Connect with us

Iz Svijeta

Njemačka u 2019.: Pad starih i rast novih aktera na političkoj sceni

Published

on

Protekle godine u Njemačkoj je nastavljen trend promjene političkog krajobraza zemlje, prije svega zahvaljujući jačanju desnog i lijevog političkog spektra (Alternativa za Njemačku i Zeleni), uz istodobno drastično kopnjenje nekadašnjih velikih “narodnih” stranaka poput Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD).

Iako protekla godina nije bila burna poput 2018., kada je, između ostalog, nakon mnogih peripetija stvorena nova demokršćansko-socijaldemokratska vlada, a “vječita kancelarka” Angela Merkel najavila povlačenje, nestabilnost u stranačkim vrhovima i uzastopni gubici obiju stranaka na izborima (prvo europskim, a zatim i u saveznim zemljama Saskoj, Brandenburgu i Tirinškoj) stavljali su na kušnju opstanak koalicijske demokršćansko-socijaldemokratske vlade na čelu s Angelom Merkel.

Problemi velikih stranaka

Nasljednica Angele Merkel na čelu Kršćansko-demokratske unije (CDU) i od proljeća ove godine nova ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer nije se, prema jedinstvenom mišljenju analitičara i medija, dobro snašla u svojoj novoj ulozi predsjednice CDU-a. Nakon nekoliko gafova u javnim istupima, poput onog kada se tijekom karnevala izrugivala transrodnim osobama, njezina podobnost za vođenje CDU-a stalno se dovodi u pitanje, u čemu je najglasnije konzervativno krilo stranke na čelu s Friedrichom Merzom, kojeg je tijesno pobijedila na prošlogodišnjim unutarstranačkim izborima.

I dok CDU, zajedno sa svojim bavarskim demokršćanskim partnerom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU), još uvijek po posljednjim ispitivanjima iz prosinca drži prvo mjesto po podršci birača (oko 30 posto), koalicijski partner SPD i dalje proživljava duboku krizu na svim razinama. Ovogodišnji pad potpore kulminirao je lošim rezultatima na izborima za Europski parlament (15 posto), nakon čega je predsjednica stranke Andrea Nahles, koja je godinu ranije preuzela dužnost, zbog unutarstranačkog pritiska podnijela ostavku. Potom su uslijedili mjeseci potrage za novim čelništvom. Potraga je završena početkom prosinca kada je na svestranačkim izborima na čelo stranke izabran dotad relativno nepoznat dvojac Saskia Esken i Norbert Walter-Borjans, kandidati onog dijela stranke koji teži izlasku iz vlade Angele Merkel i raspisivanju novih izbora. No očekivana bura i raspad koalicije zasad je izostao tako da se Angela Merkel može nadati da će na čelu ove vlade ostati onako kako je i najavila: do kraja izbornog razdoblja 2021.

Uspon Zelenih na krilima rasprave o klimatskim promjenama

Još donedavno SPD se mogao nadati da bi pobjedom stranaka lijeve orijentacije na izborima imao pravo na kancelarsku poziciju s obzirom na to da je među strankama lijevo od centra oduvijek slovio za najjaču političku opciju. No ove godine to se definitivno promijenilo. Na drugo mjesto po podršci njemačkih birača stigla je i tamo se utaborila stranka Zeleni pa je SPD izgubio čelno mjesto unutar stranaka lijeve orijentacije.

Uspon ove stranke ne treba samo objašnjavati slabljenjem SPD-a i jačanjem desne, populističke Alternative za Njemačku (AfD). Klimatske rasprave koje su ove godine, donošenjem klimatskog pakta savezne vlade i pokretom Petkom za budućnost, dospjele u središte zanimanja javnosti, podigle su popularnost Zelenih, koje mnogi još uvijek percipiraju kao jedinu stranku kompetentnu za vođenje borbe protiv klimatskih promjena.

No stvari po SPD ne izgledaju povoljno čak ni u slučaju izlaska iz „smrtonosnog zagrljaja”, kako mnogi u SPD-u doživljavaju koaliciju s demokršćanima. Zeleni već odavno nisu stranka ekoloških romantičara koji vrijeme u Bundestagu krate pletenjem (slike s početka 80-ih kada su Zeleni ušli u savezni parlament) i samim tim nepodobni za koalicije s konzervativnim strankama. To je odavno postala stranka dobrostojećeg građanstva kojemu je po mnogim elementima bliži CDU nego SPD, što se pokazalo i u koalicijama Zelenih i CDU-a u nekim saveznim pokrajinama, a najbolji primjer dobre suradnje je uspješni Baden-Wuerttemberg.

Demokršćani su najkasnije nakon prošlogodišnjih izbora u Bavarskoj shvatili kako rješenje gubitka svojih glasača, koji su prešli AfD-u, nije u kopiranju desnih, populističkih ideja (poput manje useljavanja), nego u okretanju temama koje su građanstvu (posebice u bogatijim dijelovima Njemačke) važnije, a tu je na prvom mjestu zaštita klime i borba protiv klimatskih promjena.

Klimatske promjene Nijemci su ove godine mogli osjetiti i na vlastitoj koži i to prije svega zbog nezapamćene vrućine i oborenih toplotnih rekorda (42,6 stupnjeva), ali i sve češćim olujama.

AfD skreće još više udesno, unatoč porastu desnog terora

Za to vrijeme se unutar AfD-a, čija je popularnost u novije doba znatno porasla posebice na migrantskoj problematici, također vodi unutarstranačka borba između tvrdog krila, koje više ni ne skriva veze s ekstremnom desnicom, i umjerenijeg, građanskog, koji bi htio biti samo malo konzervativniji od demokršćana i tako se otvoriti ostalim strankama za eventualne koalicije. No nakon velikog uspjeha tvrdog krila stranke na izborima u saveznoj pokrajini Tirinškoj u listopadu, ekstremno krilo, na čelu s Berndom Hoeckeom, ojačalo je tako da se čini da je stranka na korak od toga da ju pod prismotru stavi Ured za zaštitu ustavnog poretka i time ostane daleko od etabliranja kao „normalna“ politička stranka.

AfD se doduše ograđivao od terorističkih napada koji se pripisuju ekstremnoj desnici, ali i dalje svojim javnim istupima koketira upravo s tim političkim snagama. Pritom je ove godine terorizam desnice, nakon ubojstva lokalnog CDU političara Wlatera Luebkea početkom lipnja i napadom na sinagogu u Halleu u listopadu, potisnuo terorizam s islamističkim predznakom. Krajem godine ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je najavio angažiranje nekoliko stotina dodatnih pripadnika snaga sigurnosti u borbi protiv ekstremne desnice.

30 godina nakon pada Zida razlike još uvijek velike

U godini u kojoj je Njemačka proslavila 30 godina od pada Berlinskog zida, građani Njemačke su još jednom morali prihvatiti činjenicu da su razlike između istoka i zapada zemlje još uvijek velike. Plaće su se donekle izjednačile ali razlike još uvijek postoje, prije svega u percepciji pitanja je li proces ujedinjenja prošao u skladu s očekivanjima posebice stanovnika istočnog dijela zemlje. Istočni Nijemci se, kako je pokazalo ispitivanje javnog servisa ARD povodom godišnjice pada Zida, još uvijek osjećaju kao da ih je zapad „kolonizirao“. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari