Connect with us

Kolumne

Nino Raspudić: Ni sukob interesa nije što je nekad bio

Published

on

Nino Raspudić
Foto: Vigilare

Ovoga tjedna Povjerenstvo za sukob interesa većinom glasova odlučilo je kako su aktualni ministar financija Zdravko Marić i bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić zbog načina na koji su sudjelovali u rješavanju krize u koncernu Agrokor povrijedili odredbe Zakona o sprječavanju sukoba interesa.

Oboje su kršili peti članak koji propisuje načela kojih se dužnosnik obavezan pridržavati kako bi sačuvao svoju vjerodostojnost, političku odgovornost i javnost u djelovanju.

Iako za to kršenje nije propisana novčana kazna, politička odgovornost je jasna i nakon ovoga bi u polu zreloj demokraciji Marić bio smijenjen, a u zreloj bi zbog Borga pala i vlada.

Zdravko Marić, naše čudo od djeteta, za kojeg su oligarhijski mediji uvjeravali javnost kako nitko osim njega u Hrvatskoj ne zna sastaviti proračun, financijski stručnjak kojem je jedini posao u privatnom sektoru bilo mjesto izvršnog direktora u Agrokoru, a ispada da je bio tako stručan i upućen da nije imao pojma da je koncern pred krahom, prema Povjerenstvu za sukob interesa nije smio sudjelovati na sastancima s predstavnicima Agrokora, kao i na sastancima radne skupine za izradu Lex Agrokor, čime je “propustio zaštititi vlastitu vjerodostojnost u obnašanju javne dužnosti”.

Zbog svojih prethodnih veza s Agrokorom, bio je dužan izuzeti se s tih sastanaka. Nakon što je u javnost izašao iskaz Martine Dalić USKOK-u, doznalo se kako Marić nije govorio istinu o broju sastanaka na kojima je bio i o svojoj ulozi u njima, piše Nino Raspudić / Večernji list

Martina Dalić se po odluci Povjerenstva ogriješila o načelo javnosti u radu javnih dužnosnika, o načelo odgovornog postupanja u obavljanju dužnosti te o načelo vjerodostojnosti u obnašanju javne dužnosti. Andrej Plenković izjavio je: “Od modernih političara očekuju se najviši standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta, što je preduvjet za kredibilno političko djelovanje”.

Dodao je kako je na stranci da analizira političke konotacije trenutne situacije i zaključio: “Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana” upozorivši da bi okolnosti, koje bi makar u tragovima, mogle podsjećati na događaje s HDZ-om od prije par godina, sigurno bile štetne i reflektirale se na buduće izbore.

Nemojte biti naivni, ovo je Plenković stvarno izjavio, ali prije dvije i pol godine u Lisinskom kada je povjerenstvo o sukobu interesa odlučivalo o Tomislavu Karamarku u svibnju 2016. godine.

Karamarko je podnio ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Oreškovićeve vlade nakon odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa da je zbog iznošenja stavova i prijedloga kojima se zalagao za povlačenje Hrvatske iz arbitraže koja se vodi između RH i MOL-a bio u sukobu interesa jer su na njega mogli utjecati osobni i privatni odnosi sa savjetnikom MOL-a Josipom Petrovićem koji je imao poslovni odnos s Karamarkovom suprugom Anom Šarić.

Propust se sastojao u tome što Karamarko nije jasno dao do znanja da je prije stupanja na dužnost u vladi bio u poslovnim odnosima s Petrovićem. Zbog toga je pala vlada, dogodila se promjena na čelu HDZ-a i počelo je razdoblje plenkizma.
Karamarkov sukob interesa danas se čini kao kamilica u usporedbi s Marićem i Dalić u aferi Agrokor-Borg.

Ne smatram, poput nekih, kako bi se trebali ispričati Karamarku i pristati time na srozavanje kriterija u politici – dobro je i časno od njega što je tada odstupio, jednako bi trebali učiniti i Plenković i njegova svita danas. Ali, naravno, neće.

Plenković, koji je prije dvije godine bio silno osjetljiv na sukob interesa i ugrožavanje imidža vlade i stranke danas odluku Povjerenstva za sukob interesa koje je utvrdilo kako su Marić i Dalić u sukobu interesa komentira tezom kako ni Zdravku Mariću ni Martini Dalić nije utvrđen sukob interesa: “Vrlo jasno, Povjerenstvo se nije bavilo konceptom sukoba interesa, niti je on utvrđen kod ministra financija ni kod bivše potpredsjednice vlade. Koliko mi je poznato, Povjerenstvo se bavilo načelima djelovanja”.

Ako premijer Plenković kaže da nema sukoba interesa, onda nema, bez obzira na to što Povjerenstvo koje je nadležno za to kaže drugačije.
 Kao u starom vicu o totalitarnim ulizicama: Vidi, majku im, mrtve a lete, korak dalje od vođe otišao je ministar Lovre Kuščević: “Ne da nema političke odgovornosti, nego nema ni natruha političke odgovornosti. Povjerenstvo je jasno reklo da nema sukoba interesa, DORH je jasno rekao da nema kaznenoga djela”, izjavio je Kuščević i dodao: “To što je reklo Povjerenstvo nije Sveto pismo.

Čuli smo da će se Marić žaliti na odluku Povjerenstva.” Radi se o starom titoističkom poimanje pravne države u skladu Brozovom maksimom – “ne treba se držati zakona kao pijan plota”.
 Ako je veliki vođa rekao da nema, onda nema. Ako on kaže da nije penal, onda nema veze što je dosudio sudac i kako je susret registriran, penala nije bilo.

Ako Plenković kaže da smo u finalu mi pobijedili Francuze 4-2, a ne oni nas, onda je to tako, pa možemo smatrati da smo prvaci svijeta u nogometu. Štoviše, ako Kralj Sunce kaže da smo prvaci svijeta u košarci, i to smo. Pa i da je Kuščević pobijedio Joshuu tehničkim nokautom u prvoj rundi.

Dakle, ni sukob interesa nije više što je nekad bio. U dvije godine došlo je do dodatne devalvacije institucija, običaja, obraza, nekad bi se političari u ovakvoj situaciji, ako ne sramili, barem kalkulirali oko saniranja političke štete koju bi mogli imati u budućnosti, no sada se razmišlja, trguje i politički opstaje od danas do sutra.
O tome najbolje svjedoči otvaranje sezone lova na tri ruke u zagrebačkoj gradskoj skupštini koje će osigurati opstanak većine Bandić-HDZ nakon što su iz vladajuće koalicije u gradu izašli Neovisni za Hrvatsku.

Ako se tri nova prebjega čudotvorno pojave, kako će to opravdati? Brigom za stabilnost grada? Ili kao HNS svoju prevaru birača i koalicijskog partnera koji ih je dovukao u Saboru, brigom za obrazovanje, kulturu, ptice selice, mahovinu, germknedle? Ili nikako, kao HDZ svojim biračima prepuštanje obrazovanja minornom HNS-u ili Istanbulsku i Marakeš?

Zašto bi u vrijeme takvih običaja onda ministar Marić dao ostavku? Da HDZ sačuva ugled pred svojim biračima? To danas zvuči kako urnebesno šaljiv odgovor.
Paradoksalno, od zadnjih događanja u zemlji, za smjer kojim će ići ćatolički HDZ važniji su sutrašnji izbori za novog čelnika njemačkog CDU-a.

Ako Merkel ne naslijedi njen politički klon Annegret Kramp-Karrenbauer već pobijedi znatno desniji Friedrich Mertz, što ne bi bilo neočekivano, naši plenkisti bi preko noći mogli postati velike konzerve.

Pa ne bi čudilo da već dogodine Jandroković i Kuščević počnu optuživati Željku Markić da je ultralijeva, Soroš-globalistička pobornica rodne ideologije i razaračica tradicionalnih vrijednosti.
 Ne bi to bio ništa veći obrat od onoga Plenkovića II. u prosincu 2018. u odnosu na Plenkovića I. iz svibnja 2016.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Nino Raspudić: Marakeški sporazum je vrlo problematičan dokument, Hrvatska ga ne bi trebala potpisati!

 

 

 

Nino Raspudić – Migranti pred vratima: test humanosti ili gluposti?

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari