Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Kako se hadezeovci rodno određuju?

Objavljeno

na

Premijer Plenković je u nametanju Istanbulske konvencije zaigrao va banque. U konačnici će politički stradati ili on, vrlo brzo, ili HDZ, već na sljedećim izborima.

Izopačen odnos bahatog predsjednika i pokorne stranke dobro se mogao vidjeti prošlog tjedna u Velikoj Gorici, gdje je Plenković, kojeg je u HDZ uvela Jadranka Kosor 2011., držao lekciju Mirku Matiću, čovjeku koji je osnivao stranku 21 godinu prije toga, a koji se usudio suprotstaviti ratifikaciji sporne Konvencije. Plenković mu je s govornice poručio: “Kolega Matiću, pročitajte Istanbulsku konvenciju”.

Dva su najnovija umotvora, skuhana u PR agencijama, kojima se protivnicima ratifikacije pokušavaju začepiti usta. Prvi je, u Gorici viđeno, uvredljivo optuživanje oponenata kako Konvenciju nisu pročitali. U emisiji Otvoreno, Marija Puh, potpredsjednica HNS-a, stranke od 1% koja upravlja s pola države i koja javnosti prodaje mit kako je ušla u pakt s HDZ-om samo da bi proveli reformu školstva, a istovremeno sprema za New York konzula sa srednjom cestovnom, predstavnica, dakle, te i takve grupacije oponente poziva da pročitaju konvenciju i važno napominje kako ju je ona pročitala “najmanje dvadesetak puta”.

Poznajem ljude koji su gledali Titanic tri puta, kao i neke koji su dva puta pročitali omiljeni roman, ali da jednu međunarodnu konvenciju netko čita “najmanje 20 puta” nisam mogao ni zamisliti. O čemu to svjedoči? Ili o fetišu ili o problemima s razumijevanjem. Zar HNS-ovci trebaju dokument pročitati 20 puta da bi ga razumjeli? Hoće li uskoro gorljivi HNS-ovci i HDZ-ovci početi učiti Istanbulsku konvenciju napamet, kao što neki pobožni muslimani nauče Kur’an, pa ćemo uskoro dobiti nove “hafize”, tj. oni koji će svoje sveto pismo Konvencije znati izrecitirati od početka do kraja?

Druga mantra istanbulaca je teza kako je pojam roda već u ugrađen u hrvatsko zakonodavstvo pa zašto onda dizati paniku. To je istina, ali pojam “rod” do sada nije bio u međunarodnoj konvenciji koja ga natkriljuje, a osim toga ovdje se pravno obvezujućim dokumentom prvi put rod definira kao eksplicitno odvojen od spola. Mantru 2 najčešće ponavlja prominentni mislilac saborske ljevice Arsen Bauk. Ispravno je u Saboru podsjetio kako je za vrijeme HDZ-ove vlade 2008. donesen Zakon o suzbijanju diskriminacije u kojem se spominje rodni identitet.

Dakle, prije deset godina je Sanaderov HDZ, jednako vjerodostojan kao i današnji po nalogu Bruxellesa u zakonodavstvo ubacio kukavičje jaje. Sad se iz njega izlegao krokodil kojeg po potrebi mogu godinama držati na lancu, a onda ga pustiti kad započne pravosudna represija nad neistomišljenicima. Bauk to, u nastavku, otvoreno i zaziva pa poziva sve one kojima je zbog istupa javnih osoba oko rodnog identiteta našli uvrijeđenima da “upute prekršajnu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu, da se kazne konačno po Zakonu o suzbijanju diskriminacije”.

Bauk hvali Plenkovića i poziva ljude na cinkanje DORH-u. Uskoro nas, na tom tragu očekuje i proširenje ovlasti suvremene ideološke policije, svojevrsnih čuvara istanbulske revolucije. Sada bi zatvarali u ime roda kao što se nekada činilo “u ime naroda”. Baukova sklonost državnoj represiji par dana kasnije iskazala se i implicitnom prijetnjom Predsjednici zatvorom, jer je rekla kako su “nakon Drugog svjetskog rata mnogi Hrvati u Argentini pronašli slobodu u kojoj su mogli svjedočiti svoje domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda”. Bauk kaže kad bi nešto slično rekla Angela Merkel “u Njemačkoj bi se vjerojatno vodila rasprava o tome hoće li je nakon povratka smjestiti u zatvor ili u neku drugu ustanovu.” Toliko o perspektivama.

Jedno jedino pozorno čitanje Istanbulske konvencije je sasvim dovoljno za zaključiti kako je ona nepotrebna, jer sve što donosi oko borbe protiv nasilja nad ženama je već prisutno u našem zakonodavstvu. Osim toga, kod zemalja koje su je već ratificirale, poput Italije ili BIH, primjerice, nije utvrđena nikakva korelacije između prihvaćanja Konvencije i smanjenja ili učinkovitije borbe protiv nasilja nad ženama u obitelji. Kvaka je u tome da nam se Konvencijom uvaljuje nešto drugo.

Ratifikacijom se, između ostalog, obvezujemo kako ćemo iskorijeniti sve “predrasude, običaje i tradicije” koje se temelje na “stereotipnim ulogama žena i muškaraca”. Vidjevši što se događa od Kanade do Njemačke, ne bi čudilo da nas HDZ-ovci uskoro počnu uvjeravati u nužnost zamjene sintagme “stare slave djedovino”, naprednijom “stare slave roditelju roditelja A i B “, ili “stare slave djedovino i babovino”. Potpisujemo i pristanak na vlastiti preodgoj.

Zemlja potpisnica se obvezuje uključiti pitanje “nestereotipnih rodnih uloga” u “redovni nastavni program i na svim razinama obrazovanja.” (članak 14. stavak 1.) Nove svetinje su “nestereotipne rodne uloge” nasuprot srednjovjekovnom, nasilničkom i zatucanom stereotipu kako na svijetu postoje muškarci i žene. Priča se mora furati i u “neformalnim obrazovnim okruženjima, tako i u sportskim te kulturnim okruženjima i okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima”.

Ako ovo nije totalitarizam orvelovskog tipa, ne znam što jeste. Prihvaćanje Konvencije znači i prenošenje dijela suvereniteta na tijela koja će pratiti njeno provođenje, što nekima također izaziva radost, po principu – što manje hrvatske države to bolje. Preodgoj će nadgledati međunarodno nadzorno tijelo koje se zove GREVIO. Tko ga izabire i kontrolira? Zašto bismo izvlastili sami sebe i dio javnih politika predali u ruke tog tijela? GREVIO je neka vrsta Svete inkvizicije 21. stoljeća, a njegovi članovi imaju imunitet od osobnog uhićenja ili pritvaranja ili od zapljene osobne prtljage, te imunitet od pravnog postupka bilo koje vrste za izgovorene ili napisane riječi i radnje poduzete u službenom svojstvu. U pogledu carina i deviznih kontrola imaju iste olakšice kakve se daju predstavnicima stranih vlada. Obećavajuće, nema što.

Sljedeći, za mnoge ključni element u cijeloj priči je novac. Potpisnice se obvezuju da će financirati nevladine udruge koje se bave tim problemima, a njihov odabir, pogađate, nadgleda GREVIO, koji se tako, osim u pravosuđe i obrazovni sustav, upliće i u javne financije. Dubravka Šuica je izjavila kako je u samo u 2019. u proračunu potrebno predvidjeti milijardu kuna za provedbu Konvencije. Mreža, uvijek istih nevladinih udruga, koja već u niskom startu čeka ratifikaciju pod imenom zaklade SOLIDARNA, nastojat će biti posrednik između žena žrtava nasilja i javnih sredstava koji se izdvajaju za njih. Biznis je to na razini Pelješkog mosta i sad je jasno zašto se neki tako gorljivo bore za ratifikaciju.

Kao što su i do sada dobivali sredstva za svoj core biznis, a onda se kroz Platforme 112 i ostale magle petljali u političku borbu namećući svoju ideologiju, nema sumnje da će to isto činiti i ubuduće. Zašto bismo se međunarodnom konvencijom obvezivali da im dajemo lovu? Zašto Plenković na sve to prisiljava sirote HDZ-ovke i HDZ-ovce? Na dramatičnoj sjednici predsjedništva stranke, kad su se pojavili neki disonantni glasovi, Plenković im je rekao kako time mogu srušiti Vladu, a ako će je netko rušiti to će biti On, a onda bi se na novim izborima moglo dogoditi da polovica prisutnih ne bude na listama koje će On slagati. Zaprijetio im, dakle, budući da su većinom ovisni o stranci i poziciji, da će ih udaljiti od korita ako ne budu provodili njegovu volju. Na što ovo podsjeća? Pa na tipično patrijarhalno ucjenjivanje ekonomski ovisnih žena. Plenković postupa kao patrijarhalni zlostavljač o njemu ovisnih HDZ-ovaca.

Predlažem stoga članovima HDZ-ove vrhuške, koji su golemom većinom muškarci, da se rodno izjasne kao žene i prijave Plenkovića za rodno uvjetovano ekonomsko nasilje. Gdje je granica njihove moralne bijede? Plenković će im vjerojatno pri izglasavanju ratifikacije dati da glasuju po savjesti, znajući da je dovoljno njih nema i da će dići ruku za ono što je u potpunoj suprotnosti s onim što su do sada deklarirali i na čemu su dobili većinu u Saboru. Sanader je nestao sa scene, no ostalo je kukavičje jaje njegovog domaćeg zadatka iz 2008. na koje se sada poziva Bauk i prijeti represijom.

Plenković će odraditi svoj zadatak, progurat će novo, pa ako mu uskoro i padne Vlada, ode on u Bruxelles gdje će kapitalizirati kompradorske pluseve koje je odradio u Hrvatskoj. A što će, nakon prodaje duše vragu, ostali HDZ-ovci? Većina birača HDZ-a na prošlim izborima sigurno nije glasovali za HNS-ovu reformu školstva, uvođenje rodne ideologije ili rehabilitaciju petokrake. Simbol današnjeg HDZ-a Goran Jandroković u Velikoj Gorici je iznio svoj životni i politički kredo, poučivši nazočne kako “moramo voditi računa da niti jednom svojom izjavom ne dovodimo vladajuću koaliciju u pitanje. Prvo razum, a onda srce”. No ta formula za prodavanje duše i obraza za ostanak na vlasti i karijerne probitke je u današnjem kontekstu pogrešna. Ostavivši potpuno po strani vrijednosti, srce, obraz, dušu, za HDZ-ovce koji nemaju odstupnicu u Bruxellesu, a ne misle ići u političku mirovinu, vrlo je nerazumno ratificirati Istanbulsku konvenciju.

Nino Raspudić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Sve se zna još od Biblije

Objavljeno

na

Objavio

Njonjologija je relativno mlada znanost. Razvila se početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u okviru socijalne psihologije i istraživanja konformizma.

Otac njonjologije je poljski psiholog Solomon Asch, kojeg je zanimalo kako to da ljudi pored zdravih očiju radije slijede mišljenje, stavove i ponašanja većine, iako su pogrešna. Dakle, koji je izvor konformizma, kako egzaktno dokazati da većini ljudi drugi nosi glavu?

Asch je napravio eksperiment. Protokol je bio sljedeći: uzeo je osam ljudi, od kojih su sedmorica bila njegovi suradnici, a tek je jedan bio stvarni subjekt eksperimenta i nije znao za ‘trik’ kojem je svrha bila banalna, kao, bukvalno, matematički zadatak djeteta iz prvog osnovne – napraviti vizualno razlikovanje linija.

Tako je na jednoj karti nacrtao tri linije različite duljine, na drugoj pak karti samo jednu liniju koja je po duljini odgovarala samo prvoj liniji s prve kartice. Ispitanici su trebali vizualno uočiti i reći koja linija s druge kartice odgovara duljini jedne od tri linije na prvoj kartici. piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Aschovi suradnici namjerno su govorili krivo, dok je subjekt istraživanja, koji je predzadnji govorio, ponovio njihov netočni odgovor iako je jasno vidio da odgovor nije točan, ali se priklonio mišljenju većine, pored zdravih očiju. Tijekom daljnjih eksperimenata Asch je utvrdio da je čak 76 posto testiranih sklono prikloniti se mišljenju većine, unatoč tome što u stvarnosti vide sasvim drugo, i to rade bez ikakve prisile.

Konformizam, kada je ljudsko ponašanje u grupi u pitanju, jest najčešće ponašanje, prikloniti se većini bilo da su u pitanju mišljenja, ideje, moda, ili bilo što drugo.

Budući da Asch ovoj grani socijalne psihologije nije dao ime, nazvat ću je njonjologija, u smislu da konformizam jednako pristaje da neka osoba jako visoko kotira i funkcionira u grupi, čoporu, bez obzira što su joj na čelu osobe sasvim oprečnih političkih vizija i strategija, bilo da se radi o Ivi, Jadranki, Tomislavu ili Andreju, Njonjo će uvijek imati stav koji je u skladu s većinom, bez obzira što ima zdrave oči, uši i sasvim dostatnu sposobnost rasuđivanja da bi donio osobni stav.

Preteča njonjologije kao egzaktne znanosti i istraživanja koje je napravio Solomon Asch nalazi se u pučkoj predaji i mudrosti koja kaže: U čoporu smrdi, ali je toplo. Korijene pak njonjologije nalazimo još u Bibliji kod proroka Jeremije (5, 21) koji veli: ‘Čujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oči imaju, a ne vide, uši imaju, a ne čuju.’

Njonjologija objašnjava čudne i nelogične fenomene, ne samo u kontekstu društvenog ponašanja ljudi, već i u znanosti. Bez njonjologije ne bismo mogli razumjeti niti pomodarstvo, u ovom slučaju znanstveno. Premda je Rimbaud, iako pjesnik, prije nastanka njonjologije kao dijela socijalne psihologije, primijetio da od svih imperativa na Zapadu je ostao samo jedan: biti bezuvjetno moderan.

To je potvrdila ovogodišnja Nobelova nagrada za ekonomiju. Trenutno je u modi ekologija i klimatske promjene. Nobela su dobila stoga dva ekološka ekonomista William Nordhaus s Yalea i Paul Romer sa Stanforda, inače, gle vraga, bivši glavni analitičar Svjetske banke.

Oni su razvili studije o odnosu ekonomije i klimatskih promjena. Gdje je problem? Jednostavno, oni su dio ekipe čiji su učitelji stvorili i doveli do ovakvoga stanja. Romerov prethodnik sa Stanforda, Paul Ehrlich u knjizi “The Population Bomb” tvorac je neomaltuzijanske teorije koja kaže da će zemlja ekološki i svekoliko kolabirati ukoliko se ne počnu provoditi mjere depopulacije, smanjivanje rađanja, i krene se prema tzv. održivom razvoju.

Inače, Ehrlich se javno dao sterilizirati da bi pokazao svojim primjerom kojim putem ići. I što se dogodilo? Kako je počeo snažan demografski pad na Zapadu na temelju teorija škole kojoj pripadaju i naši novi zeleni nobelovci, došlo je do ekonomskog pada.

Događa se premještanje industrije u zemlje s niskom cijenom radne snage (Azija) bez ikakvih ekoloških standarda. U Pekingu smog možete rezati nožem. Paralelno s tim, budući da je cijena robe pala, na Zapadu se događa hiperkonzumerizam i paralelno gušenje u smeću. I eto vam katastrofe za naš planet.

Zaključak, škola koja je odgovorna za klimatske promjene, preko dva istaknuta predstavnika, dobiva “ekološkog” Nobela!?

U Hrvatskoj njonjologija egzaktno može utvrditi propadanje ove zemlje. To je aktualni izborni zakon. On je skrojen po mjeri Njonja. Naime, kada je Bruna Esih polemizirala sa Plenkovićem u Saboru, ovaj joj je odgovorio da je nikada ne bi stavio na listu da ju je bolje poznavao. Dakle, da biste ušli u Sabor morate biti podrepaš šefa stranke, iliti Njonjo.

Zato su Njonje tako žestoko protiv referenduma o novom izbornom zakonu, jer većini koju, kako je Asch istražio, čine konformisti, Njonje. Ostalo su marginalci, kako je izvrsno detektirao Plenković.

Zato za novi izborni zakon koji će dokinuti njonjizaciju Hrvatske predlažem jednostavno ime: ‘Lex Njonjo.’

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Slobodno tržište? Priča za malu djecu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Marijačić: Povjesničari moraju stati u zaštitu svoga dostojanstva

Objavljeno

na

Objavio

Nema kraja srpskim lažima na račun Hrvatske. Prije samo nekoliko dana, čelnik Srba u RH Milorad Pupovac, u Sisku je sudjelovao na komemoraciji tzv. dječjim žrtvama navodnoga ustaškoga logora. Rekao je da je to bio, po broju žrtava, najveći i najzloglasniji dječji logor u NDH, da je kroz njega prošlo oko 7000 djece, a svako treće ili četvrto dijete u tome je logoru umrlo i ondje pokopano. Pupovac je u nastavku istaknuo da su okupljeni došli odati počast toj djeci, ali i zahvalnost ljudima iz Siska, Zagreba, cijele Hrvatske, aktivistima Crvenoga križa, a prije svega humanitarki Dijani Budisavljević, koji su spašavali djecu logoraše od sigurne smrti.

Povijest je odavno utvrdila da je to što Pupovac priča običan povijesni falsifikat i kleveta Hrvatske i hrvatskoga naroda. Vlasti NDH poslije poznate Bitke na Kozari pokupile su ostavljenu djecu po šumama i pustopoljinama Bosne budući da su ustanici protiv NDH doživjeli težak poraz i mnogi stradali. Lani je dr. Nikica Pavić s Hrvatskoga instituta za povijest objavio i znanstveni rad o tome u kojemu dokumentirano navodi kako ne postoje dokazi o tome da je Prihvatilište za djecu u Sisku bilo logor o kakvome sada Pupovac priča i da su u tome Prihvatilištu djeca zapravo spašavana. Djeca ostavljena u šumi, teško bolesna i izgladnjela spašavana su nakon izravne direktive poglavnika Ante Pavelića da se angažiraju sve moguće zdravstvene i humanitarne službe.

Dijana Budisavljević, koju Pupovac ističe u pozitivnome kontekstu, surađivala je s vlastima NDH bez kojih ne bi mogla ništa, a po tvrdnjama dr. Barića, njezina je uloga u cijeloj priči predimenzionirana. I vlasti NDH dale su joj zahvalnicu za taj rad. Dakle djeca su liječena, hranjena i udomljavana. Mnogi spašavatelji te djece i sami su se razboljeli od zaraznih bolesti tijekom skrbi, a jedna je časna sestra i preminula. Jasno je, mnoga su djeca uslijed svega što su preživjela bila neizlječiva i velik broj ih je umro, oko 25 posto od broja pristigle. Neki su umrli tijekom liječenja i u zagrebačkim bolnicama, ali su svejedno uvršteni, što su nedavno utvrdili istraživači Vukić i Leljak, na jasenovački popis žrtava na kojemu su i danas kao poruga stvarnoj povijesti koju nitko ne uklanja.

Ne postoji dokaz da je ijedno dijete ubijeno

Dakle priča se može postaviti i ovako: NDH je mogla ostaviti djecu po šumama i bespućima i sva bi pomrla te ju možda, u tome slučaju, danas nitko ne bi prozivao ni okrivljavao za stradanje te djece. Ali budući da stvarna slika NDH nije ono što uporno podvaljuju jugoslavenska historiografija i Milorad Pupovac, NDH je spasila 75 posto djece. Postoje mnogi dokazi o očajničkoj skrbi da se djeca spase, a ne postoji ni jedan dokaz da je i jedno dijete ubijeno. Svejedno, u očima Milorada Pupovca nema olakotne okolnosti, za njega je to bio dječji ustaški logor.

Koliko god bilo sablasno da jedan u povijesnome smislu neobrazovani dužnosnik arbitrira, to je od njega zapravo i očekivano jer on čitavu svoju političku karijeru vulgarno laže i vrijeđa. Pogledajte samo koliko je puta lagao u posljednjih desetak dana. Najprije je s konferencije za novinare poslao u javnost grubu laž da su Srbi 90-ih na trgovima morali potpisivati izjave o lojalnosti. Nitko ne zna za takve pojave niti ih on može dokazati. Ali ni premijer ni predsjednica nisu reagirali na te gnusne laži protiv RH, ravne onim njegovima iz 90-ih da je prekršteno 11 tisuća pravoslavne djece.

Izmišljeni atentat

Par dana poslije izmislio je atentat na sebe na zagrebačkome Dolcu, a kad se ispostavilo da je čovjek na njega bacio krišku limuna jer mu se svojedobno nabacivao ženi, niti se Pupovac zastidio, niti su oni koji su dramatično stali uz njega pljujući po vlastitome narodu, predvođeni dakako Plenkovićem, rekli ni a. Nakon toga, događa se ova predstava u Sisku. Ove godine, koliko se može razabrati iz novinskih izvješća, Pupovac se čak nije usudio ni reći da su vlasti NDH u “dječjem logoru” u Sisku ubijale djecu, tek je spomenuo da je ondje svako četvrti dijete umrlo i pokopano. Da je čestit i savjestan čovjek, mogli bismo ga pitati: Pa što onda ne zahvališ Paveliću i vlastima na činjenici što su spasili tri četvrtine djece?

Naravno, suludo je takvo logički postavljeno pitanje uputiti nekome tko je beznadno zarobljen u velikosrpskoj političkoj ideji. Ono, pak, što zaprepašćuje jest činjenica da je Plenkovićeva Vlada poslala izaslanicu na tu velikosrpsku provokaciju. Bila je to ministrica Nada Murganić, i inače već prepoznata kao Plenkovićeva podrepašica. U ime Plenkovića ona je bila pokroviteljica prljave laži. Teško da itko može niže pasti. U ime predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića bio je potpredsjednik Furio Radin.

Izdaja hrvatskih interesa

Ne moraju, naravno, Plenković, Murganić, Jandroković, Radin ni drugi poznavati povijest, ali moraju znati tko to zna. Ako su hrvatski istraživači i povjesničari utvrdili stvarne činjenice, onda je pitanje zašto se oni ne priklanjaju znanstvenicima i zašto pristaju na velikosrpsku historiografiju te da Pupovac tumači sve što se događalo. Jedini je odgovor da su oni pristali na izdaju hrvatskih interesa.

Konačno, zar nije vrijeme da reagiraju i hrvatski povjesničari. Ovih je dana jedan potpuno primitivni političar, čelnik HNS-a Ivan Vrdoljak, zastupao tezu da se eliminira povijest iz srednjih strukovnih škola, a da se profesori povijesti prekvalificiraju. Isto je govorila i ministrica Blaženka Divjak, što je doprinijelo sumraku pameti u ovoj državi jer pretpostavljaju da je hrvatska mladost toliko glupa da ju ništa ne treba zanimati nego uska struka od koje će živjeti.

Dakle Vrdoljak i Divjak eliminirali bi povijest, a ono malo što bi od nje ostalo, tumačio bi cijeloj naciji Milorad Pupovac. Povjesničari, kad već ne će korumpirani anacionalni političari, moraju ustati u zaštitu svoga dostojanstva, svoje struke i napokon, svoje domovine. Ne ustanu li, dogodine će Plenković biti pokrovitelj na proslavi četničkoga ustanka u Srbu.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari