Pratite nas

Vijesti

NISAM KOLJAČ VEĆ BUDALA NA BLEIBURGU

Objavljeno

na

Za one koji uporno prigovaraju što nismo zakopali one kojima grobove ne znamo, što nismo zaboravili one koji pravdu čekaju, što smo godinama u šutnji oplakivali one koji ni pušku nisu mogli nositi, one koji u miru krenuše u tuđi svijet … za sve one koji očekuju ZABORAV dok, otvorene rane krvare, dok otvoree jame krikom u noći zavijaju tražeći pravdu od braće po Bogu i rodu, pravdu od Čovjeka.

Potrudite se, bar jednom, pročitati ovakvo svjedočanstvo i NIKADA, više nikada nam nećete predbaciti što još uvijek kao narod … zbog svojih boli tugujemo!

sdc2

Prvi zapisi i pojam „križni put“pojavili su se u hrvatskoj emigraciji nekoliko godina po završetku ratnog sukoba,osobito među izbjeglima s blejburškog područja.

S vremenom su se pojavila i hrvatska glasila u inostranstvu koja su,medju ostalim,objaviljivala razna svjedočanstva i komentare,što je socijalistički režim Jugoslavije neprestano osuđivao i to danas koriste takvu ideju projugoslovenski orijentisani  srbokomunistički kadar koji je na vlasti a nadojem Titovom idejom što više ocrniti hrvatski narod te prikazivajući da  su i današnji branitelji  proustaški orjentisani i takvi zločinci koriste takvu propagandu poput Vesne Pusić.

Nažalost u ruke mi je upala knjiga od Marka Grčića a štampana u Zagrebu Avenija brastva i jedinstva br.4 u Zagrebu, gdje pisac  opisuje ispovjed bivšeg egzektutora “ratnih zarobljenika” Momčila Katića-Sime iz Banja Luke a koji je objavljen u Republici Hrvatskoj br.107.1976.god i evo što je Momčilo Katić ispropovjedao.

Momčilo Katić-Sime – Trebalo je sve to pomlatiti, lubanje su prskale i trebalo ih je što više pokositi.

Godine 1945.bio sam dobrovoljac u odjeljenju za likvidaciju, a bili smo u blizini Šapca a tu su uz rijeku bile iskopane jame-kanali i bilo je puno posla,jer su svaki dan stizale nove grupe Hrvata-ustaša,domobrana i civila kolobracionalista. Trebalo je sve to pomlatiti,i to što prije.

Likvidaciju smo vršili pred zoru, tako da se obližnjim mještanima moglo tumačiti da se vodila borba s neprijateljskim ostacima. Kad smo doveli prvu grupu,njih deset, ja sam bio nešto sentimentalan. Drhtale su mi ruke i noge,ne znam zašto. Ne znam kako je prošlo između rafala i jauka,ali osjetim na ramenima ruku druga komesara,jer zvao me da ga pratim. Govorio mi je da je to prošlo i njega te da je poslije sve drukčije. Bilo je baš kako mi je rekao. Nije bilo više straha, a lubanje su prskale i trebalo ih je što više pokositi.

Ja kao koljač tih bandita imao sam automat, a imali smo i šarac..za bandite koji su uspjeli pobjeći. U jednoj grupi bio je jedan krupan čovjek te mi je rekao da je neka šarža,mislim neki načelnik ili nešto slično. Rekao mi je“Djete nemoj me ubiti“ zovi svoga komandira da me ubije, on reče, al dođe komesar i glava mu prsnu na sve četri strane. Posle toga sam odabirao po ćeifu, koji je za moj automat, i tako dodje red na jednog trbonju, Židova koji je bio kolobracionalist, a nije mu pomoglo sve njegovo pozivanje na Židovsko, a ja gledam njega da li u glavu ili u trbuh, u trbuh ode rafal i prevrnuo se čova.

Bilo je i problema,bilo je bandita koji se nisu dali nad jamu. I ako vezani žicom,kidali su zubima do koga su došli.Vikali bi Antu Pavelića i živjela Hrvatska, a neki su nam psovali majku srpsku i pljuvali, a te smo gurali dolje u jamu i rafalima odozgo.

Bilo ih je napola ubijenih, a ti su nam i stvarali probleme, jer su bili pomješani s mrtvima i jaukali….Majko!…. Ubijte me,majku vam Srpsku…ali i to smo brzo riješili, dovezli smo živog kreča i po njima. Evo vam Antu Paveliću!…Evo vam NDH!..a poslije smo naturali zemlju i konačno je nastupila tišina i tek posle klanja mogli smo se odmoriti.

Prilikom  izbora zanimanja i radnog mjesta,prednost su uvjek imala djeca, roditelja koljača

Tu bi trebalo spomenuti i one čiji je „križni put“ bio nastavak skrivanja,nošenje oružja i otvorene borbe s predstavnicima vlasti. Poznati su „škripari“ u Hercegovini,ljudi koji su se godinama skrivali po jamama u hercegovačkom kamenjaru“škripama“,kako ih ondje zovu,ljudi koji su se vratili među ostale, tek pošto su nekoliko godina proveli skrivajući se ili su pak ilegalno bježali preko granice.

Potomci ubojica su se nasljeđivali i tadašnjom “sudbinom svojih roditelja” pa su takvi uvijek i danas povlašteni,uspješni po preporuci Englezima i ratnom podrijetlu, a danas mi moramo tvrditi da su njihovi roditelji bili „oni“ kojih se treba čuvati i na koje danas treba paziti.

Za svaku sitnicu koju bi današnji branitelji učinili,a ne bi bila u zakonu s dopuštenjem razmišljanja sistema,nova rečenica, dopunjavali bi braniteljima stare dosjee. Prilikom  izbora zanimanja i radnog mjesta, prednost su uvjek imala djeca roditelja koljača, jer oni se “nisu ogrješili” i za takvo radno mjesto, uopće nezamislivo se natjecati, i tako djeca od branitelja su nebriga za bilo kakav posao u Ministarstvu branitelja i za ostale državne institucije a kamoli u Ministarstvo vanjskih poslova kod Vesne Pusić, jer povijest i istina su prokletstvo, jer i danas “branitelji ne žele surađivati s narodnom vlasti”.

 

Napisao/Zvonko Palavra/braniteljski-portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Tuđman opet među nama

Objavljeno

na

Objavio

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari