Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Koronavirus prvi put među Hrvatima

Objavljeno

na

Sreća u nesreći je što je ovaj prvi zaraženi u Hrvatskoj informatičar pa mu ni nakon romantičnog produženog vikenda u Milanu nije pošlo od ruke da zarazi djevojku…“ zadnja je od desetina korona-šala kojima me ekipa zasipa ovaj tjedan.

Većina medija je koronavirus najprije prizivala i željno iščekivala – „samo što nije došao u Hrvatsku“, „sigurno će doći u Hrvatsku“, iz duboke provincijalne žudnje da se ne bude „mimo svijet“ tj. da se prate globalni trendovi. Onda kad je došao krenulo je dramatično bombardiranje iz minute u minutu.

Za neke se stječe dojam kako su namjerno sijali paniku. A, onda kad su je obilno posijali, intervjuiraju stručnjake koji pozivaju ljude da ne paničare. Mediji su, umjesto političara, sportaša i starleta, puni prirodnih znanstvenika, svih vrsta, od epidemiologa do voditelja zvjezdarnice.

Svi govore isto, nije riječ o kugi, golema većina ako se i zarazi neće imati nikakve posljedice, ali problem nije samo epidemiološki, već i širi društveni, prije svega ekonomski, pogotovo u zemljama koje ovise o turizmu. Vrhunac pameti je reći kako od klasične gripe umre svake godine više ljudi nego što je do sada pokosio korona virus. Ali to je slaba utjeha, gripa će svakako uzeti svoje, kao i prometne nesreće, udari groma i padovi u kupatilu, ali ovo je nešto što se još dodaje pride.

Neki znanstvenici, valjda jer su i sami još uvijek relativno mladi, umirujući javnost prosipaju neukusan ejdžizam, tvrde kako ne treba brinuti jer je smrtnost visoka samo kod starijih ljudi. Kao, neka se brinu Soroš, Manolić i Budo Lončar, što nas briga. Ali pomisao većini ljudi ide na vlastite roditelje, djedove i bake, prijatelje u poznoj dobi, pogotovo ako su kronični bolesnici, piše Nino Raspudić / Večernji list

Ljudi su povodljivi jednako kao i vrijeme srednjovjekovnih kuga. Dovoljno je da se manji dio njih počne ponašati iracionalno, već se pokreće lavina unutar kojeg se onda ostali počinju ponašati racionalno, a takvoj situaciji racionalno je prilagoditi se posljedicama iracionalnog ponašanja drugih. Dan prije potvrde prvog slučaja zareze u Hrvatskoj, s više strana sam i osobno svjedočio posljedicama panike zbog koronavirusa.

Prijatelj, vlasnik turističke agencije, zove me i jada se kako mu je nakon naslova „Panika u Jeruzalemu“ na notornom portalu za zlobnu i priglupu publiku ljudi otkazuju aranžmane za Svetu zemlju, traže povrat novca, a on ga ne može dati jer su avioprijevoznik i hotel već plaćeni, a Izrael nije proglasio nikakve izvanredne mjere.

Naravno, da u Jeruzalemu još nije bilo zaraženih, niti je to pisalo u tekstu, ali naslov djeluje. Već sada je jasno, da će se, sve da se i širenje virusa čudom zaustavi, osjetiti posljedice po turizam, jer će ljudi nevoljko putovati u strane zemlje. Ne toliko iz straha da će umrijeti od koronavirusa, već zbog neugodnosti koje mogu imati na putovanju, od toga da nešto poput jače gripe zahvati vas i djecu u inozemstvu ili da vas prisilno zatvore u višetjednu karentenu, a morate se vratiti na posao.

Pomišljam na prijatelje u Dalmaciji koji su se prenapregnuli u investicijama u apartman više. Ako propadne sezona, odakle će vraćati kredite i posudbe? A malo tko je računao na to da preko noći nešto može poći po zlu.

Istog dana, mama koju susrećem šećući bebe u parku, potpuno razumna žena, kaže mi da je dan prije, vidjevši što se događa u Italiji, krišom od muža da joj se ne bi rugao da je poludjela kupila zalihe hrane za mjesec dana i skrila u ostavu. Iste večeri muž joj kaže kako bi trebalo kupiti zalihe hrane jer se ljudi već ponašaju nenormalno.

Koliko ih je samo definitivno prelomilo i otišlo u megakupovinu nakon što je premijer Plenković pozvao narod da ne stvara zalihe!? Predvečer, na roditeljskoj Viber grupi Peti-A upozoravaju da se porazgovara s djecom o koronavirusu, jer se među njima šire svakakve priče.

Već se po školi govori kako je neki trećaš zaražen i da je jedna nastavnica to potvrdila pa se očekuje da ih zato sutra pola neće doći u školu. I sve to prije nego je potvrđeno da je virus stigao u Hrvatsku.

Bolja strana cijele priče su novi vicevi, od pervanovskog kako je Slovenija toliko mala da je ni virus nije uspio naći, do mostarskog crnjaka kako su u Federaciji BiH oboljele od koronavirusa naručili za pregled u krajem rujna.

U međuvremenu nas mediji, između ostalog, poučavaju kako prati ruke. Kao da to do sada nismo znali. Dio ljudi komentira kako su već preživjeli i Sars i ptičju gripu i ebolu i zikavirus pa se ne brinu. Laiku je teško razlučiti jesu li te pošasti zaustavljene zahvaljujući brzoj reakciji sistema ili je dizana nepotrebna panika, iza čega su stajali nečiji interesi.

Djelomičan uzrok sve većem nepovjerenju u vlast i struku je i sporost i netransparentnost sistema. Ministar Beroš kaže kako se provjeravaju samo putnici koji dolaze iz pokrajina Lombardija i Veneto, a već dan ranije se znalo da su se slučajevi pojavili i na Siciliji i u Toskani.

Nije utješno djelovala ni činjenica da velika tvrtka u kojoj radi prvi zaraženi nije o tom slučaju dobila službenu obavijest nego je o svemu saznala iz medija. Ovo je dragocjen trenutak za produbiti spoznaju o sebi, susjedima, sugrađanima, društvu, narodu, svijetu u cjelini.

U kriznoj situaciji dublje istine o zajednici izlaze na vidjelo, kao da je netko protresao cijelo društvo. Vidi se koliko je krhka suvremena civilizacija, kako lako pada u primitivizam te kako ljudi brzo zaborave na sve društvene obzire i brinu se isključivo o svojoj koži. Tu lekciju nije loše imati na umu i kada se sve smiri, kako se ne bi olako vjerovalo u kojekakve utopije.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Donald Trump: Veliki mediji ‘se trude prikazati koronavirus što težim i stvaraju paniku na tržištima’

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj

Kolumne

Višnja Starešina: Zapad prolazi kroz najveću političku krizu nakon Drugoga svjetskog rata

Objavljeno

na

Objavio

Na izazov drugoga mandata ne može odgovoriti Plenković koji može svakoga pobijediti, nego Plenković koji je pobijedio sebe, koji okuplja i kojeg će većina slijediti.

Priznajući i vlastite pogreške u pobjedničkom poslijeizbornom govoru kao da je učinio prvi korak u tom smjeru
Andrej Plenković sad uistinu može činiti sve što hoće. Barem kada je riječ o formiranju vladajuće većine i provedbi svojih ideja u vođenju Vlade i upravljanju državom.

Odnos snaga u Saboru takav je da više ne mora tražiti ili kupovati ruke. One su k njemu pohitale same, već prve izborne noći, tako da ih je sljedećeg dana već imao dovoljno (76), uglavnom ruku svojih starih i (ne)vjernih manjinskih partnera iz prethodne vlade, koji su u međuvremenu otvoreno koketirali s Bernardićem, ruku vječitog Radimira Čačića, koji je brže-bolje raskinuo svoju koalicijsku vezu s propalim Bernardićem pretrčavši prvi Plenkoviću, ruku sirotog HNS-ova Predraga Štromara Bez Stranke koji ionako nema kud…

Ruke će mu ovih dana još pristizati same na ponudu. Praktički može formirati HDZ-ovu vladu, bez partnerskih uvjeta ili ucjena.. Prethodno je na unutarstranačkim izborima ostvario potpuni nadzor nad HDZ-om. Ali ta apsolutna moć sa sobom nosi i apsolutnu odgovornost u vremenima koja će, sigurno, biti krizna i dramatična.

Gospodarska koronaprovalija

Novi Plenkovićev mandat počinje s gospodarskom provalijom nakon koronakrize, koja će se ujesen sigurno širiti kao globalna, europska i dakako hrvatska kriza. Pratit će je neizvjesnost nastavka epidemije i strah od njezina povezivanja s gripom u zimskom razdoblju.

Ako se do početka sljedeće godine ne pronađe cjepivo protiv koronavirusa, to bi moglo prouzročiti novi gospodarski (s)lom. Usporedno ili zajedno s tom globalnom, europskom i hrvatskom krizom dolazi i politički neizvjesna budućnost.

Zapad prolazi kroz najveću političku krizu nakon Drugoga svjetskog rata. SAD, koji smo navikli gledati kao vodeću svjetsku silu, destabiliziran je unutarnjim otvorenim ideološko-rasnim sukobima nekoliko mjeseci uoči predsjedničkih izbora (Trump ili Biden) o kojima umnogome ovisi daljnji politički smjer ne samo SAD-a, već i svjetskog poretka.

EU, koja se zablokirala i raspala s početkom koronakrize, nastoji pod njemačkim vodstvom (a sada i formalnim predsjedanjem) pronaći neki zajednički i efikasniji odgovor na krizu, bez kojeg je upitna i njezina daljnja budućnost.

Politički monolitne Kina i Rusija traže u toj krizi svoj prostor širenja utjecaja na Zapad. To je širi kontekst novoga Plenkovićeva mandata. Bit će to mandat za preživljavanje u kojem će ideološka i svjetonazorska pitanja koja su dominirala hrvatskom političkom arenom u prošlome mandatu silom prilika biti potisnuta u drugi plan.

U toj bitci za preživljavanje Hrvatska ima svoje otežavajuće okolnosti, ali i prednosti i prilike. Najveća je prednost dijeliti tu krizu s EU, a ne s nedovršenim susjednim balkanskim državama. To je ujedno prilika da se Hrvatska dublje gospodarski i kulturno integrira u EU, ma kako se EU mijenjala, jer politike proširenja ili neki tinjajući snovi o postjugoslavenskom integriranju u sljedećem razdoblju neće biti na dnevnom redu. Prednost je i što je Hrvatska tako mala, jer čak i da jako potone u krizi, s malo europske pomoći može se održati na površini.

Gordijski klijentelistički čvor

Otežavajuća je okolnost što je hrvatska država tako skupa, što je hrvatsko gospodarstvo previše vezano uz poslovanje s državom i što, potpomognuto korumpiranim pravosuđem, stvara gordijski klijentelistički čvor zbog kojeg Hrvatska ili uopće neće moći primiti europsku pomoć ili je neće moći produktivno iskoristiti za razvoj.

Prilika je pak u tome da Plenković u novome mandatu mora započeti istinske promjene u državnoj upravi i istinske rezove u klijentelističkom gordijskom čvoru – jer neće imati drugu opciju. I Plenković ima prednosti i nedostatke za izazove u novome mandatu.

Svakako mu je prednost poznavanje funkcioniranja EU, dobra umreženost pa i to što ga vole dvije ključne dame EU: Angela Merkel i Ursula von der Leyen. Prednost je i što ima četiri godine iskustva na čelu Vlade pa i vrlo stresno iskustvo odgovora na koronapandemiju, kojom je vrlo dobro upravljao, te iskustvo zagrebačkog potresa, na koji je odgovor zasad odgodio, ali ga čeka odmah iza ugla.

Najveći problem Plenkoviću iz drugog mandata može pak biti Plenković iz prvog mandata, onaj koji na svakom koraku ima potrebu iskazivati svoju dominaciju i nad saveznicima i nad protivnicima. Na izazov drugoga mandata ne može odgovoriti Plenković koji može svakoga pobijediti.

Izazovu bi mogao odgovoriti Plenković koji je pobijedio sebe, koji okuplja i kojeg će većina slijediti. Priznajući i vlastite pogreške u pobjedničkom poslijeizbornom govoru kao da je učinio prvi korak u tom smjeru.

Višnja Starešina / Lider media

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivica Šola: Kako je krenulo, cijeli bi Zapad mogao postati Kina

Objavljeno

na

Objavio

O jeftinoj kineskoj robi raznih fela koja je preplavila Zapad uglavnom se priča kao o škartu, proizvodima koji su kvalitetom puno lošiji od zapadnih, ali su jeftiniji.

No ovih dana ljudi su se na društvenim mrežama malo korigirali i posprdali se: “Daleko najkvalitetniji izvozni proizvod Made in China je koronavirus.” U svakoj šali ima istine, ali ipak, vrag je odnio šalu. Osim koronavirusa, Kina je, da je opet “pohvalim”, izvoznik i nekih ekoloških proizvoda koje uzgaja na ljudskim glavama, a rastu prirodno. Naime, prošlog tjedna savezne vlasti New Yorka zaplijenile su 13 tona ilegalno uvezene ljudske kose iz Kine koja služi u estetskoj industriji, za ekstenzije.

Ta kosa potječe iz modernog ropstva koje komunistički režim nameće vjerskim manjinama unutar državnih granica. Kršćani i muslimani prednjače. U potonjem slučaju, ujgurska manjina, islamske vjere, osim što je zajedno s kršćanima krvavo progonjena, služi i kao ovce za, doslovno, šišanje, pa njihovu kosu, oćelavljenih žena i muškaraca, izvoze.

Pošiljka zaplijenjene ljudske kose dolazi od dva kineska izvoznika, oba iz regije Xinjiang na krajnjem zapadu Kine. Tamo, prema izvješćima Ujedinjenih naroda, postoji oko 1300 koncentracijskih logora za Ujgure, koje kineske vlasti ne zovu tako, nego centrima za edukaciju i obrazovanje.

RADNI LOGORI

Prošle je godine Associated Press pokušao posjetiti jednu od “tvornica”, čitaj koncentracijskih logora, iz koje je stigla zaplijenjena ljudska kosa, ali zaustavila ih je kineska policija. Na toj ogromnoj “tvornici” crvenim slovima piše “Haolin – pribor za kosu”, a okružena je bodljikavom žičanom ogradom i nadzornim kamerama; na ulazu je i policija s kacigama.

Budući da te logore i “tvornice” Partija smatra odgojno-obrazovnim ustanovama za Ujgure, ima i jasan slogan: “Država ima moć, pokoravajte se Komunističkoj partiji.” Bivši zatvorenici rekli su da su ih danju prevozili u tvornice za šišanje, a noću ih odvodili u logore.

Ujgurske i tajlandske žene steriliziraju, prisiljavaju ih na abortuse čak i u osmom mjesecu trudnoće. Kineska vlada i vlasti pokrajine Xinjianga sve to negiraju, tvrde da su logori zatvoreni, da ne postoje, nego oni koji završe odgojni proces i diplomiraju onda vjerojatno idu na maturalac.

Drugim riječima, zbog prisilnog rada, teškog kršenja temeljnih ljudskih prava vjerskih i nacionalnih manjina, Kinezi Zapadu stalno poručuju kao i Ujgurima: ‘Ko te šiša!

I dok pokreti poput “Crni život vrijedi” protestiraju protiv rasizma na Zapadu na način autorasizma, dok se bore protiv islamofobije (Ujguri su muslimani), koja je drugo ime za (autocenzuru), dok se bore protiv ropstva kojeg na Zapadu odavno nema, dok se bore zapravo protiv cijele prošlosti Zapada, koja je, kao i svaka, ambivalentna, ali ponajviše veličanstvena, od znanosti do ljudskih prava i demokracije, svega toga danas nema na Zapadu, ali u Kini je to stvarnost, no o tome šute.

Njima je problem Zapad, najbolje i najhumanije mjesto na svijetu za život, gdje feministice mogu mirne savjesti otići na ekstenziju od kose ćelavih ujgurskih žena i drugih milijuna robova i ropkinja u Kini.

ZABORAVLJENI UJGURI

Ali ne zabrinjava mene toliko Kina, nego Zapad i njegove kapitalističke oligarhije koji su Kinu, monstruma, sami stvorili delokalizacijom proizvodnje.

O čemu se radi? Čikaška škola, na čelu s nobelovcem Miltonom Friedmanom, tvrdila je da su demokracija i sloboda inherentno povezani s kapitalizmom, da jedno bez drugog ne ide. Kina je tu dogmu srušila.

Kapitalizam, eto, može savršeno funkcionirati i bez demokracije i slobode. Kao i prosvjetitelji nekoć, koji su na narod gledali s prijezirom, tako i današnji prosvjetitelji i “filantropi” poput Billa Gatesa i slične ekipe gledaju na narod i narode s prijezirom, zagovarajući malo ili više uvijeno neku vrstu globalnog prosvijećenog apsolutizma, pogotovo nakon što im je demokracija i taj prezrivi narod izbacio Trumpa i Brexit. Narod je postao opasan, demokracija je za njih postala opasna.

Virtualizacijom svega, od novca do obrazovanja, idemo ka svijetu potpune kontrole pojedinaca i institucija, ostvarenju orvelovske distopije. S druge strane, poput riba šute na sve te silne zločine i kršenja elementarnih ljudskih prava u Kini, dočim sole pamet na Zapadu upravo o tome.

Jedini koji je ustao, kad smo kod zaštite torturiranih ljudi u Kini poput Ujgura, jest, eto ti ga na, Trump, koji je prošle godine 17. lipnja potpisao “Ujgurski zakon o ljudskim pravima”. O Trumpu vi ili ja možemo misliti ovako ili onako, ali on je pokrenuo, kako ga je časopis Economist opisao, proces deglobalizacije.

Naime, nacionalna je država najbolji okvir za demokraciju, a ako izbrišete države, nacije, njihove ljudske i demokratske vrijednosti za koje se Zapad krvavo borio stoljećima, onda te iste države i narodi postaju virtualni entiteti kojima će upravljati šaka globalne digitalne mafije kojoj jest do kapitalizma, ali za demokraciju im se zapravo fućka.

Kako se stvari za sada razvijaju, Zapad bi mogao na svoj način, i ne tako drastičan, postati Kina: kapitalizam da, demokracija? Hm, neki privid…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Donald Trump: Kina je spremna učiniti sve kako bih izgubio na izborima u studenome

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Oglasi

Komentari