Pratite nas

Komentar

Nino Raspudić: Jedna briselska plaća srušila Živi zid

Objavljeno

na

Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika.

U kultnom filmu iz 1980. godine “Bogovi su pali na tjeme” skupina Bušmana izolirana od civilizacije živi sretno u pustinji Kalahari sve dok jednog dana netko iz aviona iznad nje ne izbaci praznu staklenu bočicu Coca-Cole, koja aterira i ne razbije se. Tada počinju nevolje. Bušmani misle da je boca dar bogova i nalaze joj brojne uporabe.

No prvi put se, zahvaljujući tom stranom elementu, među njima javlja pohlepa, svatko je želi za sebe, nastaju svađe i sukobi. Prijeti raspad dotad harmonične zajednice pa glavni junak Xi uzima bocu i kreće na put prema kraju svijeta vratiti bogovima kobni “dar”.

Pogađate, u Hrvatskoj 2019. godine bušmansko pleme je ekipa iz vodstva Živog zida, a bočica Coca-Cole je jedan mandat u Europskom parlamentu. Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika, piše Nino Raspudić / Večernji list

Aktualni potresi u HDZ-u i Živom zidu odvijaju se prema dva potpuno različita modela. HDZ-ovi obračuni su poput onih u bogatoj obitelji, u kojoj se sve odvija iza debelih zidova, čuva se reputacija dok god je to moguće, dave se u rukavicama, udarce zadaju ispod stola, noževi sijevaju potajice, a u javnost neće izaći ništa bitno prije konačnog epiloga.

Nasuprot tome, agonija Živog zida je poput svađe u sirotinjskoj obitelji gdje namještaj izlijeće kroz prozor, ukućani se tuku i vrijeđaju javno, iznoseći prljavo rublje, ukratko postaju zabava za cijelo susjedstvo.

Glavni lik ove političke melodrame je Vladimira Palfi, međimurska Lady Macbeth, koje se svi boje, i koja po Pernaru i Bunjcu, ispada apsolutna vladarica Živog zida. Ona je potpredsjednica stranke i članica Glavnog odbora, ali i supruga predsjednika.

“To se dogodilo jer je Sinčić prepustio sve odluke svojoj ženi i on više ne odlučuje ni o čemu, Živi zid postao je privatno vlasništvo jedne osobe – Vladimire Palfi”, ističe Branimir Bunjac čija je ambicija da ode u Europarlament osujećena, a sada mu visi i saborski mandat. U javnost je procurila i snimka iz neke kuhinje gdje se potencijalni eurozastupnici deru jedni na druge i unose u lice i viču “nećeš ni sekunde, nikada vidjeti Europski parlament.”

Bunjac tvrdi kako su Tihomir Lukanić i ekipa rekli su da su skupili 400.000 potpisa za referendum što je bila notorna laž i dodaje “Krenule su ucjene, a na kraju su me navukli na sastanak u stanu iz kojeg potječe snimka mene i Vuletića. Palfi i drugi su urlikali na mene, psovali mi sve po spisku i maltene mi zavrnuli ruku da potpišem neki ugovor kojim predajem mandat Lukaniću i Vuletiću, a ja sam ga poderao. Nisam znao da je to bila klasična sačekuša”… Svađa oko mandata za Bruxelles tiče se kriterija delegiranja.

Treba li slijediti navodni predizborni dogovor kako u Europarlament neće ići nitko od sadašnjih saborskih zastupnika, dakle ni Sinčić koji je osvojio najviše glasova, ni drugoplasirani Bunjac, već trećeplasirani nositelj liste Tihomir Lukanić, koji je peti član Glavnog odbora stranke zahvaljujući kojem bračni par Sinčić-Palfi u njemu ima većinu.

U utorak je Sinčić okupio živozidaše na Zrinjevcu i pred kamerama objavio da je on primoran otići u Europarlament zato što je Bunjac izigrao predizborni dogovor da će se članovi u Bruxellesu rotirati, svake godine po jedan, zbog čega ga je suspendirao iz stranke. Zanimljivo je kako su zamislili da tu jednu zlatnu koku briselskog mandata rotiraju kao ekipa džoint, tako da svatko dobije po malo.

U paketu s Bunjcem je iz stranke otpao i Pernar koji je kazao kako su se izjalovili svi njegovi očajnički pokušaji da urazumi Sinčića, jer se Vladimira Palfi u stranci “ponaša kao Plenković, mogu što hoću” i spremna je uništiti Živi zid zbog osobne netrpeljivosti.

Pernar je objavio da je Sinčić na Zrinjevcu lagao, kako nikakav dogovor o rotaciji uopće nije postojao i izrazio je sumnju kako je Palfičina ekipa medijima dostavila snimku Bunjca ne bi li ga kompromitirali.

Bunjac je potom objasnio i njegovo lanjsko misteriozno davanje pa potom povlačenje ostavke u Saboru: “Dao sam ostavku, ali je Vladimira Palfi trčala za mnom i govorila mi da me voli. Ja sam, magarac, povukao odluku i vratio se. No sada sam ja marginaliziran, kao i Pernar.”

Dodao je da je Vladimira Palfi nakon svega “umrla u njegovom srcu”. Tako se ekipa koja je imala svoje romantične, revolucionarne, “ratne” početke kada su kao aktivisti išli na deložacije i završavali u marici, na koncu raspala zbog jedne briselske plaće.

Pernar je na tiskovnoj konferenciji u Saboru rekao da se suprotstavio “Vladimirinoj diktaturi”. Na pitanje novinara je li onda ranije bio sudionik u diktaturi, dirljivo naivno je izjavio kako je mislio da i on vlada, a sad je shvatio da je vladala Vladimira Visarionovič Palfi. Ističe da je kod Vladimire “ili po njenom ili nikako”.

Vladimira Palfi dakle ime sve predispozicije za feminističku ikonu. Zašto naše feministice ne podržavaju Živi zid nego marširaju pod sovjetskim zastavama patrijarhalnih lijevih stranaka u kojima nikada nijedna žena nije imala ključnu ulogu?

Epilog priče je tragikomičan – iako tobože nisu htjeli, muž ide u europski, a žena u hrvatski parlament. Pernar odlazi u Abecedu demokracije, kojoj će vjerojatno promijeniti ime, moguće u Zidarski život. Najavio je i kandidaturu na predsjedničkim izborima, za koje bi najpoštenije bilo da Živi zid kandidira Vladimiru Palfi.

Mediji govore o “komediji”, ali čini mi se da je ovo prije svega vrhunska priča za jedan operni libreto. Svaka druga forma čini se nedostatnom za prikazivanje raskošnosti ljuske prirode koja je uprizorena urušavanjem Živog zida.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Bunjac poručio da Živi zid više ne postoji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

‘Bosna i Hercegovina pozitivna na virus – stanje kritično!’

Objavljeno

na

Objavio

Kao što je povijest nebrojeno puta dokazala, veliki lideri se rađaju u teškim vremenima. Naš narod ima i poslovicu tim povodom: „Na muci se poznaju junaci!“.

Corona virus nam je donio ta teška vremena pa je savršeno vrijeme da vidimo tko su naši veliki lideri, naši junaci, piše Tvrtko Milović.

S obzirom da je virus takav kakav jeste, ne možemo očekivati da se itko bori protiv njega direktno. Ali, s obzirom na stanje u kojem se država nalazi, možemo pozitivno vrjednovati sve one koji rade bilo što korisno. U tom smislu, jedini političar koji se dobro snašao je Milorad Dodik.

Istina, Dodik je imao startnu prednost što posjeduje realnu političku moć da nešto i učini. Koliko je zaista Dodik agilan u ovoj kriznoj situaciji najbolje demonstrira njegov politički oponent Bakir Izetbegović.

Izetbegović, čak i sa svoja dva potrčka Šefikom Džaferovićem i Željkom Komšićem, ne uspjeva stvoriti ni privid kontrole situacije. Njih trojica zajedno, kada im se sva djela i izjave u posljednjih mjesec dana skupe na jedno mjesto, nisu uradili više od poziva da se „slušaju savjeti stručnjaka“.

Pa dobro, tko su onda stručnjaci na koje nas Izetbegović s pomoćnicima upućuje? To su vjerojatno dva Fahrudina (Solak i Radončić) i Fadil Novalić. Njih trojica upravljaju kakvim-takvim tijelima za suočavanje s Corona virusom. Njihove rezultate ocjenjivat ćemo kada Corona prođe. Kao i Dodikove uostalom.

No, što će zaista ostati poslije Corone?

Teško išta.

Tri će stvari pretrpjeti promjene: Ekonomski sistem, politički sistem i – društveni poredak.

Velike i bogate zemlje će negativne ekonomske promjene amortizirati jer imaju institucionalni okvir koji im omogućuje djelovanje u svim kriznim situacijama, pa i ovoj. Bosna i Hercegovina, kao sasvim bijedna država, nema nikakav institucionalni okvir i ne može se sučini ni sa čim, pa tako ni ovim.

U prvih 15 dana Corone, potpuno je izbrisan turizam i ugostiteljstvo kao gospodarske grane. U narednih 15 dana nestat će i drvna industrija, a zatim građevinarstvo, tekstil, marketing itd… Čak i one grane koje ne budu direktno pogođene krizom, radnici će svakako osjetiti posljedicu preplavljenog tržišta rada koje će smanjiti cijenu rada na tržištu.

Padom opće potrošnje i ekonomske aktivnosti, proračunski priljev će se nepovratno smanjiti, i nema tog kredita koji ga može nadomjestiti.

Sve to će uzrokovati i smanjenje plaća u javnom sektoru, a moguće i gašenje bespotrebnih institucija.

Tu dolazimo do druge velike promjene – politički sistem.

Može li parazitski politički sistem, koji je nakaradno rođen, a zatim takav nakaradan bez izmjena egzistirao 25 godina, preživjeti!? Gomile duplih i bespotrebnih institucija suočit će se s ekonomskom neminovnošću – manjkom sredstava!

Onaj dan kada bude izvjesno ne samo smanjenje plaća, nego i sam posao u javnoj službi, politički sistem počet će se urušavati. Tisuće nekompetentnih stranački imenovanih službenika naći će se tamo gdje nikad nisu željeli biti – na tržištu rada. Svoj gnjev okrenut će prema strankama koje su ih uhljebile, a kojima su bili lojalni tako uporno. Izloženi bijesu stanovništva bijedne države, ogorčenim nezaposlenim i bivšim stranačkim kolegama, i praznim proračunskim računima, pozicije ministara, predsjednika, pomoćnika i savjetnika, odjednom više neće biti tako privlačne!

Horde šesdesetogodišnjaka, koji su izbjegli Corona virusu, neće izbjeći neminovnim političkim promjenama! Na njihova mjesta sjest će samo hrabri. Ta promjena, ako bude šireg geopolitičkog karaktera, neće uvjetovati samo krah političkog sistema – ona će uzrokovati šire promjene ukupnog društvenog poretka.

S obzirom na bezbroj parametara koje se svakim novim danom Corona virusa nepredvidivo mijenjaju, kao i činjenici da sam virus nije dosegao svoj vrhunac u najrazvijenijim zemljama zapadne civilizacije, svaka prognoza samo je puko pogađanje.

Ali promjene u Bosni i Hercegovini ne treba pogađati. One su već vidljive. Pročitajte samo izjave Bakira Izetbegovića i njegovih potrčaka. Radi se o izjavama potpuno lišenim sadržaja.

Promjenom ekonomsko – društvenih prioriteta u kojima više nema Dodika koji dijeli Bosnu, nego imamo Dodika koji spašava ekonomiju svog entiteta, Izetbegović i izetbegovići se ne snalaze. Oni nemaju što reći ni ponuditi. Za njih je Fahrudin Solak institucija. Za njih je Fahrudin Radončić institucija. Oni sad čekaju što će reći Fadil Novalić. Oni nemaju ideje ni hrabrosti ponuditi bilo što. Za njih su ekonomski potresi koji slijede apolutna enigma. Radi se obudućnosti koje su se oduvijek bojali. Radi se o budućnosti kojoj trebaju lideri spremni upravljati procesima.

Veliki lideri.

Junaci.

Tvrtko Milovi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zakon o zaštiti SDP-a

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/Facebook

Puno ljudi u Hrvatskoj godinama, a naročito u ovoj krizi, čupa kosu. Dakako, tko ima kosu, a tko nema, može i uši, zbog činjenice da nam 30 godina nakon 1990. godine službeni i još više neslužbeni sljedbenici komunističkog poretka praktično komfornije vladaju nego prije 1990. Ljudi pokušavaju pronaći razloge za to. Ubijaju se razmišljajući o toj dubokoj filozofskoj enigmi, naročito sada u karantenama ili samoizolacijama. Nepotrebno.

Odgovor je očit. Hrvatski narod je sućutan, solidaran, milostiv i vrlo zagrljajan. Doduše ova zagrljajnost je opasna zbog epidemija, ali kad smo takvi tu nema pomoći. Zamislite samo što bi bilo sa stotinama tisuća antifa, revolucionara, poštene inteligencije, najpoštenijih Hrvata i njihovih potomaka da su nakon pada komunizma i propasti Jugoslavije ostali potpuno bez vlasti, raznih skrivenih pozicija, utjecaja, sinekura na sveučilištu, u kulturi, na HRT-u i tolikim medijima? Možete li zamisliti takvu kataklizmu, gotovo genocid?

U Beogradu ih više nisu trebali izuzev one koje uspiju uvaliti na hrvatski proračun. U Sarajevu su imali svoje poštene Hrvate i još pošteniju inteligenciju, Slovencima dosta i svojih, a da ne spominjem Mađarsku, Slovačku, Rumunjsku i Bugarsku. Nevolja naših antifa i SDP-a kao njihovog idejnog predvodnika nastala je zbog toga što su se uležali. Baš tako, uležala se revolucija. Za 45 godina vladanja izgubili su borbeni duh, odumrli su oni koščati i četvrtastoglavi grmalji, s godinama nisu ni kokoš više mogli zaklati da sačuvaju narav i reflekse. Sinovi i kćeri, kao Rada Borić primjerice, potpuno su se feminizirali, umjesto revolucije i tutnja po šumama i gorama navikli su se na udobne ležajeve, miomirisi i sapuni u punim kadama olabavili su im imunitet i učinili ih izgledom bezopasnima i manje krvoločnima, a pritisnuti bijegom od sirovosti očeva i djedova, grozili su se oružja i nereda. Udarili su po kulturi, filmskom smicanju mrskih neprijatelja, a razbojnike su koristili za stvarna smicanja po svijetu.

Nagrnuli su po znanosti, odoktorili na vagone pridonoseći umnoj fazi revolucije odgovarajući na epohalna pitanja, kao, koliko je Tito ubio medvjeda i međeda, kakve su estetske refkeksije proizvodnje gumenih čizama na marksističku misao ili koliko je med s ličkih pašnjaka poticajan za samoupravljanje i slične znanstvene enigme. Svjetsku afirmaciju su ostvarivali prevodeći to na kineski ili na jezike afričkih diktatora i ljudoždera. Kultura i takva znanost su uhvatile duboke korijene. Zar ima većih dokaza od Hrvoja Hribara ili Danila Šerbedžije, te oznanstvenjenih Zakošeka, Lalića, Goldsteina ili nešto mlađahnijeg Klasića? Teško. Nasljednici borbenih revolucionara i opasnih partizančina s mašingeverama narodskim riječnikom postali su “tetkice”, grozili su se oružja, razvijali su antimilitarni senzibilitet kao ideesovac Miletić, nikada se nisu ni potukli kako treba, jer je milicija tukla za njih, ukratko – živjeli su k’o bubreg u loju. Bez ikakve konkurencije.

Sada zamislite takve tipove i Rojsa na primjer u demokratskoj i tržišnoj gužvi. A Rojs još i naoružan. Zato je bilo ispit humanosti ostaviti im dovoljno države da ljudi imaju od čega živjeti. Doduše, tadašnji “rojsovi” nisu mogli predvidjeti da revolucionari, makar postali i “tetkice”, mogu metastazirati, da se multipliciraju, a da ima na trulom Zapadu tipova, koji bi im mogli ponuditi zobnicu za uši, nakon pada Beograda. Valja pročitati sjajnu priču Trpimira Goluže o vjeverici i hijeni, posvećenu primjerku najpoštenije inteligencije Rajku Ostojiću opravši ga ko` vola u kupusu, pa će ljudi jasnije vidjeti, bez magnetskog snimanja transformaciju i opasnost od metastaza.
Ali, opet, ljudi su ljudi, jel tako?

Mislim da ne bi bilo dobro da Plenković sada toj ekipi strateški naudi. Dobro, nije da je pametno dati im službeno vlast, jer oni su ko` pirane, izgrickat će sve. Doduše, tih revolucionara “tetkica” pun je i HDZ, grickaju li grickaju i oni, ali oni se zadovoljavaju manjim zalogajima, za razliku od jednog Tedeschija, Roglića, Končara, Štroka, Špiljka, ili istarskih brodograditeljskih menadžera. I te HDZ-ove pirane lakše uhvate, baš zato što ne znaju grickati, pa bučno mljackaju i srču, onako po klupicama u parkovima. Plenković je pragmatičan karijerist, zna da živi u plemenitom i dobrostivom narodu, a poznaje dobro i te revolucionarne “tetkice”, ta potječe iz istog kruga. Zato je očekivati da ni na narednim izborima neće biti poremećen taj hranidbeni lanac našim revolucionarnim “tetkicama”.

HDZ je čista kršćanska stranka, nema sumnje. Ne zato što imaju viteza Reinera ili demokršćanku Šuicu, nego zato što ne dopuštaju politički i društveni pomor antifa. Budimo malo lucidni i zamislimo da danas provire neotkuda narodni heroji, recimo oni s Mirogoja i da banu na Iblerov trg. Bože sačuvaj! Ubili bi se baš svi kada bi vidjeli da njihovi nasljednici nosaju šarene kišobrančiće, šeširiće, da se muško i muško ljube francuskim poljupcem, da je SDP pomogao Plenkoviću u konrarevolucionarnoj podvali kojom Peđa Grbin, talentirani revolucionar postaje Peđenka, a Željko Jovanović nekakva Željkica sa skrivenim štiklama, da su im društveni vizionari i vođe nekakva Jelena Veljača, Gordan Bosanac, Maras ili Rajko Ostojić, ili, što mislite da ustane revolucionar Mika Špiljak pa vidi nasljednika mu Beru.

Iako kažu da Miku nije bilo obletilo junaštvo, ubio bi se barem iz očaja. Rijetko tko od nekadašnjih junačina ne bi zamro, umro ili odapeo da vidi kako mu je ideologija spala na Dragana Markovinu ili još gore, da im je među vodećim suvremenim revolucionarima ustaški potomak Drago itd. Jedino bi im možda razgalila srca slabašna, a žestoka Katarina Peović, kojoj doduše nedostaje mašingevera da bi imala izgleda ostvariti zamisli i neka vrsta new age Kardelja, Mate Kapović.

Da se nisu uležali, ili da braća Srbi nisu onaj nekadašnji antifašizam preuzeli samo za Srbe, iako Pupovac tvrdi da su ga Srbi darovali Hrvatima, pa su s Milom Martićem i njegovim bekrijama zamrli svi damari otimačine, današnji bi antife i ljevičari oko i u SDP-u imali izgleda. Mogli bi napasti Srbiju, koja ne djeluje naročito borbeno s tetkastim Vučićem i lezbijkom Brnabić i tamaniti svinje i krumpire po Šumadiji barem par plodnih godina. Mogli bi nasrnuti na Slovence ili Talijane i kao Mugabeovi partizani, uživati u krkanlucima dok se ima što i od koga otimati. No, ništa od toga.

Jedina šansa za život im je zato ostala milost “ustaške” države, a jedina kvaka, uvaliti svoje među “ustaše”. Tako su do sada opstali, razmožavali se i umnožavali. E, sada je tu korona ekonomija. Teško će biti debeli i revolucionarni u korona razdoblju, a neće biti lako ni doći kući pa ženi navikloj na blagodati revolucije ili po najnovijemu borbe za progres i ljudska prava, reći da će se morati nešto raditi umjesto plandovati u Saboru. Zamislite Marasa, ili Hajdaša Dončića, prvi će u najboljem slučaju dobiti batine, pogotovo jer još nije usvojena konvencija o zaštiti muškaraca koja se navodno priprema u Bjelorusiji, a drugi će ostati bez pola prezimena. Što će biti s Baukovom štednjom?

Morat će Plenković nešto iščarobirati, pogotovo zbog Berine neoprezne najave da će drpiti europske milijarde, čim pobjedi na izborima, pa ovi u Bruxellesu sve odvukli u bunkere pod mrtvom stražom i budno prate svaki Berin korak. Nije ih mudro pustiti na vlast, upropastit će i ono što ostane zbog korona sloma, stoga je za njihovo dobro držati ih podalje, ali im ostaviti dosta Sabora, ako ništa da Plenković i njegovi mogu izgledati poput svemirskih brodovi naspram njih, ali i zato da drugima sa strane ne bi palo na pamet malo vladuckati. Ne dao Bog da se kojim slučajem na vlasti pojavi general Sačić, to bi bio pomor za naše vlre antife. Gotovo genocid.

Ukratko, Hrvati, nemojte biti bezdušni. Pustite ljude da žive, a bez vlasti ne mogu, izuzev ako niste odlučili oformiti velike urbane rezervate, sa svom infrastrukturom, kazalištima, kino dvoranama, šetalištima i bez religijskih simbola, koje ćete šopati hranom, odjećom i Hrvojem Hribarom kao vidom bezgotovinskog plaćanja. To se u ovoj krizi nameće kao najvažnije humanitarno pitanje i izazov. Ja sam za usvajanje zakona, recimo uz zakon o potresu, kojim bi se uz obnovu Zagreba osigurao i hranidbeni opstanak SDP-a, možda ih čak ugurati u Ustav, ionako je postao kao zapuštena šupa u koju se odlaže sve, a generala Glasnovića imenovati nadzornikom rezervata, zbog njegove provjerene sklonosti miomirisima komunizma.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari