Pratite nas

Komentar

Nino Raspudić: Jedna briselska plaća srušila Živi zid

Objavljeno

na

Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika.

U kultnom filmu iz 1980. godine “Bogovi su pali na tjeme” skupina Bušmana izolirana od civilizacije živi sretno u pustinji Kalahari sve dok jednog dana netko iz aviona iznad nje ne izbaci praznu staklenu bočicu Coca-Cole, koja aterira i ne razbije se. Tada počinju nevolje. Bušmani misle da je boca dar bogova i nalaze joj brojne uporabe.

No prvi put se, zahvaljujući tom stranom elementu, među njima javlja pohlepa, svatko je želi za sebe, nastaju svađe i sukobi. Prijeti raspad dotad harmonične zajednice pa glavni junak Xi uzima bocu i kreće na put prema kraju svijeta vratiti bogovima kobni “dar”.

Pogađate, u Hrvatskoj 2019. godine bušmansko pleme je ekipa iz vodstva Živog zida, a bočica Coca-Cole je jedan mandat u Europskom parlamentu. Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika, piše Nino Raspudić / Večernji list

Aktualni potresi u HDZ-u i Živom zidu odvijaju se prema dva potpuno različita modela. HDZ-ovi obračuni su poput onih u bogatoj obitelji, u kojoj se sve odvija iza debelih zidova, čuva se reputacija dok god je to moguće, dave se u rukavicama, udarce zadaju ispod stola, noževi sijevaju potajice, a u javnost neće izaći ništa bitno prije konačnog epiloga.

Nasuprot tome, agonija Živog zida je poput svađe u sirotinjskoj obitelji gdje namještaj izlijeće kroz prozor, ukućani se tuku i vrijeđaju javno, iznoseći prljavo rublje, ukratko postaju zabava za cijelo susjedstvo.

Glavni lik ove političke melodrame je Vladimira Palfi, međimurska Lady Macbeth, koje se svi boje, i koja po Pernaru i Bunjcu, ispada apsolutna vladarica Živog zida. Ona je potpredsjednica stranke i članica Glavnog odbora, ali i supruga predsjednika.

“To se dogodilo jer je Sinčić prepustio sve odluke svojoj ženi i on više ne odlučuje ni o čemu, Živi zid postao je privatno vlasništvo jedne osobe – Vladimire Palfi”, ističe Branimir Bunjac čija je ambicija da ode u Europarlament osujećena, a sada mu visi i saborski mandat. U javnost je procurila i snimka iz neke kuhinje gdje se potencijalni eurozastupnici deru jedni na druge i unose u lice i viču “nećeš ni sekunde, nikada vidjeti Europski parlament.”

Bunjac tvrdi kako su Tihomir Lukanić i ekipa rekli su da su skupili 400.000 potpisa za referendum što je bila notorna laž i dodaje “Krenule su ucjene, a na kraju su me navukli na sastanak u stanu iz kojeg potječe snimka mene i Vuletića. Palfi i drugi su urlikali na mene, psovali mi sve po spisku i maltene mi zavrnuli ruku da potpišem neki ugovor kojim predajem mandat Lukaniću i Vuletiću, a ja sam ga poderao. Nisam znao da je to bila klasična sačekuša”… Svađa oko mandata za Bruxelles tiče se kriterija delegiranja.

Treba li slijediti navodni predizborni dogovor kako u Europarlament neće ići nitko od sadašnjih saborskih zastupnika, dakle ni Sinčić koji je osvojio najviše glasova, ni drugoplasirani Bunjac, već trećeplasirani nositelj liste Tihomir Lukanić, koji je peti član Glavnog odbora stranke zahvaljujući kojem bračni par Sinčić-Palfi u njemu ima većinu.

U utorak je Sinčić okupio živozidaše na Zrinjevcu i pred kamerama objavio da je on primoran otići u Europarlament zato što je Bunjac izigrao predizborni dogovor da će se članovi u Bruxellesu rotirati, svake godine po jedan, zbog čega ga je suspendirao iz stranke. Zanimljivo je kako su zamislili da tu jednu zlatnu koku briselskog mandata rotiraju kao ekipa džoint, tako da svatko dobije po malo.

U paketu s Bunjcem je iz stranke otpao i Pernar koji je kazao kako su se izjalovili svi njegovi očajnički pokušaji da urazumi Sinčića, jer se Vladimira Palfi u stranci “ponaša kao Plenković, mogu što hoću” i spremna je uništiti Živi zid zbog osobne netrpeljivosti.

Pernar je objavio da je Sinčić na Zrinjevcu lagao, kako nikakav dogovor o rotaciji uopće nije postojao i izrazio je sumnju kako je Palfičina ekipa medijima dostavila snimku Bunjca ne bi li ga kompromitirali.

Bunjac je potom objasnio i njegovo lanjsko misteriozno davanje pa potom povlačenje ostavke u Saboru: “Dao sam ostavku, ali je Vladimira Palfi trčala za mnom i govorila mi da me voli. Ja sam, magarac, povukao odluku i vratio se. No sada sam ja marginaliziran, kao i Pernar.”

Dodao je da je Vladimira Palfi nakon svega “umrla u njegovom srcu”. Tako se ekipa koja je imala svoje romantične, revolucionarne, “ratne” početke kada su kao aktivisti išli na deložacije i završavali u marici, na koncu raspala zbog jedne briselske plaće.

Pernar je na tiskovnoj konferenciji u Saboru rekao da se suprotstavio “Vladimirinoj diktaturi”. Na pitanje novinara je li onda ranije bio sudionik u diktaturi, dirljivo naivno je izjavio kako je mislio da i on vlada, a sad je shvatio da je vladala Vladimira Visarionovič Palfi. Ističe da je kod Vladimire “ili po njenom ili nikako”.

Vladimira Palfi dakle ime sve predispozicije za feminističku ikonu. Zašto naše feministice ne podržavaju Živi zid nego marširaju pod sovjetskim zastavama patrijarhalnih lijevih stranaka u kojima nikada nijedna žena nije imala ključnu ulogu?

Epilog priče je tragikomičan – iako tobože nisu htjeli, muž ide u europski, a žena u hrvatski parlament. Pernar odlazi u Abecedu demokracije, kojoj će vjerojatno promijeniti ime, moguće u Zidarski život. Najavio je i kandidaturu na predsjedničkim izborima, za koje bi najpoštenije bilo da Živi zid kandidira Vladimiru Palfi.

Mediji govore o “komediji”, ali čini mi se da je ovo prije svega vrhunska priča za jedan operni libreto. Svaka druga forma čini se nedostatnom za prikazivanje raskošnosti ljuske prirode koja je uprizorena urušavanjem Živog zida.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Bunjac poručio da Živi zid više ne postoji

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Važno je zvati se Mate, ali za boks i pjesmu – ne za komunikacijske znanosti

Objavljeno

na

Objavio

Kada javno imenovani komunikacijski stručnjak pretendenta na Pantovčak odrađuje „prljavi“ dio kampanje i na svom Facebook profilu objavljuje kako „medijima ne treba vjerovati“ postaje jasno da u stožeru Miroslava Škore nisu posložene sve kockice. Mate Mijić, čini se, gubi kompas. Javno proziva HDZ za otkazivanje Škorinih koncerata, pa čak i za onaj u Donjem Miholjcu gdje je na vlasti nezavisni gradonačelnik.

S obzirom na Mijićevo dosadašnje političko iskustvo trebao bi znati odakle pušu vjetrovi u Miholjcu, pa otkazivanje koncerta ostaviti adresirano na samom gradonačelniku jer opcija kojoj je gradonačelnik sklon ne podržava udruživanje Mosta i Suverenista sa Škorom. Da je zbog HDZ-a želio otkazati koncert, učinio bi to ranije.

Piše: Ante Rašić

S druge strane, s obzirom na Mijićevo komunikacijsko iskustvo trebao bi znati da mu upravo novinari mogu biti najveći saveznici pa nije baš najpametniji potez – prozivati ih na društvenim mrežama.

Iako je Škoro oko sebe okupio ekipu s bogatim iskustvom, čini se da mu upravo najvažniji suradnici Radeljić i Mijić postaju sve veći teret.

Radeljićev pokušaj prokazivanja predsjednice Grabar-Kitarović mailovima o kojima tobože ne želi govoriti, a pritom puštajući u javni prostor upravo one teze kojima se približava biračkom tijelu Suverenista nisu baš pale na plodno tlo. Mijićev verbalno agresivni pristup prema svima koji na glas ne skandiraju Škoro Predsjednik u objavama i komentarima na vlastitom profilu na društvenim mrežama podsjeća na Mostov komunikacijski profil.

Čini se da Škorin stožer ima dvije tračnice koji ne djeluju baš previše koordinirano, pa će teško njegov vlak tako stići do cilja.

Poznati američki komunikolog Richard L. Lanigan kao osnovnu postavku političke komunikacije zasniva na psihosocijološkoj studiji ciljane skupine kojoj se obraćate.

Izgleda da PR ekipa potencijalnog predsjedničkog kandidata Miroslava Škore uopće ne zna kome se obraćaju, koje je to biračko tijelo.

Njihovo uho, očito ne čuje što to biračko tijelo želi čuti od njih, odnosno njihove poruke nisu dovoljno jasne i artikulirane. Nepostojanje dosljednosti u izjavama njihovog klijenta posljedica je nepoznavanja razmišljanja i poimanja politike biračkog korpusa, te dovodi do lutanja u odabiru ciljane skupine. Tako su sretno naciljali velike podupiratelje Stipu Mesića, Ivu Josipovića i Antu Nobila.

Sve ovo doima se kao odabir sjedanja na jednu od tri stolice koja nije dovoljno čvrsta da se ne bi urušio čitav projekt. Sjedio na tri stolice nije nitko, pa neće ni Miro Škoro, bez obzira koliko mu bilo koji Mate pomogao.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Što nisu pokupovali profiteri iz moćnih zemalja EU i svijeta, kupovat će ‘braća Srbi’

Objavljeno

na

Objavio

Kad znamo da su nam manje-više sve banke u stranom vlasništvu, da smo strancima prodali Inu, Plivu, telekomunikacije i druge velike tvrtke, jako je ohrabrujuće čitati naslove – “Srpski kralj papira je misteriozni kupac Kraševih dionica koji kvari planove braći Pivac?” ili “Jedan od najbogatijih Srba zainteresiran za ulaganja u Hrvatskoj.”

I tako, što nisu pokupovali profiteri iz moćnih zemalja EU i svijeta, kupovat će braća Srbi. Usporedo s nestajanjem hrvatskog naroda, tome narodu otimaju se nacionalna bogatstva. Godine 2100., kako predviđa Eurostat, bit će nas upola manje, 2,3 milijuna, a imat ćemo 72,3 posto staraca.

I tko zna hoće li još išta strateški važno biti u hrvatskom vlasništvu, pogotovo ponovi li se negdje Agrokor. Možda ćemo piti vodu kako nam stranac bude otvarao ili zatvarao slavinu, možda će nam stranac naplaćivati kilovate struje, možda će na Jadranu, gdje se već u nekim hotelima govori samo stranim jezicima, hrvatskoga posve nestati.

Možda će nam, za utjehu, ostati uspjesi nogometne reprezentacije, u kojoj će, istina, većinu činiti igrači koje su također pokupovali stranci.

I koji će na početku utakmice skupa s navijačima pjevati himnu “Lijepa naša rasprodana”, komentirao je Milan Ivkošić/vecernji.hr.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari