Pratite nas

Povijesnice

Njemački i britanski vojnici prekinuli rat na Božić 1914. i odigrali nogometnu utakmicu

Objavljeno

na

Drhtali su u rovovima kod Frelinghiena, gradića na sjeveru Francuske. Bio je Božić 1914. godine i Prvi svjetski rat bio je u punom jeku. Ubijali su se međusobno Nijemci i Britanci, a onda su na jedan dan prekinuli rat kako bi zaigrali – nogomet.

Zvuči kao film, nalikuje na srcedrapajuću reklamu, ali priča je istinita, potvrdile su je obje strane, a postoje zapisi i fotografije njemačkih i britanskih vojnika o jednom od najnevjerojatnijih događaja u modernoj povijesti koji se dogodio prije 100 godina.

Pehr Thermaenius otkrio je detalje u svojoj knjizi ” No Man’s Land at Christmas“.

Njemački vojnici zapravo su sve nenamjerno inicirali. Počeli su na Badnjak ukrašavati rovove i kititi jelke. U tišini noći pjevali su božićne pjesme. U zatišju pucnjave i granatiranja pridružili su im se britanski vojnici, prenosi 24sata.hr.

”Alo! Jeste li iz Warwickshirea?”, pitao je jedan njemački vojnik Britance, a s druge strane nije bilo odgovora.

”Jeste li iz Warwickshirea?”, ponovio je pitanje Nijemac. ”Dođi pa vidi”, stigao mu je odgovor koji je nasmijao sve.

”Nađemo se na pola puta. Ponijet ćemo vam cigare”, odgovorili su Nijemci i tako je sve počelo – otkrio je u svom ratničkom dnevniku Robert Hamilton, kapetan Kraljevskog bataljuna iz Warwickshirea.

I tako su njemački i britanski vojnici izašli iz svojih rovova na Božić 1914. godine i krenuli jedni prema drugima. Ostavili su oružje, rukovali su se i ponijeli darove na “ničijoj zemlji”. Za vrijeme primirja koje je trajalo cijeloga dana, zaigrali su nogomet. Navodno su Nijemci bili bolji.

Neki povjesničari osporavaju kako je bilo nogometa na Božić 1914. godine jer je polje bilo prepuno rupa od granata pa je bilo nemoguće igrati nogomet na takvoj površini.

”Ne, frelinghiensko polje bilo je savršeno za nogomet. Na tom području nije pala niti jedna granta”, tvrdi autor knjige Pehr Thermaenius.

”Ovo s nogometom počelo je spontano. I tako smo svi bili izvan rovova na “ničijoj zemlji” i ugledamo mi njemačkog vojnika kako šutira loptu. Nismo se ni snašli, a već smo igrali nogomet”, priča Johaness Niemann, zapovjednik 133. britanske saksonske pukovnije.

Njemački vojnici bili su, blago rečeno, šokirani opremom škotskih vojnika.

”Nismo mogli vjerovati da Škoti nemaju ništa ispod kilta. Kad su trčali, to se moglo dobro vidjeti. Nije bilo baš idealno za igru jer je tlo bilo smrznuto, ali dobili smo ih 3-2”, tvrde Nijemci.

Toga dana Nijemci i Britanci odigrali su nekoliko utakmica. Nijemci kažu da su oni dobili više, Englezi naravno tvrde da to nije istina. Obje strane imale su po jednog vojnika koji se bavio nogometom.

Kod Britanaca to je bio narednik Jammes Coyle, koji je igrao za škotski Albion. Preživio je rat i otišao iz vojske 1926. godine.

Nijemci su imali Alberta Schmidta, nogometaša trećeligaškog kluba Fussballclub 02 Schedewitz. Albert je poginuo 1916. godine, piše 24sata.hr.

”Bio je ovo sretan i neobičan Božić. Ali sam nakon ponoći udvostručio broj stražara”, dodao je u svom dnevniku Britanac Hamilton.

Kapetan Stockwell iz velške regimente prisjetio se kako je nakon ponoći ispalio tri hica u zrak. Bio je to znak da je primirje završeno. Samo nekoliko trenutaka kasnije, čuo je kako njemački general ispaljuje dva hica u zrak.

Sve se vratilo na staro. Vojnici koji su do prije koji sat igrali nogomet i razmjenjivali cigarete i alkohol, ponovno su pucali jedni po drugima… Naravno, u vojničkim krugovima, nema govora o nekakvom primirju.

Službeno, primirja na Božić 1914. godine nije bilo. No zapisi i dnevnici vojnika s frelinghienskog polja svjedoče o čudu starom 100 godina…

Po događaju iz 1914. godine britanski lanac trgovina Sainsbury’s napravio je reklamu. Iz lanca trgovina kažu kako je reklama ugledala svijetlo dana kako bi se prisjetili istinitih događaja prije točno 100 godina.

”Htjeli smo ljudima prezentirati toplu priču. Lijepo je dijeliti. Izabrali smo jedan od najnevjerojatnijih događaja u modernoj povijesti”, kažu iz britanskog lanca trgovine.

No nakon emitiranja reklame dobili su preko 300 zahtjeva gledatelja koji traže da se reklama makne iz etera. Gledatelji smatraju kako kompanija ne bi smjela koristiti rat u propagandne svrhe. No više je bilo onih kojima se reklama ipak svidjela.
Rezultat utakmice, ako je to uopće važno, bio je 3-2 za Njemce.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

22. rujna 1991. – Oslobođen Varaždin

Objavljeno

na

Objavio

Nova hrvatska vlast od samoga je početka Domovinskoga rata bila svjesna strateškog značenja Varaždina u kojem je bio smješten cijeli korpus Jugoslavenske narodne armije. Ondje su se nalazile goleme količine ratne tehnike, streljiva i goriva, kao i oteto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.

Stoga je zauzimanje varaždinskog garnizona 22. rujna 1991. značilo stratešku prekretnicu jer je Hrvatska nakon toga dobila 7 puta više oružja nego što ga je imala.

Pripadnici varaždinskoga garnizona slomljeni su u devet dana, upornim pregovorima i vještim psihološkim potezima hrvatske strane. Putem razglasa vojnici su cijelo vrijeme pozivani na predaju. Taj pritisak trajao je neprekidno i stalno se povećavao. Ipak najtvrđi među jugooficirima nasumce su pucali po gradu, ali zbog malobrojnosti nisu mogli upotrijebiti sav arsenal kojim su raspolagali. Važnu su ulogu odigrali varaždinski radio-amateri navodeći ih da gađaju vlastite položaje u vojarni „Jalkovečke žrve“ koja se uskoro predala. Iz ostalih vojarni i karaula u kojima su počeli i međusobni sukobi počeli su bježati vojnici.

U bezizlaznoj situaciji i bez pomoći izvana objekti JNA su se počeli predavati jedan za drugim. Naposljetku je glavni dio garnizona smješten u Komandi korpusa i vojarni „Kalnički partizani“ autobusima napustio Varaždin pod nadzorom Hrvatske vojske. Predalo se više od tisuću oficira i vojnika JNA, a u borbama za Varaždin bilo je šest mrtvih i 37 ranjenih.

Koliku je važnost Varaždin imao za vojni vrh pokazuje proces protiv zapovjednika Vladimira Trifunovića, koji je zajedno s još četvoricom oficira u Beogradu osuđen zbog podrivanja vojne i obrambene moći Jugoslavije. (HRT)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 1991. godine pala je Petrinja. Najveći grad koji je u ratu bio okupiran od strane agresora nakon Vukovara.

U okupiranoj Petrinji i okolnim selima pobunjeni Srbi, pripadnici srpskih paravojnih formacija i milicije, činili su brojne zločine nad hrvatskim civilima koji nisu željeli napustiti svoje domove, ali i dijelom srpskih civila, koji se nisu slagali s takvom politikom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na ovome području zabilježen je u periodu od rujna do prosinca 1991., pa čak sve do lipnja 1992. godine.

Najžešći napad odvio se 21. rujna koji je izvela JNA s teritorijalnom obranom i drugim paravojnim formacijama te s potporom zračnih snaga.

Tenkovi JNA s položaja iznad Češkog sela otvorili su vatru na braniteljske položaje u Mošćenici i Petrinji kada su poginuli pripadnici ZNG-a Ivica Kunert, Đuro Marković i Milan Klarić.

U predvečernjim satima vođene su žestoke borbe oko Kupskog mosta prema Brestu, a branitelji su bili prisiljeni prijeći most i organizirati obranu na lijevoj strani Kupe, čime je Petrinja okupirana.

Dana 26. rujna otvorena je topnička vatra na mjesto Grabovac, pri čemu su smrtno stradali Dubravka Špoljarić (18), Josip Špoljarić (17) i Ivana Špoljarić (dvomjesečna beba), a ranjeno je pet civila.

Na suđenju u odsustvu, zapovjedniku Petrinjskih združenih snaga JNA i teritorijalne obrane Slobodanu Tarbuku, 1992. okružni sud u Sisku osudio ga je na kaznu zatvora od 20 godina. Jedan od svjedoka na suđenju bio je i novinar HRT-a (tada HTV-a) Denis Latin, koji je svjedočio zlokobnoj najavi Tarabuka u radio razgovoru s general-pukovnikom Andrijom Rašetom iz pete vojne oblasti JNA kada je kazao: “Sravnit ću Petrinju sa zemljom, majku im ustašku”.

Prema podacima iznesenim u osuđujućoj presudi Tarbuku, mrtve je JNA skupljala 5 – 6 dana nakon pada Petrinje. Većina ubijenih bili su civili srednje dobi koji su ubijeni iz vatrenog oružja, no neki su ubijeni sjekirama ili nakon toga iznakaženi. Na sudu je utvrđeno kako je ubijeno preko stotinu građana Petrinje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari