Pratite nas

Kolumne

Nino Raspudić: Tko o čemu, HNS o poštenju!

Objavljeno

na

Tko je prije samo nekoliko godina mogao i pomisliti da će se lakše, i uz puno više međusobnog povjerenja, dogovarati američki predsjednik i čelnik Sjeverne Koreje nego lideri zemalja Europske unije?

Ako prošlotjedno ležerno Trumpovo ušetavanje na teritorij Sjeverne Koreje u pratnji Kim Jong Una nije vrijedno Nobelove nagrade za mir, onda ne znam što jeste. Ustvari, znam. Obama ju je svojevremeno dobio bjanko, i prije nego što se moglo išta zaključiti kakav će mu biti predsjednički mandat.

U sjeni njegovog predsjednikovanja kasnije je izazvano nekoliko ratova, obojenih revolucija, trajno je destabiliziran sjever Afrike, Bliski Istok, Ukrajina je gurnuta u građanski rat i na koncu izgubila dio teritorija, a sve to bez ikakve koristi za Zapadni svijet.

S druge strane od globalnih medija ogađeni Trump, sada kada se već može podvlačiti crta pod njegov prvi mandat, ispada jedan od najvećih mirotvoraca posljednjih desetljeća.

Šetnja preko krvavo utvrđene granice koja od 1953. dijeli isti narod, iako je za sada samo simbolički čin, sigurno će doprinijeti relaksaciji odnosa na Korejskom poluotoku i probijanju mentalnih blokada Koreanaca koji su imali povijesnu nesreću da se nađu na sjecištu geostrateških silnica što mi itekako dobro razumijemo. Dok se tamo stanje relaksira usred Europe se zateže. Natezanja između čelnika zemalja EU, do jučer prividno savršeno skladnog okvira, podsjećaju na jugorepublike pred raspad.

Ruža Tomašić izjavila je s lica mjesta kako se u pregovorima oko izbora novih čelnika Unije igralo iza kulisa, doslovno “gore nego na pijaci”. Dok je trajala trgovina hrvatski premijer nije poput rumunjskog decidirano negirao da ga zanima EU karijera nego je pitijski zaobilazio izravan odgovor. Ali u novom miješanju karata Andreju Plenkoviću nije se posrećilo pa, umjesto da kormilari Europom, sada se bavi Lovrom Kuščevićem, piše Nino Raspudić / Večernji list

U Domovini, tko o čemu, HNS o poštenju. Strančica poznata po visokim moralnim standardima, i beskompromisnom nepristajanju na političke trgovine i nedajbože prevaru birača, to dakle svetačko društvo našlo se silno povrijeđeno aferama Lovre Kuščevića i tražilo je njegov odlazak iz Vlade jer bi im moglo okaljati svijetli obraz ostajanje u koaliciji s takvim tipom.

Istina, na izravno novinarsko pitanje hoće li izaći iz vladajuće koalicije ako Plenković ne smijeni bračkog čudotvorca, stidljivo su govorili da baš ne bi išli tako daleko… Onda je Lovro Kuščević rekao kako ne može državom drmati strančica od 2,5 posto, aludirajući očito na HNS, ali im je time čak i komplimentirao, jer u stvarnosti stoje upola slabije. Ali kako je strančica mogla drmati do sada i zašto su joj dali na upravljanje veliki dio države uključujući i reformu obrazovanja?

Kao da su se HDZ-ovci preko noći pretvorili u neke druge ljude! Tako Dubravka Šuica, nezadovoljna pregovorima u Bruxellesu, izjavljuje: “To je prevara birača, htjeli smo demokratizirati proces kroz koncept spitzenkandidata, ovo je trgovina koja vrijeđa birače”.

Eto to sada govori jedna od vedeta stranke koja je s HNS-om, Sauchom i kompanija izvela najveću prevaru birača u povijesti hrvatskog parlamentarizma. Imaju li možda oni jedan standard, obraz i želudac za Bruxelles, a drugi za Zagreb? Pa ono što je prevara birača u Europi, kod nas se naziva “stabilnost”.

“Nemojte se ništa brinuti. I HDZ i Vlada i ja osobno ćemo iz ove izmišljene krize izaći jači”, izjavio je Kuščević u srijedu, čime je mogao navesti javnost na pogrešan zaključak o raspletu te priče jer nesumnjivo je da bi njegovim izbacivanjem iz Vlade postali jači i on i Vlada, budući da svatko jača kad je liši lošeg društva.

No u prilog varijante da bi Kuščević barem još neko vrijeme mogao ostati na funkciji ide teza koju je istu večer u Otvorenom iznio Nikola Grmoja da se Plenković ne može olako riješiti Kuščevića jer bi ovaj mogao osvetnički propjevati o krađi referenduma o promjeni izbornog zakona. Da je HNS trenutno klimaviji od Kuščevića i zadnjim sumnjičavcima postalo je jasno kad se oglasio naš politički svizac Phill, Gordan Jandroković, koji je napao “strančicu” rekavši kako je “vidljivo iz aviona da nisu korektni” i dodao “nije nam važno što kaže HNS, već ono što ćemo mi procijeniti kao ispravno. Ako idu iz Vlade, neka odu iz Vlade”.

Moguće je da su HNS-ovci malo blefirali i da će na koncu podviti rep i ostati uz Plenkovićev skut do kraja mandata. U tom slučaju cijela ta farsa obraz koalicije HDZ-HNS svoj vrhunac može dosegnuti u Saboru ako HNS-ovci, nakon što su zatražili smjenu ministra Kuščevića, glasuju protiv njegove smjene.

Istina je da mogu reći kako su oni željeli da Plenković smijeni Kuščevića, a ne oporba predvođena SDP-om, možda zato što ih je upravo taj SDP u koaliciji dovukao u Sabor, što dovoljno govori o pameti SDP-a i moralu HNS-a. Sve je to, što bi rekla njihova ministrica “škola za život”, nadati se samo da birači neće još jednom ponavljati razred.

Nino Raspudić / Večernji list

 

Tito ispod grba s prvim bijelim poljem

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko si ti, Efraime Zuroffe, da sudiš svetom Stepincu

Objavljeno

na

Objavio

Spomen-ploči Alojziju Stepincu nije mjesto nigdje u svijetu, a kamoli u Jeruzalemu. Učinit ću sve što mogu da što prije bude uklonjena – izjavio je ovih dana za srpski Kurir Efraim Zuroff, čelnik Centra Simon Wiesenthal.

Zuroffa, kojem godi kad ga nazivaju posljednjim lovcem na naciste, u Srbiji inače prate sa zanimanjem i uvažavanjem jer je vjerojatno jedini nesrbin u svijetu koji ima razumijevanja za genocid u Srebrenici.

Zločin u Srebrenici, ustvrdio je Efraim prije nekoliko godina, pogrešno se tumači. Po njemu, to nije bio genocid jer su ondje, kako je ustvrdio, srpske snage sredinom srpnja 1995. “oslobodile žene i djecu i nisu ih ubile”. Kad ovo pročitate, zamalo da vas ne spopadne bijes, jer je poznato kako su pripadnici Vojske Republike Srpske, paravojne formacije Škorpioni, pod vodstvom zloglasnog generala Ratka Mladića, pobili 8372 muškarca bošnjačke narodnosti.

Kolike su majke, žene i djecu zavili u crno do konca života, to Zuroffu uopće nije važno, kao da se osvrće na ona Isusova čuda umnažanja kruha, kad je nahranio mnoštvo ljudi, a evanđelist Ivan, pravi Židov, navodi kako je samo muškaraca bilo oko pet tisuća.

Esther Gitman, američka povjesničarka židovskog podrijetla, koja se već dugo bavi temama Drugog svjetskog rata, osobito događajima koji su se zbivali u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, napisala je više knjiga u kojoj ističe ulogu blaženog Alojzija Stepinca u spašavanju Židova u NDH. O Zuroffu i njemu sličnima Gitman je svojedobno izjavila: “Žao mi je što je tako puno priča o Stepincu koje se iznose bez ikakvih dokaza, a pogotovo što neki povjesničari iz Izraela, poput Efraima Zuroffa, Gideona Greifa i drugih, falsificiraju povijest. Ja ne mogu razumjeti zbog čega to rade, je li riječ o nekom prestižu, novcu, što li, no nedavno su ponovili da je Stepinac zločinac, da je bio dio ustaškog režima, što nije istina.”

Štoviše, Gitman otvoreno optužuje Srbe da iskrivljavaju povijest, Zuroff i Greif im u tome pomažu, a zna se tko su bili pokretači antisemitizma u Jugoslaviji, pojedinci i društvene grupe sa srpske strane.

Spomen-ploča postavljena je 27. travnja ove godine na inicijativu Hrvatske magistralne delegacije Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskog, čiji je zaštitnik blaženi Alojzije Stepinac. Nalazi se na ulazu u kapelu u Austrijskom gostinjcu u Via Dolorosa, kojom je Stepinac 23. srpnja 1937. nosio križ tijekom križnog puta hrvatskih hodočasnika. Istim onim “putem suza” kojim je Isus Krist prošao prije raspeća na Golgoti.

Međutim, Zuroff je kasno doznao za spomen-ploču hrvatskome blaženiku, pa nije uspio spriječiti njezino otkrivanje. “To je odvratno. Ne znam tko je to učinio i tko je to mogao učiniti, vrlo sam tužan”, istaknuo je i poručio: “Ne mogu uzeti čekić i razbiti ploču, ali ću učiniti sve što je u mojoj moći da ona bude skinuta.”

E, pa nemaš baš toliku moć, nisi bog, Efraime Zuroffe. I tko si ti da sudiš svetome Alojziju Stepincu?!

Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Višnja Starešina – Zašto se hrvatska vlast brani od hrvatskog iseljeništva

Objavljeno

na

Objavio

Vrijedna i aktivna ministrica Divjak uspjela je uznemiriti i naljutiti i aktiviste hrvatskog iseljeništva. Nemir potječe od spoznaje da ministrica u vrijeme ljetnih odmora pokušava, a možda će i uspjeti, zaustaviti ili barem odgoditi uvođenje Studija demografije i hrvatskog iseljeništva na Hrvatskim studijima, u izradi čije koncepcije i programa je, uz domaće, sudjelovalo i više hrvatskih stručnjaka iz iseljeništva, koji je prošao sve procedure pred međunarodnim i domaćim instancijama i trebao bi započeti ove jeseni.

Ljutnju među angažiranim iseljenicima, pa i onima povezanima u Hrvatski svjetski kongres, izazvao je ministričin dopis Sveučilištu od 31. srpnja, u kojem su prepoznali nakanu odugovlačenja s upisom novog studija u Upisnik studijskih programa.

Zato na različite načine, što pismeno, što usmeno, oni pokušavaju ukazati premijeru Plenkoviću da ministrica znanosti minira projekt koji se odnosi upravo na njegova dva deklarirana strateška prioriteta – demografiju i iseljeništvo. Jer to je trenutačno jedini put kojim se može deaktivirati ministričina mina – praviti se da vjerujete da drug Tito nije znao što rade oni “dolje”.
Ja ne vjerujem da “drug Tito” ne zna što radi drugarica ministrica i ne vjerujem da su mu demografija i hrvatsko iseljeništvo ikakvi prioriteti.

Osim u nekoliko prigodnih i ispraznih rečenica i prigodnih humanitarnih darivanja, u stvarnosti nikada nije djelom pokazao da ga iseljeništvo uopće zanima kao hrvatski razvojni potencijal. Vjerujem i da je ministrica Divjak u svemu što čini vjerni provoditelj stvarne, a iz političkih razloga pritajene političke agende “druga Tita”. Pa tako i kada je riječ o naoko malenom projektu osnivanja Studija demografije i hrvatskog iseljeništva. No voljela bih da je moje vjerovanje krivo. Da izazvani “drug Tito” prozbori “drugarice, bogamu, dosta je”.

Međutim, povijest odnosa prema hrvatskom iseljeništvu pokazuje da su ovakve naoko sitne podvale i opstrukcije poput ministričina zaustavljanja Studija demografije i iseljeništva, dio vrlo sustavne politike, koja ne traje ni tri, ni trideset, ni pedeset, ni sedamdeset, već punih stotinu godina. Hrvatski kulturni i nacionalni identitet i hrvatska intelektualna elita okrenuta zapadnim vrijednostima, formirana ponajprije, ali ne isključivo, na nekadašnjoj austrougarskoj tradiciji, najveći su protivnik i najveća prepreka velikosrpskom projektu u jugoslavenskom pakiranju. Bili su to u prvoj Jugoslaviji, u kojoj je velikosrpski projekt bio zaogrnut južnoslavenskom odorom, u drugoj Jugoslaviji, u kojoj je odora bila revolucionarna, kao i danas, kada je ta odora postala regionalna.

Hrvatska nije slučajno jedina europska država koja nakon pada komunizma praktički nije (is)koristila potencijal svojeg iseljeništva. Osim u prvih pet-šest godina, kada je iseljeništvo bilo jedan od glavnih donatora za obranu države i lobista za njezino međunarodno priznanje, i kada je predsjednik Tuđman uistinu imao snage provoditi koncepciju hrvatske pomirbe. No čim je država postala stvarnost, a stara se duboka (projugoslavenska) država konsolidirala u novome sustavu i preuzela ga, i oni rijetki iseljenici koji su ušli u državni sustav motivirani su da iz njega izađu. A nakon promjene vlasti 2000. su i doslovce pometeni. Poduzetnicima iz iseljeništva, koji su pokušavali pokrenuti poslovne projekte u Hrvatskoj, sustavno je pokazivano da nisu dobrodošli. Oni koji su u SAD-u, u Australiji ili u Latinskoj Americi iz ničega stvorili sve, u Hrvatskoj su mogli samo – sve pretvoriti u ništa.

Hrvatska je posebna i po tome što su poslovno-financijski i akademsko-znanstveni resursi iseljeništva puno veći od onih unutar države. Dakle, glavni hrvatski razvojni potencijali i razvojni resursi veći su izvan države nego u državi. A država, u smislu izvršne vlasti i državne uprave, godinama radi na tome da tako i ostane – da ti resursi nikada ne prijeđu hrvatsku granicu. Osim možda na prigodni okrugli stol s domjenkom.

Na prvi pogled, netko bi pomislio da su oni koji upravljaju državom potpuno nerazumni. No oni su zapravo vrlo racionalni. Država kojom upravljaju umreženi i obnovljeni izdanci jugokomunističke duboke države i u kojoj sedamdeset posto poslovanja izravno ili neizravno čini poslovanje s državom, ne treba na upravljačkim pozicijama doktore s Harvarda, poduzetnike iz Sydneyja ili financijaše iz Vancouvera. To su mjesta predodređena za diplomce stare KOS-ove Pančevačke akademije i sličnih škola, kao i za njihove potomke s pančevačkim atestom. Istina, taj sustav, kao kvazikapitalistička replika komunističke dogovorne ekonomije, nužno ide prema bankrotu, urušavanju i svome kraju, baš kao i njegov komunistički prethodnik.

Ali pančevački diplomanti očito računaju da će i nakon urušavanja oni opet ostati na vrhu – makar ruševine. Zato im je važno držati pozicije i održavati klijentelistički sustav do kraja. I držati što dalje od sebe hrvatsko iseljeništvo, osobito intelektualnu i poslovnu elitu. Uz koju bi se vidjelo koliko je cijela ta aktualna hrvatska upravljačka i kvaziintelektualna elita jedno veliko, napuhano, ideološki kontaminirano – ništa.

Višnja Starešina/Slobodna Dalmacija

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati



Sponzori

Komentari