Pratite nas

Komentar

Ništa bez Boga!

Objavljeno

na

Izbornik Zlatko Dalić na twitteru se zahvalio Bogu

Gledam sinoć utakmicu Hrvatska : Danska i osjetim kako će biti vrlo teško doći do pobjede. Naši genijalci su u ovaj put u nekom grču i ne stojimo baš najbolje. I ja počinjem grčevito razmišljati što učiniti kao bi naši pobijedili. Ne vidim rješenja i shvatim da tu samo Bog može pomoći. Kako ga previše često ne molim za pomoć odlučio sam to tada učiniti.  Mislim si kako to nije osobno za mene već za moj narod, a Bog nas je oduvijek ljubio i bio milosrdan i milostiv.  Odlučio sam s njim obaviti ‘kratke konsultacije’.  Uvijek do sada mi je dao odgovor pa će valjda i sada.

Ja: „Bože molim te pomozi mom napaćenom narodu. Ovi Danci imaju sve. Oni su sretni i bogati. Nemaju oni SDP-a, HDZ-a, SDS-a; HSS-a, Živog zida, Mosta, Gonga, Baba, i sličnih ekipa. Možeš li zamisliti kako lijepo žive. Kad se ujutro probude ne moraju strahovati što će reći Stazić, Jovanović, Grbin, Ostojić, Bauk, Maras, Bernardić, Milanović, Beljak, oboje Pusića, Pupovac, Radin, Trešelička, Plenković, Jandroković, Rajner,  i ostala bratja. Neću ih dalje nabrajati jer im gotovo nema kraja.  Danci čak i nisu neki vjernici, a mi smo ti vjerni kroz stoljeća.“

Bog: „Kad ste mi toliko vjerni, kako ste onda mogli ratificirati Istanbulsku konvenciju?“

Ja: „Ma slušaj me dobri moj Bože. To je odlučila politika, a ne narod. Naši političari toliko brinu o sebi pa radi pomanjkanja vremena ne stignu misliti na svoj narod. Znam što ćeš reći: „Vi ste ih izabrali“. Da, mi smo ih izabrali ali su se gospoda otrgla s lanca. Vidiš da smo mi Tebi vjerni pokrenuli referendumsko pitanje o Istambulskoj konvenciji. Nažalost na djelu je za narod nevidljiva koalicija HDZ-a i SDP-a koja je već ranije spriječila neke referendume preko svog saveza u Ustavnom sudu. Ako stvarno dođe do velike koalicije gotovi smo. Nema nam spasa još narednih tisuću godina.“

Bog: „Ja sam stvorio Adam i Evu, a ne Adama i Stevu. Kako onda tamo nešto čačkate oko braka?“

Ja: „Pa kažem Ti da to rade naši lažni vjernici političari zajedno s bezbožnicima, a ne narod.  Puno grliguza se uvuklo u politiku i tjeraju vodu na svoj mlin. Svesrdno im pomažu oni s kapom na tri roga i mnoge nevladine udruge koje su se samo-proglasile najvećim zaštitnicima ljudskih prava.“

Bog:  „Kako uopće možete razmišljati o legalizaciji prostitucije i droga, o ozakonjenu isto-spolnih brakove i abortusu kojim bi  neki rado legalizirali pravo na ubojstvo?“

Ja: „Nas vjernika ima puno više no premalo u politici pa ih tako vrlo teško zaustavljamo. Ti si nam svojim svojom providnošću osigurao opstojnost i hrvatski narod ostat će ti vjeran dovijeka. To rade hibridni Hrvati karijeristi kojima ništa nije sveto. Vidiš kako je ta globalizacija zauzela gotovo očitav svijet. Iza nje krije se namjera nekolicine moćnika kojima treba jeftina radna snaga  za „oplemenjivanje“ njihovog kapitala.  Njihova je želja srušiti našu moralnu vertikalu, a to je upravo Tvoja crkva koja nas je stoljećima štitila. Svoj cilj žele ostvariti razaranjem obitelji kao temelja društva što će dovesti do kaosa i njihove pobjede. Mi im to ne damo i nikada nećemo dati uzdajući se u Tebe i tvoju pomoć.“

Bog: „Je li istina da je kod vas na djelu ustašizacija i fašizacija kako mi to neki pokušavaju dojaviti?“

Ja: „Ma to su priče onih koji bi nas Hrvate najradije utopili u žličici vode. Oduvijek su lagali kako bi nas što ružnije prikazali i tako opravdali silu kojom su nad nama vladali. Hrvatskom narodu nameću teret kolektivne krivnje za nešto što su učinili pojedinci no i za ono što su izmislili komunistički ideolozi i pretvorili u mitove. Naše domoljublje ne mogu podnijeti pa ga tako proglašavaju ustaštvom. Ako je grijeh i ustaštvo ljubiti svoju domovinu i svoj narod onda sam ja najveći ustaša i grešnik. Ma dobro Ti sve to dobro znaš pa Ti više neću objašnjavati. Nema više puno vremena jer će uskoro penali. Hoćeš li nam pomoći ili ne?“

Bog: Dakako da ću vam pomoći. Ti Subašiću baci se dva puta desno i jednom lijevo. Pucajte odvažno i to je to. Vi Hrvati ste oduvijek moj izabrani narod pa sam vam zato i dao naj ljepši dio Zemlje za Domovinu. Iako je vaša vjera uvijek bila čvrsta u dijelu naroda pojavio se nemoral, korupcija, lopovluk i klijentelizam, što morate riješiti. Radite na obnovi morala i čišćenju društva od korova. Prihvatite se deset zapovjedi i rada. I na kraju, ne brinite o kardinalu Alojziju Stepincu. On je za mene svet samo što to Papa i njegovi činovnici još ne vide.“

Ja. „AMEN“

Zoran Čapalija – Čaplja

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ivo Lučić: Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi

Objavljeno

na

Objavio

Dolazak nekoliko stotina prosvjednika sa zastavom SFRJ u Bleiburg i njihove poruke o “obnovi Jugoslavije”, te odnos Austrije i Hrvatske prema totalitarnim režimima komentirao je profesor s Hrvatskoga instituta za povijest i nekadašnji član Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima Ivo Lučić.

-Ne znam što bi se dogodilo da su prosvjednici u Austriji imali, primjerice, zastave Istočne Njemačke. Nije na nama da Austriji određujemo kako će se odnositi prema određenim simbolima, to je njihovo suvereno pravo. Međutim, što se tiče prosvjednika u Bleiburgu, jasno su pokazali svoj svjetonazor. Osim što su nosili jugoslavensku zastavu, vidio sam i da su rekli kako će obnoviti Jugoslaviju. Oni nikada nisu niti će ikada prihvatiti hrvatsku državu. Hrvatska vlast bi, ako joj je stalo do Hrvatske, trebala imati jasan stav i pravilno se postaviti, rekao je Lučić u razgovoru za Direktno.hr, prenosi Hrsvijet.

Pojašnjava kako će se ideološka, a i politička borba još dugo voditi.

-Europa nema zajednički stav o gotovo ničemu. To ovisi od situacije do situacije, od zemlje do zemlje, od vremena do vremena…Osuda komunizma i fašizma su samo iznuđene u određenom povijesnom trenutku, ali funkcionira samo fragmentarno. Nema općeg stava, a rezolucije koje Europa donosi su samo mrtvo slovo na papiru. Ideološka, a i politička borba će se još dugo voditi, dodao je Lučić.

Uspoređujući broj sudionika na bleiburškoj komemoraciji s brojem sudionika u prosvjedu, zaključio je kako je takav odnos snaga u stvarnosti.

-Treba istaknuti da je na komemoraciji u Bleiburgu bilo oko 15.000 ljudi, a prosvjednika iz područja cijele bivše Jugoslavije bilo je svega nekoliko stotina. To je pravi omjer snaga i to bi vlasti trebale uzeti u obzir prilikom donošenja odluka, zaključio je Lučić.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

7 razloga zašto sam hodala toga dana u Rijeci

Objavljeno

na

Objavio

Foto : Rijecanin

U Rijeci su 18. svibnja održane dvije aktivističko-prosvjedne povorke, “Hod za Život” i “Hod za slobodu”. Sudionica ‘Hoda za život’, Janja Linardić, komentirala je za Kamenjar.com izjavu gospođe Dalije Orešković, kao i razloge zašto je tog dana bila baš u ovoj povorci:

Da hodala sam toga dana u Rijeci.

Moram prije svega reći zajednički zaključak mene i mojih prijatelja nakon skupa: PRED BOGOM ĆEMO JEDNOG DANA BITI SVI JEDNAKI NEVEZANO UZ STRANU NA KOJOJ SMO…

Da, hodala sam toga dana u Rijeci u Hodu za život. Nije nas bilo mnogo ali bilo smo obitelj. Osjećaj koji nas je nosio jest čista ljubav i požrtvovnost. Usprkos tome različiti ljudi prozvali su nas zbog raznih razloga, nama nepoznatih. Zbog toga imam potrebu reći zašto sam tog dana bila baš u ovoj povorci.

Moj prvi razlog je poniznost.

U svom životu prošla sam kiretažu. Nisam je htjela, ali je nisam niti izbjegla. Tog dana umro je dio moje duše zauvijek. Dragi ljudi bili su uz mene, ali jedini koji me mogao utješiti bio je moj Bog. Tko nije doživio količinu ljubavi koja može to oprostiti i izliječiti srce bijesan je i ljut. I ja ga razumijem. I ne osuđujem. Osobno samo vraćam dug…

Moj drugi razlog je zahvalnost.

Zahvalnost za moju djecu, posebno moju najmlađu kćer. Mislim da smo svi toga dana u hodu pred sobom imali sliku svoje djece. One pored nas, ali i one koje su možda hodali u onom drugom hodu. Mi ih ne osuđujemo, naprotiv volimo ih.

Moj treći razlog je ljubav.

Ljubav prema životu, prema djeci koju stalno susrećem na svojem radnom mjestu. Oni nisu savršeni, ali ja se za njih borim na različite načine svakog dana. I oni su tog dana hodali. U obje povorke. I ja sam na njih ponosna. I jedne i druge. Jer misle, jer traže, jer im je stalo.

Moj četvrti razlog je poštovanje.

Iskreno poštovanje, temeljeno na godinama odricanja mojih roditelja. Na svakom danu koju su svjesno „potrošili“ na nas djecu. Bez rezerve, bez računice i sa puno ljubavi.

Moj peti razlog više je materijalne prirode.

Hodala sam za sve mlade djevojke koje su trudne ili će biti trudne. Ne da razmisle…one zasigurno tome ne mogu pobjeći… Hodala sam da netko drugi razmisli o zakonima i o naknadama tih djevojaka koje ne rade, čiji muževi/dečki ne rade, koje možda studiraju. Znate li da ukoliko odluče roditi, moraju zamrznuti svoj fakultet jer ukoliko nisu tijekom poroda i nakon njega (onih mjesec dana) na fakultetu gube godinu, a time  i stipendije ukoliko ih imaju, te da iduću godinu plaćaju (osim ako nisu “zamrznule” fakultet na minimalno godinu dana). Misli li tko da te iste djevojke, ukoliko odluče roditi, naknadu primaju samo prvih šest mjeseci. Nakon toga ne mogu dobiti jaslice (barem ne u gradu Rijeci), a bez naknade ne mogu niti platiti nekoga da im čuva dijete. E, pa ja sam u ovom hodu i zbog toga…

Moj šesti razlog je činjenica da je u prošloj godini najviše abortusa napravljeno zbog  „pogrešnog spola“.

Nema li veće nepravde? Što fali djevojčicama? Pa moja je savršena. Čitajući napise o ustaškim fašistima moram priznati da sam se ozbiljno zapitala zna li govornik o čemu se tu radi i zbog čega protestiramo. Kad bi znao mislim da ni na trenutak ne bi dvojio tko je ovdje više isključiv: onaj tko zagovara zaštitu te djece ili onaj koga za to nije briga?

Moj sedmi razlog je potreba da izrazim svoje mišljenje.

Moje mišljenje nije produkt općeg mišljenje. Ono je samo moje, izraslo iz mog iskustva i iz mog uvjerenja. I imam ga potrebu podijeliti. Imam potrebu boriti se za ono što smatram važnim. Ja sam potpuno svjesna da ovim hodom nećemo ukinuti pobačaj. Važno je da se čuje da je svaki život vrijedan. Da se čuje da se za njega treba boriti. Ne boriti se mlako već glasno, jasno i sa stavom.

I na kraju…

Poštujem i duboko se divim svakom sudioniku hoda koji je iz uvjerenja i na pristojan način izrazio svoj stav. U oba hoda. Zahvaljujem i gradskih vlastima koje su nam omogućile hod u isto vrijeme, kao neko svojevrsno odmjeravanje snaga. Isprva mi je ova ideja bila mrska zbog sigurnosnih razloga, ali pokazalo se da uvijek dobiješ ono s čim se možeš nositi. To se zove Božja providnost. Mi smo je osjetili, jače nego ikad i zato im veliko hvala. Nadam se da će to činiti i ubuduće. Samo jednu stvar ubuduće očekujem: jednaku zastupljenost u medijima te da nitko iz javnog života ne vrijeđa sudionike hoda. Bilo kojeg hoda… komentirala je Janja Linardić.

Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari