Pratite nas

Reagiranja

Ništa kontra Tita – i Josipovića! – “Ivo Josipović dosljedno provodi plan Barbika”

Objavljeno

na

Nešto se čudno događa u nekoć najčitanijem hrvatskom dnevnom listu koji sebe nerjetko naziva i narodnim listom. Čitateljima brišu komentare s povijesnim činjenicama o Titu, ali to nije sve: odbili su i tekst uvaženom prof.Zdravku Tomcu pod naslovom “Ivo Josipović dosljedno provodi plan Barbika”.

Najava predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka o prestanku veličanja Josipa Broza Tita i uklanjanju njegovog imena sa svih ulica i trgova u Hrvatskoj kao i ‘sređivanje’ povijesnih udžbenika, ukoliko se HDZ na slijedećim izborima ponovno vrati na vlast, prije nekoliko dana izazvala je reakciju Titove unuke Saše Broz koja je dobila veliki prostor u dijelu hrvatskih medija kako bi ismijala šefa najjače oporbene stranke.

Portali su doslovce bili zatrpani polemikama za i protiv Tita, pa tako nije bio izuzetak ni “Večernji list” koji je objavio članak u kojem Saša Broz poručuje Karamarku: “Tomica volim te!” U nastavku teksta objavljenog i na internetu bilo je stotinjak komentara, a čitatelj iz Zagreba nam se požalio kako je njegov komentar administrator jednostavno bez razloga izbrisao.

Kako on u svom komentaru iznosi nekoliko povijesnih činjenica o Titu, a prije svega o tome je li JBT znao za zločine i je li iste naredio i njima rukovodio, čitatelj je smatrao kako time nije prekršio nijedno pravilo komentiranja na netu te se odlučio obratiti zastupnici čitatelja u Večernjaku Ružici Cigler.

– Znam da zasigurno dnevno dobijete stotine mailova, ali želim se požaliti na postupanje administratora koji mi je pobrisao komentar na članak http://www.vecernji.hr/hrvatska/sasa-broz-karamarku-tomica-volim-te-958048“. Komentar mi je pobrisan uz obrazloženje da sam prekršio pravilo broj 5 komentiranja koje glasi: komentiranje van okvira teme članka, pisanje velikim slovima, postavljanje linkova. Iz mog komentara je razvidno da nisam chatao, nisam komentirao van teme, nisam pisao velikim slovima i nisam postavljao nikakve linkove. Dapače, izvadio sam konkretne činjenice koje proizlaze iz povijesnih dokumenata i njima dokazao da je Josip Broz Tito itekako znao, da je planirao i naredio počinjenje masovnih likvidacija iza drugog svijetskog rata. Kako u svom komentaru nisam prekršio nijedno pravilo zbog kojeg mi je komentar pobrisan, očito je da se radi o brutalnoj cenzuri, zasigurno po narudžbi gđice Broz.

Od Vas zahtjevam da svojim uticajem osigurate da se moj komentar vrati. A ukoliko gđica Broz ili netko drugi smatra da nešto u mom komentaru nešto nije istina i da se ne bi trebalo nalaziti tamo, hrvatsko pravosuđe je zakonski reguliralo načine na koje ona može tražiti micanje mog komentara i eventualnu naknadu za počinjenu štetu. Ja sam svaku tvrdnju iz tog komentara prikupio osobno iz dostupnih povijesnih dokumenata i svaku mogu dokazati, ako bude bilo potrebno i sudski”, napisao je čitatelj, no odgovor nije dobio a komentar mu nikada nije objavljen. Jasno je i zašto jer je u komentaru pod naslovom “Je li Tito znao za zločine i je li iste naredio i njima rukovodio?”, čitatelj napisao:

Branitelji lika i djela Josipa Broza Tita ne priznaju da je on jedan od najvećih zločinaca 20-og stoljeća, ali kako jame i grobovi govore da su zločini počinjeni brane ga činjenicom da on nije znao za njih. No da se zaista radi o zločinačkom režimu kome je na čelu bio zločinac Tito govore i povijesni izvori koji svjedoče da je Tito itekako znao za zločine te da je iste naređivao i poticao.

U ožujku 1945. godine Tito je uputio svim partijskim komitetima i komesarima vojnih jedinica slijedeću zapovjed: “Ovih dana pružit će se prilika da Komunistička partija Jugoslavije preuzme vlast na teritoriju cijele države. Ta prilika trajat će samo nekoliko dana, a možda i samo nekoliko sati, i ako u to vrijeme ne likvidiramo sve naše neprijatelje ta će se prilika zauvijek izgubiti”.

“Prirodno je da smo ih likvidirali!”

Isto tako, jedinice Korpusa narodne obrane Jugoslavije koje su počinile veliki broj zločina su bile direktno podređene Titu te su bile izvan vojne hijerarhije.

Naime, Tito je 15. kolovoza 1944. potpisao Uputstvo o osnivanju vojnih jedinica Korpusa narodne obrane Jugoslavije (KNOJ) kao formacija zaduženih za “borbu s antinarodnim ustanicima i likvidiranje antinarodnih bandi, čišćenje oslobođenih teritorija od ostataka razbijenih neprijateljskih jedinica, špijuna i diverzanata”.

Knoj je bio podređen direktno Titu, ali je on njime rukovodio preko načelnika Ozne Aleksandra Rankovića. Prvi komadant Knoja bio je Jovo Vukotić, a njegov zamjenik Nikola Ljubičić. Prvi politkomesar Knoja bio je Vlado Janjić, a prvi obavještajni oficir Mesud Hotić.

Ono sto je usljedilo nakon Titove zapovijedi i nakon formiranja KNOJ-a je pokolj masovnih razmjera. Evo nekih izjava sudionika tih dogadaja:

Kosta Nađ u beogradskom tjedniku “Reporter” od 13. siječnja 1985 kaže: “Sto pedeset hiljada protivnika vlasti palo je u naše ruke i “prirodno” na kraju smo ih likvidirali. Odmah sam izvestio Tita o ovomu “uspehu”.

Milovan Đilas je pak izjavio: “Ti Hrvati su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti.”

Zdenko Zavadlav, zamjenik načelnika OZNA-e za područje Maribora, u Jutarnjem listu 25. ožujka 2003. je izjavio: “Mi iz slovenske OZNA-e i KNOJ-a ubijali smo samo slovenske domobrane, a kada bismo uhvatili Hrvate, predavali smo ih 3. armiji. U rovovima oko dvorca Borl (kod Maribora) oni su ubijali hrvatske domobrane, ustaše i civile, žene, djecu, starce. Naredba za ubijanja je stigla s vrha, a zna se gdje je vrh. Rečeno nam je, neprijatelja ubijati bez suđenja jer revolucija još traje. Rat je prva faza revolucije, a sada je druga faza”.

Nakon otkrivanja masovne grobnice u Hudoj Jami, predsjednik Saveza boraca Narodno oslobodilačke vojske Slovenije Janez Stanovnik je priznao: “Pokolji do kojih je došlo nakon Drugog svjetskog rata događali su se po zapovjedi Josipa Broza Tita”.

“Nemate razloga biti spori u čišćenju”

U Hrvatskom kajkavskom kalendaru za 2009. godinu, na stranici 189. možemo čitati: “Novi šef jugoslavenske države i šef Komunističke partije, Josip Broz Tito, maršal, održao je 20. svibnja 1945. u Varaždinu, na Kapucinskom trgu, pred hrvatskim građanima, natjeranim od tajne policije na trg, genocidni govor u nazočnosti svojih partizanskih generala, Aleksandra Rankovića, šefa tajne policije i Koste Nađa, u kojem je poručio tadašnjim Hrvatima, ali i budućim hrvatskim naraštajima sljedeće: ‘U Varaždin nisam došao službeno, niti da govorim o politici, već da obiđem jedinice Jugoslavenske armije, koje u okolici obavljaju važne zadaće na konačnom obračunu s hrvatskim smradom.’ Nadalje, svim protivnicima svojega režima najavio je ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’.

Vjesnik od 25. svibnja 1945. piše da je Tito rekao ovo: ‘Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako da zauvijek nestane onog smrada koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću – slobodnu federativnu Jugoslaviju’.

O zločinačkom režimu svjedoče i dokumenti, pa tako Edvard Kardelj je iz Beograda svojim podređenima u Sloveniji poslao izravno pismo upute o masovnim ubojstvima.

Tekst brzojava preveden sa slovenskog glasi ovako:

“Broj. 96/48. Od Predsjedništva centralne vlade.

25.VI.1945. dospjelo u 11 sati.

K i d r i č u – osobno.

– Najkasnije u roku od tri tjedna bit će raspušten sud nacionalne časti, vojni sudovi će suditi samo vojnim osobama, sve ostalo preuzet će redoviti sudovi. Proglasit će se nova amnestija. Znači nemate nikakvog razloga biti tako spori u čiščenju kao dosad. K A R D E L J.”

Titove depeše

I izjave Sime Dubajića govore o zapovjednoj liniji kojom je izravno upravljao Tito: “Komandovao sam u Kočevskom rogu”, izjavio je prvi put za javnost Simo Dubajić u listu Svet, u srpnju 1990. godine. “Učestvovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. To danas govorim, jer sam shvatio da je savest jača od pobede. Kada sam 25. maja 1945. godine došao u Ljubljanu, referisao sam Titu o zarobljavanju ustaša, fon Lera i zapleni zlata. Pre toga sam trinaestoga maja dobio od Tita depešu da niko ne sme dirati nijednog zarobljenika. Mi tada nismo znali da će ti zarobljenici biti pobijeni. Govorilo se da ih treba vratiti u Sloveniju, da bi im se sudilo po međunarodnim konvencijama. Ja sam imao tu Titovu depešu, imali su je i svi ostali komandanti. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom rogu. Naređenje su izdali Ivan Matija-Macek, Maks Bace i Jovo Kapičić. Sve Rankovićevi pomoćnici. Takvu odluku niko nije mogao doneti, sem Tito! Samo je on mogao da opozove svoju raniju depešu.”

I prema iskazu Koče Popovića, koji je u to vrijeme bio jedan od bližih Titovih suradnika da se zaključiti da je zločine zapovjedio i njima rukovodio direktno Tito. Tako on svjedoči: “Samo na relaciji Bjelovar – Kovin (u Vojvodini) od 9. svibnja pa nadalje prošlo je 26 ešalona ratnih zarobljenika od kojih je svaki brojio 3.000 – 5.000 zarobljenika koji su pobijeni na području Vojvodine i pobacani u protutenkovske rovove koje su tamo iskopali Nijemci (kao i one u Teznom kod Maribora) u svrhu zaustavljanja Crvene armije na Srijemskoj fronti.”

Koča Popović je u to vrijeme kao načelnik Generalštaba JNA od Tita dobio tajnu naredbu za uništenje svih pisanih tragova o poslijeratnim pokoljima. U tu operaciju bili su uključeni: XII. odelenje JNA (Služba bezbednosti), personalna služba JNA, Vojnoistorijski arhiv, Savezni zavod za statistiku te UDBA i njene ispostave.

O Josipoviću sve najljepše – do poslije izbora

Osim Tita, u Večernjem listu u zadnje vrijeme očito nije poželjno pisati ni protiv aktualnog predsjednika Josipovića. Nakon što svom najčitanijem kolumnisti Ivici Šoli nisu željli objaviti jednu kolumnu o predsjedniku Josipoviću zbog čega je i prekinuo suradnju s njima, na istu “odbijenicu” naišao je i uvaženi prof.dr. Zdravko Tomac čiju prepisku s glavnim urednikom također donosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Glavni uredniče,

Šaljem Vam u prilogu tekst pod naslovom “Ivo Josipović dosljedno provodi plan Barbika” potaknut intervjuom s Ivom Josipovićem u Večernjem listu od 22. kolovoza 2014. godine i člankom Vašeg novinara Marka Biočine pod naslovom “Kolinda bi štedjela na savjetnicima a istodobno kupovala skupe avione” u Večernjem listu od 23.08.2014.

Nadam se da ćete objaviti moje reagiranje.

Srdačan pozdrav,

Vaš vjerni čitatelj Zdravko Tomac

Nakon toga, s obzirom da nisam dobio nikakav odgovor, ponovno sam napisao slijedeće pismo Glavnom uredniku Večernjeg lista:

Zagreb, 16. rujna 2014.

Poštovani gospodine Glavni uredniče,

Na moje pismo od 08. rujna 2014. nisam dobio nikakav odgovor. Čak niste ni potvrdili primitak moga pisma. Kako je prošlo već osam dana a pismo niste objavili molim Vas da me barem obavijestite da li uopće mislite objaviti pismo. Ne inzistiram, to je stvar Vaše uređivačke politike, ali mislim da ste mi trebali barem nešto odgovoriti ne samo kao dugogodišnjem vjernom čitatelju nego i kao suradniku s kojim ste, u proteklih više od dvadeset godina, objavili brojne razgovore i intervjue.

Dakle, još jedanput Vas molim da mi odgovorite koja je sudbina moga pisma, kako bih ga eventualno mogao objaviti u nekim drugim novinama koje se ne boje objaviti tekstove u kojima se govori i o tamnoj strani predsjednika Josipovića.

Srdačan pozdrav,

Zdravko Tomac

Na to drugo pismo dobio sam slijedeći odgovor Glavnog urednika Večernjeg lista:

Zagreb, 17. rujna 2014.

Poštovani profesore,
zahvaljujem Vam što ste nam poslali pismo i što ste naš redoviti čitatelj. Nažalost, Vaš tekst nismo objavili ponajprije stoga što je stigao u trenutku kada je tzv. afera Barbika bila već podosta medijski “potrošena”. Večernji list je, kao što znate, o tome puno pisao a objavili smo niz tekstova naših kolumnista ali i reagiranja stalnih i povremenih vanjskih suradnika.
Drugi je problem što je Vaš tekst dvostruko predugačak za naše standarde.
Svakako Vam se ispričavam što se nisam ranije javio, ali sa zadovoljstvom ćemo ubuduće objaviti Vaše stavove i reagiranja.
S osobitim štovanjem
Goran Ogurlić

Na njegovo pismo odgovorio sam na slijedeći način:

Zagreb, 18. rujna 2014.

Poštovani gospodine Ogurlić,

Hvala Vam na vašem pismu.

Razumijem probleme koje imate vezano za velike pritiske raznih političkih opcija te da ste oprezni u objavljivanju tekstova poput onog kojeg sam Vam poslao. Ne zamjeram Vam vašu odluku da ne objavite moj tekst, zapravo razumijem Vašu odluku. Međutim, ne slažem se sa vašim stavom da je afera Barbika podosta medijski potrošena. Kao što ste vidjeli ja sam reagirao na aktualni događaj, na intervju predsjednika Josipovića u vašem cijenjenom listu i na komentar vašeg novinara. Dakle, reagirao sam na aktualne teme a ne na potrošene. Intervju koji ste objavili potvrda je da predsjednik Josipović nije odustao od plana Barbika te da to nije potrošena tema nego vrlo aktualna. Zbog toga se nemojte ljutiti što ću reagiranje na tekstove u Vašem listu objaviti ako bude moguće negdje drugdje jer smatram da se radi o vrlo aktualnoj temi.

Hvala Vam na vašem odgovoru i ponudi za razgovor koji ću vrlo rado prihvatiti jer izuzetno cijenim Vaš rad i vaših kolumnista kojim doprinosite jačanju pluralizma i istinske demokracije.

Srdačan pozdrav

Zdravko Tomac

Ovu prepisku dr. Tomac navodi kao argumentaciju kako bi se hrvatska javnost upoznala s činjenicom da plan Barbika nije potrošen nego da je on i dalje temelj djelovanja predsjednika Josipovića i da se ne smije prešućivati kako to radi većina medija u Hrvatskoj.  (DB/dnevno.hr)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Mladen Pavković: Zbog čega Hrvati plaćaju, a agresori se oglušuju na ratnu odštetu

Objavljeno

na

Republika Hrvatska je u više navrata isplatila odštetu djeci ili obitelji ubijenih Srba u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu. Prvi puta je to uradila još početkom 2013. kad je u građanskoj parnici priznala odgovornost za zločine počinjene tijekom i nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja 95. Djeci srpskih supružnika Berić iz sela Varivode, Općinski sud u Kninu dosudio je odštetu od 72.000 eura.

Oštećeni su izjavili da su djelomično zadovoljni. Prema tadašnjem mišljenju nevladinih udruga, istraga  u ovom slučaju nikada nije temeljito provedena. Za zločin su bila optužena šestorica hrvatskih vojnika, no postupak je obustavljen zbog nedostatka dokaza, pa se i dalje ne zna tko je za njega odgovoran.

To je tek jedan primjer u kojem je odštetu za ratni zločin Srbima platila Hrvatska, a takvih priča ima još. Obično Republika Hrvatska plati, a nakon toga traži povrat sredstava od onih koji su osuđeni, a u vrijeme Domovinskoga rata bili su na strani pobjednika.

Znači, mi Srbima, odnosno agresoru na Republiku Hrvatsku plaćamo i odštete, što je van svake pameti! Nu, još nismo čuli da je recimo Beograd, odakle je i krenula velikosrpska agresija za bilo koji ratni zločin nad nevinim hrvatskim civilima platio samo jedan euro odštete!

Evo, sada su identificirali škabrnjskog krvnika Zorana Tadića, koji se tereti da je kriv za teška ubojstva, da je zvjerski pobio 43 nevinih Hrvata u Škabrnji, pretežno žene, starce i djecu, ali i zarobljene branitelje ovoga mjesta.

Hoće li i njihovi najmiliji dobiti odštetu?

A što je s nevino pobijenim Hrvatima u Vukovaru, Voćinu, Lipiku, Pakracu, Osijeku, Lovasu, Tovarniku, Saborskom, Gospiću, Šibeniku, Dubrovniku, Splitu, Karlovcu, Kninu, Ogulinu, Vinkovcima, Županji, Slavonskom Brodu…?

Hoće li odštetu dobiti i obitelji pobijenih i prognanih Hrvata iz Bosanske Posavine?

Zakon je navodno jednak za sve, a zločin je navodno – zločin!

Ili se to nama samo tako čini?

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

Logoraši tvrde da su zbog Pupovca dobivali teške batine

Objavljeno

na

Objavio

Foto: dnevno.hr

Naime, u vrijeme kada je Milorad Pupovac javno iznosio optužbe protiv Hrvatske, hrvatski branitelji i civili, trpjeli su teške batine i mučenja u srpskim logorima. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili u Hrvatsku, a i danas se vode kao nestali.

U veljači 1992, Milorad Pupovac, javno je iznio teške optužbe na račun Hrvatske. Između ostalog, tada je rekao da je u Hrvatskoj 11 000 srpske djece pokršteno.

Franjo Kuharić, tražio je da se informacije provjere a ugledni grkokatolički svećenik, novinar i intelektualac, Živko Kustić, rezolutno je tvrdio, da se nije susreo s niti jednim takvim slučajem.

Zagrebačko okružno tužiteljstvo, podignulo je u svibnju iste godine optužni prijedlog protiv Milorada Pupovca i to radi širenja lažnih vijesti, no od kaznenog progona, navodno ga je spasio predsjednik Franjo Tuđman.

Izjava Milorada Pupovca o pokrštavanju srpske djece, godinama je poznata hrvatskoj javnosti, ali sve do sada, nitko nije javno iznosio njene posljedice.

Nakon što se gradonačelnik Vukovara, Ivan Penava, našao pod salvom optužbi zbog objavljivanja snimke školaraca srpske nacionalnosti, koji se nisu ustali na sviranje hrvatske himne, oglasili su se i logoraši, žrtve mučenja i premlaćivanja u srpskim koncentracijskim logorima, piše dnevno.hr

Naime, u vrijeme kada je Milorad Pupovac javno iznosio optužbe protiv Hrvatske, hrvatski branitelji i civili, trpjeli su teške batine i mučenja u srpskim logorima. Mnogi od njih, nikada se nisu vratili u Hrvatsku, a i danas se vode kao nestali.

Vrlo vjerojatno, mučiteljima nije trebalo posebno poticaja, no logoraši sada tvrde kako je i Milorad Pupovac dao doprinos nečovječnom tretmanu u logorima. Za dokazivanje direktne veze, nužna su svjedočanstva preživjelih logoraša koji smatraju kako će Pupovac izbjeći kazneni progon, ali ipak žele da se sazna istina.

18.01.2019. Hrvatsko društvo logoraša srpskih koncentracijskih logora, ogranak Vukovar, objavilo je pismenu izjavu o povezanosti izjava Milorada Pupovca s njihovim stradanjima u srpskim logorima.

Ovom prilikom, objavljujemo spomenutu izjavu, koju potpisuje predsjednik ogranka, Zdravko Komšić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari