Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Ljubazan odgovor p. Barunu

Objavljeno

na

Ovog tjedna sam, uz teške kvalifikacije i bez ijednog argumenta, javno prozvan i ukoren otvorenim pismom Tvrtka Baruna, ravnatelja Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi.

Optužen sam za “neistine, površnosti, populizam i manipulacije” iznesene u mojoj kolumni od prošloga petka.

Pater Barun kreće oštro: “Na početku bih s Vama podijelio stav da je nazvati bilo koju osobu ilegalnom, proglasiti je dijelom jedne neodređene i homogene ilegalne skupine, te na tome inzistirati – potpuno neprihvatljivo, pogotovo onima koji se nazivaju kršćanima”.

Odgovaram: ako netko, primjerice, otvori tajnu ordinaciju i počne raditi kao kirurg iako nema kvalifikaciju za to, on je ilegalan kirurg.

Onaj tko nije s važećim dokumentima na graničnom prijelazu ušao u drugu državu, već je migrirao unutar nje nezakonito i silom je ilegalan migrant i ne vidim što tu nije jasno i što je nekršćanski u poštivanju zakona, između ostalog i onoga o državnoj granici.

Optužen sam za “korištenje iskrivljenih činjenica kako biste pogodovali rastućoj klimi nerazumijevanja, netrpeljivosti, pa i mržnje spram migranata i izbjeglica”. Nisam ni na jednom mjestu govorio o izbjeglicama, nego o ilegalnim migrantima, konkretno o onima u Bihaću i okolici, piše Nino Raspudić / Večernji list

Pater ne navodi i ne pobija nijednu “iskrivljenu činjenicu”, već mi paušalno lijepi etikete. S više argumenata bih ja mogao reći kako mržnja u Europi djelom raste i zaslugom onih koji pomažu i potiču ilegalne migracije.

Toga se dotiče i sam Barun: “Pišete da su migranti, između ostalog, glavni i jedini uzrok jačanja ekstremne desnice u nekim europskim zemljama. To je opasna optužba i opasna laž, koja otvoreno poziva na neprijateljstvo i daljnje podjele, za koje, ponovno, krivite migrante.”

Da, stojim iza te teze. Ako je istina opasna, onda je i ta teza opasna. Što je uzrok jačanja ekstremne desnice ako ne migrantsko pitanje? Kako objašnjava uzlet AFD-a u Njemačkoj, Švedskih demokrata ili Lige u Italiji? O čemu su jedino govorili u kampanji?

AfD druga najjača stranka u Njemačkoj

Zašto Merkel pada, iako je gospodarska situacija u Njemačkoj izvrsna? Ako je opasna laž reći da jačaju zbog migrantskog priljeva molim objašnjenje zašto onda jačaju.

Budući da sam teško oklevetan molit ću i odgovor na sljedeća pitanja: Je li istina da su većina migranata koji su danas na području Bihaća mlađi muškarci? Je li istina da je većina iz zemalja u kojima nema rata? Je li istina da su djecu podigli iz smještaja u hotelu Sedra i odveli ih kao živi štit u pokušaj proboja, a onda ih danima držali pod vedrim nebom na prijelazu Izačić?

Laže li komesar policije Mujo Koričić kad navodi da su migranti počinili 250 kaznenih dijela na štetu građana Unsko-sanskog kantona? Je li istina da u nekim europskim državama postoje paralelna društva?

Pater Tvrtko Barun

Pater se godinu dana obučavao u Bruxellesu, je li bio u dijelu grada koji se zove Molenbeek? Kako taj dio grada izgleda? Je li istina da postoje no-go zone? Je li istina da su u terorističkim napadima u Parizu i Berlinu sudjelovale i osobe koje su pristigle kao migranti tzv. balkanskom rutom?

Je li nemoguće da među milijun muškaraca bez ikakvih dokumenata mogu biti i neki zlih namjera? Zašto poticati ilegalnu imigraciju? Je li bolje imati vojsku na granicama, nego vojsku pod punom spremom pred katedralom, na Stradunu, pred stadionima, židovskim vrtićem? Je li vidio takvo nešto u Parizu ili lažem i širim mržnju?

Šteti li poticanje ilegalne imigracije i samim migrantima, koji završavaju ili na margini paralelnih društava ili u rukama kriminalaca, ili kao suvremeno roblje jer nemaju nikakvih sindikalnih i građanskih prava? Šteti li to i legalnim useljenicima, možda iz istih tih zemalja, koji mukotrpno rade na svojoj integraciji?

Kod Baruna kao svećenika me intrigira sljedeće. Zašto me, ako je procijenio da sam neinformiran, na stranputici, u zabludi nije pokušao najprije privatno informirati, poučiti, upozoriti, ukoriti, već sam izvrijeđan javno i bombastično, urbi et orbi, čime je pater trenutno postao zvijezda kod zanimljive publike, u rasponu od bošnjačkih šovinista poput Senada Pećanina do zagrebačkih militantnih ateista.

Cijenim njegov humanitarni rad. I razumijem koliko on nosi žrtve i odricanja, ali sam svjestan i da činiti dobro u konačnici nosi i puno dubinskog zadovoljstva. Onaj tko je jednom bezinteresno učinio dobro zna da je to zadovoljstvo veće od stjecanja za sebe. E sad, kad čovjek to otkrije i uđe u nešto što izgleda kao spirala dobra ne mora značiti da je već spašen. Oholost i narcizam vrebaju i u činjenju dobra i stjecanju blaga na nebu.

Nino Raspudić: Maženje poskoka i vabljenje migranata

Tvrtko Barun ima pravo slijedeći Krista dati migrantu iz Pakistana i svoju košulju i svoju kuću, ali nema pravo raspolagati nečijom drugom bez pitanja, kao što ni netko drugi nema pravo stjecati “kapital” na nebu trgujući njegovom.

On opravdava i potpomaže ilegalnu migraciju koju većinom čine vojno sposobni muškarci iz zemalja u kojima nema rata, a čiji se sunarodnjaci koji su u Europu dolazili ranije, postepenije i u boljim uvjetima, većinom nisu uspjeli integrirati već žive u paralelnim društvima.

Privatnim zadovoljstvom koje pronalazi u humanitarnom radu potpomaže veliko zlo čije će posljedice snositi svi. Barun, između ostalog, postaje pravobranitelj pučke pravobraniteljice i kori me što sam kritizirao njene istupe.

Kaže kako je ismijavam i “dovodite u pitanje Ustavom i Zakonima RH zagarantirano pravo i odgovornost instituta pučkog pravobranitelja da provjerava zakonitost djelovanja institucija RH” Ja ne dovodim u pitanje zakone RH i institut pučkog pravobranitelja, već sam napisao kao bi Sabor trebao raspraviti i postupanje granične policije, ali i djelovanje pučke pravobraniteljice, koja blati policiju jer radi svoj posao, i prijeti tužakanjem Velikom Bratu.

Kako to da je Barun gorljivi legalist po pitanju ovlasti pravobraniteljice, a nije po pitanju prelaska granice bez dokumenta i izvan graničnih prijelaza?

Hoće li se Barun koji je gostovao na televiziji i dramatično tvrdio kako “otac sirijske djevojčice ne jede, ne spava, plače…” ispričati javnosti zbog, nadam se nehotičnog, sudjelovanja u manipulaciji, gdje je tobože grozna hrvatska policija rastavila oca od kćeri koja je misteriozno nestala, a poslije se ispostavilo da je riječ o prevarantu koji je tražio azil u više zemalja, a nigdje nije evidentiran ranije s kćeri?

“Spominjete migrante kao glavne i jedine krivce za terorizam, silovanja i pljačke (a hrvatski zatvori su, nažalost, puni “Hrvata-katolika”!).”, izmišlja pater, jer nigdje to nisam naveo. O floskuli o “Hrvatima-katolicima”, za koje eto mi zatucani mislimo da su svi moralni nadljudi, dok nam netko ne otkrije toplu vodu, ne bih trošio riječi.

Barun je ove godine primio nagradu ”Europski građanin” Europskoga parlamenta, iz njega stoji i Bruxelles i Merkel, on tvrdi i papa, iako je papa Franjo ovoga rujna po povratku s baltičke turneje bio vrlo jasan upozoravajući kako migranti mogu biti primljeni dok je to moguće, “u mjeri u kojoj to nije prijetnja vlastitom identitetu”, te stoga otvorenost mora biti “razborita i dobro promišljena”.

Pater mi upućuje javni poziv “da nam se barem jednom pridružite u konkretnom služenju ovim ljudima u potrebi”. Neću. Nisam Bojan Glavašević da idem kao vikend-volonter s njima u Bihać čisti zahode 20-godišnjacima i onda to slavodobitno reklamiram na društvenim mrežama. Neka ih migranti očiste sami. Barem to mogu, većina ih je mlađa i u boljoj formi od mene. A nisam siguran ni kako bih reagirao da vidim kako netko djecu vadi iz toplog smještaja i vodi ih noćiti na otvorenom pred granični prijelaz.

Moralne ucjene i poimanje kršćanstva kao nekog moralnog ulara kojim se kršćane može kao idiote vodati za nos po vlastitoj želji i za vlastite političke ciljeve, ne prihvaćam. O patetično-manipulativnom dijelu paterova pamfleta još samo par primjera. Pater kaže da su to: “djeca koja spavaju na hladnoj zemlji usred šume, ne zato što su im roditelji, ako ih još imaju, to odabrali iz hira – već kao zadnju šansu za kvalitetniji i dostojanstveniji život”.

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Sebiha Borovac ovaj tjedan je iznijela podatak Službe za poslove sa strancima da je od više od 20 tisuća evidentiranih migranata bilo nešto više od 500 djece, dakle 2,5%.

Ako pretpostavimo da su i sva iz ratom zahvaćenih zemalja, a nisu, zašto se roditelji nisu zadržali u prvoj sigurnoj zemlji, zašto su prošli tjedan digli djecu iz hotela i koristili ih kao živi štit da noće pred graničnim prijelazom?

Zatim, “To su djevojke i žene koje same, napaćene, izrabljene i zlostavljane žele barem malo više dostojanstva i slobode.” Koliko je takvih danas u Bihaću? Zašto pater sada prelazi na priču o djeci i ženama koji su u izrazitoj manjini?

Je li razlog za to što je i on zapravo svjestan da je nešto neobično i sumnjivo u tome da većinu čine mladi muškarci? “To su dječaci koji imaju samo dva izbora: ostati i sigurno poginuti u ime ideala i politika koje ne razumiju, ili krenuti na put pun opasnosti ali koji će im možda omogućiti da prežive.”

Prava istina je da su pred hrvatskom granicom danas u golemoj većini Pakistanci, Iranci i stanovnici drugih zemalja koje nisu u ratu. Ako ovo nije manipulacija i stvaranje lažne slike o migrantima u Bihaću onda ne znam što jest.

Nepoćudnima se gubica sve češće nastoji začepiti i usporedbom s našim izbjeglištvom prije četvrt stoljeća, a to čini i pater. Prvo, kod nas je bio rat, u zemljama iz kojih dolazi golema većina migranata to nije slučaj.

Drugo, ne sjećam se da su izbjeglice iz Hrvatske i BiH ilegalno prelazile desetak država, napadale kamenjem graničnu policiju u pokušaju nasilnog prelaska granice, zakopavali dokumente a onda svi tvrdili da su rođeni 1. 1. Pater piše kako je “iznenađen niskom i populističkom razinom argumenata” moja kolumne.

Ako su moji argumenti niski i populistički njegovi su nepostojeći, oklevetan sam bez ijednog protuargumenta. I na koncu, iz hrvatske perspektive, cijela ova rasprava je promašena. Ne radi se uopće o tome želimo li mi podijeliti dio naših dobara i udobnosti s pridošlicama koji, istina provaljuju na silu.

Jer, ironično, gotovo nitko od njih ne želi ostati u Hrvatskoj. I od milijunskog vala 2015. šačica ljudi je ovdje zatražila azil. Zašto nas preziru? Jesmo li mi krivi zato što nam država nije bogata kao Njemačka i Švedska?

Cijeli problem je u tome što su granice prema Sloveniji i Mađarskoj čvrsto zatvorene i ograđene, migranti ne žele ostati u Hrvatskoj a neće moći dalje. Prijeti opasnost da postanemo hot spot za desetine i stotine tisuća ljudi.

Licemjerni Zapad će birati one koji im kao radna snaga valjaju, problematični i odbačeni će ostati ovdje. Od europskih novaca za hot spotove profitirat će “ortaci” koji će ih graditi i logistički održavati i njihovi NGO i medijski telali, a lokalnom stanovništvu, koje će se sve više pretvarati u čuvare konclogora, držeći silom ljude koji tu ne žele ostati, neka je Bog na pomoći. Uz zagovor patera Tvrtka Baruna.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Raspudić: Koliko Pakistanaca može Europa primiti? Kad ćemo dići granicu? Kad uđe još 10 milijuna?

 

 

Nino Raspudić: Maženje poskoka i vabljenje migranata

Što vi mislite o ovoj temi?

Kolumne

Ivica Šola: Zašto sam potpisao za ’67 je previše’

Objavljeno

na

Objavio

Što se mene tiče, mogu raditi, ako je zdravlja, i do sedamdesete. Ni poantu referenduma koji su organizirali sindikati nisam shvatio je li bitno hoćemo li raditi do 65 ili 67 godina starosti.

Poanta je nešto drugo. Već trideset godina na vlasti se izmjenjuju HDZ i SDP, HDZ puno dulje. Rezultat njihove vladavine je da imamo najmlađe umirovljenike u Europi, da je samo 20 posto njih zaradilo mirovinu s punim radnim stažem.

K tome su, to ni Švicarska ne bi izdržala, stvorili 175 tisuća povlaštenih mirovina, od kojih nitko nije zaradio svoju visoku mirovinu, koje nas godišnje koštaju oko šest milijardi kuna. Ni dobar dio onih 80 posto, koji, istinabog, imaju sramotno male mirovine, ispod svakog dostojanstva, nije ih zaradio.

Ne svojom krivnjom, već državnom politikom. Prosječni radnik ima 44 godine, demografski trendovi su katastrofalni, jedan radnik ide na jednog umirovljenika.

Do 2050. Hrvatska će imati, po ovim trendovima, oko 800 tisuća ljudi manje i staro stanovništvo, piše Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

Stvorili su drugi mirovinski stup, koji sam obvezno morao i sam prihvatiti, a koji je najviše našeg novca ulagao u državne obveznice koje imaju status – smeća. Ulagali su naš novac i u “Agrokor”. Postoji li uopće taj novac, ili samo na papiru? Hoćemo li, bez obzira na dob kada ćemo ići u mirovinu, 65, 67, ili s odjela za gerijatriju sa štapom, mi mlađi uopće dobiti mirovinu?

Teško, neće biti odakle, neće biti moguća “međugeneracijska solidarnost”. Tko je doveo do ove katastrofalne situacije? Upravo oni, HDZ – SDP, koji su cijelo to vrijeme bili na vlasti, pa su bolesnik i liječnik u istoj osobi. Oni će nešto reformirati, u ovom slučaju HDZ na poticaj Bruxellesa, a sami su doveli do kolapsa.

K tome, iako je Bruxelles, osim kažnjavanja prijevremenog odlaska u mirovinu koji je HDZ cijelo vrijeme poticao, od branitelja do opljačkanih poduzeća, te produljenja radnog vijeka do 67, tražio i da se srede i tzv povlaštene mirovine, no tih 175 tisuća povlaštenih neće biti obuhvaćeni mirovinskom reformom. Zašto?

Pa zato što se u to ubrajaju među inim i mirovine političara, saborskih zastupnika, kao i HDZ-ove glasačke mašinerije, što je legalna korupcija našim novcem, kupnja glasova. Neće oni dirati sebe, reforme su za kukavelj… Nisam, dakle, potpisao za referendum “67 je previše” jer smatram da sindikalni vođe, ne svi, po primanjima i mentalitetu vrlo slični političarima, nešto mogu mijenjati, već iz protesta, kao jedan od mnogih, od stotina tisuća. Što se mene tiče moj motiv je – “Ubuntu je previše”, a ne 67.

Što je to “Ubuntu”? Jedan je antropolog u Africi napunio košaru punu voća i rekao mladim Afrikancima tko prvi stigne do nje, sve voće je njegovo. Prvi koji je stigao uzeo je košaru i razdijelio svima, čak i onima koji nisu trčali. Antropolog je bio zbunjen i upitao najboljega, najbržega, zašto? Ubuntu, odgovorio je mladić. Što znači Ubuntu, pita znanstvenik; Ubuntu znači “ja sam zato što mi jesmo”.

Romantični antropolozi to su tumačili izvornom afričkom etikom solidarnosti, međusobnog bratstva, iako se radi o nečemu drugom. Radi se o manjku kompetitivnosti, poštovanja najboljih i njihovih zasluga, jer u protivnom onaj koji je nešto svojim trudom stekao bio bi u plemenu i grupi izoliran, cijela grupa bi se okrenula protiv njega, postalo bi opasno za njega. Ubuntu nije solidarnost, već sisanje najboljih i hranjenje parazita na plemenskoj matrici.

Mnogo je razloga zaostajanja Afrike, pri čemu treba spomenuti i zapadnjačku eksploataciju kao važan čimbenik, no postoji i sam problem mentaliteta među mnogim Afrikancima u kojem se najbolji i najsposobniji moraju “iznivelirati” s ostatkom, uškopiti svoju izvrsnost i hraniti parazite, kako je analizirao sociolog H. Schoeck. Č

est je slučaj da kada netko u plemenu uspije, kao liječnik ili na bilo koji način, sukladno Ubuntu “etici”, cijela rodbina bi se doselila u njegovu kuću i živjela na njegov račun. Koliko je problem zvan Ubuntu ozbiljan po razvoj, svjedoči “otac tanzanijske nacije”, veliki Julius Nyerere koji nije bio “neoliberal”, naprotiv, on je bio jedan od projektanata tzv. afričkog socijalizma i visoko je cijenio vrijednosti jednakosti i solidarnosti. Ipak, u Deklaraciji iz Aruše, neka vrsta afričke američke Deklaracije o nezavisnosti, (i) on piše: “Nitko ne bi trebao ići u kuću rođaka i ostati tamo dugo ne radeći ništa, jer čineći tako izrabljuje svog rođaka”, jasna je Deklaracija iz Aruše.

Zašto je SDP ulupao novac u “Uljanik” i “3. maj” kada su znali da im nema spasa? To je njihovo političko pleme, glasači, dakle razlog je – Ubuntu. Zašto je HDZ proizveo (i proizvodi) gotovo 200 tisuća povlaštenih mirovina i ne obuhvaća ih reformom? Ubuntu, glasačko pleme. Što je to međugeneracijska solidarnost kada su mirovine u pitanju – Ubuntu.

Kako se zove naša “razvojna” politika – Ubuntu. Proračun je košara puna voća, kojem je model trošenja – Ubuntu. Oni koji trče i stječu pune košare uskoro će nestati, izdahnuti. Ostat će samo oni koji stoje. I troše tuđe…

Ivica Šola / Slobodna Dalmacija

 

Ivica Šola: Europa je oduvijek bila kulturni i identitetski pojam

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Zašto austrijskoj policiji u Bleiburgu nisu smetale komunističke jugo zastave?

Objavljeno

na

Objavio

Dr. sc. Sanja Bilač sije namjerno sumnju u ono što nam je sveto. U ono što nas ispunjava ponosom. To je naravno NOB. Tekovina koja evocira uspomene na Sutjesku, Neretvu, Savu dopingiranog Kovačevića…

Retrogradna doktorica javila se na fejsu: “Postoje svjedočanstva da je čovjek kojem je vlast u Splitu, HDZ, dodijelila nagradu za životno djelo čovjeku koji je sudjelovao u likvidacijama na Lovrincu…”. O tome je svojevremeno svjedočio msgr. Ivan Bilić koji je bio svjedok triju masovnih grobnica dugačkih od 120 do 150 metara i širokih oko četiri metra.

Pročitao sam da je među nagrađenim i “legendarni” skojevac Ante Jelaska. Je li Sanja mislila na našeg Antu? Ne znam, ali znam da je ne tako davno naš “antifašista” dobio od Slobodne skoro čitavu stranicu kako bi me snagom svog dijalektičkog i progresivnog uma prokazao kao plitkog ustašoida.

Stilom i elokvencijom Zorana Ercega, režiser Ante režirao je jeftinu limunadu o antifašizmu, o ogromnom doprinosu splitskih skojevaca nastanku današnje RH. U toj ljevičarskoj musaki falio je još samo Ratko Mladić kojeg su, kako to kaže “veliki patrijarh” Irinej, “vražje sile” ufatile i osudile u Haagu.

Ante Jelaska je zapravo metafora kukavičke politike onih koje je 4. Splitska i ostale brigade dovela nakon 5. kolovoza 1995. g u Banske Dvore. Pođimo redom. Stari partizan koji se dovodi u vezu s krvavim kontekstom masovnih grobnica na Lovrincu dobiva nagradu grada Splita. Grada u kojem je na vlasti HDZ.

Ivo Josipović, klasični kriptokomunist, bivši predsjednik RH, žali se u Večernjem da su “desničari poludjeli“. One koji ne mogu shvatiti da su fratri sa Širokog bili “legitimni vojni cilj” koji su likvidirale mecima u leđa i potiljak par partizanskih brigada, naš Ivo naziva “bijesnim čoporom”.

Ono što je o 1945. g. Izrekao Nenad Stazić već je opjevano. Poznata je svima već i medijska indoktrinacija Stipe Mesića, Žarka Puhovskog, glorifikacija Draže Mihailovića u tekstovima Miljenka Jergovića, kiseli i neprobavljivi humor Ante Tomića o braniteljima, boljševički primitivizam Franje Habulina koji misli da je “Komemoracija na Bleiburškom polju bal vampira…”, kao i notorni boljševik Boris Vlašić koji misli da je sve to 18. svibnja u Koruškoj bio obični “neoustaški dernek”.

Skoro da je suvišno o tome navoditi nepročešljane misli Kreše Beljaka, Gorana Gerovca, Branimira Pofuka i ostalih već pomalo izlizanih lijevih medijskih falangista. Sve su to već ofucane teme onih koji medijske megafone već godinama drže čvrsto u svojim rukama.

Dolaze nam, eto, EU izbori. Uvijek isti cmizdre i rokću o problemu glasovanja onih koji žive izvan RH, a ne plaćaju porez u Hrvatskoj. Nitko od tih farizeja ni da pisne da izbjegli hrvatski Srbi također ne plaćaju porez ovdje, ali im Hrvatska plaća prijevoz za dolazak na izbore.

Naime, u čemu je catch 22 ili kvaka dvadeset i dva. Dok naši antifašisti i dvolični ljevičari vode već po tko zna koju sedmu neprijateljsku ofenzivu protiv Predsjednice, Tuđmana, horda “ustaša” i desnih revizionista, dotle u “komšiluku” stasa ponosna četnička država. Jeste li čuli nešto o tome od zajapurenih antifa, Josipovića, Mesića, Gerovca, Pofuka, Beljaka?

Jedini novinar iz tzv. mainstream media je Davor Ivanković koji je u Večernjem od 12. svibnja dotakao taj “vrući krumpir”: “Kako je Srbija uspjela spojiti Dražu, Tita, agresore rata iz devedesetih i još održati lekcije Hrvatskoj”. Dobar naslov i još bolji podnaslov: “Još koja godina kukavičke politike Zagreba prema povijesnom revizionizmu Beograda dovest će do toga da nas Srbija optuži da smo mi napali nju, a ne ona nas”. Naravno, taj Ivankovićev proročanski članak Večernji je objavio u relativno slabo čitanom nedjeljnom izdanju.

Što je s Hrvatima koji žive u bijedi?

U subotnjem Obzoru u kojem caruje jugonostalgični Goran Gerovac takovu direktnu i sumornu analizu o zbivanjima u “komšiluku” možete slobodno zaboraviti. U Obzoru caruju Dražen Lalić, Branimir Pofuk, Žonja, Danko Plevnik, predratni urednik Komunista i Borbe kojeg brine “što srpska manjina u Hrvatskoj živi u zapuštenim selima, u bijedi i nepoštovanju”. Brine našeg Danka i odnos “nacionalista” prema Radi Šerbedžiji i Miloradu Pupovcu. I jedno i drugo je u redu.

Uz napomenu da jedna ogromna “manjina” Hrvata također živi po zapuštenim selima i u bijedi i nepoštivanju. Ali o briljantnoj transformaciji četnika u antifašiste u Srbiji Gerini falangisti ni riječi. Oni se ne bi “šteli mešati”, kako bi rekli Zagorci. Četrdeset i pet godina učili su nas u našim školama da su četnici i ustaše zločinci koji su s Hitlerom i Mussolinijem zabijali nož u leđa našim herojima iz 11. Dalmatinske i 6. Ličke. I kao što se onda znalo, rat su izgubili fašisti, ustaše i četnici. I dok su ustaše prošle kako su prošle, s četnicima se pisao jedan drugi sinopsis. Između ostalog naši i Dražini četnici “oslobodili” su čak i Zagreb. I Već se onda naslućivalo da će se jednog dana, a možda i ranije, spojiti kokarda s mrtvačkom glavom i crvena zvijezda.

I kako nas Ivanković vodi do 2004. g,  kad je izjednačen partizanski pokret s četničkim, tako dolazimo do spomenika Čiča Draži, pa mauzoleja “prvom antifašisti Europe”. Paralelno sa stvaranjem umjetne “povijesti” antifašističke Srbije, u Lijepoj našoj se sve češće javljaju Josipovići, Mesići, Stazići, Klasići, Mandići, Tomići koji oko sebe vide bijele ustaške miševe. “Cinkare” po svijetu, dižu na noge nevladine udruge, skandaliziraju se tobožnjom ustašizacijom, tresu se kad čuju Čavoglave…

Jeste li ikada pročitali iz pera naših antifa nešto o generalu Simoviću, zapovjedniku kopnene vojske Srbije, koji na jednoj svečanosti pjeva četničku pjesmu “Oj, planino!”. O neprekidnim porukama “nikada više nećemo dozvoliti Oluju”, o usporedbama Jasenovca s traktorijadom nakon 5. kolovoza 1995. g, o porukama  Vučića da je Srbija spremna zemlju braniti s jasnom aluzijom na ustašku RH.

Hrvatski povjesničari tipa Jakovina, Markovina, Klasić… ni da muknu. Pupovac, Habulin, Kraus, Gerovac, Josipović i dobro istrenirana ekipa lovaca na “zadnjeg” ustašu u Lepoj njihovoj i dalje istim tempom čiste zemlju od ustaša. A iz susjedstva imamo, kako kažu naši šaneri, “oriđiđi četnikoslaviju” koja i dalje sanja o realizaciji sna patrijarha Irineja: gdje su srpski grobovi tamo je Srbija. A Zagreb se ne bi “štel mešati”. E, moji Hrvateki! Boli njih ona stvar za Vučićevu Srbiju.

Pomirili se s davnom partizanskom dogmom da su ustaše i četnici prezreni gubitnici Drugog svjetskog rata. Službeni Zagreb samozadovoljno drijema i zatvara oči pred činjenicom da četnici 2019. g. imaju svoju legitimnu državu. Državu koju RH raširenih ruku čeka u EU. Hrvateki i dalje galopiraju prema fondovima EU.

Rudjard Kipling jednom je napisao: “Što vrijedi galopirati ako se krećemo u pogrešnom pravcu”.

Koliko puta ste u lijevim medijima pročitali o Orbanu kao EU sramoti. I bili su u pravu. Čitam ovih dana naslov u Večernjem kako je mađarski BDP uzletio 5,2%, najviše u Europi. Trump, Orban, Salvini… Sve sami negativci iz HBO serija. Što bi dala Hrvatska za BDP od 5,2%? Stvarno, što će nam toliki gospodarski rast ako u isto vrijeme raste nacionalizam, nepoštivanje dogovora o migrantskim kvotama, prijezir prema ljevičarenju… Bitno je svidjeti se našim europskim gospodarima i ne talasati.

Koliko je to pragmatičan i mudar stav dokaz je korupcijski skandal koji ovih dana potresa “prijateljsku” nam Austriju. Ostavku je podnio vicekancelar Heinz-Christian Strache iz razloga za koje nas uvjeravaju da su mogući samo u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj i drugim tranzicijskim zemljama.

Naš Heinz-Christian pogodovao je ruskoj poduzetnici pri dodjeli javnih natječaja. Zvuči prilično poznato. U snimljenom razgovoru vicekancelar “djevičanski čiste” austrijske vlade kaže Ruskinji: “Hrvatska je sranje, ne ulažite u nju”. Da je Heinz-Christian u pravu dokaz je i izostanak političkog vrha RH s ovogodišnje komemoracije na mjestu gdje se dogodio magnum crimen (veliki zločin) 1945. g. Zna naša vladajuća nomenklatura značenje magnum crimena.

Čitali su oni Viktora Novaka, Hrvata koji je 1948. g. napisao po narudžbi knjigu “Pola vijeka klerikalizma u Hrvatskoj”. Za taj magnum crimen se zna. Za ovaj u Bleiburgu treba se konzultirati s Miroslavom Gavrilovićem. Hm, tko je taj? Ne znate? To je patrijarh Irinej, osobni savjetnik rimskih papa. I tako uz svu servilnost, poltronstvo i ulizivanja našim iskompleksiranim austrijskim prijateljima, oni misle da smo i dalje “sranje“.

Zemlja koja je podarila svijetu Hitlera sada konkludentno daje do znanja da smo mi fašisti i nacisti. Zemlja koju u Njemačkoj nazivaju stoljećima “njemačkim konjušarima” šalje nama lekcije i po koruškim biskupima i po besprijekornom Heinz-Chistianu da smo sranje… Znamo za rezoluciju Vijeća Europe o osudi svih totalitarnih režima, fašističkih i, između ostalih, i komunističkih.

Međutim, “njemački konjušari” nisu primijetili kako boljševički ovisnici u Bleiburgu iz Radničke fronte mašu komunističkim jugo-zastavama. Kurz je preko toga prešao kao preko Kur..za. Opjevana austrijska policija pravila se mutava i nastavila buljiti u hrvatske zastave ne bili naišla na neku s prvim bijelim poljem. Eto, to je demokratska Austrija. Kojoj smjernice ideološke politike sugerira srpsko-jugonostalgičarski lobistički uspjeh.  I kao što je napisala Marija Dubrovac, hrvatska pjesnikinja iz Australije:

“Na Bleiburgu, bila je Golgota,

Kalvarija hrvatskog nam roda,

Ugasilo se tisuću života…

I krv se je lila kao voda!”.

Evo prijedloga: Neka Sabor izglasa Velered Maršala Tita s lentom sv. Save koji teče uzvodno

Sve nepopularnija predsjednica KGK zabrinula se za svoj rejting pa je za sada neslužbeno zatražila od Hrvatskog sabora izmjenu zakona o odlikovanjima. Predlaže novo odlikovanje “Velered Franje Tuđmana s lentom i Velikom Danicom”.

Kako već imamo Velered kralja Tomislava, Velered kraljice Jelene, Velered kralja Zvonimira (koji mi se naročito sviđa), prijedlog je primljen s već uobičajenom ljevičarskom skepsom. Jugovići na društvenim mrežama krste se s tri prsta. Šta je ovo bre…? Da ih malo smirim, imam relativno kompromisni prijedlog. Relativno… Neka Sabor izglasa Velered Maršala Tita s lentom sv. Save koji teče uzvodno.

Poklonici kulta Maršala Tita niču diljem Hrvatske k’o lude gljive nakon kiše. To što se radi o zločincu s pola milijuna ubijenih u biografiji više ili manje je nebitno. Neupitni titoist Ivo Josipović misli da je to apstraktna brojka koja je rezultat mržnje “klerofašista” prema voljenom bravaru.

Josipović, Mesić i brojni titoisti 11. lipnja ove godine neće se ni sjetiti da je to dan kad je pred 70 godina šumski maršal dao ubiti Andriju Hebranga. Zato što se Andrija Hebrang navodno “skamenio” kad su četnici 8. svibnja 1945. g. “oslobodili” Zagreb. Kažu da mu je taj dan sve manje ili više postalo jasno. Nakon toga njegov san o republici Hrvatskoj kao ravnopravnoj jedinici u okviru Jugoslavije je postao mračna utopija. O tome kako se u ćeliji “objesio” na radijator visok oko pola metra napisana je čak i knjiga.

Njegova smrt u beogradskoj Glavnjači ni do danas nije razjašnjena. Međutim, to ne stvara ni najmanju sjenu na savjesti Ive Josipovića i svih drugih zapjenjenih titoista. Hebrang, predratni komunist, partizan, ljevičar i suradnik Tita 11. lipnja 1949. g. postao je najednom ustaša. Što je s takozvanim povjesničarima kao što su Klasić, Jakovina, Markovina i s mladim ovisnicima o liku i djelu “ljubičice bijele”?

Zašto se oni ne potrude zagristi u tu kiselu jabuku zvanu “izdaja” Andrije Hebranga starijeg u olovna vremena nakon raskida sa Staljinom 1948 godine? Kako to da ta mračna mafijaška smrt nije zaintrigirala ni Židova Ivana Goldsteina? Ili za njega postoje “naši” i “njihovi” Židovi? Možda su uz Hebranga, njihovi Židovi i onih 28 židovskih visokih oficira u NDH koji su likvidirani nakon Bleiburga. Naravno, bez suda i presuda. I tako se naša lijeva intelektualna falanga farizejski i u beskonačnost bavi isključivo davno zadatim temama.

Neki dan neki lik po imenu Milošević šalje poruku iz Bleiburga kako je RH nastala u bitkama na Sutjesci i Neretvi. Odmah sam se prisjetio onog psihijatra koji izrekao epsku rečenicu: “Nema zdravih nego samo nepregledanih”. Kao prvo, bitka na Sutjesci je poništena jer je utvrđeno da je Sava Kovačević bio dopingiran.

Drugo, partizani su u toj “filmskoj epopeji” nosili na kapama crvenu zvijezdu. Oni koji su nas napali, okupirali, klali na Ovčari, u Škabrnji, razarali Vukovar, Dubrovnik itd., također su na kapama nosili crvenu zvijezdu. Partizani stvorili, partizani razorili. Podsjećaju me na tipa koji je napravio četvero djece i onda ih nedavno bacio s balkona. Naravno da je neuračunljiv, ali je istodobno i zločinac. Neka vrsta partizana…

Sjetih se dobrog vica iz epskih samoupravnih vremena za kojima naši orjunaši stalno cmizdre. U jednom trenutku bio je uveden polog od 5.000 dinara za svaki prelazak granice. Jedan putnik je uplatio samo 2500 din. “Nije to dosta!”, rekoše mu na carini. “Jest. Ja se ne kanim vratiti”!!!

Zvonimir Hodak / direktno.hr

 

”Kapović’ se u Bleiburgu po*rao na državu Austriju’

 

 

 

HODAK: Papa Franjo je pod direktnim utjecajem velikosrpske propagande i Srpske pravoslavne crkve

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari