praznu staklenu bočicu Coca-Cole, koja aterira i ne razbije se. Tada počinju nevolje. Bušmani misle da je boca dar bogova i nalaze joj brojne uporabe.

No prvi put se, zahvaljujući tom stranom elementu, među njima javlja pohlepa, svatko je želi za sebe, nastaju svađe i sukobi. Prijeti raspad dotad harmonične zajednice pa glavni junak Xi uzima bocu i kreće na put prema kraju svijeta vratiti bogovima kobni “dar”.

Pogađate, u Hrvatskoj 2019. godine bušmansko pleme je ekipa iz vodstva Živog zida, a bočica Coca-Cole je jedan mandat u Europskom parlamentu. Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika, piše Nino Raspudić / Večernji list

Aktualni potresi u HDZ-u i Živom zidu odvijaju se prema dva potpuno različita modela. HDZ-ovi obračuni su poput onih u bogatoj obitelji, u kojoj se sve odvija iza debelih zidova, čuva se reputacija dok god je to moguće, dave se u rukavicama, udarce zadaju ispod stola, noževi sijevaju potajice, a u javnost neće izaći ništa bitno prije konačnog epiloga.

Nasuprot tome, agonija Živog zida je poput svađe u sirotinjskoj obitelji gdje namještaj izlijeće kroz prozor, ukućani se tuku i vrijeđaju javno, iznoseći prljavo rublje, ukratko postaju zabava za cijelo susjedstvo.

Glavni lik ove političke melodrame je Vladimira Palfi, međimurska Lady Macbeth, koje se svi boje, i koja po Pernaru i Bunjcu, ispada apsolutna vladarica Živog zida. Ona je potpredsjednica stranke i članica Glavnog odbora, ali i supruga predsjednika.

“To se dogodilo jer je Sinčić prepustio sve odluke svojoj ženi i on više ne odlučuje ni o čemu, Živi zid postao je privatno vlasništvo jedne osobe – Vladimire Palfi”, ističe Branimir Bunjac čija je ambicija da ode u Europarlament osujećena, a sada mu visi i saborski mandat. U javnost je procurila i snimka iz neke kuhinje gdje se potencijalni eurozastupnici deru jedni na druge i unose u lice i viču “nećeš ni sekunde, nikada vidjeti Europski parlament.”

Bunjac tvrdi kako su Tihomir Lukanić i ekipa rekli su da su skupili 400.000 potpisa za referendum što je bila notorna laž i dodaje “Krenule su ucjene, a na kraju su me navukli na sastanak u stanu iz kojeg potječe snimka mene i Vuletića. Palfi i drugi su urlikali na mene, psovali mi sve po spisku i maltene mi zavrnuli ruku da potpišem neki ugovor kojim predajem mandat Lukaniću i Vuletiću, a ja sam ga poderao. Nisam znao da je to bila klasična sačekuša”… Svađa oko mandata za Bruxelles tiče se kriterija delegiranja.

Treba li slijediti navodni predizborni dogovor kako u Europarlament neće ići nitko od sadašnjih saborskih zastupnika, dakle ni Sinčić koji je osvojio najviše glasova, ni drugoplasirani Bunjac, već trećeplasirani nositelj liste Tihomir Lukanić, koji je peti član Glavnog odbora stranke zahvaljujući kojem bračni par Sinčić-Palfi u njemu ima većinu.

U utorak je Sinčić okupio živozidaše na Zrinjevcu i pred kamerama objavio da je on primoran otići u Europarlament zato što je Bunjac izigrao predizborni dogovor da će se članovi u Bruxellesu rotirati, svake godine po jedan, zbog čega ga je suspendirao iz stranke. Zanimljivo je kako su zamislili da tu jednu zlatnu koku briselskog mandata rotiraju kao ekipa džoint, tako da svatko dobije po malo.

U paketu s Bunjcem je iz stranke otpao i Pernar koji je kazao kako su se izjalovili svi njegovi očajnički pokušaji da urazumi Sinčića, jer se Vladimira Palfi u stranci “ponaša kao Plenković, mogu što hoću” i spremna je uništiti Živi zid zbog osobne netrpeljivosti.

Pernar je objavio da je Sinčić na Zrinjevcu lagao, kako nikakav dogovor o rotaciji uopće nije postojao i izrazio je sumnju kako je Palfičina ekipa medijima dostavila snimku Bunjca ne bi li ga kompromitirali.

Bunjac je potom objasnio i njegovo lanjsko misteriozno davanje pa potom povlačenje ostavke u Saboru: “Dao sam ostavku, ali je Vladimira Palfi trčala za mnom i govorila mi da me voli. Ja sam, magarac, povukao odluku i vratio se. No sada sam ja marginaliziran, kao i Pernar.”

Dodao je da je Vladimira Palfi nakon svega “umrla u njegovom srcu”. Tako se ekipa koja je imala svoje romantične, revolucionarne, “ratne” početke kada su kao aktivisti išli na deložacije i završavali u marici, na koncu raspala zbog jedne briselske plaće.

Pernar je na tiskovnoj konferenciji u Saboru rekao da se suprotstavio “Vladimirinoj diktaturi”. Na pitanje novinara je li onda ranije bio sudionik u diktaturi, dirljivo naivno je izjavio kako je mislio da i on vlada, a sad je shvatio da je vladala Vladimira Visarionovič Palfi. Ističe da je kod Vladimire “ili po njenom ili nikako”.

Vladimira Palfi dakle ime sve predispozicije za feminističku ikonu. Zašto naše feministice ne podržavaju Živi zid nego marširaju pod sovjetskim zastavama patrijarhalnih lijevih stranaka u kojima nikada nijedna žena nije imala ključnu ulogu?

Epilog priče je tragikomičan – iako tobože nisu htjeli, muž ide u europski, a žena u hrvatski parlament. Pernar odlazi u Abecedu demokracije, kojoj će vjerojatno promijeniti ime, moguće u Zidarski život. Najavio je i kandidaturu na predsjedničkim izborima, za koje bi najpoštenije bilo da Živi zid kandidira Vladimiru Palfi.

Mediji govore o “komediji”, ali čini mi se da je ovo prije svega vrhunska priča za jedan operni libreto. Svaka druga forma čini se nedostatnom za prikazivanje raskošnosti ljuske prirode koja je uprizorena urušavanjem Živog zida.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Bunjac poručio da Živi zid više ne postoji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje

Objavljeno

na

Objavio

I prije negoli je i krenulo s radom dvonacionalno beha Predsjedništvo tri beha naroda je, gotovo, stalo. Bošnjački članovi, Džaferović i Komšić, bi u građaniziranje, odnosno oba su za islamiziranje, srpski član Dodik u srbijaniziranje. I sva trojica odmah krenula u realizaciju obećanja datih svojim biračima. Bošnjaci muslimani Džaferović i Komšić bi kroz ubrzan proces građanizacije sve nemuslimane preveli u muslimane, Dodik bi, s pravom, svoj narod obranio od te opasnosti i zadržao ga u njegovom nacionalnom srpskom i vjerskom pravoslavnom identitetu.

Dodikova povijesna zadaća je ne samo da spasi pravoslavlje već i katoličanstvo u Bosni i Hercegovini, budući da je današnji položaj kršćana u Džaferovićevo Komšićevoj vladavini u najtežem, odlučujućem položaju biti ili ne biti, opstati ili nestati.

Muslimansko bošnjačkom dvojcu, Komšić pripadnik muslimanske terorističke armije, Džaferović

obavještajac muslimanskog unitarističkog režima, u beha Predsjedništvu smeta sve što nije njihove nacionalne i vjerske boje, i građanske, zapravo muslimanske, opcije kao sredstva islamiziranja Bosne i Hercegovine.

Poput svih okupatora i ovaj bošnjački duo žestoko se obrusio na zastavu srpskog naroda. Hrvatsku su već davno poskidali, pocijepali, zgazili, i o njoj se nema tko više ni brinuti, braniti je i s ponosom ispred sebe držati. Znalo se već onog momenta kada su Bošnjaci spaljivali, gazili, i skidali zastave hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini da poslije toga dolazi na red i srpska. I došla je.

Bošnjačko muslimanski obavještajac Džaferović, i Komšić vojnik u ratu ratnik u miru muslimanske abih pred Predsjedništvom spavaju kako odnekud ne bi u njegove prostorije ušla srpska zastava, jednog od tri suverena i konstitutivna beha naroda. U beha Predsjedništvu rezervirana su mjesta samo za muslimansku i „bosansku” zastavu.

No koja je to bosanska zastava. Zasigurno nije ona avnojska, nije komunistička, jer Bosna i Hercegovina je, barem tako Bošnjaci govore raskinula sve sveze i veze s komunizmom i njegovom

ideologijom. Nije, a ne može ni biti ni ona s ljiljanima što ju je Izetbegović u ratu ukrao od Hrvata katolika i s njom pred svijet išao skrivajući opasne namjere islamiziranja B osne i Hercegovine. Bošnjaci su tu, zastavu s ljiljanima sada proglasili ratnom muslimanskom zastavom. Ljiljane katolički simboli

mira Muslimani proglašavaju ratnim znakovljem.

Stječe se dojam kako u Bosni i Hercegovini traje jedna sveopća krađa Bošnjaka svega onoga što je kršćansko, i na tim ukradenim znakovljima pokušavaju ukorijeniti svoj novoizabrani bošnjački nacionalni identitet. Gradi li bi bošnjačku naciju a pjevaju Turskoj, „Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati“.

Kradu nam Kulina Bana, kradu nam Bobovac, kradu nam Bosančicu, kradu nam ljiljane. Kradu sve, i kada tu krađu dovrše, a time i nestanak kršćanstva u zemlji tada će odbaciti i sve te pokradene

kršćanske simbole. Tako su postupili i sa svim onim hrvatskim izdajnicima, Judama, koji su radili za njih, i kada su posao odradili onda su ih kao poderane cipele odbacili na smetište gdje zapravo i pripadaju

Bosanska zastava ne može biti, bez obzira koliko je Bošnjaci voljeli i njome kitili beha gradove, ni ona turska kojom je Bosna i Hercegovina sve pokrivenija, i pod njom krvavija. Jednako krvava kao što je bila i u petsto godišnjoj osmanlijskoj okupaciji.

Braniti isticanje nacionalne zastave s onom bosanskom nametnutom voljom visokih predstavnika a ne htijenjem i izborom beha naroda, na bilo kojem beha području, ili u bilo kojoj beha instituciji znak je muslimansko bošnjačkog nepriznavanja naroda čija im zastava smeta.

I to bošnjačko negiranje i nepriznavanje srpske i hrvatske zastave, a time i Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, bio je i uzrok građansko vjerskog beha sukoba, i to je politika kontinuiteta koju provode sve od početka devedesetih godina Dvadesetog stoljeća, otkako je svijet priznao Bosnu i Hercegovinu kao zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Muslimana, Srba i Hrvata.

Zastava je svetinja za svaki narod. To je njegov simbol, njegova osobna iskaznica. Zastava je narod. Šta drugo pokazuje, i potvrđuje, postojanje naroda na određenim prostorima osim izvješene i slobodno lepršajuće zastave. Samo izvješena nacionalna zastava tamo gdje taj narod živi, jednako tako i u institucijama slojevitih zemalja kakva je Bosna i Hercegovina, pokazuje njihov identitet, njihovu slobodu, jednakost i ravnopravnost. Tamo gdje nema slobodno izvješene nacionalne zastave, tamo ili nema tog naroda, ili nije slobodan, nepriznat je i on je u stalnoj opasnosti nestanka ispred agresije onog naroda koji njegovu zastavu skida, bilo po noći ili danu

Okupatorska je politika onog naroda u Bosni i Hercegovini koji skida zastavu drugog naroda. Ako nisu zastave beha naroda jednakopravne i slobodne u svom lepršanju, vijorenju i pokazivanju koga

predstavljaju i čije su, onda u beha entitetu nisu slobodni i jednakopravni ni njeni narodi. Po čemu bi

se vidjelo u Bosni i Hercegovini koji narodi u njoj žive, ako ne po zastavi, i bogomoljama.

Katoličke bogomolje su Muslimani rušili i porušili u ratu, i tim zločinačkim činom danas svijetu

govore da Hrvata katolika i nema, što im je svijet i povjerovao pa im dozvolio da umjesto Hrvata biraju još jednog svog predstavnika u beha Predsjedništvo. Skidanje i uklanjanje zastava nekog naroda u Bosni i Hercegovini znak je kako rat u toj zemlji još uvijek traje.

Stoga je potrebno zemlju urediti na principima jednakosti i ravnopravnosti gdje će sve tri nacionalne zastave se slobodno vijoriti jedna pored druge, čak bez one koju je svjetski šerif osmislio, izabrao, iscrtao, oslikao i prisilio Muslimane, Srbe, i Hrvate da je prihvate. Taj čin visokih predstavnika zločin je kao i bošnjački koji brani isticanje stoljećima postojećih nacionalnih zastava srpski i hrvatskih u Bosni i Hercegovini.

Bošnjaci teroriziraju nebošnjake na način kako ih teroriziraju visoki predstavnici, njihovi politički i vojni partneri. Stoga, dok neki od njih umre Bošnjaci po beha gradovima brišu hrvatske nazive ulica i preimenuju ih ulice zločinaca visoki predstavnika

Vinko Đotlo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Ćosić: ‘Hadžihafizbegovićev stav je ‘opasan oblik neonacizma’

Objavljeno

na

Objavio

Premijer Zapadnohercegovačke županije Zdenko Ćosić komentirao je za Hrvatski Medijski Servis izjavu bošnjačkog glumca Emira Hadžihafizbegovića, koji je u jučerašnjoj emisiji “Nedjeljom u 2” Hrvatske televizije nabrojao pet Hrvata prihvatljivih Bošnjacima. Za Ćosića je to “opasan oblik neonacizma”.

“Mišljenja sam da bi Bošnjaci sutra glasali za Dianu Zeleniku, Martina Raguža, Krešu Zubaka, fra Ivana Šarčevića ili Franju Topića da budu predsjednici BiH narednih deset godina.Topić da se sutra kandidira za gradonačelnika Sarajeva sve bi pomeo. Bošnjaci nemaju problema da ih vode čestiti ljudi. Ali imaju problema s Čovićem koji je s Dodikom stao na stranu demontiranja BiH društva”, kazao je Emir Hadžihafizbegović pokušavajući opravdati to što su Bošnjaci majorizirali Hrvate izborom Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Ćosić kaže kako Hadžihafizbegović, ipak, nije tako dobar glumac da bi publici podvalio svoj oblik fašizma kao ispravan i društveno prihvatljiv. Taj heroj “nadnacije” pokušava nas, veli Ćosić, uvjeriti da sve mora biti podređeno kultu države. Naravno, u ovom slučaju država je on i njegova nadnacija.

-Zvuči nevjerojatno kad Emir kaže da poznaje pet Hrvata i nabraja ih imenom i prezimenom koji su njegovu bošnjačkom narodu prihvatljivi. A ja vjerujem da je Hitler imao više prihvatljivih Židova, kazao je premijer ŽZH-a za HMS, te dodao kako Hadžifafizbegoviću to još nije dovoljno nego poziva HDZ da nabroji pet, toj stranci, prihvatljivih Bošnjaka.

-S najvećom odioznošću odbacujemo svaki pokušaj fašističkog sudovanja o prihvatljivim pojedincima iz loših naroda. Hoće li jednom biti jasno tim nacionalističkim glavama- svaki građanin, pa tako i svaki Bošnjak nama je prihvatljiv kao hrvatski predstavnik ako ga taj narod izabere za svog predstavnika ili drugim riječima- ni jedan Hrvat nije nam prihvatljiv ako će ga izabrati Emir i njegov nadnarod. I to treba biti jasno, poručio je Ćosić, koji je i dopredsjednik HDZ BiH.

Dodao je kako su Hadžihafizbegovićeve teorije samo “jedan prepoznatljiv za Bosnu i Hercegovinu, i za svako društvo, opasan oblik neonacizma”, piše Hms.

Čovjek sa stotinu lica, a ni jedno pravo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari