Pratite nas

Kultura

Nismo preživjeli da bismo šutjeli nego svjedočili i bili glas onima koji se žrtvovaše za svoju Domovinu!

Objavljeno

na

Fotografija: Stjepan Zec

U osječkom Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića, 12. lipnja 2019. godine u 19 sati, održana je umjetničko-književna tribina Domovinski rat u knjigama i pjesmama. Tribina se održala pod visokim pokroviteljstvom Predsjednice Republike Hrvatske Republike, Kolinde Grabar Kitarović, Ministarstva hrvatskih branitelja, Osječko-baranjske županije te Grada Osijeka.

Tribinu je moderirao predsjednik Osječke podružnice Hrvatskoga društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, Damir Buljević, a ulomke iz romana čitale su dr. sc. Antonija Huljev i Danijela Šandor. Uvodni dio o važnosti promoviranja vrijednosti Domovinskoga rata vodila je dr. sc. Antonija Huljev, nakon čega su kroz razgovor svoju autobiografsko-memoarsku prozu predstavili autori: Vilim Karlović (“Preživio sam Vukovar i Ovčaru”, 2011.), Marijan Gubina (“260 dana”, 2011.), Zdravko Carević Car (“Ovim su šorom prolazili svatiˮ, 2013.), Damir Plavšić (“Ne plači, moj dobri anđele: Bitka za Vukovar, zatočeništvo i Slobodaˮ, 2015.) te Goran Hiller (“Ispovijest zarobljenikaˮ, 2018.).

Dr. sc. Antonija Huljev istaknula je kako u posljednje vrijeme svjedočimo porastu poratne književnosti nastale iz pera svjedoka vremena te izravnih sudionika Domovinskoga rata, čiji su najveći obol dali upravo Slavonija, Baranja i Srijem. Zadnjih nekoliko godina sve se više objavljuju književna autorska djela kojima cilj nije izričito književno dostignuće već očuvanje istinskih vrijednosti Domovinskoga rata i sjećanja na proživljene traume iz Domovinskoga rata. Autori koji su svoja iskustva podijelili na tribini Domovinski su rat dočekali kao civili ili kao branitelji, no ono što im je zajednička poveznica jest teška trauma koju su nakon mnogo godina odlučili ispisati te hrvatsku javnost upoznati s manje poznatim činjenicama iz Domovinskoga rata, a koje se tiču zarobljavanja, mučenja itd. Sva ova djela, istaknuto je na tribini, prevladavaju jednostranu obradu povijesti često naglašavajući i “pogled s druge straneˮ, što je u najvećem dijelu odlika knjige Vilima Karlovića.

Ova književna djela nadilaze jednonacionalni pogled, a što vodi kritičkom mišljenju i kulturi sjećanja, koja je uvijek problematičan pojam jer je sjećanje odnos prema proživljenom iskustvu pa stoga da bi i povijest bila prikazana maksimalno objektivno, potrebno je prevladati emotivan pristup ovom diskursu. Književnost o Domovinskom ratu izuzetno je važna jer nam ne dopušta zaborav i prihvaćanje fabriciranih “istinaˮ druge strane, zaključak je tribine, kao i činjenica, istaknuli su sudionici, da se u nastavi povijesti temama Domovinskoga rata ne pristupa u dovoljnoj mjeri i to uglavnom pred kraj školske godine, kada su ocjene već zaključene pa samim time i gradivo ove tematike često gubi na važnosti. Upravo iz toga razloga književna djela o Domovinskom ratu imaju iznimnu važnost. Ona postaju kulturni udžbenici i neizostavna sastavnica koja mora popuniti praznine i nejasnoće. Ispisivanjem svojih ratnih dionica ovdje prisutni autori nedvojbeno su pridonijeli očuvanju kulture sjećanja na Domovinski rat. Autori predstavljenih autobiografskih proza pristupom u pisanju razbijaju neke ustaljene stereotipove nikada se pri tome ne odvajajući od činjenice tko je bio agresor, a tko branitelj i žrtva. Oni su iskreno iznoseći svjedočanstva svojih prestrašnih trauma logorovanja, odvođenja na strijeljanja i silovanja, premlaćivanja itd., potvrdili onu Alberta Einsteina koja kaže da domoljublje nije kratki i burni izljev emocija, nego smirena i konstantna posvećenost tijekom cijeloga života. To su, između ostaloga, i dokazali jer ispisivati ove književne retke zasigurno im nije bilo lako. Ali bilo je nužno. O problemu suočavanja s proživljenom traumom posebno je govorio Goran Hiller istaknuvši kako je ga je pisanja romana često emotivno vraćalo u proživljena vremena i stoga je roman mogao pisati samo jednom tjedno.

Svi sudionici istaknuli su važnost oprosta i vjere koji su jedini jamci da se iste strahote ne ponove. Gosti tribine imali su priliku vidjeti i spot pjesme Stari moj (https://www.youtube.com/watch?v=UEr1pJodGx4) čiju glazbu i tekst potpisuje Zdravko Carević Car i čiji sin Matko glumi u spotu te Prošao sam sve (https://www.youtube.com/watch?v=mGcbn4f-ft4), pjesmu u izvedbi Dine Jelusića, a koja je nadahunuta knjigom Marijana Gubine. Sjajan prikaz intermedijalnosti bila je poema Kraljica slavonske ravnice autora Damira Plavšića, predočena publici video prikazom. Budući da su na tribini bili prisutni i učenici iz osječkih osnovnih škola, za ovakvim se kulturnim aktivnostima nameće sve veća potreba. Završetak tribine zaključio je Damir Buljević riječima: “Nismo preživjeli da bismo šutjeli nego svjedočili i bili glas onima koji se žrtvovaše za svoju domovinu!ˮ

Piše: Kristijan Huljev / Kamenjar.com

Kraljica slavonske ravnice

Jedna djevojčica u sobi bez stropa,

kleči i moli na odvaljenom betonu,

među raskidanim igračkama, ciglom i šutom.

Netko je u susjednoj sobio zdrobio lutku.

Sklopljene ručice prizivaju Boga,

niz lice se cijede biserne suze.

Tihe jecaje malene djevojčice

zaglušuje buka neprijateljskih granata.

Maleno tijelo drhti od straha,

od studeni, gladi i boli.

U susjednoj sobi tresak i škripa vrata.

Netko je u kući.

Uzdiže glavu prema nebu,

raščupanu kosu raspršuje vjetar.

Drhtave su ruke izgrebane, suhe.

Vani ubijaju srpske granate.

Ostala je sama.

Nema više očevog čvrstog i toplog zagrljaja

ni majčinog nježnog milovanja kose.

Njeno ranjeno bijelo štene, leži u kutu i tiho cvili.

Odzvanja pjesma “… bit će mesa, bit će mesa, klat ćemo Hrvate…ˮ.

Četnici vode svoj krvavi pir.

Zagrmilo je. BLJESAK.

U sobi su zasjale tisuće zvjezdica.

Štene je skočilo i veselo maše repom,

lutka u krilu ponovo je lijepa i čista.

Biserne suze zaostale u oku

zasjale su poput sunca,

bijelo lice ozario je osmijeh:

nestali su četnici, bol i tuga.

Ustala je.

Sjajna, lepršava, bijela haljinica pleše na povjetarcu.

Uzima najdražu lutku, doziva razigrano štene.

Ispred nje – tisuće djece zovu je u Svjetlost.

(…)

Damir Plavšić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

U Dubrovniku otkriveno oko 60 inkunabula i knjiga iz 16. stoljeća koje su nekoć pripadale Marku Maruliću

Objavljeno

na

Objavio

U Knjižnici Male braće, u Dominikanskoj knjižnici, u Znanstvenoj knjižnici u Dubrovniku, kao i u Bogišićevoj zbirci u Cavtatu, otkriveno je oko 60 inkunabula i knjiga s početka 16. st. koje su nekoć pripadale Marku Maruliću, ili je on, neke od njih, svojeručno po marginama komentirao, boraveći kod svojih prijatelja u Dubrovniku, na Badiji i u Kotoru.

U Knjižnici Male braće ih je zasada pronađeno 31, u Dominikanskoj knjižnici 15, u Znanstvenoj knjižnici 10, a u Bogišićevoj zbirci 5. Brojke nisu konačne, istraživanje se nastavlja, a Bogišićeva zbirka trenutačno nije dostupna za istraživanje, pa je identifikacija bila moguća samo za neke inkunabule od kojih postoje stare fotografije.

Knjige je pronašao i prema rubnim bilješkama, paleografijskim, sadržajnim i kaligrafijskim osobinama Marulićevoj biblioteci pripisao, kao i nedavno u Franjevačkoj knjižnici na Poljudu, njemački profesor (viši studijski savjetnik) i istraživač hrvatske renesansne kulture, Zvonko Pandžić, u sklopu projekta „Nepoznata djela Marka Marulića“. S pogledom na 500. obljetnicu smrti Marka Marulića 2024. on i njegovi hrvatski i njemački suradnici pokušavaju u Splitu organizirati europski projekt kulture „Marko Marulić – Marcus Marulus.“

Kako tvrdi Pandžić, sada je postalo jasno da je „sačuvan veći dio knjiga iz privatne biblioteke Marka Marulića“, u svakom slučaju najznačajniji autori (latinski i grčki klasici, djela patrističke literature, brojni srednjovjekovni autori, Dante i Petrarka, te sva najvažnija djela firentinske renesanse), usve barem 160 svezaka. Osim u Splitu (Franjevački samostan na Poljudu (35), Samostan franjevaca konventualaca na Obali (5), Dominikanski samostan (11), Arheološki muzej (7), Znanstvena knjižnica (7), Nadbiskupsko sjemenište (1)), i već spomenutih u Dubrovniku, ne mali broj Marulovih knjiga nalazi se u Franjevačkom samostanu Sv. Frane u Zadru (25, pregledan tek dio goleme građe), u Znanstvenoj knjižnici 10, a u Državnom arhivu jedna.

U nekoliko slučajeva pronađeni su i posebni rukopisni sastavci Marka Marulića kao privezi inkunabulama, tako Život sv. Jeronima na latinskom, kao i crteži i inicijali. Kritičko izdanje svih Marulovih sada pronađenih komentara zahtijeva nekoliko novih svezaka u njegovim sabranim djelima, što bi osobu i djelo, način rada i širinu njegovih ideja moglo prikazati u posve novom svjetlu. Pronađeni su i latinski predlošci nekih njegovih poznatih prijevoda na hrvatski. Novopronađeni se svesci iz raznih knjižnica u odnosu na oporuku Marka Marulića međusobno nadopunjuju, što također govori da se radi o njegovoj biblioteci.

Ttridesetak tih inkunabula već je bilo izloženo u Splitu i Zadru 1950. u povodu proslave 500. obljetnice rođenja Marka Marulića, koju je narodna vlast bila proglasila događajem republičkog značaja. No, kada je jedan jedini ali moćan čovjek cenzurirao i dijelom uništio „Zbornik Marka Marulića“ objavljen te godine, a Kruno Krstić, koji je pisao o Marulićevim inkunabulama u Zadru, bio denunciran i ugrožen, umukla je rasprava – do danas – o Marulićevim inkunabulama i hrvatskim rukopisima. Prema profesoru Pandžiću u pravu su bili Kruno Krstić, Hrvoje Morović i Carlo Verdiani, a u krivu svi njihovi revnosni osporavatelji, koji, međutim, uopće nisu išli u knjižnice i arhive provjeravati izložene argumente ili tražiti Markove knjige i rukopise.

Marulić je u svojoj oporuci 1521. odredio da manji dio njegovih knjiga dobiju njemu bliski ljudi, a najveći se dio trebao prodati kako bi se nahranila sirotinja u vrijeme velike oskudice, kuge, i borbe za obranu Klisa od Turaka. Marulićevi nasljednici pokapali su se na Poljudu, tu je kasnije živio i fra Marko Marulić iz iste obitelji, pa je Franjevačka knjižnica tijekom vremena dobila veći broj njegovih knjiga, uz one koje joj je oporučio sam Marko Marulić.

Na nekim Marulićevim knjigama iz samostana Male braće u Dubrovniku stoji zapisano da pripadaju samostanu na Poljudu. Ne zna se točno kojim su sve putevima Marulićeve knjige završile u drugim franjevačkim samostanima Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri, ali zasigurno su neke od njih franjevci kod premještaja s Poljuda ponijeli sa sobom.

misija / ika

Senzacija iz poljudskog samostana: pronađeno 30 knjiga Marka Marulića

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Grgo Mikulić, Moj svijet

Objavljeno

na

Objavio

U rukopisu pjesama Grge Mikulića Moj svijet sedamdesetak pjesama raspoređeno je u tri ciklusa: „Moj svijet“, „Zavičajnice“ i „Pjesme“. Već sam naziv prvoga ciklusa, „Moj svijet“ (kako je i sama zbirka naslovljena) upućuje na tematski krug pjesama uvrštenih u ovaj ciklus, kao i prva pjesma u zbirci naslova, također, „Moj svijet“ – a u toj pjesmi tri stiha „putokaza“ kuda autor želi povesti čitatelja koji bude brodio ovom knjigom: Moj svijet jeste mali, / ali je moj / i / sav u meni.

I u tom „malom svijetu“ koje je „sav u meni“ (i koji je neizmjeriv u bilo kojoj dimenziji) autor traži odgovore. Traži sebe, Onoga koji je sve stvorio i svim upravlja, traži nas… jer čovjekov put u ovom dijelu života je samo i sama potraga (onima koji su žedni odgovora): Duboko / u tišinu / zaronjen / tražim / sebe i / Tebe / u sebi / Tražim, / u samoći / boravim / I život mi / prolazi / tako / u tišini / u samoći / u traženju (Duboko u tišini).

 Da bi se moglo nađeno i razumjeti potrebna je samoća, sabranost, mir u samoći, zato ne iznenađuju stihovi: Ja u sebi / nosim  / samoću / još od rođenja (Samoća). A u toj samoći ponekad se oćuti Božja svenazočnost: Noćas / u ovoj tišini, / u titranju zvijezda, / u zricanju zrikavaca / ja ćutim / Tebe / samo Tebe / o Bože (Noćas).

Ovo su zrele pjesme zrela pjesnika koje ne prate pomodne trendove nego su u njima misli i stihovi davno već potvrđeni u književnom kanonu. Takvi su stihovi pjesme „Moje tijelo“: Rođenjem / zemlja se / utkala / u mene, / u / moje tijelo. / Smrću / ona će se / iz njega / samo / istkati / u sebe. Inače, čitav ovaj ciklus je jedno ozbiljno promišljanje hoda ispod zvijezda, traganja za odgovorima, za smislom, ali i iskaz duboke vjere:  Jer / moj je život / moj ključ, / a moja smrt / vrata / u / kraljevstvo živih (Moj ključ i moja vrata). A da bi se s onu stranu dično došlo, na ovoj strani bi trebalo dostojanstveno poživjeti: Sve što želim / je / proći / kroz ovaj život, / ovim svijetom, / uspravan, / iz pada / uzdignut, / iz poraza / neponižen (Ne želim ništa).

A tu negdje je i naznaka odgovora zašto pjesnici uopće pišu: Ne / ja ne mogu / zato što mi / lovorov vijenac / namijenjen nije, / prestati pisati pjesme / baš isto / kao i / oni / prije (Ne mogu).

Ime, a i sadržaj, drugoga ciklusa („Zavičajnice“) bilo je očekivati od ovoga autora koji je dobar dio svoga stvaralačkoga (ne samo književnoga) rada posvetio Hercegovini. Uz neizostavni kamen tu su teme: zrikavaca, duhana, suhozida, kolovoških vrućina hercegovačkih… A usred svega onaj koji simbolizira karakter – kamen, kamen koji: …čuva / duh / i dah / svih vremena (Pamćenje i sjećanje kamena).

Pored svega, ove pjesme nisu bježanje od stvarnosti, u snove. Vidi autor zbilju, i ne može ne progovoriti: Ali zalud! / Kada  / ponestane ljudi / tada / više / ni grijeha / nema / I tako / ostade / Hercegovina / bez ljudi / bez grijeha / bez sebe (Svaki dan).

Na jednu pjesmu moram posebno skrenuti pozornost onomu tko bude čitao ove pjesme. Pjesmu „Suhozidi“: Kamenim / suhozidima / išarana su / hercegovačka polja / i brda / Ograđene su / jaruge i jame, / torovi / vrtače / i dvorišta / Tko bi / dužinu im / izmjeriti / mogao / Tko li / smisao / odrediti / Što će / o njima / o ljudima / koji su ih zidali / misliti / arheolozi / za dvije tisuće godina / Hoće li moći / dokučiti / svu ljubav / u njih uzidanu, / radost i pjesmu / u njih / utkanu / Hoće li moći / shvatiti / toliku nevolju / zbog / koje su /  zidani.

Hoće li moći shvatiti toliku nevolju zbog koje su zidani…

Ako tko bude tražio pomodne novotarije u ovim pjesmama ne će ih naći. Tko voli poeziju koja potiče na razmišljanje itekako će uživati u ovim pjesmama. Na čitatelju je izbor. A da će ova knjiga imati svoje čitatelje, ne sumnjam.

Ivan Baković

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari