Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Matadorov mač nad Milijanom Brkićem

Objavljeno

na

Opkoljavanje i iznurivanje zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića pred završni udarac koji mu se u stranci očito sprema nakon europarlamentarnih izbora danima su me podsjećali na nešto, a da nisam uspio domisliti na što.

A onda mi je sinulo – španjolska korida! Riječ je o arhetipu, drevnom obrascu u kojem skupina aktera, koji su pojedinačno svi slabiji od bika, orkestrira događanje pred publikom u kojem se protivnika razjari, izranjava, izvoza, onesposobi, da bi ga na kraju te tragedije u tri čina, glavni u skupini, kratkim i brzim potezom konačno eliminirao uz opće oduševljenje.

Što je fascinantno u koridi? Zasigurno ne puko ubijanje bika. Jer da je riječ samo o tome, puno više užitka gledateljstvu bi pružao obilazak klaonice neke mesne industrije, gdje mogu vidjeti u jednom danu stotine krava i njihovih supružnika kako odlaze s ovog svijeta. Bit koride nije u onome što se događa (ubojstvo bika) već kako.

Opasno je, riskantno, zahtjeva bravuru jer je bik jak, ljut, opasan. Slijedeći uvijek isti dramaturški obrazac, kojeg nisu izmislili oni, već se uvijek nanovo vraća u raznovrsnim kontekstima, na kraju ga efektno dokrajče.

Do velikog obračuna u HDZ-u po svemu sudeći doći će odmah nakon europarlamentarnih izbora. Ovisno o rezultatima, dva su moguća scenarija. Manje vjerojatan je onaj koji će se odigrati ako HDZ ne dobije barem pet zastupnika. U tom slučaju slijedi brzi obračun s Plenkovićem, a gotovo dokrajčeni Brkić se čudesno spašava kao Liverpool protiv Barcelone.

Nakon toga bi vjerojatno uslijedio pokušaj političkog prepakiranja HDZ-a, što nije lako nakon HNS-a, Pupovca, Istanbulske konvencije, Marakeša, gušenja volje građana prljavim opstruiranjem referenduma o promjeni izbornog zakona, titranja Vučiću na Merkeličin daljinski i svih ostalih divota kojima smo svjedočili zadnjih godina, a čemu je pridonio i Brkić, piše Nino Raspudić / Večernji list

Možemo ih zamisliti kako nakon smicanja Plenkovića i co kažu – nismo to bili mi, to nije radio pravi HDZ, već strani elementi koji su privremeno zauzeli vodstvo inače hrvatske i demokršćanske stranke i poveli je na stranputicu, ali odsada ćemo hrvatski i pošteno. Brkić bi čak mogao reći da je on, primjerice, osobno glasovao protiv Istanbulske, ali što to vrijedi kad je niz njegovih pulena glasovao za, pa ispada da je to bila samo predstava za čuvanje političke odstupnice za eventualno postplenkovićevsko razdoblje.

Bez Brkića se ne bi mogla izvesti operacija preslagivanja s HNS-om, tj. obostrane prevare birača uz ideološku kapitulaciju HDZ-a, niti se bez njega mogao opstruirati referendum, što će mu se na konzervativnoj sceni zauvijek pamtiti. Sve i da se riješe Plenkovića, HDZ-ovci će teško povratiti nekadašnje birače na desnici.

Ako pak osvoje više od četiri zastupnika, što je puno vjerojatnije, nastavit će se egzekucija Brkića po obrascu koride, ali i svih drugih kadrova u vrhu stranke koji nisu potpuno pod kontrolom. U međuvremenu, dok se čekaju euroizbori, mrcvarenje traje. Dok ga razvlače po areni, Brkić povremeno ispaljuje neke pitijske iskaze koje onda naširoko tumače dežurni medijski hermeneutičari.

Tako je prije dva tjedna ulazeći na sjednicu Predsjedništva HDZ-a, izjavio: “Ovo je HDZ, nije Komunistička partija, hvala Bogu”. Ali istina je upravo suprotna. HDZ je, po načinu funkcioniranja, identičan komunističkim partijama. Dovoljno je vidjeti kako se vođe biraju jednoglasno, a kako se odnose prema njima nakon što padnu. Kada odeš s vrha HDZ-a ne možeš više ostati u stranci, zgaze te, vrlo često oni isti koji su ti se najviše klanjali (šifra Njonjo).

Povijest te stranke poučava kako se s vrha HDZ-a može otići ili biološki, na onaj svijet (Tuđman), ili biti šutnut iz stranke nakon što si ispao iz sedla (Sanader, Kosor, Karamarko). Zašto u HDZ-u nije moguće sići s vrha i ostati u stranci, svratiti i dalje ponekad u stranačku središnjicu, popiti kavu s nasljednicima? Zašto se odnose jedni prema drugima kao prema stoci?

Predsjednike biraju aklamacijom, jednako tako im skidaju i glavu. Ta bezlična neman će sutra progutati i Plenkovića, prekosutra Resslera i bilo koga drugog tko joj dođe na čelo s iluzijom da joj čvrsto drži uzde. Brkić, osim ako ne dođe do izbornog debakla, slijedi taj tragični obrazac.

Do jučer i sam u ulozi toreadora, sada je poput ošamućenog bika pušten u arenu, organizirani prostor javne političke egzekucije. Iz tjedna u tjedan u javnost cure sms-ovi za koje se tvrdi da su njegovi i da potječu iz navodno tajne istrage. Nitko se nije potrudio vidjeti otkud Nacionalu povjerljivi podaci, ili zahtijevati ozbiljnu internu kontrolu u policiji i državnom odvjetništvu.

Prva faza curenja dokumenta u dojavljivačke medije odgovara ulozi pikadora (picar = ubosti), koji u koridi biku zabadaju bodeže u leđa i vrat, kako bi ga razdražili, ali oslabili gubitkom krvi. Oni time istovremeno zagriju i publiku, spremnu za daljnji spektakl. Kroz tako načinjene otvore najčešće curi “krv” reputacije i dostojanstva. “Ima li intime?” postalo je pozdravno pitanje koje je zadnjih tjedana zamijenilo ono “što ima” ili “kako zdravlje” kao interna šala na subotnjoj kavi s ekipom na placu. Za to vrijeme matador mu se približava i elegantno izbjegava njegove rogove.

Potom slijedi pokoji medijski komentatorski banderiljero koji zabada zastavice u bika, a onda nastupa “la Hora de la Verdad”, trenutak istine i konačne egzekucije koju vrši matador, glavni u ekipi.

Kako se priprema teren za završni čin Brkićeve egzekucije u HDZ-u svjedoči i to što se ministra Tolušića, percipiranog kao Brkićeva čovjeka (vidi tko mu je bio vozač), opet malo rastegnulo po medijima, kako bi ga se preventivno ustrašilo kada dođe “la Hora de la Verdad”, ali i poslalo poruku drugima da se lako mogu naći na njegovom mjestu.

Nedavno je tako preventivno trznulo i Gorana Marića, još jednog člana partijskog predsjedništva. Najbolji i najperspektivniji kadrovi za takve stranke su oni koji imaju oraha u džepu, putra na glavi, kojekakve repove. Za napredovanje u takvoj ekipi te više od pameti, obrazovanja, čestitosti, ugleda, ljepote, snage u bazi, kvalificira upravo to što ti imaju nešto u ladici. Ako postaneš svojeglav, po potrebi se ladica samo malo odškrine da bi bio krotak i poslušan. Onda se na medijske afere odjednom zaboravi.

U slučaju Tolušića još jednom se pokazao zanimljiv fenomen da naši političari iz nekog razloga prijavljuju da su im nekretnine manje nego što stvarno jesu, kao što neke gospođe deklariraju kako imaju pokoju godinicu ili kilogram manje od stvarnosti.

Zašto? Sto kvadrata gore-dolje u Virovitici nije podatak koji stvara bitnu razliku, pa nisu to dva stana u zagrebačkoj podsljemenskoj zoni za koje vam misteriozni prijatelji posude novac. Jesu li političari toliko ustrašeni medijima i populističkom demagogijom pa pušu i na hladno, prijavljujući barem malo manje imovine, da ne bodu oči?

Kao da se stide vlastitih kvadrata, kojima se običan smrtnik u pravilu voli pohvaliti. Kažu kako prosječan Nijemac uglavnom vozi auto za klasu slabiji od onoga što bi sebi realno mogao priuštiti, a Balkanac i Mediteranac za klasu bolji. Naši političari bi izgleda htjeli u očima javnosti izgledati kao Nijemac, čak i u situacijama u kojima kvadrat viška i nije neki poseban luksuz.

No, kada se stvar otkrije, što se više brane postaju još sumnjiviji, mediji ih nastavljaju mrcvariti, a oni postaju sve slabiji, ustrašeniji i pasivniji. Pa će, tako skuhani, u ključnim trenucima, po potrebi, podići ruku za eliminaciju vlastitih političkih očeva.

Kako će se odigrati završni matadorski čin ako HDZ prođe solidno na euroizborima? Dovoljno je zaviriti u Statut HDZ-a. On kaže kako iz stranke izbacuje Visoki časni sud, a članak 67. propisuje: “Stegovni postupak pred časnim sudovima može pokrenuti Predsjedništvo HDZ-a protiv svakog člana”.

Dakle, Plenković će sazvati sjednicu Predsjedništva HDZ-a, koje će ekspresno predložiti Časnom sudu izbacivanje iz stranke zamjenika predsjednika Milijana Brkića. Časni sud mora donijeti odluku u roku od devedeset dana, ali će u tom slučaju djelovati munjevito i adio Mare. Pridruži se Pašaliću, Sanaderu, Kosorici, Karamarku i čekaj da ti za koju godinu u društvo šutnutih dođe i Plenković, kao što su i ovi dočekali tebe.

Brkić će nakon par trzaja u medijima, ispustiti političku dušu i otići u ropotarnicu. Ni prvi, ni posljednji po istom obrascu.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Milijan Brkić o tkz aferama: Evidentno da se uključila stara struktura UDBA-e

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Što bi još Predsjednica trebala uraditi pa da naši ‘Veliki Hrvati’ s desnice koji vode sramnu kampanju protiv nje budu zadovoljni?

Objavljeno

na

Objavio

Mi u Hrvatskoj na „desnici“ imamo jednako agresivnu kliku kao što je ona na krajnjem lijevo-liberalnom spektru; i to konačno treba otvoreno i bez uvijanja reći.

Ovo „desnica“ stavio sam pod navodnike, zato što ih ne smatram ni desničarima, ni nacionalistima, ni domoljubima – u onom zdravom i pozitivnom smislu riječi – jer sam i sam po svome dubokom opredjeljenju i jedno i drugo i treće, a uz sve to i Hrvat i kršćanin. To su jednostavno rečeno destruktivci kojima su domoljublje i desno političko opredjeljenje samo krinka iza koje se zaklanjaju i uporno tjeraju onim smjerom kojim su devedesetih hodili njihov „guru“ Dobroslav Paraga i njemu slični.

Jedna od temeljnih odlika tih „Velikih Hrvata“ je da ne priznaju nikakvu legalnu hrvatsku vlast – od razdoblja dr. Tuđmana nadalje, jer svaka je „udbaška“, „sluganska“, „podanička“, „izdajnička“, prvi hrvatski predsjednik je i sam bio „komunjara“ i „udbaš“, on je „dogovorio rat s Miloševićem“, „dijelio BiH“ itd., itd. Dobra Hrvatska bi bila samo ona kojom bi vladali oni: manjina koja je sebi umislila da zna sve, može sve i ima rješenje za sve. I njihova se retorika kad je u pitanju prvi hrvatski predsjednik i njegova politika ne razlikuje od onoga što nam stiže iz Beograda ili Sarajeva.

Ne znam primjećuju li ljudi izvan tog kruga (ako već ovi što te nebuloze iznose u svome sljepilu nisu u stanju), o kakvim se tu likovima radi i što je njihov stvarni cilj, ali, ja iskreno i otvoreno moram reći da to shvatiti ne mogu.

Nisam u stanju dokučiti bilo kakvu logičku ideju vodilju koju slijede – pogotovu ne onu koja bi bila na korist svima nama i Domovini u koju se zaklinjemo.

Može li mržnja prema dr. Tuđmanu biti i danas toliko jaka kao u vrijeme kad su se Paragini (salonski) „HOS-ovci“ zabarikadirali u „Starčevićev dom“ (jer oni pravi bojovnici bili su tada na prvim linijama fronte) u Zagrebu (u jesen 1991. godine) s namjerom rušenja legalne i od naroda i građana Republike Hrvatske izabrane vlasti – i po cijenu proljevanja krvi i izazivanja građanskog rata u vrijeme kad je gotovo trećina Hrvatske okupirana – zamislite, samo zato što su smatrali da imaju legalno pravo na prostorije kao „sljednici nauka i političke misli Oca domovine“?

A gdje je to Otac domovine Ante Starčević zapisao ili izgovorio kako treba rušiti od naroda izabranu hrvatsku vlast i uspostavljati paralelnu vojsku nasuprot onoj legalnoj koju ima država? Pitao sam to u proljeće 1992. godine Antu Đapića (tada „načelnika Stožera HOS-a“) i to u njegovom stanu na Gornjem gradu, i nije mi znao odgovoriti.

Zna li možda tko od njih danas odgovor na ovo pitanje?

Hoćemo li se mi i kad osloboditi tog „Paraginog sindroma“ koji Hrvatskoj od 1990. godine do danas donosi samo sukobe i teške nesporazume na „desnici“ ili u „domoljubnoj javnosti“ (nazovite to kako hoćete)? Do kada će oni kojima ni jedna vlast u Hrvatskoj ne valja biti taoci tog nesposobnog i tragikomičnog lika koji nam ništa osim sukoba i nereda nije donio?

Ne znam kako tko, ali ja u svemu prepoznajem upravo tu (Paraginu) matricu. I uvjeren sam da je jednako štetna kao što je bila i 90-ih godina.

Njegovi obožavatelji i sljednici nisu brojni, ali su jako glasni, pogotovu na Internet mreži.

Upravo danas, 23. kolovoza 2019. godine, na Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih i autoritarnih režima, naša je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović bila na posljednjem ispraćaju posmrtnih ostataka 294 žrtve komunističkih zločinaca u Gračanima i na Misi zadušnici u tamošnjoj crkvi sv. Mihaela.

I još je jednom, po tko zna koji put izrekla što misli o totalitarizmima i velikosrpskoj agresiji, među ostalim rekavši i ovo:

“Dan je to kada je prije točno 80 godina ugovoren zloglasni pakt Ribbentrop-Molotov, koji je nakon svega nekoliko dana zaživio na najkrvaviji mogući način, a potpisnicima zajamčio ostvarivanje imperijalnih ciljeva. Prošlo je od tada osamdeset godina. Rat je završio, oba su režima propala, ali brojne su posljedice njihovih zala ostale do danas.

Dok su u demokratskom svijetu fašizam, nacizam i njima srodni režimi moralno i politički osuđeni, stratišta i grobišta njihovih žrtava obilježena, a mnogi krivci osuđeni, komunizam se u Hrvatskoj bez prave i potpune osude prokrijumčario u demokraciju skrivajući se pod krinkom antifašizma, krivo shvaćene pomirbe ili čak opravdanja osvete.

Totalitarizmi su pogubni i zato što zasijecaju društvo duboko, najdublje. Otvaraju rane koje ne zacjeljuju desetljećima. Totalitarizmi su rastakali obitelji iznutra, porobljavali pojedinca, zaposjedali institucije, ubijali kulturu. Ulazili su u sve pore društva, a njihov otrovni zadah nažalost osjećamo i do dana današnjeg.

Zato na ovom mjestu jasno osuđujem nenarodne totalitarne režime, komunistički i ustaški, njihove zločine nad civilima, logore, zatvore, pljačku imovine, represiju nad mišlju i riječju te jednopartijsku strahovladu. Zato na ovom mjestu jasno osuđujem velikosrpski totalitarizam i njegovu agresiju na Hrvatsku, totalitarni čin koji je ostavio najsvježije rane na hrvatskom tkivu. Zato mi moja dužnost prema hrvatskoj državi i hrvatskom društvu nalaže danas reći ‘Nikad više’“.

(Vidi: http://hr.n1info.com/Vijesti/a428162/Predsjednica-Osudjujem-velikosrpski-totalitarizam-i-agresiju-na-hrvatski-narod.html; istaknuo: Z.P.: stranica posjećena 23.8.2019.)

Nisam obožavatelj predsjednice i ona nije moj favorit na izborima, ali pitam sve one koji ovo pročitaju:

Može li biti jasnije?

Što je još predsjednica trebala reći?

Zašto su i ove njezine riječi od mnogih dežurnih „Velikih Hrvata“ dočekane s porugom i podsmijehom – do te mjere da neki iz svega izvlače zaključak kako predsjednica, eto „pegla imidž“ (nakon onih propagandnih balona puštenih prije par dana u javnost vezano za zahtjev Vučića da ne spominje velikosrpsku agresiju)?

Do koje se mjere može biti zlurad i gdje je tomu kraj?

Je li nama na domoljubnom spektru nužno trpjeti teror manjine koju ne vodi ništa drugo osim vlastitih fikcija i frustracija?

Misli li tko među tim „Velikim Hrvatima“ da bi bio bolji predsjednik?

Ako misli, široko mu polje – ima se pravo kandidirati i to je mnogo poštenije nego zasjesti u busiju i napadati sve oko sebe, ma što rekli i poduzeli.

I još nešto važno: kapa dolje svim braniteljima Hrvatske, pod kojim god da su se oznakama borili, čast, pijetet i pokoj dušama poginulih, priznanje invalidima, veteranima, ratnicima, gdje god i u kojim god da su postrojbama bili, čast i priznanje stradalnicima i članovima njihovih obitelji, ali NISU HOS I PARAGA STVORILI HRVATSKU!

Republiku Hrvatsku stvorio je hrvatski narod predvođen dr. Franjom Tuđmanom, ali jednako tako i svi njezini građani koji su se za nju borili ili joj bili lojalni. A borili su pored nas Hrvata iz Hrvatske i pripadnici svih manjina, pa i strani dragovoljci, naša dijaspora, naša braća po krvi i oružju iz Herceg Bosne.

Dosta je nametanja lažnih teza i izvrtanja istine. I skrivanja iz onih koji su dali svoje živote za Hrvatsku iz ideala.

Mržnja, isključivost i širenje zle krvi ništa dobro donijeti ne mogu.

Je li to tako teško razumjeti?

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Kolinda Grabar-Kitarović: Osuđujem velikosrpski totalitarizam i agresiju na hrvatski narod

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ustaška zastava ispred Sabora i Vlade

Objavljeno

na

Objavio

Slobodna Dalmacija donosi vijest da se u Splitu pojavila ustaška zastava: ”Na zapadnoj ogradi dječjeg igrališta u inače mirnoj splitskoj Osječkoj ulici nepoznata je osoba objesila zastavu, koja je zbog prvog bijelog polja na šahovnici protivna Zakonu o zastavi RH. Zastava u narodu poznata kao ustaška trobojnica, na ogradi je osvanula u ranim nedjeljnim satima. Kako je dan odmicao ‘preseljavala’ se iz manje vidljivog dijela, onog prekrivenog grmljem, na ogradnu žicu direktno isturenu pogledu prolaznika i vozača.” Vijest je objektivno suluda, ali je za hrvatske prilike uobičajena. Hrvatski grb s prvim bijelim poljem nalazi se na krovu crkve sv. Marka u neposrednoj blizini Hrvatskog sabora i zgrade Hrvatske vlade i, naravno, tamo je postavljen puno prije nego je osnovan ustaški pokret. Dakle, po novinarki Slobodne Dalmacije, ustaški je zastava i ispred Sabora i Vlade.

Usađivanje osjećaja krivnje

No, razumni argumenti protiv onih koji poistovjećuju hrvatstvo i ustaštvo ionako ne vrijede. Dok je takav diskurs prevladavao samo u Srbiji, odmahivali smo rukom i govorili kako je to njihov problem. Kada se takav način govora preselio u hrvatske mainstream medije, vrag je odnio šalu. Došlo je do toga da jedna od inačica hrvatskog povijesnog grba odjednom postane proskribirana. Nije stvar u grbu ili, recimo, u pozdravu ZDS, nego se radi o tomu da se običnom Hrvatu usadi osjećaj krivnje, da se narodu podrežu krila i onemogući ga se da razvije vlastite potencijale. Samo potuljena Hrvatska odgovara upravljačima iz sjene, domaćim i stranim, a nikako Hrvatska uspravna i spremna za izazove budućnosti i samosvjestan odnos prema prošlosti.

Jedan od onih koji su svojim djelovanjem doprinijeli tomu da se Hrvatska iz teških no poletnih devedesetih strovali u sadašnje stanje apatije, beznađa, pa i samomržnje jest i poznati novinar Denis Kuljiš. Ovih dana Kuljiš je umro i ne bi bilo prikladno analizirati taj aspekt njegova novinarskog djelovanja, no konstataciju da je iskazivao neskrivenu averziju prema Tuđmanovoj Hrvatskoj vjerojatno bi i sam potpisao kada bi bio živ. Istini za volju, posljednjih je godina Kuljiš znao iznijeti i po koju razložnu misao o hrvatskoj stvarnosti, a averzije prema Hrvatskoj kao takvoj sve manje je bilo u njegovim tekstovima. Bilo kako bilo, ne želim ovdje toliko govoriti o Kuljišu koliko o reakciji Romana Bolkovića na vijest o njegovoj smrti.

Nismo normalno društvo

Žaleći zbog gubitka, Bolković, između ostaloga, kaže i sljedeće: ”On je bio veći od ove sredine, jer su takvi sve samo ne osrednji: on nikada ne bi javno upitao kako je moguće da Denis Kuljiš u Hrvatskoj nema gdje publicirati?” U nastavku Bolković tvrdi da je bilo upravo tako, to jest da Kuljiš nije imao gdje pisati. Ne znam je li to točno, no znam da

Kuljiš tijekom duge novinarske karijere pisao u gotovo svim važnijim hrvatskim tiskovinama, a bio je i urednik u dosta njih. Također je bio često pozivan u televizijske emisije, osobito na javnu televiziju. U posljednje vrijeme, koliko znam, pisao je za jedan od domaćih portala, objavljivao knjige, vodio svoj portal Žurnalist… Dakle, ne može se reći da nije bio prisutan u javnosti.

S druge strane izgleda da je za Bolkovića, ali i za našu javnost sasvim normalno da je, recimo, u svom radu grubo onemogućen novinar Marko Jurič ili da već godinama nema gdje pisati Zoran Vukman, sjajan intelektualac i jedan od najboljih publicista kršćanske inspiracije u Hrvatskoj. Za njih kao da vrijede neka druga mjerila jer oni su, Bože moj, desničari. Vlast, koju medijski reketari postojano i potpuno bezrazložno optužuju za nacionalizam, poslušno daje prostor i puni džepove tipovima poput Frljića, Tomića, Dežulovića, Pavičića, Ivančića i sličnih, dok za Juriča, Vukmana, Čelana, Dujmovića i druge s druge strane političkog spektra nema sluha. Od takve vlasti ne možemo i ne trebamo ništa očekivati, no možemo i trebamo zahtijevati! Jer ovo je još uvijek Hrvatska. Osobito žalosti nedostatak samosvijesti i solidarnosti među publicistima i piscima s te strane političkog spektra.

Samo u takvim uvjetima Kuljiš može biti veliki novinar, a Vukman marginalac. Da smo normalno društvo, bili bi barem podjednako uvažavani. No nismo normalno društvo, ali morat ćemo to uskoro postati ili će nam i grb s prvim crvenim poljem proglasiti ustaškim.

Damir Pešorda
Hrvatski tjednik/HrvatskoNebo.com

Braniteljske udruge: Nećemo dopustiti da se hrvatski grb zbog različite boje prvog polja sotonizira

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari