Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Kako se hadezeovci rodno određuju?

Objavljeno

na

Premijer Plenković je u nametanju Istanbulske konvencije zaigrao va banque. U konačnici će politički stradati ili on, vrlo brzo, ili HDZ, već na sljedećim izborima.

Izopačen odnos bahatog predsjednika i pokorne stranke dobro se mogao vidjeti prošlog tjedna u Velikoj Gorici, gdje je Plenković, kojeg je u HDZ uvela Jadranka Kosor 2011., držao lekciju Mirku Matiću, čovjeku koji je osnivao stranku 21 godinu prije toga, a koji se usudio suprotstaviti ratifikaciji sporne Konvencije. Plenković mu je s govornice poručio: “Kolega Matiću, pročitajte Istanbulsku konvenciju”.

Dva su najnovija umotvora, skuhana u PR agencijama, kojima se protivnicima ratifikacije pokušavaju začepiti usta. Prvi je, u Gorici viđeno, uvredljivo optuživanje oponenata kako Konvenciju nisu pročitali. U emisiji Otvoreno, Marija Puh, potpredsjednica HNS-a, stranke od 1% koja upravlja s pola države i koja javnosti prodaje mit kako je ušla u pakt s HDZ-om samo da bi proveli reformu školstva, a istovremeno sprema za New York konzula sa srednjom cestovnom, predstavnica, dakle, te i takve grupacije oponente poziva da pročitaju konvenciju i važno napominje kako ju je ona pročitala “najmanje dvadesetak puta”.

Poznajem ljude koji su gledali Titanic tri puta, kao i neke koji su dva puta pročitali omiljeni roman, ali da jednu međunarodnu konvenciju netko čita “najmanje 20 puta” nisam mogao ni zamisliti. O čemu to svjedoči? Ili o fetišu ili o problemima s razumijevanjem. Zar HNS-ovci trebaju dokument pročitati 20 puta da bi ga razumjeli? Hoće li uskoro gorljivi HNS-ovci i HDZ-ovci početi učiti Istanbulsku konvenciju napamet, kao što neki pobožni muslimani nauče Kur’an, pa ćemo uskoro dobiti nove “hafize”, tj. oni koji će svoje sveto pismo Konvencije znati izrecitirati od početka do kraja?

Druga mantra istanbulaca je teza kako je pojam roda već u ugrađen u hrvatsko zakonodavstvo pa zašto onda dizati paniku. To je istina, ali pojam “rod” do sada nije bio u međunarodnoj konvenciji koja ga natkriljuje, a osim toga ovdje se pravno obvezujućim dokumentom prvi put rod definira kao eksplicitno odvojen od spola. Mantru 2 najčešće ponavlja prominentni mislilac saborske ljevice Arsen Bauk. Ispravno je u Saboru podsjetio kako je za vrijeme HDZ-ove vlade 2008. donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem se spominje rodni identitet.

Dakle, prije deset godina je Sanaderov HDZ, jednako vjerodostojan kao i današnji po nalogu Bruxellesa u zakonodavstvo ubacio kukavičje jaje. Sad se iz njega izlegao krokodil kojeg po potrebi mogu godinama držati na lancu, a onda ga pustiti kad započne pravosudna represija nad neistomišljenicima. Bauk to, u nastavku, otvoreno i zaziva pa poziva sve one kojima je zbog istupa javnih osoba oko rodnog identiteta našli uvrijeđenima da “upute prekršajnu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, da se kazne konačno po Zakonu o suzbijanju diskriminacije”.

Bauk hvali Plenkovića i poziva ljude na cinkanje DORH-u. Uskoro nas, na tom tragu očekuje i proširenje ovlasti suvremene ideološke policije, svojevrsnih čuvara istanbulske revolucije. Sada bi zatvarali u ime roda kao što se nekada činilo “u ime naroda”. Baukova sklonost državnoj represiji par dana kasnije iskazala se i implicitnom prijetnjom Predsjednici zatvorom, jer je rekla kako su “nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda”. Bauk kaže kad bi nešto slično rekla Angela Merkel “u Njemačkoj bi se vjerojatno vodila rasprava o tome hoće li je nakon povratka smjestiti u zatvor ili u neku drugu ustanovu.” Toliko o perspektivama.

Jedno jedino pozorno čitanje Istanbulske konvencije je sasvim dovoljno za zaključiti kako je ona nepotrebna, jer sve što donosi oko borbe protiv nasilja nad ženama je već prisutno u našem zakonodavstvu. Osim toga, kod zemalja koje su je već ratificirale, poput Italije ili BIH, primjerice, nije utvrđena nikakva korelacije između prihvaćanja Konvencije i smanjenja ili učinkovitije borbe protiv nasilja nad ženama u obitelji. Kvaka je u tome da nam se Konvencijom uvaljuje nešto drugo.

Ratifikacijom se, između ostalog, obvezujemo kako ćemo iskorijeniti sve “predrasude, običaje i tradicije” koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca”. Vidjevši što se događa od Kanade do Njemačke, ne bi čudilo da nas HDZ-ovci uskoro počnu uvjeravati u nužnost zamjene sintagme “stare slave djedovino”, naprednijom “stare slave roditelju roditelja A i B “, ili “stare slave djedovino i babovino”. Potpisujemo i pristanak na vlastiti preodgoj.

Zemlja potpisnica se obvezuje uključiti pitanje “nestereotipnih rodnih uloga” u “redovni nastavni program i na svim razinama obrazovanja.” (članak 14. stavak 1.) Nove svetinje su “nestereotipne rodne uloge” nasuprot srednjovjekovnom, nasilničkom i zatucanom stereotipu kako na svijetu postoje muškarci i žene. Priča se mora furati i u “neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima”.

Ako ovo nije totalitarizam orvelovskog tipa, ne znam što jeste. Prihvaćanje Konvencije znači i prenošenje dijela suvereniteta na tijela koja će pratiti njeno provođenje, što nekima također izaziva radost, po principu – što manje hrvatske države to bolje. Preodgoj će nadgledati međunarodno nadzorno tijelo koje se zove GREVIO. Tko ga izabire i kontrolira? Zašto bismo izvlastili sami sebe i dio javnih politika predali u ruke tog tijela? GREVIO je neka vrsta Svete inkvizicije 21. stoljeća, a njegovi članovi imaju imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja ili od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu. U pogledu carina i deviznih kontrola imaju iste olakšice kakve se daju predstavnicima stranih vlada. Obećavajuće, nema što.

Sljedeći, za mnoge ključni element u cijeloj priči je novac. Potpisnice se obvezuju da će financirati nevladine udruge koje se bave tim problemima, a njihov odabir, pogađate, nadgleda GREVIO, koji se tako, osim u pravosuđe i obrazovni sustav, upliće i u javne financije. Dubravka Šuica je izjavila kako je u samo u 2019. u proračunu potrebno predvidjeti milijardu kuna za provedbu Konvencije. Mreža, uvijek istih nevladinih udruga, koja već u niskom startu čeka ratifikaciju pod imenom zaklade SOLIDARNA, nastojat će biti posrednik između žena žrtava nasilja i javnih sredstava koji se izdvajaju za njih. Biznis je to na razini Pelješkog mosta i sad je jasno zašto se neki tako gorljivo bore za ratifikaciju.

Kao što su i do sada dobivali sredstva za svoj core biznis, a onda se kroz Platforme 112 i ostale magle petljali u političku borbu namećući svoju ideologiju, nema sumnje da će to isto činiti i ubuduće. Zašto bismo se međunarodnom konvencijom obvezivali da im dajemo lovu? Zašto Plenković na sve to prisiljava sirote HDZ-ovke i HDZ-ovce? Na dramatičnoj sjednici predsjedništva stranke, kad su se pojavili neki disonantni glasovi, Plenković im je rekao kako time mogu srušiti Vladu, a ako će je netko rušiti to će biti On, a onda bi se na novim izborima moglo dogoditi da polovica prisutnih ne bude na listama koje će On slagati. Zaprijetio im, dakle, budući da su većinom ovisni o stranci i poziciji, da će ih udaljiti od korita ako ne budu provodili njegovu volju. Na što ovo podsjeća? Pa na tipično patrijarhalno ucjenjivanje ekonomski ovisnih žena. Plenković postupa kao patrijarhalni zlostavljač o njemu ovisnih HDZ-ovaca.

Predlažem stoga članovima HDZ-ove vrhuške, koji su golemom većinom muškarci, da se rodno izjasne kao žene i prijave Plenkovića za rodno uvjetovano ekonomsko nasilje. Gdje je granica njihove moralne bijede? Plenković će im vjerojatno pri izglasavanju ratifikacije dati da glasuju po savjesti, znajući da je dovoljno njih nema i da će dići ruku za ono što je u potpunoj suprotnosti s onim što su do sada deklarirali i na čemu su dobili većinu u Saboru. Sanader je nestao sa scene, no ostalo je kukavičje jaje njegovog domaćeg zadatka iz 2008. na koje se sada poziva Bauk i prijeti represijom.

Plenković će odraditi svoj zadatak, progurat će novo, pa ako mu uskoro i padne Vlada, ode on u Bruxelles gdje će kapitalizirati kompradorske pluseve koje je odradio u Hrvatskoj. A što će, nakon prodaje duše vragu, ostali HDZ-ovci? Većina birača HDZ-a na prošlim izborima sigurno nije glasovali za HNS-ovu reformu školstva, uvođenje rodne ideologije ili rehabilitaciju petokrake. Simbol današnjeg HDZ-a Goran Jandroković u Velikoj Gorici je iznio svoj životni i politički kredo, poučivši nazočne kako “moramo voditi računa da niti jednom svojom izjavom ne dovodimo vladajuću koaliciju u pitanje. Prvo razum, a onda srce”. No ta formula za prodavanje duše i obraza za ostanak na vlasti i karijerne probitke je u današnjem kontekstu pogrešna. Ostavivši potpuno po strani vrijednosti, srce, obraz, dušu, za HDZ-ovce koji nemaju odstupnicu u Bruxellesu, a ne misle ići u političku mirovinu, vrlo je nerazumno ratificirati Istanbulsku konvenciju.

Nino Raspudić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Miklenić: Komunistički zločini ne mogu ostati skriveni

Objavljeno

na

Objavio

Godišnja komemoracija žrtava bleiburške tragedije i križnih putova, oko koje je ove godine bilo nevjerojatno mnogo buke, prošla je u subotu 18. svibnja posve mirno i dostojanstveno: slavljena je misa, održane su molitve, položeni su vijenci u spomen žrtvama. Kao i npr. prošle godine pokrovitelj te komemoracije bio je Hrvatski sabor i supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine, a dok su prošle godine govorili predstavnici pokrovitelja, ove je godine osim vjerskih službenika govorio samo predsjednik Počasnoga bleiburškoga voda.

Po procjeni organizatora Počasnoga bleiburškoga voda okupilo se 15 tisuća, odnosno oko 10 tisuća hodočasnika po procjeni austrijske policije koja se, očito pod pritiskom politike, mobilizirala kao da se na Lojbaškom polju okupljaju najekstremniji nogometni navijači – huligani. Ta demonstracija policije i njihovih sredstava poput helikoptera, koja su objektivno ometala liturgijsko slavlje, premda je vjerojatno austrijska unutarnjopolitička potreba po nečijoj zamisli, nikako se ne može smatrati ni doživljavati prijateljskom ni prema Hrvatima ni prema katolicima, što je više nego žalosno na početku 21. stoljćča i u doba kad su i Austrija i Hrvatska punopravne članice Europske unije.

Ni ove godine, kao ni prošlih otkako se u suorganizaciju komemoracije uključilo Vijeće za hrvatsku inozemnu pastvu HBK-a i BKBiH-a, nitko nije ni pomišljao na ikakvu rehabilitaciju ustaškoga pokreta ili ustaškoga režima, odnosno nacizma, što je bilo isticano kao glavni razlog osporavanja te komemoracije i što je bilo povod čak za neke promjene zakona u Austriji. Očito je da određenim političkim snagama u Austriji, radi samo njima znanih razloga, odnosno političkim krugovima u Hrvatskoj koji žele pošto-poto njegovati komunističku interpretaciju prošlosti, više odgovara prikrivanje negoli priznavanje ili još manje isticanje zastrašujućih komunističkih zločina.

Osporavanje komemoracija

Osporavanje bleiburške komemoracije koje se dogodilo, a u kojem je politički obrazloženom odlukom sudjelovao i privremeni upravitelj biskupije u Celovcu, služilo je ponajprije upravo prikrivanju komunističkih zločina, a ne, kako se predstavljalo, suprotstavljanju oživljavanju nacizma ili ustaštva. Hrvatski katolički vjernici u najvećoj većini nemaju niti žele imati išta s nacizmom ili ustaštvom, na bleiburšku komemoraciju dolaze jer zaista kao vjernici žele moliti i sjećati se svojih žrtava komunističkoga zločina, a kao građani i ljudi ne žele dopustiti da se zaboravi i sakrije taj strahoviti komunistički zločin. Ako i na Zapadu, možda i u samoj Austriji, postoje skupine koje se zauzimaju za obnovu nacizma, u današnjoj Hrvatskoj takvih skupina ni takvih stvarnih ideja – nema.

Prijašnjih godina, da bi se kompromitirala ta bleiburška komemoracija, čak su iz Hrvatske slani plaćeni provokatori koji su nosili ustaške kape i znakovlje te činili nacističke geste, jer jugokomunistima, bili oni zamaskirani pripadnošću različitim političkim strankama ili različitim ideologijama ili svjetonazorima ili nacijama i nacionalnim manjinama, uvijek treba neprijatelj, pa ako ga nema, onda ga sami stvaraju. Upravo iz te potrebe progovorio je i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u intervjuu Večernjem listu od nedjelje 19. svibnja o tome da je tobože »Hrvatska talac bleiburške priče«. Predsjednik SDSS-a ima pravo na svoje mišljenje, ima pravo i javno ga iznositi, no nema pravo Hrvatskoj, pa čak i Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj, nametati kako će se odnositi prema događajima u prošlosti i kako će postupati u sadašnjosti.

Laže optužbe s ciljem prikrivanja zločina

Njegova tvrdnja da se »mit o Bleiburgu pretvara u sredstvo za rehabilitaciju najlošije prošlosti koju je Hrvatska imala ne samo u 20. stoljeću, već u cjelokupnoj svojoj povijesti« – upravo je uzoran primjer kako se lažnom optužbom želi prikriti neoprostivi komunistički zločin. Njegova citirana politička tvrdnja – koliko god on ili njegovi istomišljenici to ponavljali, a mediji nekritički prenosili, nema baš nikakve veze s hrvatskom stvarnošću, jer baš nitko relevantan u Hrvatskoj ne želi, kako je rekao, »rehabilitaciju najlošije prošlosti«.

Politička je floskula i govor o »mitu o Bleiburgu« jer na Bleiburgu se dogodio povijesni događaj predaje i izdaje, koji više ništa i nitko ne može promijeniti, a koji je početak zločinačkoga komunističkoga likvidiranja više desetina tisuča ratnih zarobljenika i civila na više stotina stratišta diljem bivše savezne države. Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj sudjelovanjem u bleiburškoj komemoraciji baš nikada nije željela niti je na najminimalniji način podupirala tobožnju »rehabilitaciju najlošije prošlosti«, nego je uvijek željela iskazati dužno poštovanje žrtvama te je radi toga više puta baš na Bleiburgu očitovala svoju molitvu i počast svim žrtvama, uključujući i one u Jasenovcu.

Hijerarhija Katoličke Crkve u Hrvatskoj više se puta i na više načina i na više mjesta vrlo jasno očitovala o svom osuđujućem odnosu prema zločinima fašističkoga, nacističkoga i ustaškoga režima, a, isto tako, zauzeta je za to da postane bjelodana i općeprihvaćena cjelovita istina i o komunističkim zločinima.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Bog poručio Hodu za život : ‘Ja sam s vama’

Objavljeno

na

Objavio

Hod za život 2019 ostati će zabilježen po neobičnom događaju. Pri pokušaju zaustavljanja „Hoda za život“ od strane aktivistica koje su u „krvavim“ majicama pokušale blokirati prolaz kroz Prašku ulicu prema Trgu bana Josipa Jelačića. Bio je to još jedan anticivilizacijski postupak „unezverene“ ekstremne desnice. Potpuno je jasno da nikom nije palo napamet ležati na cesti kad su te aktivistice zajedno s „antifašistima“ slavile dan pada i okupacije Zagreba. Zašto pad i okupacija? Pa zato što je tadašnji „antifašistički“ pokolj nad Hrvatima bio direktno uperen protiv hrvatskog nacionalnog bića i protiv interesa hrvatskog naroda. Taj su dan partizani oslobodili ogroman broj Hrvata od života i imovine.

BORBA ZA LEGALIZACIJU UBOJSTVA

Tko su te aktivistice, što to one traže i za što se bore.  Aktivistice kažu kako se bore za legalizaciju pobačaja jer je to, a kako one smatraju, pravo žene  budući je to njihovo tijelo. Jeli to stvarno tako?

U Ustavu Rh, članku 21. jasno piše: „Svako ljudsko  biće ima pravo na život. U Hrvatskoj nema smrtne kazne“. Kad je Ustavni sud razmatrao pitanje pobačaja prvo je zatražio mišljenje medicinske struke koja je jasno rekla kako život počinje začećem. To drugim riječima znači da su one nositeljice novog života, novog ljudskog bića pa tako s obzirom na odredbe spomenutog članka Ustava RH nema toga tko bi mogao nasilno prekinuti taj novi ljudski život. Bore li se to one za pravo legalnog ubojstva? Da bude još tragičnije Ustavni sud unatoč takvom mišljenju medicinske struke nije riješio pitanje Zakona o pobačaju već je perući ruke poput Pilata prepustio to nekom drugom sazivu.

KRV i POKOLJ

Možda su to „krvave“ fleke koje simboliziraju zločine počinjene na Bleiburgu, Hudoj Jami, Mariboru ili na nekom drugom stratištu od njih 1700 do sada poznatih. Označava li ta crvena boja ono što će Hrvati ponovo doživjeti od tzv. „antifašista“ i to u smislu crne parole viđene u Beču  kod prosvjednika protiv komemoracije na Bleiburgu. Iako je na tom transparentu bila napisana parola koja zove na ubijanje – zločin, navedenu parolu nije maknula austrijska policija. Pisalo je kako treba dovršiti ono što je Tito započeo i nije dovršio, a što se odnosi na likvidacije u poraću koje slavi i zagovara ekstremna ljevica. Nije li stravično kada bivši hrvatski predsjednik na proslavi rođendana jednom od 10 najvećih svjetskih ratnih zločinaca kaže kako fašizam kruži Europom te kako  fašizam uvijek završi pokoljem. Gdje on to u Hrvatskoj, a i Europi vidi fašizam? Prijeti li to on ne daj Bože neistomišljenicima  u Hrvatskoj i Europi? Pokolj koji on spominje govori o tome kakav je to bio partizanski antifašizam. Savki čovjek s imalo savjesti srami se i osuđuje takav zločin koji se skriva iza poštenog antifašizma. Bez suda i mogućnosti na obranu likvidirane su stotine tisuća ljudi među kojima mnogo staraca, žena i djece. Pravna znanost to zove GENOCID.

CENTRALNA PROSLAVA ZLOČINA

I ove godine apologeti komunističkog sustava i neutješeni Jugoslaveni  došli su danas (25. svibnja) u Kumrovec da obilježe rođenje jednog od 10 najvećih svjetskih zločinaca, Josipa Broza Tita. Opet se Kumrovcem vijori simbolika pod kojom su u i nakon II Svjetskog rata počinjeni mega zločini te simboli pod kojima je izvršena agresija na Republiku Hrvatsku. To su simboli pod kojima su počinjeni stravični zločini u Vukovaru, Ovčari, Četekovcima, Škabrnji, Aljmašu i mnogim drugim mjestima diljem Hrvatske. Unatoč Rezoluciji Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima  HAZU nije osudio ove simbole i zabranio ih već ih je upravo suprotno mišljenju Europe i svijeta legalizirao. Da nije tragično bilo bi komično.

BOG: „JA SAM S VAMA“

No, Bog uvijek na kraju kaže svoje. Isto kao kad je rekao: ¨“Ovo je moj sin voljeni. U njemu mi sva milina“ danas je svima poslao jasnu poruku kako je uz one koji su učestvovali u Hodu za život. Upravo za vrijeme Hoda za život na nebu se oko sunca pojavio veliki sjajni krug, a krug je oduvijek bio simbol života. Zato svi vi koji ste hodali za život ne bojte se jer je Bog uz vas. To je bio jasan znak  Božje ljubavi prema Hrvatskom narodu koji nam kaže da i dalje hodamo i slijedimo njegovog sina Isusa Krista, jer on je put, istina i život. I nadalje budimo oni koji šire ljubav, toleranciju i istinu.

Zoran Čapalija – Čaplja/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari