Pratite nas

Komentar

Nino Raspudić: Jedna briselska plaća srušila Živi zid

Objavljeno

na

Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika.

U kultnom filmu iz 1980. godine “Bogovi su pali na tjeme” skupina Bušmana izolirana od civilizacije živi sretno u pustinji Kalahari sve dok jednog dana netko iz aviona iznad nje ne izbaci praznu staklenu bočicu Coca-Cole, koja aterira i ne razbije se. Tada počinju nevolje. Bušmani misle da je boca dar bogova i nalaze joj brojne uporabe.

No prvi put se, zahvaljujući tom stranom elementu, među njima javlja pohlepa, svatko je želi za sebe, nastaju svađe i sukobi. Prijeti raspad dotad harmonične zajednice pa glavni junak Xi uzima bocu i kreće na put prema kraju svijeta vratiti bogovima kobni “dar”.

Pogađate, u Hrvatskoj 2019. godine bušmansko pleme je ekipa iz vodstva Živog zida, a bočica Coca-Cole je jedan mandat u Europskom parlamentu. Živi zid se, po filmskom modelu, mogao spasiti jedino odustajanjem od eurozastupnčkog mjesta, tako da ne šalju nikoga. Ovako svjedočimo melodramatskom raspadu stranke u kojem se isprepliću ljubav i mržnja, interes i papučarenje, laži i video snimke, prijateljstvo i politika, piše Nino Raspudić / Večernji list

Aktualni potresi u HDZ-u i Živom zidu odvijaju se prema dva potpuno različita modela. HDZ-ovi obračuni su poput onih u bogatoj obitelji, u kojoj se sve odvija iza debelih zidova, čuva se reputacija dok god je to moguće, dave se u rukavicama, udarce zadaju ispod stola, noževi sijevaju potajice, a u javnost neće izaći ništa bitno prije konačnog epiloga.

Nasuprot tome, agonija Živog zida je poput svađe u sirotinjskoj obitelji gdje namještaj izlijeće kroz prozor, ukućani se tuku i vrijeđaju javno, iznoseći prljavo rublje, ukratko postaju zabava za cijelo susjedstvo.

Glavni lik ove političke melodrame je Vladimira Palfi, međimurska Lady Macbeth, koje se svi boje, i koja po Pernaru i Bunjcu, ispada apsolutna vladarica Živog zida. Ona je potpredsjednica stranke i članica Glavnog odbora, ali i supruga predsjednika.

“To se dogodilo jer je Sinčić prepustio sve odluke svojoj ženi i on više ne odlučuje ni o čemu, Živi zid postao je privatno vlasništvo jedne osobe – Vladimire Palfi”, ističe Branimir Bunjac čija je ambicija da ode u Europarlament osujećena, a sada mu visi i saborski mandat. U javnost je procurila i snimka iz neke kuhinje gdje se potencijalni eurozastupnici deru jedni na druge i unose u lice i viču “nećeš ni sekunde, nikada vidjeti Europski parlament.”

Bunjac tvrdi kako su Tihomir Lukanić i ekipa rekli su da su skupili 400.000 potpisa za referendum što je bila notorna laž i dodaje “Krenule su ucjene, a na kraju su me navukli na sastanak u stanu iz kojeg potječe snimka mene i Vuletića. Palfi i drugi su urlikali na mene, psovali mi sve po spisku i maltene mi zavrnuli ruku da potpišem neki ugovor kojim predajem mandat Lukaniću i Vuletiću, a ja sam ga poderao. Nisam znao da je to bila klasična sačekuša”… Svađa oko mandata za Bruxelles tiče se kriterija delegiranja.

Treba li slijediti navodni predizborni dogovor kako u Europarlament neće ići nitko od sadašnjih saborskih zastupnika, dakle ni Sinčić koji je osvojio najviše glasova, ni drugoplasirani Bunjac, već trećeplasirani nositelj liste Tihomir Lukanić, koji je peti član Glavnog odbora stranke zahvaljujući kojem bračni par Sinčić-Palfi u njemu ima većinu.

U utorak je Sinčić okupio živozidaše na Zrinjevcu i pred kamerama objavio da je on primoran otići u Europarlament zato što je Bunjac izigrao predizborni dogovor da će se članovi u Bruxellesu rotirati, svake godine po jedan, zbog čega ga je suspendirao iz stranke. Zanimljivo je kako su zamislili da tu jednu zlatnu koku briselskog mandata rotiraju kao ekipa džoint, tako da svatko dobije po malo.

U paketu s Bunjcem je iz stranke otpao i Pernar koji je kazao kako su se izjalovili svi njegovi očajnički pokušaji da urazumi Sinčića, jer se Vladimira Palfi u stranci “ponaša kao Plenković, mogu što hoću” i spremna je uništiti Živi zid zbog osobne netrpeljivosti.

Pernar je objavio da je Sinčić na Zrinjevcu lagao, kako nikakav dogovor o rotaciji uopće nije postojao i izrazio je sumnju kako je Palfičina ekipa medijima dostavila snimku Bunjca ne bi li ga kompromitirali.

Bunjac je potom objasnio i njegovo lanjsko misteriozno davanje pa potom povlačenje ostavke u Saboru: “Dao sam ostavku, ali je Vladimira Palfi trčala za mnom i govorila mi da me voli. Ja sam, magarac, povukao odluku i vratio se. No sada sam ja marginaliziran, kao i Pernar.”

Dodao je da je Vladimira Palfi nakon svega “umrla u njegovom srcu”. Tako se ekipa koja je imala svoje romantične, revolucionarne, “ratne” početke kada su kao aktivisti išli na deložacije i završavali u marici, na koncu raspala zbog jedne briselske plaće.

Pernar je na tiskovnoj konferenciji u Saboru rekao da se suprotstavio “Vladimirinoj diktaturi”. Na pitanje novinara je li onda ranije bio sudionik u diktaturi, dirljivo naivno je izjavio kako je mislio da i on vlada, a sad je shvatio da je vladala Vladimira Visarionovič Palfi. Ističe da je kod Vladimire “ili po njenom ili nikako”.

Vladimira Palfi dakle ime sve predispozicije za feminističku ikonu. Zašto naše feministice ne podržavaju Živi zid nego marširaju pod sovjetskim zastavama patrijarhalnih lijevih stranaka u kojima nikada nijedna žena nije imala ključnu ulogu?

Epilog priče je tragikomičan – iako tobože nisu htjeli, muž ide u europski, a žena u hrvatski parlament. Pernar odlazi u Abecedu demokracije, kojoj će vjerojatno promijeniti ime, moguće u Zidarski život. Najavio je i kandidaturu na predsjedničkim izborima, za koje bi najpoštenije bilo da Živi zid kandidira Vladimiru Palfi.

Mediji govore o “komediji”, ali čini mi se da je ovo prije svega vrhunska priča za jedan operni libreto. Svaka druga forma čini se nedostatnom za prikazivanje raskošnosti ljuske prirode koja je uprizorena urušavanjem Živog zida.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Bunjac poručio da Živi zid više ne postoji

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Pandemija nedemokratskih tendencija u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Cijeli tok moderne političke povijesti kreće se između slobode i sigurnosti. Nedvojbeno smo zakoračili u razdoblje u kojem je sigurnost postala dominatna odrednica i prema njoj se ravanaju cijeli politički sustavi i državni aparati. Neporecivo je da se određeni dio sloboda jednostavno mora suspendirati ukoliko se želi postići sigurnost građana i održivost cijeloga društva.

Međutim, teško se oteti dojmu da mnogi politički akteri zloupotrebljavaju traumatičnu situaciju u kojoj smo se zadesili kako bi mimo demokratskih procedura obnašali vlast. Izvanrednost situacije nalaže da se dio tromoga i sporoga demokratsko-birokratiziranoga postupka odlučivanja prenese na mnogo efikasnije modele direktnoga odlučivanja od strane izvršnih vlasti.

U takvoj situaciji pojavljuju se ad hoc izvršna tijela (krizni stožeri) koji akumuliraju različite dimenzije izvršnih ovlasti u jedinstveno tijelo nadležno za upravljanje krizom, ali bez jasnoga modaliteta odnosa prema zakonodavnoj vlasti. I tu dolazimo do problema.

Potpuno ignoriranje zakonodavne grane vlasti ili neuvažavanje njezinih postupaka odlučivanja otvara ogromnu sivu zonu političkoga djelovanja. Na skoro intuitivnoj razini već je moguće procijeniti koji politički subjekti koriste tu sivu zonu radi povećavanja vlastitih ovlasti ili nesputanoga djelovanja radi ostvarivana partikularnih ciljeva.

Ukoliko akteri negacijom ili preuzimanjem zakonodavnih ovlasti od zakonodavne vlasti imaju takve tendencije onda smo pored zdravstvene ušli u razdoblje političke epidemije autokratskih tendencija. Problem je što nakon izvanrednoga stanja? Ukoliko autokratski zahvati izmjene politički sustav toliko da on nakon suzbijanja epidemije ostane djelimično određen autokratskim elementima onda je šteta ozbiljna.

Bosna i Hercegovina, kao i zemlje u okruženju, nemaju značajnu tradiciju demokratske vladavine, stoga je svako zadiranje u ionako krhko stanje demokratskih institucija i više nego zabrinjavajuće.

U multinacionalnoj državi gdje se interesi nacionalnih zajednica mogu zaštiti jedino parlamentarnim pokretanjem mehanizama zaštite kolektivnih interesa, uz odsustvo minimuma političkoga povjerenja, te uz nepostojanje legitimiteta pojedinih razina vlasti (ponajprije Vlade Federacije BiH) ignoriranje demokratskih parlamentarnih institucija je isuviše opasno i riskantno.

U situaciji gdje parlamenti mnogih država zasjedaju i djeluju u izvanrednim okolnostima ne postoji opravdanje da jedine stvarne predstavničke institucije ne obnašaju svoju funkciju i to u trenutku kad je njihova legitimnost najpotrebnija. Pozivanja na uputstva ili zabrane okupljanja pojedinih kriznih stožera na kantonalnoj razini nisu uvjerljiva.

Iskreno se nadam da nas pandemija nedemokratskih tendencija neće obuhvatiti jer mnogo snažnije države, čak i Europska unija, takvu situaciju će teško prebroditi, što tek onda očekivati za Bosnu i Hercegovinu.

Ovo je povijesna prilika da Bosna i Hercegovina dokaže svoju funkcionalnost kao država, te da konačno prihvati demokratsko višerazinsko upravljanje kao vlastitu sudbinu bez centralističkih i autokratskih tendencija.

Prof. dr. Dražen Barbarić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Marko Ljubić: Zašto je ‘Otvoreno’ postalo zatvoreno?

Objavljeno

na

Objavio

Kada se nešto oglašava ili zove “Otvoreno”, ne bi smjelo biti zatvoreno. Sinoćna emisija HTV-a Otvoreno, po izboru gostiju primjer je nepotrebnog zatvaranja. Tri od četiri najvažnija člana nacionalnog kriznog stožera imali su prigodu valjda dodatno informirati naciju pored toga što nas svakoga dana na puno načina upravo ti ljudi informiraju o svemu najvažnijem, a baš bi Otvoreno trebalo biti mjesto i način propitkivanja njihovog rada. To bi i njima koristilo, jer bi iz neovisne pozicije osvrt na njihov rad, taj rad učinio vrjednijim u javnoj percepciji.

Otvoreno bi stoga trebala biti prilika da se između ostalog stručno propitaju informacije koje oni daju i u konačnici, njihovo djelovanje. Sam Zagreb u kojem se nalazi sjedište HRT-a i studio emisije ima tisuće vrhunskih liječnika svih specijalnosti, stoga je pomalo mučno i razmišljati o tome, kako je i zašto moguće da pored ovih ljudi i ministra Božinovića nema baš nikoga tko bi o modelima borbe protiv epidemije i samoj epidemiji mogao nešto dodatno ili drugačije, da ne kažem svježije reći.

HTV s ovim načinom informiranja ljudi samo nastavlja banalizaciju informacijskog procesa, kojoj svjedočimo godinama. Sjetite se samo situacija kada primjerice prof. Ivan Đikić objavi neki rad i nešto “otkrije” kako se isključivo njega zove da bude javni recenzent vrijednosti svoga uspjeha, umjesto da se i zbog njega i javnosti pozove relevantnog kolegu, koji bi predstavio njegov uspjeh. Tako potencijalne vrijednosti i zanimljivosti postaju banalna propaganda i sve dobije oznaku dvojbenosti.

Poziv članovima stožera, bez obzira što ti ljudi imaju dodatno reći ubio je emisiju i dodatno potaknuo sumnje, pogotovo nakon proboja informacije o sastanku Plenkovića s urednicima najutjecajnijih medija. Takav sastanak je bilo razumno i nužno sazvati, ali nikako ga se nije smjelo skrivati od javnosti, jer u tom slučaju baš sve poprima suprotno značenje i obilježje. To je isto kao da čovjek, dolazeći doma noću, ima svoj ključ ulaznih vrata, a šulja se preko stražnjeg prozora riskirajući dojam lopova.Tako i ova emisija.

Koliko se god trudili učiniti dobre stvari, koliko se god ubijali radeći, ti ljudi iz kriznog stožera upravo zbog toga što o njihovom radu ne govore njihove kolege, ispadaju dvojbeni i izazivaju nedoumice ni krivi ni dužni. Taj model komuniciranja je težak autogol. Sumnje svojim ponašanjem i idiotskim poltronstvom sije HTV, koja se tako totalno srozava i urušava prilično pristojnu komunikacijsku razinu kriznog komuniciranja države.

Umjesto da pitaju članove kriznog stožera ili s neovisnim gostima rasprave najvažnija pitanja aktualnog stanja, HTV dovodi u poziciju nositelje borbe protiv epidemije da sami o sebi govore, što nikada nije dobro.

Pitanje je kako to da u godinama u kojima se sve iz prošlosti izvrće ruglu i uništava društvenom kampanjom u ime nekakvih vrijednosti 21. stoljeća, primjenjujemo model obrane ljudi od virusa, koji su Dubrovčani primjenjivali u Srednjem vijeku boreći se protiv kuge – karantenu. Zanimljivo je da upravo zagovornici borbe protiv katolibanskog srednjovjekovnog primitivizma, danas inzistiraju na primjeni tih metoda obrane? Bilo bi čisto higijenski to vrijedno čuti.

Marko Ljubić/Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari