Pratite nas

BiH

Nino Raspudić: Za ovu vlast spomenuti Bibliju jednak je grijeh kao citirati Mein Kampf

Objavljeno

na

Umjesto da se nakon provedenih izbora raspravljalo o programu novog rektora Zagrebačkog sveučilišta, čelnika važne institucije u sklopu koje studira 65.000 studenata, priča se opet svela na već viđene ideološke obrasce, piše Raspudić u svojoj kolumni za Večernji list

Dežurni čuvari sekularizma su na nogama. Novoizabrani, 83. rektor Zagrebačkog sveučilišta Damir Boras, u prvoj izjavi za medije, među ostalim, rekao je kako se “moramo vratiti biblijskim vrijednostima koje su u Hrvatskoj zanemarene, a na kojima se temelji Europa”. Ekspresno formirana antiteistička narodna fronta izbacila je dio o Europi pa je s pola Borasove rečenice o biblijskim vrijednostima počela mahati toliko da bi netko neupućen pomislio kako su ti, u Hrvatskoj u svim sferama dominantni, sekularni fundamentalisti konačno dobili konkurenta, vjerskog fundamentalista koji želi uvesti teokraciju na Zagrebačko sveučilište. U slučaju opreznog i pomirljivog Borasa to nipošto ne stoji. Znaju to i oni, ali nije loše preko režimskih medija novog rektora na startu ustrašiti, a javnost podsjetiti na to što se smije, a što ne smije spominjati u kuku-lele Hrvatskoj, kako ne bismo zaboravili tko ovdje ima kulturnu hegemoniju, unutar koje je spominjanje Biblije jednak grijeh kao citirati Mein Kampf.
Umjesto da se nakon provedenih izbora raspravljalo o programu novog rektora Zagrebačkog sveučilišta, čelnika važne institucije u sklopu koje studira 65.000 studenata, priča se opet svela na već viđene ideološke obrasce. Ono što je započeo posrnuli Vladin jutarnji bilten, nastavilo je nekadašnje Sanaderovo riječko tiskovno mezimče na umoru, objavljujući nebulozne kritike tamo gdje je i u sklopu najfleksibilnije interpretacije jasno da je Boras mislio na općeljudske vrijednosti, a ne na fundamentalističko primjenjivanje svakog slova, rečenice ili postupka biblijskog aktera, pukim prenošenjem iz tadašnjeg konteksta u današnji hrvatski. Vladin jutarnji bilten đonom je krenuo na novog rektora preko farmaceuta dr. sc. Pavla Močilca, člana udruge Protagora, profesionalnog nevjernika koji javnosti gura pod nos svoj ateizam kao Mamić rolex.

Močilac izvlači selektivno sve pasuse iz Biblije koji bi eto bili nezgodni u doslovnoj primjerni na reformu sveučilišta, nastupajući iz perspektive emancipiranog, prosvijećenog, nenasilnog subjekta 21. stoljeća. O toj tankoćutnoj, sekularnoj dušici, punoj ljubavi i razumijevanja različitosti, svjedoči komentar o političkim neistomišljenicima koji je u rujnu prošle godine Pavle Močilac ostavio na Facebooku. Izbornu konvenciju utemeljitelja HDZ-a prokomentirao je ovako: “Trebalo je na tu konvenciju doći sa šmajserom, bojnim otrovom, bombom, eksplozivom… pobit govna i gotova stvar.” Jedan drugi gorljivi ateist, žrtva istresanja kante, stravičnog zločina zbog kojeg je pokrenuta istraga i angažirane policijske snage razmjerne istrazi o ubojstvu Kennedyja, pisao je u kolumni na istom tonu kako bi članove te stranke trebalo skupiti na Maksimiru pa “malo prošarati mitraljezom”.

Razumljivo mi je da netko za HDZ-ovce u kolumni ili komentaru napiše da su lopine, licemjeri ili da nam se gade, ali ovakve javno iskazane fantazije dežurnih moralista i sekularnih maćuhica pokazuju da se, kad bi imali na raspolaganju mitraljez ili šmajser i ovlasti uporabiti ih, oni ne bi puno dvoumili.

Ako gospodu koja su samoproglašeni glasnogovornici 4% ateista i agnostika u Hrvatskoj vrijeđa Borasovo spominjanje biblijskih vrijednosti, trebali bismo biti dosljedni u zaštiti njihove sekularne tankoćutnosti. Trebalo bi prestati govoriti o tri i pol stoljeća sveučilišta u Zagrebu jer to znači pozivanje na 1669. godinu kada sveučilišni studij osnivaju isusovci, za koje možemo opravdano sumnjati da su bili nadahnuti kontrarevolucionarnim, biblijskim vrijednostima. Umjesto tih fašistoidnih temelja (jer svi znamo da su neki likovi u Bibliji postupali politički nekorektno iako nisu imali šmajser, bojni otrov, bombu i eksploziv), treba staviti da je Zagrebačko sveučilište osnovano 1945. ili možda 2012. kad je počeo Jovanovićev mandat. Moglo bi se proglasiti i da to sveučilište još nije osnovano, već da je u osnivanju i da će se potpuno utemeljiti kada ga se do kraja sekularizira, tj. kada ga zauzmu plenumi Močilčevih istomišljenika ili privatizira EPH-ov gazda.

Jednako je neprihvatljiva, jer vrijeđa humanističke i znanstvene ideale na kojima se treba temeljiti sveučilište 21. stoljeća, tvrdnja da je otac hrvatske književnosti Marko Marulić, jer je poznato da u najpoznatijem djelu “Judita” dotični klerikalac obrađuje biblijski motiv. Starohrvatsku sakralnu arhitekturu bi trebalo prestati proučavati kao dio baštine jer diskriminira ateiste i agnostike. U duhu sekularizma koji promiču režimski mediji naš najvažniji institut ne bi više smio nositi ime svećenika Ruđera Boškovića. Trebalo bi naći i nova, sekularna imena za lokalitete kao što su Sveti Martin, Sveti Križ Začretje, Sveti Ivan Zelina, Sveti Duh. Zagrebački kvart Svetice, u kojem živim, trebalo bi preimenovati u Sekularice, Križevce u Frljićevo, a tunel Sveti Rok treba se zvati Sekularni Rok, da se netko ne bi naljutio.

Iako se 93% stanovništva Hrvatske na zadnjem popisu izjasnilo vjernicima, i predsjednika i premijera Hrvati su izabrali iz redova preostalih. Toliko o isključivosti i netoleranciji onih koji drže do Knjige i njenih vrijednosti. Predsjednik zemlje koja obilno financira naš “nevladin sektor”, SAD-a, priseže s rukom na Bibliji. Zašto je onda spominjanje biblijskih vrijednosti problematično u zemlji u kojoj je postotak onih za koje je Biblija sveta knjiga jednak onome u Americi? Knjiga koja utemeljuje judeokršćansku civilizaciju u čijem okviru jedino i nastaje sekularizam koji ne treba čuvati vojnom huntom, postala je bauk onima čije pozicije, paradoksalno, samo ta civilizacija omogućuje. To zna Umberto Eco, talijanski ateist koji je doktorirao na estetici sv. Tome Akvinskog, ali to ne znaju naši duhovni primitivci, čija je kritika Crkve na razini mitraljesca Nikoletine Bursaća.

To, je danteovski rečeno, “perduta gente”, izgubljena čeljad, za koje bi pisac Pakla dodao kako na njih ne treba previše trošiti riječi, već “pogledaj i prođi”. Ali ostaje problem što je taj nakaradno shvaćeni, primitivni sekularni fundamentalizam službena državna politika. Ministarstvo znanosti se o izmišljenom “slučaju Boras” oglasilo sljedećim ciničnim i uvredljivim priopćenjem:

“Sigurni smo da prof. dr. sc. Boras dijeli našu skrb za boljitkom sustava znanosti i visokog obrazovanja te se nadamo da će Sveučilište u Zagrebu pod njegovim vodstvom prednjačiti u Hrvatskoj i regiji u afirmaciji znanosti i visokog obrazovanja na principima međunarodne relevantnosti, kvalitete i kompetitivnosti uvažavajući svjetske kriterije i standarde, pri čemu ‘povratak na biblijske vrijednosti’ ili zazivanje Boga neće puno pomoći, kao što to nisu mogle ni rašlje i viskovi’.”

Ovakvo zaoštravanje nije dobro jer nepovratno razdire društvo po temama koje u današnjem trenutku ne bi trebale biti primarne. Vladajući su već izazvali jedno ideološko prebrojavanje u kojem su loše prošli. Zašto traže još? Jovanović to ili ne razumije ili traži alibi, da sutra može reći kako nisu zbrisani s političke scene zbog nesposobnosti, nepotizma, kriminala već zato što su ideološki bili suprotstavljeni zatucanoj klerikalnoj većini. U njegovu miljeu zorno se vidi sva duhovna pustoš koja preostaje nakon potpune odsječenosti od temelja judeokršćanske civilizacije, sa svim njenim dobrom i zlom, usponima i padovima. Civilizacije koja je u demokratskim europskim zemljama u kulturnom smislu baština i vjernika i nevjernika. No mi imamo posla s barbarima 21. stoljeća i sasvim suprotno zaključku ministrova priopćenja, parafrazirajući Martina Heideggera, možemo reći kako nam, uz ovakvu vlasti, još samo dragi Bog može pomoći.

Nino Raspudić | vecernji.hr

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Novi pravosudni igrokaz u slučaju ‘Šantić’

Objavljeno

na

Objavio

Županijski sud u Bihaću odbio je prijedlog Tužiteljstva USŽ-a za određivanje mjera pritvora Hamdiji Abdiću Tigru, Dedi Karabegoviću, Jasmiru Topalu, Enveru Keranoviću i Ramizu Bajramoviću, koji su prije nekoliko dana uhićeni zbog sumnje da su 1995. ubili generala HVO-a Vladu Šantića.

Svakome tko je pratio slučaj nestanka generala HVO-a Vlade Šantića, čije tijelo nikada nije pronađeno, nije teško zaključiti kako je u tom slučaju riječ o igrokazu pravosudnih tijela u USŽ-u kako bi se javnosti prikazalo da se nešto radi, piše Večernji list BiH.

Naime, bez tijela Vlade Šantića nema ni presude, pa je u tom slučaju i ovo treniranje strogoće i gluma pravne države pomalo smiješan čin. Koliko god su se u istrazi o mučkom atentatu na doministra FMUP-a Jozu Leutara događale opstrukcije, gotovo na identičan način to se događalo i prilikom istrage vezane uz ubojstvo generala HVO-a.

Opstruiranje istrage

Podsjećanja radi, u poslijeratnom razdoblju provedeno je nekoliko istraga zbog ubojstva Šantića, no nijedna nije rasvijetlila slučaj do kraja. Federalna uprava policije (FUP) je početkom 2014. godine, a na osnovi izjave zaštićenoga svjedoka koji je tvrdio da se posmrtni ostaci generala Šantića nalaze u bačvi na Grabežu, obnovila je istragu u tom predmetu. Ubrzo su izvršena iskopavanja, pa je na obližnjoj lokaciji pronađena bačva s karboniziranim ostacima jedne osobe.

Ipak, DNK analizom nije se moglo gotovo ništa utvrditi jer su posmrtni ostaci bili previše oštećeni. Iste godine FUP-ovi istražitelji pronašli su tragove Šantićeve krvi kod hotela Sedra, nakon čega je podnesena kaznena prijava protiv Hamdije Abdića i nekoliko njegovih suboraca. Za vlasti u Federaciji, nevladine organizacije, Helsinški odbor te ured Amora Mašovića, taj čovjek kao da nije ni postojao, niti koga uopće zanima što se dogodilo s njim. Osim Šantićeve supruge koja je do sada na sve načine pokušavala doći do njegova tijela kako bi ga na dostojan način pokopala, generala HVO-a nitko drugi nije tražio. Jedino je imala potporu u kardinalu Vinku Puljiću, ali su i njegova nastojanja ostala blokirana.

Dudakovićeva šutnja

Unatoč tome što ga je posljednji vidio, general Armije BiH Atif Dudaković već godinama šuti i niječe bilo kakvu umiješanost u Šantićevu likvidaciju. Podsjećanja radi, tog kobnog dana Šantić se obukao i nakon toga sjeo u Abdićevo vozilo, što je u tom trenutku bila neobična gesta za Šantića. Međutim, Šantićevim vozilom marke Mercedes krenula su dvojica pripadnika HVO-a – Željko Vujić i Radovan Klepić uz koje su sjela i dvojica vojnih policajaca iz 502. brigade Armije BiH.

Vozila su se uputila prema hotelu Sedra u Cazinu. Po dolasku u hotelu ih je dočekao general Atif Dudaković, a dvojica pripadnika HVO-a Vujić i Klepić, nakon što su pred ulazom razoružana, otjerana su iz hotela. Generalu Dudakoviću tom prilikom su pravili društvo stanoviti major Armije BiH Aleksandar Mrenica, Hamdija Abdić te Danijel Zulić, osoba koja je dva dana prije pucala u leđa pripadniku HVO-a u kafiću Flamengo.

Nakon tog susreta generalu HVO-a Vladi Šantiću gubi se svaki trag. Premda je 5. korpus Armije BiH imao kompletnu logističku pomoć iz Hrvatske, 10 posto svih isporuka trebao je dobivati tamošnji HVO. Međutim, general Šantić nikada nije znao koliko je čega stiglo jer kompletan uvid u logistiku imao je samo Atif Dudaković.

 

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

 

Hamdija Abdić “Tigar” i ostali uhićeni pušteni na slobodu

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Biskup Komarica: Konstantno ignoriranje zahtjeva katolika da im se omoguće jednakopravnost

Objavljeno

na

Objavio

U srijedu, 13. prosinca 2017 susrela su se u Banjoj Luci trojica domaćih vjerskih predstavnika pravoslavni banjolučki episkop Gospodin Jefrem, muftija banjolučki dr. Osman efendija Kozlić i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica s veleposlanicom SAD u BiH Maureen Elizabeth Cormack.

U dužem otvorenom razgovornu glavna tema je bila mogućnost većeg zajedničkog djelovanja predstavnika tri glavne vjerske zajednice – SPC, Katoličke Crkve i Islamske zajednice – u korist mira i pomirenja u zemlji, te u većem utjecaju na domaće političare oko njihovog zajedničkog djelovanja za dobro svih stanovnika zemlje.

Svaki od trojice vjerskih dužnosnika je iznio svoje viđenje aktualne situacije zajednice vjernika kojoj stoje na čelu, zalaganje u korist mira i pomirenja te mogućnosti i nemogućnosti utjecaja na aktualnu politiku na području svoje kompetencije.

Biskup Komarica je u svojim izlaganjima – između ostalog – podsjetio na zajedničko zauzimanje trojice domaćih vjerskih vođa prije početka rata, tijekom rata u BiH i poslije rata u korist zaštite ljudskih prava, te zajedničkog života u međusobnoj solidarnosti i pomaganju.

Požalio se na podržavanje od strane utjecajnih međunarodnih političara poslijeratnog „kontroliranog kaosa“ i vladavine zakona jačega u zemlji umjesto izgradnje pravne države.

Prigovorio je konstantno ignoriranje – od strane domaćih i međunarodnih političara – brojnih opravdanih zahtjeva domaćih katolika da im se omoguće jednakopravnost i osnovna ljudska prava, kao što su održivi povratak na vlastitu imovinu, izgradnja domova i nužne infrastrukture te izgradnja župne crkve umjesto porušene – kao što je slučaj u općini Drvar.

Naveo je niz projekata koje njegova skoro potpuno iskorijenjena biskupija – tek je oko 5% katolika od predratnog broja nakon 22 godine poslije rata prisutno na području entiteta RS – već godinama nastoji provoditi na socijalnom i odgojno-obrazovnom području u korist istinskog pomirenja i zajedničkog nužnog budućeg života.

Pojasnio je veleposlanici da ona „svaki put kad putuje ovim područjem, a nema pravog puta niti kućā može znati da su tu bila katolička sela, iz kojih su miroljubivi stanovnici nasilno protjerani a nitko od političara i dužnosnika – ni domaćih ni stranih – nije im dostatno omogućio da se ponovno vrate i ostanu živjeti u svom rodnom kraju“.

Zamolio je veleposlanicu Cormack, da preporuči svima trojici „neku učinkovitiju molitvu za političare da im Bog prosvijetli pamet i potakne srce te više ne odbacuju istinu, ne gaze pravdu i ne ismijavaju se pomirenju i trajnom miru među građanima ove zemlje, za koje su odgovorni pred Bogom i pred poviješću“. Sva trojica vjerskih predstavnika su izrazila svoju spremnost da i ubuduće imaju svoje službene predstavnike u Međureligijskom vijeću na području šire banjolučke regije.

Zahvalili su veleposlanici Cormack za organiziranje susreta i otvoreni razgovor. Veleposlanica je obećala da će se pozabaviti s opravdanim pritužbama, prijedlozima, pitanima i zamolbama svojih uvaženih sugovornika, javlja TABB.

 

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari