Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Koga danas u Sarajevu voli Amerika, a tko voli nju?

Objavljeno

na

Veliki jadi spopali su ovih dana dojučerašnje američke miljenike u BiH.

Nakon što je gotovo dva desetljeća uživao u figuri američkog mezimca, Zlatko Lagumdžija je “vidio svog bloga.”

Naime, na blogu su direktor Misije USAID-a u BiH David Barth i vojni ataše Scott Miller iznijeli tešku kritiku vlasti u BiH, zabijajući, na kraju mandata, nož u leđa vlastitoj političkoj djeci. Monstruozna Platforma stvorena je na poticaj i uz izravnu potporu američke ambasade u vrijeme mandata Patricka Moona. Nakon što je četiri godine rasturala zemlju, na samom isteku mandata dužnosnici američke ambasade optužili su svoje dojučerašnje pulene da nisu ništa uradili da odgovore na potrebe građana nakon poplava, iako su međunarodne institucije vlastima BiH osigurale više od pola milijarde eura za pomoć. Iznose i optužbu da su vlasti taj novac iskoristile za krpljenje proračunskih rupa.

Lagumdžija je udario blogom na blog, i obznanio time javnosti da više definitivno nije američki miljenik. U odgovoru na svom blogu brani se od optužbi dužnosnika američke ambasade ističući kao glavni razlog nedolaska pomoći do stradalnika to što se “mi u BiH nismo borili samo protiv poplava, nego i protiv birokratskih nepogoda koje su generirane činjenicom da imamo najsloženiji politički sistem sa trinaest nesinhroniziranih nivoa vlasti i sa velikim problemom preklapanja nadležnosti. Bilo bi fer da su podsjetili javnost i na to kako je taj sistem u Dejtonu napravljen.” Sad su mu dojučerašnji tutori krivi jer su eto napravili presloženu državu u Daytonu. Poput uvrijeđenog djeteta proziva ih što pri isticanju problema pola milijarde eura koji još nisu došli do ljudi kojima su namijenjeni, nisu usput napali i američku administraciju od prije dva desetljeća, koja je propustila napraviti državu po Lagumdžijinoj mjeri.

Nadalje Lagumdžija kaže da “ono što kao ministar vanjskih poslova smatra nečuvenim iskakanjem iz diplomatskih normi ponašanja jeste potpuno izvrtanje činjenica kako bi se potkrijepio opasan i pogrešan narativ da su svi političari u BiH isti i uz to nesposobni. (…)

Nismo svi isti. Ni mi, ni oni. Nečuveno je tvrditi da su svi isti. I oni i mi. Hvala svima koji nam pomažu ili to žele, ali to ne znači da nam treba držati predavanje svako onaj ko misli da o nama i našoj zemlji zna više od svih nas. Nismo svi isti. A naročito nismo budale kojima se svako može praviti pametan.”

 

Istina je da nisu svi isti, jer je Lagumdžija i njegov milje vjerojatno najgori i najpogubniji segment politike u BiH. Teško je nakon Daytona naći vladu koja je u svom mandatu pričinila i približno toliko ekonomske i društvene štete poput njegove u Federaciji. Od kompromitiranja bilo kakve moguće istinske transnacionalne opcije pseudograđanskom opcijom koju je koristio kao krinku za nacionalizam brojnijeg naroda u Federaciji, afera od famoznog “Reketa” pa nadalje, uništavanje i kompromitiranja javnog RTV servisa oličenog u Federalnoj televiziji čije je nekadašnje prvo novinarsko grlo sad odjednom njegov kandidat za člana Predsjedništva, pogubne, dvaput izvedene, avanture s Komšićem koja je trajno narušila međunacionalne odnose u Federaciji, gaženja političke volje cijelog jednog naroda i nametanjem predstavnika poput Lijanovića i halal-pravaša, koji ne bi mogli doći na pozicije na koje ih je Platforma ustoličila ni u jednoj normalnoj, demokratskoj zemlji. Imao je za sve to podršku Amerikanaca koji su, naročito u Moonovo vrijeme, takvu moralnu i političku klatež tražili svijećom i odmah po pronalasku prihvaćali za saveznike. Dok je trajala ljubav američke ambasade i Lagumdžije, a trajala je s njihove strane dok su vjerovali da preko njega mogu progurati svoju utopijsku viziju građanske BiH, a s njegove dok su mu išli niz dlaku, Lagumdžiji nije smetalo američko prosipanje pameti u BiH i to što nam “drži predavanje svatko onaj tko misli da o nama i našoj zemlji zna više od svih nas.”

Sad je odjednom antikolonijalistički raspoložen i sve više zvuči poput Dodika, s tim što je Dodik u sedlu, a Lagumdžija je već u zraku. Američki ljubimci, oni koji su iz niza razloga bespogovorno prihvaćali igrati njihovu igru, u pravilu nisu dobro prolazili. Od Biljane Plavšić, preko Jadranka Prlića pa sve do Lijanovića, nakon što bi odradili posao, ili češće nakon što nisu bili sposobni odraditi ga, nekadašnji mezimci bivali su odbačeni. Ostaje vidjeti kako će nakon izbora završiti odbačeni Lagumdžija.

Novi američki ljubimac je Fahrudin Radončić, pa platformaši sada cvile kao ostavljene ljubavnice. Radončić pred bošnjačkim biračkim tijelom otvoreno igra na kartu američkog savezništva, o čemu dovoljno govore naslovi u Avazu.

Jedan naslov u Radončićevim novinama prije par dana kaže: “Kandidat SDP-a Bakir Hadžiomerović osuo paljbu po Amerikancima.” Ne radi se o paljbi, barem ne zasad, tipa Mevlida Jašarevića, već tiradi na liniji šefa Lagumdžije. Crveni Bakir tako na skupovima u Kaknju i Zavidovićima napada američke diplomate Davida Bartha i Scotta Millera koji su kritizirali nerad vlasti u kojoj mu stranka ima presudnu ulogu. On je još izravniji od šefa pa kaže kako je “nedopustivo da trećerazredne birokrate vode predizbornu kampanju za neke druge političke stranke i drže predavanja bazirana na muci naših naroda, isto kao da ova zemlja nema svoje institucije.” Prvorazredni novinar i intelektualac kritizira tako trećerazredne birokrate iz čije je ruke do jučer jeo. SDA, također dio platformaške vlasti, suočena s američkom kritikom, odabrala je taktiku sabura, trpljenja dok izbori ne prođu i ne vidi se što će biti dalje. Ipak, dok mu je stranka nešto muljala o dobronamjernoj američkoj kritici, nije se suzdržao ministar nelegalnog ministarstva kulture u Vladi Federacije BiH (kultura je po Daytonu na razini županija) Salmir Kaplan. Avaz trijumfalno javlja kako je “bijes iskalio iskazujući na društvenoj mreži netrpeljivost prema američkim diplomatima i Ambasadi.” Kaplan se pita: “Šta se dešava sa ovim ljudima iz Američke ambasade i USAID-a” dodajući, kako sa zadovoljstvom prenosi Avaz, da “u sljedećem obraćanju javnosti” očekuje poruku Amerikanaca da će, kako je naveo, “nas bombardovati ako ne glasamo za predsjednika Saveza za bolju budućnost Fahrudina Radončića.” Kaplanove distopijske fantazije su zanimljive. Ono što se vjerojatno “dešava” s američkom ambasadom je promjena politike i nastojanje da se izvuku iz kaše koju su sami zakuhali.

Kaplan je simpatično izravan: “- Gospodo Amerikanci, smanjite doživljaj, nije vam ovo ni Afganistan ni Irak!!! Polupali ste lončiće.” Samo je falilo da im kaže: Go home! Ili “Marš kući”, kako je hrvatskom premijeru Milanoviću poručivala Jasmila Žbanić, žena iz istog kulturnog miljea. Avaz, pomalo dodvornički prema Amerikancima, komentira Kaplanovu poslanicu ovako: “Zapjenušana reakcija Kaplana, turskog đaka, usmjerena prema diplomatima apsolutno najvećeg saveznika BiH i Bošnjaka, otkriva da je i tvrdolinijaški krug SDA, kojim rukovodi Bakir Izetbegović, direktno pogođen i da se osjeća prozvanim u kritikama o neradu i sporoj reakciji nakon poplava, ali i da je spreman, na prvi mig, plasirati negativne reakcije prema SAD. Radikaliziranom Kaplanu je dobronamjerna i utemeljena kritika Amerikanaca, očito, samo izgovor da u javnost iznese vjerovatno ranije formirane antiameričke stavove i histeriju koja vlada u političkim krugovima tvrdog krila SDA iz kojih dolazi.”

Što se iz ovoga može razabrati? Prvo, da nije ok da neki bošnjački političar kritizira najvećeg saveznika BiH i Bošnjaka. Drugo, da upadnim prozivanjem “tvrdolinijaša” iz SDA za antiameričko raspoloženje, Radončić želi sebe pozicionirati i javnosti prezentirati kao prijatelja i pouzdanog saveznika najveće svjetske sile. Uz križ na Zlatištu, na samom početku kampanje se tako mlati i Amerikom. Nije teško zaključiti da je i američka kritika tempirana u svrhu izbora, a da su se pogubljeni vrh SDP-a i neiskusniji SDA kadar ulovili na mamac.

Nino Raspudić/nezavisne.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivica Šola: Pupovac naprijed, Penava – stoj!

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija o kojoj se i ove obljetnice govori kao o “mirnoj” uopće nije bila “mirna reintegracija”, nego posljedica veličanstvenih oslobodilačkih, ratnih (!) operacija Hrvatske vojske.

Kapitulacija

Naša je vojska u dvije oslobodilačke akcije, Bljesak i Oluja, pokazala takvu moć, motivaciju i znanje da se danas uče kao genijalne vojne pobjede na najvišim vojnim učilištima svjetskih sila, posebno Oluja.

Pomesti u nekoliko dana do zuba naoružana okupatore, ušetati se u Knin i Okučane kao da su pregazili plitak potok, bio je signal Srbima koji su pod okupacijom držali istok Hrvatske da ih uskoro čeka ista sudbina.“Što još da vam obećam?” upitao je Franjo Tuđman u Splitu okupljeno mnoštvo oduševljeno uspjesima Hrvatske vojske. Sjećate li se odgovora mase na Rivi: “Vukovar, Vukovar, Vukovar!!!!”

Dakle, ovo što nazivaju mirnom reintegracijom ne samo da je pogrešno nego i orvelovski opasno jer se od okupatora poput Voje Stanimirovića napravilo – mirotvorca!? Zato smatram da vraćanje u ustavnopravni poredak RH teritorija istoka Hrvatske, s Vukovarom kao simbolom te epopeje Domovinskog rata, treba prestati zvati “mirnom reintegracijom”, nego točnim imenom ratne terminologije – kapitulacijom!

Kapitulacijom koja je bila jedini izbor pobunjenih Srba, četnika i (bivše) JNA, nakon Oluje i Bljeska. Nisu se pobunjeni Srbi “mirno reintegrirali” jer im je bilo do mira i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske, naprotiv, nije im ni danas, nego zato što su bili de facto vojno poraženi. Potučeni do nogu. Pobunjeni Srbi nisu se “mirno reintegrirali”, nego su položili oružje, kapitulirali, jer bi ih u suprotnom opet pregazili kao plitak potok.

Mi danas ne obilježavamo nikakvu “mirnu reintegraciju”, nego vojnu pobjedu i kapitulaciju srpske okupacijske vojske koja je etnički očistila cijeli istok Hrvatske i počinila, uz Srebrenicu, najveće zločine u Europi nakon Drugog svjetskog rata.No postoji jedna žalosna činjenica.

Pobunjeni Srbi su vojno kapitulirali, vojno su poraženi, “integrirani”, ali nisu politički, u smislu provođenja politike Beograda i velikosrpskih mitova i laži danas, naprotiv, politički su ojačali i na čelu s Pupovcem i Stanimirovićem koji je zapamćen po izjavi da je pala vukovarska bolnica “zadnje ustaško uporište” dugo su vremena, pa i danas, dio vladajuće većine.

Pupovac je tijekom Domovinskog rata činio goleme štete “svojoj” domovini. Nekažnjeno. Dovoljno je samo spomenuti brutalnu laž o tisućama prekrštenih Srba u jeku agresije na Hrvatsku, što je odjeknulo u tada nama nesklonoj tzv. međunarodnoj zajednici.

No Pupovac može voditi, a ova laž o “prekrštavanju” to jest, specijalni informacijski rat protiv Hrvatske nekoć, može danas biti na skupu na kojem Šešeljev učenik, predsjednik Vučić, koji je tijekom Domovinskog rata na okupiranim područjima držao “motivacijske govore”, uspoređuje Hrvatsku s nacističkom Njemačkom, Pupovac koji provodi politiku Beograda o “ravnoteži krivnje”, šuti o zločinu nad dr. Šreterom, Pupovac može sve bez ikakve (političke) odgovornosti, naprotiv čuva ga se kao “suho zlato”.

Packe

Da ne spominjem što rade Pupovčeve Novosti financirane “ustaškim” kunama. Ali kada gradonačelnik Vukovara Ivan Penava upozorava da u Vukovaru zločinci šetaju ulicom, da velikosrpski projekt u Vukovaru nije mrtav, da su vlastitu djecu zagadili mržnjom prema hrvatskoj (i) himni, da za Vukovar nitko nije odgovarao, i to smirenim, uravnoteženim, argumentiranim govorom i tonom, onda je Andrej Plenković u mahu udijelio packu gradonačelniku Penavi koji govori istinu, vapi za pravdom i stao u obranu – Pupovca.

Pupovac smije lagati, izvrtati povijest i činjenice od devedesetih do danas, ali Penava ne smije govoriti istinu. Zato Plenković poručuje Penavi kako “politiku HDZ-a vodi vodstvo stranke, predsjednik, Predsjedništvo i nitko drugi”.

Izjava je promašena jer Penava je govorio o stanju u Vukovaru, a ne o politici stranke, no dirnuti u Pupovca istinom i činjenicama za Plenkovića je napad na – politiku HDZ-a!? Zemljo – otvori se! Pupovac naprijed, Penava – stoj.

Ivica Šola / Glas Slavonije

 

Plenković: Penava razumije da je suradnja sa SDSS-om i srpskom zajednicom strateški interes

 

 

 

Penava: Hoćemo li mi danas šutiti na činjenicu da učenici koji školu pohađaju na srpskom jeziku sjede kada se izvodi hrvatska himna

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Barbara Jonjić: Crvena banda omogućava Aci emisiju iz godine u godinu…

Objavljeno

na

Objavio

Mirna reintegracija
Taj pojam mi je sam po sebi
Čudo jedno

Obljetnica jon je ovi’ dana

Nu
Ivan Penava reka’ ton prigodon
Kako je Vukovar epicentar puzajuće velikosrpske agresije
Ha
Svaštatićeš
Ne bi ja to baš tako rekla moj Ivane

Meščini
Kako su se oni odavno uspravili
Nit’ više puzu
Nit’ se kriju
Uvik dubu

Sidu jedino kad naša himna svira

Nego
Sve se propeli na zadnje noge
Pa zaskaču
I vrtu repicon
K’o ćuko kad mu sve od ruke iđe

Plenki se raspištoljijo na našega Ivana
Dašta
Pa ‘ko je ikad vidijo da se Plenki rećemo raspištoljijo na nekoga Jovana

Ja nisan

Što se mene tiče
Ima i pravo
On se satraje oko Pupija
A
Svako zeru nađe se ne’ki mudrijaš Hrvat koji mu na Pupija i Srbe urta

Što ni zere nije ured
Zna se
On sunjima najozbiljnije posle sklada
Radi na miru i ustavljanju mržnje
I to u dvi a ne samo u jednoj državi
A manitovi ga davu su nekakvin puzajućin agresijama
Nestalima
Poginulima
Pobunjenima

Ma
Živu u prošlosti i gotovo

Došlo dotlen da Plenkiju ruke i Brkić mora dat

Nisi ti moj Ivane ured
Nit’ u trendu
Nikako
Di su ti brajo heštegovi
Nema u tebe k’o u Bojana – Ja ne mrzin
Nema u tebe k’o u Čovića – Stop mržnji
Sve se nešto okrićeš prošlosti
Pa kopaš grebe i zamećeš smutnju
Umisto da k’o svaki pošteni i kohezivni Hrvat pričaš o budućnosti i EU fondovima u interesu naroda

Saberi se brate zeru
Vakat je
Nisi dugovit u stranki nastaviš li ‘vako
Ne more stranka bit’ taoc jednoga čovika

Jesi ti to smetnijo?

Neboj se
Sitit će te Plenki toga, kad se već sam sitit ne znaš

Lipo ti je Plenki reka’ kako ti ne krojiš politiku hdz-a
Dašta
Istina živa
Tek je triba ovako nadodat pa reć, zeru ušire

– Ti i tak’i ne krojite politiku hdz-a! Krojimo je mi kohezivni!

Jerbo nisi samo ti sporan Ivane
Sporan je i svaki oni koji ti plješće
I svaki oni koji daje prostora tin tvojin zaostalin idejama

Ae
Manitiji ste od oni Pernarovi’ pacijenata
Što se zasiplju vitaminin iz De eM kutijica

Nego
Komšo zvani Rupa u izbornomu zakonu Nan stiže

Vrcon na HTV
Tako čujen
Šta?
Niste čuli za Komšu?
On van je nekako najviše Obuljenka đir Samo iz BiH
Ono, ni’ko ga od Hrvata k’liko se meni čini nije tijo a ni bira
Al eto, baš on se na postolju Hrvata ukaza

Zanimljivo, ne iđe obać’ Plenkiju spornu Bujicu
Nego baš na nespornu državnu televiziju koju naš proračun plaća
Čudo jedno

Aaaaaa ‘ko’no proračun izglasava?
Ih
I ja mislin

Kažu kako će se razgovorit su Acon okolo dva

Ma ne virujen u to niti zere
Očekujen velike prosvjede
Na ti dan
Iste onak’e k’o kad je Aca ima emisije su raznin četnikima ili kad je vriđa
Provinciju neuku i Domovinski rat
Gorilo sve od prosvjeda

Cila baza našega hdz-a digla se u taj vakat na noge pa oplela po njemu
Odman mu emisiju vjerodostojno makli
Zavidila
A vratijo je tek sdp
Ae
‘Taćeš
HDZ makne, SDP vrati
Crvena banda omogućava Aci emisiju
Iz godine u godinu
Ne more tute HDZ, neka se trsi
Baš ništa

Već vidin
Gotov je Komšo kad ga se Plenkijevi Pretorijanci dočepaju
Zna se kako oni nikako ne podnosu kad se ne poštuje volja naroda
Ništa nji’ ne ljuti k’o to

Ako ništa drugo
Skočit će oni barenko nekon
Prosvjednon noton
Samo ne znan oće li ta nota bit’ polovinka ili četvrtinka
‘Oće’l bit’ povisilice prid njon il’ snizilice

Vrime će pokazat’ ‘oće li bunt bit’ našaran heštegon na tviteriću
Ili statuson na fejsu

Uglavnon, čut će se gusle

A Komšo će pobić glavon brez obzira
Brzin vlakon za uru u Split
Pa unda
Morskin puton kući
Plovit će kruzeron iz Splita u međunarodnu luku Neum
Bit’ će to uplovljavanje
U bobu
Prvi red stabala popilat će se za te zgode
Poradi bolje vidljivosti cile te razvedene obale
Pa će unda Komšo nabacit selfi su onin prvin stupon u moru
Tako da ima šta pokazat svojin gazdama u Sarajevu
Ae
Znade on kako njizi ništa na svitu ne veseli k’o naš most u izgradnji

Eto, tako će Komši u Zagrebu bit’
Tako il’ nikako

Ako i’ko,
Plenki i njegova Vlada znaju skočit’ za svoj narod

I ne sikiran se kad to znaden
Ni za Vukovarce
Ni za Hrvate u BiH
Ni za se’

Pridala san sve Plenkiju u ruke
Tamo je najsigur’ije

Lipo naš narod kaže
Daj dite materi
I sve ured

Pa ja lipo na lašnje teme
Cenin od smija
Doklen čitan šta naša Mirela Holy piše
Ona Oraj gospoja
Ona, što je moj svekar koludricon zove

Mirelu sikiraju diviji gudini
Lov
I biskupi
Pa unda
Uspoređuje divije gudine i malešnu dicu
Ono, živa bića njoj su baš sva ista
I maovina i dite
Ubit dite i izist list salate
Po njoj
Isto je

A meni palo na pamet
Kako bi vrvo bilo
Komšu i Mirelu metnit
Na naslovnicu Novosti

Uparit nekako ta dva lipa, topla, urbana pogleda

Jerbo kako san na novo s’vatila
Nakon onoga derneka SNV
Novosti u biti samo promiču kršćansku satiru

To in je na prvomu mistu

Tek na drugomu mistu in je pokazivanje ljubavi prema Državi u kojoj izlazu

Jerbo da nije tako
Nikad oni kune iz našega proračuna vidili ne bi
Nikad

Ova Vlada
To se znade
Ne da ti ni kune ako kršćanin i domoljub nisi

Ni kune

I ima i pravo
Pa jesmo li Država su većinskin kršćanskin narodon ili nismo

E,
A kad već jesmo
I red je da se to vidi u svemu što se iz proračuna plaća

Bravo Plenki
Priznan ti i tuten rađu maksimalno

Pusti ti Ivane
Raznorazne
Dezerteri neka predaju od neki puzajući agresija

Za te straja nema
Svaku agresiju ti i u mraku pripoznaš i razabireš

Iskustvo je to veliko
Ne dolazi to tek tako

‘Ko to ne konta neka komodno su Mirelon, Beron, Komšon i tak’ima drće i komentira

Neka lipo šara o tomu
Doklen sve upiru
Duševni, diviji gudini
I koje bi sve nacijonalnosti mogli bit’ Komšini Jugo glasači

Il’ neka broji otoke
Na Komšinoj razvedenoj obali kojoj
Jedan most u izgradnji
Osinj
Odman iza ručka pravi.

 

Barbara Jonjić / Narod.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari