Connect with us

Intervju

Nino Raspudić – Pretjerana administracija služi za političko uhljebljivanje

Published

on

Nino Raspudić poznat je široj hrvatskoj javnosti kao novopečeni saborski zastupnik iz redova Mosta, notoran po svojim konzervativnim stavovima. Prije ulaska u aktivnu politiku nametnuo se privlačeći pozornost svojim javnim nastupima, kao jedan od prepoznatljivih društveno-političkih komentatora. Hrvatski je filozof, književnik, književni kritičar, prevoditelj, publicist, političar i politički analitičar iz Bosne i Hercegovine, a docent je na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, piše Glas Istre

– U Puli ste s obitelji. Nije vam prvi put. Bili ste često gost i na Sajmu knjiga. Kako vam je u Istri? Mnogi kažu da je Istra najnapredniji dio Hrvatske. Drugi kažu da nije dovoljno hrvatska. Kako to komentirate?

– Uvijek rado dolazim u Pulu. Ovaj sam put, kako vidite, u funkciji dadilje budući da su suprugu pozvali, u svojstvu predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova, na 3. Forum BPW AdrionNet čija je tema uspjeh žena poduzetnica u jadransko-jonskoj regiji. Kao Hrvatu porijeklom s jedne druge granice, dobrim dijelom izgrađenim na talijanskoj kulturi, svi istarski kulturni slojevi i elementi su mi jako bliski, tako da se tu osjećam kao doma. Ne priznajem podjelu na više ili manje hrvatske dijelove Hrvatske, jer ljepota Hrvatske i jeste u osebujnosti njezinih regija koje su prolazile različita povijesna iskustva, ali, Bogu hvala, sada su sve zajedno u demokratskom i hrvatskom okviru.

Dijelim sve obaveze sa suprugom

– Kako se snalazite s bebom? Dijelite li supruga i vi obiteljske obaveze?

– Jedan od stereotipa koji se ideološki guraju od strane ove naše pseudo-ljevice je slika konzervativnog muškarca koji ne dijeli obiteljske obaveze sa suprugom. Realna situacija je da danas dadiljam bebu u Puli, dok supruga radi. Prošlu srijedu u Saboru sam govorio u ime Kluba Mosta, povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a dan kasnije moja žena u Saboru obrađuje temu Vojnog učilišta. Dakle, vojnu, „mušku“ temu! Eto, u našoj obitelji je tako.

– Što mislite o porodiljnom dopustu za očeve?

– Potrebno je ostaviti tu mogućnost da se supružnici mogu uskladiti, ovisno o poslu koji rade. Svi bi muškarci trebali sudjelovati u obiteljskim obavezama i, ako je za obitelj to pogodnije, koristiti roditeljski dopust. Situacija oko koronakrize nam je, na neki način, olakšala usklađivanje radnih obaveza i roditeljstva. Nastava se, na fakultetima gdje radimo, provodila online, što s druge strane smatram lošim rješenjem, jer se, osim gubitka fizičkog, ljudskog kontakta između predavača i studenta, kao što je nedavno upozorio talijanski filozof Giorgio Agamben, gubi „universitas“ kao zajednica studenata. Umjesto da studiraju, odrastaju i formiraju se zajedno, razmjenjujući znanja i iskustva s kolegama, danas svatko studira iz svoje sobice. Nadam se da to neće dugo potrajati.

– Vašim javnim istupima odajete dojam intelektualne i moralne dosljednosti. Definitivno ste priznati intelektualac, a ne sumnjam ni da ste moralna osoba. No, krenuli ste se aktivno baviti politikom, koja vrlo često nije, uvjetno rečeno, ni intelektualna ni moralna? Kako ste se snašli u tome?

– Supruga i ja nismo ušli u politiku na tipičan način, penjanjem stranačkom hijerarhijom, kao što to većinom biva. Počeli smo se aktivno baviti politikom kao već izgrađeni ljudi i prepoznatljive javne osobe, donoseći u Most svoj simbolički kapital. Ušli smo na izborne liste sa strankom koja je tada bila ispod praga… Supruga i ja nismo ušli u politiku da bismo preko nje gradili ime i karijere, već je bilo obratno, kao realizirani ljudi ušli smo u političku igru jer nismo mogli više gledati što se čini i ostati postrani. Nismo stoga osuđeni na politiku i ako u jednom trenutku shvatimo da više nemamo što pridonijeti, bez problema ćemo se vratiti svojim dosadašnjim poslovima i životu.

– Vi ste, de fakto, spasili Most?

– S jedne strane se može činiti tako, ali s druge je strane već postojala Mostova struktura, bez koje ne bismo sami u tom trenutku mogli učiniti ništa. Okidač za aktiviranje je bio revolt prema odluci vladajućih da naguraju izbore ranije, usred korona-krize, očito kako bi smanjili izlaznost (jer njihova klijentela svakako glasa) što im je i uspjelo. Izborili smo sami svoje mandate, u Saboru ćemo čvrsto biti zajedno s Mostom, iako nismo članovi stranke. Ako nakon četiri godine budemo prosudili da nemamo više što dati u politici, nećemo imati nikakav problem s tim da se povučemo i vratimo svom „mirnodopskom“ životu i poslovima.

– Što mislite o vladajućima u Puli i Istri? Je li vječna vladavina IDS-a zdrava za demokraciju? Politička oporba je praktički nijema.

– Bit demokracije i pluralizma jest da se vlast povremeno mijenja. Vladajući moraju imati osjećaj da su zamjenjivi. IDS u Istri vlada već 30 godina. To je previše. Pa i sveci bi se nakon toliko vremena barem malo korumpirali i postali učmali nakon toliko godina na vlasti, bez provjetravanja.

– Kakav je stav Mosta o ukidanju općina, gradova, i kako vidite status Istre u tom kontekstu?

– Pretjerana administracija služi za političko uhljebljivanje, što je velik trošak za državu. Smatram da se ovlasti trebaju regulirati po načelu supsidijarnosti, da se sve odluke donose na najnižoj mogućoj razini. Ne radi se tu o centralizaciji. Na primjer, ovlasti županija ne bismo dizali na državnu razinu već spustili na općine, čiji bi se broj znatno smanjio pripajanjem manjih općina većima koje imaju administrativni kapacitet. Malo po malo, na taj način, ukinuli bi županije. U takvom scenariju županije više ne bi postojale kao administrativna kategorija, pa tako ne bi postojala ni Istarska županija. Bilo je Istre i prije ovakvog županijskog administrativnog okvira, sa svim pripadnim uhljebima, pa će je biti i nakon njega. Istra, sa svojim identitetom, ne može nestati kao takva. Ova golema županijska administracija nije stvorila Istru, pa Istra ni ne ovisi o njoj.

IZVOR: Glas Istre/Marcello Rosanda

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari