Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Njuška li to svizac Phill vjetrove promjena

Objavljeno

na

U ova globalno nesigurna, konfuzna i prevrtljiva vremena, u kojima se događa da se pokvare novi njemački automobili i zakasne japanski vlakovi, lijepo je znati da još uvijek postoje neke čvrste točke i orijentiri u koje čovjek može biti apsolutno siguran.

Jedan od njih je štakorski politički refleks Gordana Jandrokovića da iskoči s broda koji tone i ukrca se na novi. Prije točno godinu dana, kad je Plenković brodio kroz prvu krizu nakon razvrgavanja koalicije s Mostom pisao sam: “Umjesto praćenja svakog Stierova zareza, oni koji žele prvi naslutiti kakva će biti budućnost Plenkovića na čelu HDZ-a, imaju puno sigurniju, višestruko provjerenu metodu, a to je – gledaj što radi Jandroković.

Kao svizac Phill koji predviđa vrijeme, Jandroković čudesno predosjeća unutarhadezeovske vjetrove i opstaje od Sanadera, Kosor, Karamarka do Plenkovića. Stoga, ako se kod njega primijeti i minimalno odmicanje od Plenkovića, možete se kladiti u večeru da je ovaj gotov.” Zahvaljujući iskustvu koje nam omogućuje da u sadašnjosti lako uočimo ono što smo već više puta vidjeli u prošlosti, a koje sam tada uobličio i u “Njonjin zakon”, u nedjelju 13. svibnja mogao sam s apsolutnom sigurnošću zaključiti kako je Martina Dalić već bivša.

Dok je Plenković javno još čvrsto stajao iza svoje potpredsjednice Vlade, Jandroković je na novinarski upitno o aferi Hotmail izjavio kako nije stigao zbog obveza pročitati sve mailove, ali: “Ono što sam vidio moglo se izbjeći. U jednom dijelu sadržaj mi se ne dopada, način na koji su se sudionici te grupe dopisivali nije stil u kojem bih volio sudjelovati”. Iz navedenog je svatko tko je imalo pratio noviju hrvatsku političku povijest, mogao lako zaključiti kako je Martina Dalić politički već mrtva, pokopana i opjevana.

No stvar ide dalje. Kompromitirajući mailovi cure iz dana u dan. Najnoviji potvrđuju kako se premijer Plenković tijekom procesa “borgijanja” najmanje tri puta sastao s ekipom s Dalićkine mailing liste. Kulerski ga u mailovima nazivaju “PM” (Prime minister).

Od jučerašnje objave tih mailova čini se da smo u fazi zime kada svizac Phill već vrti glavicom i njuška vjetrove promjena. Dan ranije sam u jednom tv-intervjuu izjavio kako je Plenković politički već mrtav samo mu to još nitko nije rekao. No sve je to još neslužbeno dok naš svizac Phill ne potvrdi smrt prvim minimalnim znakom distanciranja od PM-a. Oni koji PM-u i njegovima rade o glavi i u posjedu su kompromitirajućeg materijala sada ih lagano meze. Malo po malo. Piju im krv na slamku, ali nije riječ samo o sadizmu već i o taktici.

Nisu sav materijal pustili odjednom, već epizodu po epizodu, čime ih navlače da se, pokušavajući se vaditi poput kockara iz poslovice, dodatno kompromitiraju i ukapaju. Pustili su prvi dio, ekipa se nakon toga naivno vadila, a onda su ih sljedećim paketom mailova efektno demantirali, a potom prešli na sljedeći nastavak.

PM-ov PR, kojeg je vodio KM, sad se već potpuno raspao. U Otvoreno šalju viteza Reinera naoružanog šalabahterom. Čak ih ni dežurni čistači i čistačice iz vječnih vladinih biltena više ne pokušavaju oprati, već su i oni naćulili uši čekajući s koje će strane sada zapuhati.

O panici govori i to da se aktiviraju i posljednji saborski spavači. SDP-ov zastupnik Zdravko Ronko istupio je prekjučer iz stranke teško optužujući Davora Bernardića.

Istaknuo je kako nema namjeru vratiti svoj mandat jer ga je on osvojio i dodao: “Ako se bude glasalo o povjerenju Vladi, stat ću na Plenkovićevu stranu. Ne iz ljubavi prema HDZ-u, nego zato da Davor Bernardić ne bi proveo svoj plan o velikoj koaliciji sa svojim poslušnicima”. Dakle, Ronko bi kao izvorni SDP-ovac ušao u privatnu veliku koaliciju s Plenkovićem, a sve kako bi u istom tom poslu spriječio Bernardića. Možda bi najbolje bilo da Plenković formalizira svoje čelništvo nad koalicijom koju je okupio.

PM-ova većina izgleda poput Frankensteina kojeg sačinjavaju Pupovčeva glava, Radinova frizura, Sauchin lijevi i Kosorov desni obraz, Bandićeve noge, Glavaševa desna ruka i lijeva ruka Ivana Vrdoljaka te, na koncu želudac HDZ-ovih “demokršćana” koji su poslušno glasovali za Istanbulsku konvenciju. Ako ih podrži Ronko, kao zadnja pridošlica, on bi u došao kao neka metaforička zakrpa na stražnjem dijelu tog čudnovatog bića. Eto družbe koju bi bilo šteta ne okupiti u jednu stranku pod Plenkovićevim vodstvom.

I takva ima tek malo više od 40 posto glasova ljudi koji su izašli na prošle parlamentarne izbore.

HDZ-ovo drugo oko u glavi, Milorad Pupovac, na zahtjev oporbe za raspuštanjem Sabora poručuje: “Ako želite izbore, dat ćemo vam izbore, pa da vidimo što ćete napraviti, kakvu ćete vladu sastaviti, i kakve politike voditi, i s kim ćete formirati vladu.”

On će “dati izbore”!? Pupovac je hodajuća reklama za referendum za promjenu izbornog zakona, kojeg, unatoč tobože teškoj političkoj borbi koju vode, jednako opstruiraju i HDZ i SDP.

Vrhunac nasilnog gušenja referenduma dosegnut je u Rijeci, gdje Vojko Obersnel izgleda objedinjuje i zakonodavnu i izvršnu i sudbenu vlast, kao neka vrsta crvenog D’Annunzija, pa bahato brani građanima koristiti svoja ustavom zajamčena prava. Takva nervoza nije slučajna jer tiha voda referenduma koja se odvija u pozadini afere Hotmail mogla bi konačno podrovati oligarhijski brijeg i omogućiti Hrvatskoj da dugoročno politički prodiše.

Kako novi mailovi cure i afera se razmahuje PM-u je sve upitniji i eventualni briselski nastavak karijere. Plenkovićevi najljući protivnici, od Milanovića koji ga je prvi nazvao “briselskim ćatom” pa nadalje, često mu spočitavaju kako mu je politička karijera u Hrvatskoj samo odskočna daska za buduću briselsku i kako ga ustvari budućnost Hrvatske i Hrvata uopće ne zanimaju.

Sve da tome i jeste tako, ta “odskočna daska” mu sada lako može zakovati buduću karijeru. Nije isto je li izgubio vlast u Hrvatskoj jer u tom konzervativnom, zatucanom narodu nije uspio provesti kulturnu revoluciju po mjeri briselske oligarhije, ili je pao zbog korupcijskog skandala u kojem se muljalo na uvredljivo plitak i naivan način.

Tko bi u ozbiljnoj europskoj instituciji dao povjerenje osobi čija je vlada u vlastitoj zemlji zaglibila zbog ovakve afere? No za definitivan sud treba ipak pričekati vrijeme, koje je, kako kaže Machiavelli, “otac istine”. U svakom slučaju ono radi protiv PM-a i ekipe Borg.

Nino Raspudić / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

IMA NEŠTO VRJEDNIJE OD ZLATA, A TO STE VI, VATRENI!

Objavljeno

na

Objavio

Hvala Vam što ste nas učinili beskrajno sretnima i ponosnima. Hvala što ste nas na najbolji način podsjetili što sve možemo kad smo zajedno, kad smo jedna duša, jedno tijelo, jedno srce… i to je nešto najdracocjenije što ste nam mogli dati! Vrednije je to od svakog zlata, trofeja i titula, od svih slavoluka i pohvala!

Hrvatska danas zahvaljuje Bogu na tom daru i uz suze radosnice slavi Vaš uspon u sam vrh svjetskog nogometa.

Uz Božiju pomoć, učinili ste čudo i to ne samo na travnjaku: ujedinili ste Hrvatsku i sve naše ljude diljem svijeta i pobrali simpatije širom zemljine kugle.

Gledali smo ovih dana kako i oni koji do jučer nisu ni znali gdje se na zemljopisnoj karti nalazi Hrvatska pjevaju naše pjesme, nose naše zastave i dresove s crveno-bijelim kvadratićima i kliču Hrvatskoj. Zar i to nije dokaz Vaše veličine koja prelazi granice običnog sportskog nadmetanja? Rijetko je kad u svojoj povijesti naša zemlja izazvala toliko pozornosti i dobila toliko pohvala od vodećih državnika svijeta, uglednih javnih osoba, najznačajnijih i najvećih medijskih kuća i bila tako uvažavana i poštivana – i sve to zahvaljujući Vama i jednako dostojastvenoj publici koja Vas je pratila prostranstvima velike i ponosne Rusije, iz bitke u bitku, sve do same završnice u Moskvi.

Žrtva navijača koji su ne žaleći truda, vremena i novca po svaku cijenu željeli biti što bliže Vama također izaziva divljenje. Oni su bili ta spona između Vas i naroda kojemu ste priuštili nezaboravne trenutke.

Ovaj naraštaj će to pamtiti s ponosom.

I na žalost svih onih koji su (možda) i priželjkivali da im se pruži razlog kako bi se obrušili na hrvatske „nacionaliste“ i „desničare“, sve je prošlo u Božijem miru i redu.

Dokazali smo tko smo i što smo. I to je konačno vidio svijet.

Kad se milijuni ljudi širom svijeta tjednima okupljaju i slave sportske uspjehe svoje nacionalne vrste, a pri tomu nema ni jednog jedinog incidenta, onda je to najbolji dokaz kulture, zrelosti i civiliziranosti naroda koji voli svoje, ali isto tako poštiva tuđe.

Odnos ruskih domaćina prema nama bio je više nego korektan, čak sjajan i nije se promijenio čak ni nakon što smo ih eliminirali iz daljnjeg natjecanja. Rusi su se pokazali kao gostoljubiv i pristojan narod i zaslužuju sve pohvale.

I na kraju, kako ne spomenuti poseban značaj i dimenziju onoga što ste napravili, a tiče se buđenja tog osjećaja ponosa i optimizma u cijelom hrvatskom narodu – od Domovine do Herceg Bosne i dijaspore?

Znamo i svjesni smo svega što se kod nas u Hrvatskoj događa. Osim teškoća s kojima se srećemo, svjedoci smo, nažalost i radikalnih tendencija širenja pesimizma, pa i neke vrste destrukcije kojoj je cilj svima nama zagorčati život, oblatiti zemlju u kojoj živimo i dokazati kako smo nesposobni stvoriti sebi bolju budućnost. Sredstva se ne biraju – od grubog i primitivnog vrijeđanja svakog nacionalnog osjećaja, do ataka na naš identitet, svjetonazor, sustav vrijednosti i Katoličku crkvu. Udara se na same temelje naše opstojnosti, a sve to pod egidom „progresa“ i „napretka“, u ime „ljudskih prava“ i nekog tobožnjeg „suvremenog pogleda na svijet“.

A tko to čini?

Oni čije su metode sve samo ne demokratske.

Nismo li gotovo do jučer svjedočili opskurnim, monstruoznim i podlim napadajima na našeg ZLATNOG MOMKA Luku Modrića, kapetana reprezentacije i danas NAJBOLJEG NOGOMETAŠA NA SVIJETU (dobitnika Zlatne lopte na upravo završenom nogometnom SP)? Na društvenim mrežama kružile su fotografije kartonskih modela s njegovim likom, sa skalpelom pod bradom ili omotanim užetom oko vrata. Izravni poziv na linč, ubojstvo – poziv na zločin, zar ne? Patološki bolesnici koji to čine, uživaju, nažalost, neskrivene simpatije mnogih ljevičarskih, neoliberalnih i anarhističkih skupina, stranaka i udruga, pa i uvaženih persona iz ovog miljea koji o tomu šute kao ribe, kao da se ne događa – ali zato uredno tragaju za svakom kapom „nalik ustaškoj“ ne bi li „dokazali“ kako su Hrvati „fašisti“ i „nacisti“.

I taj momak, taj ZLATNI dečko Luka Modrić, koji je sve u životu stekao vlastitim znojem probijajući se krvavo, mukotrpno i uz golema odricanja do ovoga što danas jeste, odgovorio je svima u svom stilu: POSTAO JE NAJBOLJI u onome što radi i za promociju naše Hrvatske učinio neusporedivo više nego svi „drveni filozofi“ koji za debele novce prodaju maglu ovom narodu. I Dejan Lovren je bio na meti sa sličnim motivima, a danas je nogometna veličina kojoj se klanja svijet.

Prema izborniku Zlatku Daliću vladala je (najblaže rečeno) skepsa ili neka vrsta podozrivosti. I njegov je odgovor bio više nego rječit: uvrstio se među najbolje izbornike na svijetu i dečke za koje je rijetko tko vjerovao da mogu dalje od prolaska skupine, doveo nadomak tronu – učinio ih viceprvacima svijeta.

I još nešto: Zlatko Dalić pokazao je kako posjeduje izuzetne kvalitete kao stručnjak, ali i kao čovjek. I mnogima koji su već zaboravili što znače poštenje, čast, moral i poniznost, očitao je lekciju IZ LJUDSKOSTI.

Bog sve vidi i sve zna. I on učini da prije ili kasnije sve dođe na svoje.

Zato se nitko od njih – od našeg zlatnog izbornika do svakoga od 22 zlatna momka – ne odriče Boga.

To su hrvatski vitezovi lišeni svakog samoljublja, oholosti, egoizma i bahatosti. Oni su naš istinski ponos i od njih nacija itekako ima što naučiti.

Nadajmo se da će ljubav koja nas je ujedinila potrajati i da ćemo je njegovati. Zbog naše djece i njihove budućnosti.

A oni kojima to smeta, nek slobodno pate!

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

‘Srušili smo snove svima’

Objavljeno

na

Objavio

9gag stranica koju prati 40 milijuna ljudi piše sve pohvalno

Pobjeda hrvatskih nogometaša na SP u Rusiji, da dobro ste pročitali pobjeda jer ono što su oni napravili pobjeda je jednog malog ponosnog naroda iz najljepše države na svijetu. To srebro zlatnog sjaja, to zajedništvo i nacionalni naboj.

Bili su okidač da se jave i prospu svoju žuč oni koji predstavljaju talog društva te male ponosne države, iako oni, samo oni misle da su oni intelektualna i moralna elita te države ili možda neke druge.

Lijepo je ovih dana bilo biti ponosni pripadnik jednog veličanstvenog naroda i stih “Srušili smo snove svima” ima svoje potpuno značenje. Lijepo je bilo gledati narod kome pripadaš cijelim svojim bićem kako se veseli i diže na pijedestal pobjede svoje junake, ali bilo je lijepo čitati sve svjetske medije kako i oni slave jedan mali hrabri, ponosni narod i njihove idole kako ruše snove velikim ali i snove onoj benignoj, otrovnoj manjini u svojoj državi.

Možda zvuči pretendenciozno izjednačavati naše ruske junake s herojima Domovinskog rata ali ja osobno, a nadam se i velika većina Hrvata i svih onih kojima je stalo do svetog dresa, njih upravo tako gledam.

Gledam Luku, Dejana, Mandžu i sve druge kao ljude kojima je netko ukrao jedan dio njihovog života, ukrao im djetinjstvo i kako ih je život natjerao da sazrijevaju i bore se za svoju državu jer znaju da su i njihove sudbine utkane u nastajanje države za koju se toliko bore. Ne ovo nije patetika, ovo je surova istina. Svi oni su osobe koje su uspjele u životu, ostvarili su zavidne karijere, zaradili ogromne novce, krvavo su se borili i nitko im nije ništa nije poklonio. Sve to ostvarili su tamo gdje se rad i sve pozitivne vrijednosti mjere i vrjednuju na pravedniji način. Tamo gdje ne postoje povlaštene kaste koji mrze sve one koji za svoj rad moraju krvavo raditi odričući se svega onoga za čega se oni koji ih kritiziraju i omalovažavaju, izmišljaju pravno nebulozne optužnice i “virtualno” im odsijecaju glavu.

Nakon ovih prekrasnih, ponosnih mjesec dana, mjesec dana koji su ujedini domovinsku i iseljenu Hrvatsku, svima je jasno da se neke stvari u Hrvatskoj moraju promijeniti ako želimo dalje u bolje sutra. Za sreću tako malo treba, ali sreću treba i zaslužiti. Našu sreću treba nastaviti, ali nastaviti tako da se iz javnog, političkog, gospodarskog, pravosudnog, obrazovnog sistema, eliminiraju oni koji su kočničari hrvatskoj sreći i životu njenih građana. Hrvatsko društvo treba hitnu deratizaciji.

Hrvatskoj ne trebaju moralne i intelektualne veličine poput novinara koji se na račun novinarske akreditacije hrane za 15 kuna u saborskom restoranu, a svaki dan pljuju po onima koji su im to omogućili. Netrebaju im političke vertikale kojima je najveći uspjeh pokušaj da za svoju slavu na perfidan način “prodaju” komad svetog tla i koji smatraju da je držanje skala lopovu humano djelo, a najveći doseg im je znanje pravljenja krumpir salate.

Ne trebaju im političari koji se diče moralom, a imaju iza sebe pravomoćne presude za kriminal, kojim su se eto bavili kao nedozreli adolescenti u dobi od 28 godina. Ne trebaju nam oni koje država radi tri ruke u Saboru obilato nagrađuju da blate ono što je krvlju stečeno. Hrvatskoj treba lider, lider poput Zlatka Dalića.

Nazvao me noćas moj prijatelj iz Los Angelesa, profesor komunikologije sa UCLA i rekao:

Čestitam prijatelju, čestitam na nogometnoj reprezentaciji, na tvom ponosnom narodu i na tvojoj predsjednici. Tvoj narod i tvoja država ste globalni brend i nemojte dozvoliti da to prestanete biti. Rado bih se mijenjao za predsjednika države iako znaš da sam zakleti republikanac ali tvoja predsjednica postala je lider, lider svih onih koji u političare gledaju kao zlo. Ona je svojom neposrednošću, srčanošću i ljubavlju prema svojoj državi iskazanu kroz podršku reprezentaciji postala obrazac pozitivnog ponašanja lidera.

Ante Rašić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori