Pratite nas

Nino Raspudić: nove, autentične udruge grade demokraciju u Hrvatskoj

Objavljeno

na

S doc. dr. sc. Ninom Raspudićem poznatim hrvatskim talijanistom i komentatorom društvenih događanja, docentom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu razgovarali smo povodom izlaska njegove knjige kolumni “144 plus jedan kratki espresso”. Knjiga objedinjuje gotovo 150 Raspudićevih kolumni pisanih za Večernji list.

Narod: Vaše kolumne u Večernjem listu su iznimno popularne, ne samo kod konzervativne publike, nego i kod one ljevijih nagnuća. To se moglo primijetiti u burnim reakcijama koje su na neke vaše kolumne imale perjanice EPH svojevremeno Tomić, a aktualno i Dežulović. Što to u vašem pisanju izaziva takve reakcije?

nino_raspudicŽivimo u, barem nominalno, demokratskom društvu, u kojem svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje. Ja to činim i javno, i nastojim vlastita stajališta potkrijepiti i argumentima. Predugo je u našem društvu kulturnu hegemoniju ostvarivala uska skupina ljudi koji su djelovali i još uvijek nastoje djelovati kao „poklopac svakom loncu“. Takve iritira bilo kakvo mišljenje koje nije na liniji njihovog, donedavno medijski apsolutno dominantnog stajališta. Svjesni su da se stvari mijenjaju i to dijelom objašnjava nervozu tih reakcija i budnost kojom su stražarili nad svakom njima nepodobnom riječju, bilo da sam je izgovorio u pedesetoj minuti intervjua na lokalnom katoličkom radiju, što je navelo Antu Tomića da mi drži lekcije o tome kako bih se trebao ugledati na šačicu bosanskih franjevaca, poznatijih kao „daidže“ u službi bošnjačke politike, bilo kao kratki odgovor na predzadnje pitanju u velikom intervjuu Večernjem, što je izazvalo histeričnu Dežulovićevu reakciju u Oslobođenju, jer sam se ja usudio na pitanje da li sam na Svjetskom nogometnom prvenstvu navijao za BiH odgovoriti: Ne. Zahvalan sam im jer su mi dali povod da hrvatskoj javnosti objasnim neke fenomene, prije svega one vezane za potporu bošnjačkom nacionalizmu pod krinkom građanske opcije, koju im daje EPH-ovo kolumnističko jato.

Narod: Nedavno je izašla knjiga vaših kolumni “144 plus jedan kratki espresso”. To je puno kava. Kada sada pogledate unazad te tri godine komentara naših društvenih fenomena, što se bitno promijenilo?

Prvi „Kratki esperesso“ u Večernjem listu objavio sam prije više od pet godina, uz jednu pauzu, pišem tu kolumnu već tri godine. Kad pogledam unatrag, bitni novi momenti koji mogu dovesti do značajnih društvenih promjena dogodili su se svi prošle godine: Ulazak u EU, kojim je konačno završio mit kojem je bila podređena sva druga društvena dinamika, i nakon kojeg smo se konačno susreli s realnošću, zatim slučaj Perković, koji je brutalno razotkrio pravu anatomiju političke moći u Hrvatskoj i nužnost provođenja lustracije, te na koncu referendum o ustavnoj definiciji braka, kako prva pobjednička inicijativa „odozdo“ i dosada najjači udarac vladajućoj oligarhiji. Ta tri događaja bih izdvojio kao ključna i za političku dinamiku sljedećih godina.

Narod: Još uvijek ste jedno do rijetkih u medijima priznatih “konzervativnih” komentatora. I u Petom danu ste uglavnom usamljeni u svom “konzervativnom kutu“. Uz dužno poštovanje vama, budući da smo kako nam mediji to učestalo ponavljaju “konzervativna sredina” – gdje su drugi?

Ne promatram politički spektar spacijalno, u smislu da bi neka geometrijska sredina bila dobra, a sve mimo nje ekstremno. Stvar je znatno složenija. Ali se primjećuje tendencija u hrvatskoj medijski dominantne lijevo-liberalne opcije da sve što odudara od njihove linije prikažu kao nešto ekstremno, desno, zadrto, čime svoju poziciju lažno legitimiraju kao normalnu, prirodnu, razumnu. Ponavljam, živimo u nominalno demokratskom, pluralističkom društvu i svatko ima pravo artikulirati svoje vrijednosti koje nisu u sukobu s ustavno-pravnim poretkom. Naša politička scena je još neizdefinirana i često smo imali situacije kada je nominalno desna vlast gurala lijevo-liberalne vrijednosti kao u Sanaderovo vrijeme, ali i nominalno lijeve vlasti koje su, ekonomski i socijalno gledano, radile „desni“ posao kresanja radničkih prava. Kod nas se svakog političkog Jugoslavena automatski naziva ljevičarem i obratno. Pisao sam dosta o tome, čak i predložio nove kategorije za određivanje političke orijentacije u Hrvatskoj temeljene na tri dimenzije. Po tome bih ja bio HaTeS, politički Hrvat, skloniji tradicionalnim vrijednostima i socijalno osjetljiv. Kod nas desetljećima vlada JuPeK – mješavina Vladimira Bakarića, Eltona Johna i Donalda Trumpa. EPH i njihova ideologija je najbolji primjer.

Narod: Kad smo kod konzervativizma – etiketa “konzervativan” se lijepi na različite ljude i društvene pojave. Smatrate li se uopće konzervativnim i u kojem smislu?

Mogu se smatrati konzervativnim u smislu spoznaje da je civilizacija krhko dostignuće, da se kulturna baština i tradicija trebaju njegovati jer se inače vrlo brzo pada u barbarstvo. Da su ljudi slabi i skloni kvarenju, dakle da je zlo potencijalno i u čovjeku, a ne samo izvan njega, u sistemu, kapitalizmu, državi ili čemu sve ne. Da zakoni, običaji, pravila, institucije imaju svoje razloge nastanka i postojanja i da s njima ne treba olako eksperimentirati. Dakle da promjene treba vršiti postupno i uz razumno opravdanje. Ako je to konzervativizam, onda jesam.

Narod: Pokušaj vlade da spriječi izručenje Josipa Perkovića, komunističkog čelnika optuženog za političko ubojstvo Stjepana Đurekovića u Njemačkoj i Lex Perković obilježili su ulazak Hrvatske u EU. Pod prijetnjom istog su pokušane i Ustavne promjene. Otprilike godinu dana kasnije smo dobili čestitku povodom Dana državnosti u njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitung gdje nam je i jasno uspostavljena dijagnoza – hrvatskim društvom vladaju oni kojima nije u interesu obračunati s totalitarnom prošlošću jer su i sami dio nje. Je li danas moguća lustracija? Je li moguć napredak društva bez nje?

Do slučaja Perković smatrao sam da je lustracija potrebna kao simboličan čin osude totalitarnog režima i raskidanja s njegovim naslijeđem, u skladu i s dvije rezolucije europskog parlamenta. No nakon svega što je taj slučaj pokazao, a i nakon besramne reciklaže starih totalitarnih kadrova, poput gospodina Radmana na čelu nacionalne televizije, ili promoviranja likova poput Budimira Lončara, pokazuje se da lustracija nipošto nije samo simbolička, već itekako realna potreba.

Narod: Iako ste sada već veći dio svog života proveli u Hrvatskoj i ugradili u nju, rođeni ste Mostarac. Poznajete i pratite događaje u Bosni i Hercegovini. Čini se da se polako situacija u BiH kristalizira. Upozorenje unitaristima, ali i zahtjev za stvarnom ravnopravnošću sva tri naroda je konačno formulirao i Europski parlament. Ipak, postoje i oni koji rade protiv takvog rješenja. Gdje vidite razloge nadi da će Bosna i Hercegovina postati funkcionalna država triju ravnopravnih naroda, a gdje vidite prepreke i zamke takvom procesu?
Sve je manje nade da će BiH ikada postati samoodrživa, funkcionalne država tri ravnopravna naroda. Nažalost u kompromitaciji te mogućnosti aktivno je sudjelovala i međunarodna zajednica, prije svega američka administracija. Dayton je drastično promijenjen nizom nametnutih odluka od strane Visokog predstavnika i sve to dovelo je do situacije da je danas BiH podijeljena na dva entiteta, srpski koji je zacementiran, i bošnjački koji se naziva Federacija BiH, i u kojem brojniji narod uz asistiranje međunarodne zajednice malobrojnijem izabire političke predstavnike. Umjesto da je igrala na hrvatski faktor kao integrativni za BiH, međunarodna zajednica je išla na pojednostavljivanje situacije političkim eliminiranjem Hrvata pod krinkom potpore tobožnjoj građanskoj sarajevskoj politici. Rezultat je potpuno institucionalno razvaljena Federacija BiH, ojačana Republika Srpska, ekstremizirana bošnjačka javnost koja smatra da je prirodno da Hrvatima izabiru predstavnike i da je svaki pokušaj dogovora izdaja, frustrirane Hrvate koji su gurnuti u političko naručje Dodiku, jer drugog izbora nisu ni imali i u osnovi trijumf srpske politike u BiH jer se pokazuje da su bili u pravu i da tu od države tri ravnopravna naroda u ovakvom obliku nema ništa.

Narod: Napisali ste nedavno da se odnos Hrvatske države prema Hrvatima u BiH popravio. No koliko je jednostavno Hrvatima u BiH, koji su i Hrvatski državljani, ostvariti svoje osnovno pravo kao hrvatskih državljana – pravo glasa?

Odnos RH prema Hrvatima u BiH je danas neusporedivo bolji nego prije samo nekoliko godina. Nakon ponavljanja prljave igre s biranjem Željka Komšića bošnjačkim glasovima za „hrvatskog“ člana Predsjedništva BiH i zadnje naivčine u Hrvatskoj su progledale. Iako bi politička potpora Hrvatske trebala biti još konkretnija, ona ipak daje prve rezultate. U tom pogledu posebno je pohvalan rad hrvatskih europarlamentaraca Stiera i Picule, na liniji onoga što često ističem kao ideal, a to je da pitanje odnosa prema BiH i potpore Hrvatima u BiH ne smije više nikada biti stranačko i predizborno pitanje, već pitanje dugoročne nacionalne politike i širokog konsenzusa. U tom smislu i trgovanje oko prava glasovanja „dijaspore“ bi trebalo biti prevladano, najjednostavnije tako da im se omogući dopisno glasovanje kao u brojnim europskim zemljama.

Narod: Nevladine udruge, barem one medijski eksponirane kao građani “par excellence“, su u Bosni i Hercegovini su slično kao i u Hrvatskoj bliske ambasadama i određenim političkim strankama. I nažalost prečesto su sredstvo za ostvarivanje konkretnih političkih ciljeva, često ne u najboljem interesu naroda države u kojoj djeluju. Zašto se nije razvilo autentično civilno društvo? Koliko su Hrvati u BiH ali i Hrvatskoj svjesni važnosti civilnoga društva i potrebe da svoje interese ostvaruju i kroz takvo djelovanje?

Veliki problem i Hrvatske i BiH je što kroz sve ove godine nije razvijeno autentično civilno društvo, čije bi djelovanje primarno bilo u interesu građana, već je ono umjetno proizvedeno, financirano i usmjeravano izvana u svrhu modeliranja političke scene i društva. Zadnje postupanje udruga poput Gonga jasno pokazuje da se radi o guranju partikularne ideološke pozicije i interesa pod krinkom tobožnje borbe za opće dobro. O tome svjedoči i golema diskrepancija između vrijednosti koje zastupaju javno najviše financirane i medijski najzastupljenije nevladine udruge i vrijednosti koje dijeli golema većina stanovništva, što se pokazalo na referendumu. Situacija se srećom i po tom pitanju mijenja. Javljaju se nove udruge i inicijative i uvjeren sam da će to novo civilno društvo u budućnosti odigrati pozitivnu ulogu u razvoju hrvatske demokracije.

Narod.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

26 godina od stradanja Vukovara – Položeni vijenci na Memorijalnom groblju

Objavljeno

na

Objavio

U Vukovaru se obilježava 26. godišnjica stradanja toga grada u Domovinskom ratu i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara 1991.

U grad su stigli brojni hrvatski građani kako bi odali počast poginulima i ubijenima u agresiji bivše Jugoslavenske vojske i srpskih paravojnih postrojbi na taj grad. Među onima koji će s pokloniti žrtvi Vukovara, hrvatskih branitelja i civila tijekom Domovinskog rata cijeli je državni vrh predvođen predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović.

Sudionici Kolone sjećanja stigli su na Memorijalno groblje. Državna i druga izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće podno spomen obilježja na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru čime su odali počast žrtvi toga grada u Domovinskom ratu i obilježili 26. obljetnicu stradanja grada heroja. U spomen na branitelje i civile stradale u agresiji JNA i paravojnih postrojbi na Vukovar 1991. godine, zajednički vijenac položili su i svijeće zapalili predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

Počast stradalima polaganjem vijenca i paljenjem svijeće odala su i izaslanstva vukovarskih branitelja te grada Vukovara, a potom su vijence položila i svijeće zapalila i druga brojna izaslanstva među kojima i grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Milanom Bandićem te brojnih drugih hrvatskih gradova, županija te braniteljskih i stradalničkih udruga.

Molitvu za poginule i nestale molio je đakovački i osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić, dok misu zadušnicu na groblju predvodi požeški biskup Antun Škvorčević.

isječak HRT

Do Memorijalnog groblja državni vrh i ostali sudionici obilježavanja Dana sjećanja došli su u koloni sjećanja od vukovarske bolnice, u kojoj je bio održan prigodan komemorativni program pod nazivom “Vukovar – mjesto posebnog pijeteta”. Kolonu su predvodili branitelji Vukovara i članovi obitelji poginulih, ubijenih i nestalih branitelja, a slijedili su ih nositelji 186 zastava hrvatskih ratnih postrojbi te državni vrh. Brojni hodočasnici koji su u Vukovar došli iz svih krajeva Hrvatske i okolnih država bili su zaogrnuti hrvatskim zastavama i nosili su transparente s domoljubnim porukama.

Nakon polaganja vijenaca na groblju, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović vijenac će položiti i na mjestu masovne grobnice na Ovčari, a nakon mise, to će učiniti predsjednik Sabora Gordan Jandroković i Vlade Andrej Plenković.

facebook komentari

Nastavi čitati

Događaji

PENAVA ISPUNIO OBEĆANJE: HOS prvi put zajedno uz zastave brigada Domovinskog rata na čelu kolone

Objavljeno

na

Objavio

Slika koju vidite izuzetno je rijedak trenutak u HRT-ovom prijenosu kolone sjećanja u Vukovaru, kada se vidi zastava HOS.

Vukovar se nikada neće odreći branitelja i postrojbi koje su ga branile, tako ni HOS-a! U Koloni sjećanja vijorit će se njihova zastava, a sliku Jean-Michel Nicoliera s grbom HOS-a na njegovu ramenu čuvam ispred svog ureda – izjavio je u Bujici vukovarski gradonačelnik Ivan Penava i tako jasno stao uz postrojbu koja je pod pozdravom ‘Za dom spremni’ branila i Grad heroj.

Penava se u program Z1 i partnerskih televizija javio uživo iz Hrvatskog doma u Vukovaru tijekom ‘Večeri pijeteta’ koji svake godine organizira Nacionalni sindikat policije.

“Niti je ikada itko pomislio – niti će se dogoditi da se Vukovar odriče branitelja i svojih postrojbi. HOS-ova zastava uvijek u sklopu svih ratnih postrojbi, predvodi Kolonu sjećanja, tako će biti i u subotu, most u središtu Vukovara nosi ponosno ime HOS-ovca Jean-Michel Nicoliera, a ispred mog ureda stoji njegova slika s grbom HOS-a na njegovu ramenu. Ne možemo ih se odreći, to bi značilo da se odričemo Domovinskog rata! Ne pričam o konotacijama pozdrava ZDS u Drugom svjetskom ratu, što se tiče Domovinskog rata – tu je stvar čista. Sviđa mi se izjava u kojoj se reklo da ako je i bilo prljavštine na tom pozdravu, branitelji HOS-a isprali su je svojom krvlju,“ rekao je Penava izvjestitelju Bujice iz Vukovara Igoru Petroviću, dodavši da pri obilježavanju Dana sjećanja uvijek daje svoj maksimum i nema razloga da i ove godine ne bude tako.

“Pozivamo sve da nam se pridruže, a oni koji ne mogu, neka upale  lampion u svom domu. Želim svima sretan put prema Vukovaru i odlasku iz njega i da u miru i sa pijetetom mislimo na žrtve, da prođemo u koloni dostojanstveno i odamo im dužno poštovanje. Koliko god se neki trudili prikazati drugačije, mi smo jedinstveni, a sve će i ove subote biti korektno i ispravno. Krenule su razne inicijative – poput one da se odjednom ne pale lampioni diljem Hrvatske i da se umjesto toga donese hrana za gladne Vukovarce… Poručujem im: gladnih Vukovaraca nema, za to smo se pobrinuli, a lampione za heroje Domovinskog rata trebamo paliti dok je svijeta i vijeka,“ zaključio je Penava, bez dlake na jeziku u Bujici., piše Priznajem.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari