Pratite nas

Povijesnice

Njemački i britanski vojnici prekinuli rat na Božić 1914. i odigrali nogometnu utakmicu

Objavljeno

na

Drhtali su u rovovima kod Frelinghiena, gradića na sjeveru Francuske. Bio je Božić 1914. godine i Prvi svjetski rat bio je u punom jeku. Ubijali su se međusobno Nijemci i Britanci, a onda su na jedan dan prekinuli rat kako bi zaigrali – nogomet.

Zvuči kao film, nalikuje na srcedrapajuću reklamu, ali priča je istinita, potvrdile su je obje strane, a postoje zapisi i fotografije njemačkih i britanskih vojnika o jednom od najnevjerojatnijih događaja u modernoj povijesti koji se dogodio prije 100 godina.

Pehr Thermaenius otkrio je detalje u svojoj knjizi ” No Man’s Land at Christmas“.

Njemački vojnici zapravo su sve nenamjerno inicirali. Počeli su na Badnjak ukrašavati rovove i kititi jelke. U tišini noći pjevali su božićne pjesme. U zatišju pucnjave i granatiranja pridružili su im se britanski vojnici, prenosi 24sata.hr.

”Alo! Jeste li iz Warwickshirea?”, pitao je jedan njemački vojnik Britance, a s druge strane nije bilo odgovora.

”Jeste li iz Warwickshirea?”, ponovio je pitanje Nijemac. ”Dođi pa vidi”, stigao mu je odgovor koji je nasmijao sve.

”Nađemo se na pola puta. Ponijet ćemo vam cigare”, odgovorili su Nijemci i tako je sve počelo – otkrio je u svom ratničkom dnevniku Robert Hamilton, kapetan Kraljevskog bataljuna iz Warwickshirea.

I tako su njemački i britanski vojnici izašli iz svojih rovova na Božić 1914. godine i krenuli jedni prema drugima. Ostavili su oružje, rukovali su se i ponijeli darove na “ničijoj zemlji”. Za vrijeme primirja koje je trajalo cijeloga dana, zaigrali su nogomet. Navodno su Nijemci bili bolji.

Neki povjesničari osporavaju kako je bilo nogometa na Božić 1914. godine jer je polje bilo prepuno rupa od granata pa je bilo nemoguće igrati nogomet na takvoj površini.

”Ne, frelinghiensko polje bilo je savršeno za nogomet. Na tom području nije pala niti jedna granta”, tvrdi autor knjige Pehr Thermaenius.

”Ovo s nogometom počelo je spontano. I tako smo svi bili izvan rovova na “ničijoj zemlji” i ugledamo mi njemačkog vojnika kako šutira loptu. Nismo se ni snašli, a već smo igrali nogomet”, priča Johaness Niemann, zapovjednik 133. britanske saksonske pukovnije.

Njemački vojnici bili su, blago rečeno, šokirani opremom škotskih vojnika.

”Nismo mogli vjerovati da Škoti nemaju ništa ispod kilta. Kad su trčali, to se moglo dobro vidjeti. Nije bilo baš idealno za igru jer je tlo bilo smrznuto, ali dobili smo ih 3-2”, tvrde Nijemci.

Toga dana Nijemci i Britanci odigrali su nekoliko utakmica. Nijemci kažu da su oni dobili više, Englezi naravno tvrde da to nije istina. Obje strane imale su po jednog vojnika koji se bavio nogometom.

Kod Britanaca to je bio narednik Jammes Coyle, koji je igrao za škotski Albion. Preživio je rat i otišao iz vojske 1926. godine.

Nijemci su imali Alberta Schmidta, nogometaša trećeligaškog kluba Fussballclub 02 Schedewitz. Albert je poginuo 1916. godine, piše 24sata.hr.

”Bio je ovo sretan i neobičan Božić. Ali sam nakon ponoći udvostručio broj stražara”, dodao je u svom dnevniku Britanac Hamilton.

Kapetan Stockwell iz velške regimente prisjetio se kako je nakon ponoći ispalio tri hica u zrak. Bio je to znak da je primirje završeno. Samo nekoliko trenutaka kasnije, čuo je kako njemački general ispaljuje dva hica u zrak.

Sve se vratilo na staro. Vojnici koji su do prije koji sat igrali nogomet i razmjenjivali cigarete i alkohol, ponovno su pucali jedni po drugima… Naravno, u vojničkim krugovima, nema govora o nekakvom primirju.

Službeno, primirja na Božić 1914. godine nije bilo. No zapisi i dnevnici vojnika s frelinghienskog polja svjedoče o čudu starom 100 godina…

Po događaju iz 1914. godine britanski lanac trgovina Sainsbury’s napravio je reklamu. Iz lanca trgovina kažu kako je reklama ugledala svijetlo dana kako bi se prisjetili istinitih događaja prije točno 100 godina.

”Htjeli smo ljudima prezentirati toplu priču. Lijepo je dijeliti. Izabrali smo jedan od najnevjerojatnijih događaja u modernoj povijesti”, kažu iz britanskog lanca trgovine.

No nakon emitiranja reklame dobili su preko 300 zahtjeva gledatelja koji traže da se reklama makne iz etera. Gledatelji smatraju kako kompanija ne bi smjela koristiti rat u propagandne svrhe. No više je bilo onih kojima se reklama ipak svidjela.
Rezultat utakmice, ako je to uopće važno, bio je 3-2 za Njemce.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

15. prosinca – Spomendan bl. Drinskih mučenica

Objavljeno

na

Objavio

Spomendan bl. Drinskih mučenica

Danas slavimo spomen smrti pet časnih sestara, poznatijih u narodu kao Drinske mučenice.

Ubijene su poslije mučenja od srpskih četnika 15. prosinca 1941. u Goraždu, u vrijeme četničkog masakra nad 8000 tisuća Hrvata i Bošnjaka Podrinja.

Dvije sestre bile su Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanaka. Najmlađa je imala 29 godina, a najstarija 76.

Za vrijeme rata, 1941., u samostanu Marijin dom na Palama živjele su poglavarica s. M. Jula Ivanišević (Hrvatica, 48 g.), s. M. Berchmana Leidenix (Austrijanka, 76 g.), s. M. Krizina Bojanc (Slovenka, 56 g.), s. M. Antonija Fabjan (Slovenka, 34 g.) i s. M. Bernadeta Banja (Mađarica iz Hrvatske, 29 g.). Iako su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Samostan Marijin dom nakon toga opljačkali su i zapalili.

Vjerne i bogobojazne kršćanske duše

Zloglasno mjesto Pale pored Sarajeva poznato je javnosti kao snažno četničko i logističko uporište u posljednjem ratu odakle je četiri godine srpska vojska terorizirala i ubijala građane Sarajeva, prenosi Kamenjar.com

No to je i mjesto gdje su katoličke časne sestre Družbe kćeri Božje ljubavi imale prije 1. svjetskog rata svoj Marijin dom s kapelicom Majke Divne, te školu koju su uz katoličku, pohađala pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do stvaranja prve Jugoslavije kada je velikosrpski kraljev režim zabranio njezino djelovanje.

Sestra su ostale na Palama skrbeći za bolesne i siromašne, bez obzira na nacionalnost.

Dana 11. prosinca 1941. bosanski četnici opkolili su samostan, te zarobili časne sestre i svećenika Franca Meška kojeg su nacisti s brojnim drugim svećenicima potjerali iz Slovenije. Sve njih počeli su voditi prema Goraždu, gdje je upravo na djelu bio pokolj Hrvata i Bošnjaka Podrinja, o čemu svjedoči rođeni Goraždanin don Anto Baković. Put od 65 km trajao je danima.

Dok su svećenika pustili, časne sestre su zatvorili u jednu prostoriju, s namjerom da ih siluju i obeščaste.

Predvečer 15. prosinca u Goraždu, opijeni alkoholom i potocima krvi zaklanih koji su tekli Drinom, došli su u sobu te ih počeli udarati i trgati odjeću s njih. Sestra Jula Ivanišević naglo je otvorila prozor i uz povik: „Isuse, spasi nas!“ skočila u noć. Isto su učinile i druge sestre slijedeći Julin primjer. Budući da visina nije bila velika, nisu poginule na mjestu, nego polomile udove i ostale ležati.

Četnici su pojurili iz kuće u noć, te ih izboli noževima dok su polomljene ležale na hladnom podrinjskom tlu, te ih odvukli do obala Drine gdje su ih ostavili. Jedna od sestara, sestra Berchmana koja je tada imala 76 godina, ostala je na životu i došla do sela u blizini Carevih voda. Ondje su je ljudi primili i počeli liječiti, no četnici su to saznali i 23. prosinca je zaklali.

Jednoj djevojci u selu su naredili da od njenog habita napravi četničku zastavu s mrtvačkom glavom.

Tako su svoj život završile vjerne i bogobojazne kršćanske duše, časne sestre s Pala pored Sarajeva. Blažene Drinske mučenice beatificirane su 2011. u Sarajevu.

U međuvremenu, pravosuđe Srbije je rehabilitiralo četnički pokret i proglasila Dražu Mihajlovića jednim od prvih boraca protiv nacista u Europi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

14. prosinca 1995. – Potpisan Daytonski mirovni sporazum

Objavljeno

na

Objavio

Daytonskim mirovnim sporazumom koji su 21. studenog 1995. parafirali tadašnji predsjednici BiH Alija Izetbegović, Hrvatske Franjo Tuđman i Srbije Slobodan Milošević službeno je okončan troipogodišnji rat u Bosni i Hercegovini.

Nakon gotovo mjesec dana pregovora, u Parizu je 14. prosinca 1995. svečano potpisan „Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini“, poznatiji kao „Daytonski sporazum“.

Time je završen strahovit oružani sukob u Bosni i Hercegovini, tijekom kojeg je poginulo oko 105 tisuća ljudi, dok je dva milijuna raseljeno.

Mirovni sporazum u Elizejskoj palači potpisali su predsjednici Hrvatske Franjo Tuđman, Srbije Slobodan Milošević i Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović.

Uz njih su bili i šestorica svjedoka: premijer Španjolske, koji je predsjedao Europskom Unijom, Filipe Gonzales, predsjednik SAD Bill Clinton, predsjednik Francuske Jacques Chirac, njemački kancelar Helmuth Kohl, premijer Velike Britanije John Major i premijer Rusije Viktor Černomidin, kao i drugi najvažniji svjetski i europski dužnosnici.

Nakon što su združenim udarima hrvatske snage i one Armije BiH u oslobodilačkim operacijama nanijele velike poraze bosanskim Srbima, srpska strana bila je prisiljena napokon pristupiti mirovnim pregovorima. Inicijativom službenog Washingtona Mirovna konferencija održana je u zrakoplovnoj bazi White-Patterson u Daytonu.

U nimalo lakim pregovorima, postignut je sporazum kojim zaraćene strane priznaju BiH kao suverenu državu sastavljenu od dva, u velikoj mjeri, autonomna entiteta: muslimansko-hrvatske federacije BiH i Republike Srpske.

Hrvatskoj je pak donio garanciju da će se okupirano područje istočne Slavonije, Baranje i zapadnoga Srijema vratiti u sklopu procesa mirne reintegracije.

Zanimljivo, u vrijeme potpisivanja mirovnog sporazuma o BiH Srbi su s položaja u okupiranome naselju Grbavica ispalili četiri tromblonske mine prema hotelu „Holliday Inn“ u središtu Sarajeva.

To je na neki način simbolično najavilo da će mirovni dokument potpisan na Pariškoj konferenciji, kojim je završen rat u BiH, u stvarnosti zbog brojnih nedostataka biti vrlo teško provediv bez daljnjih napetosti između tri naroda te države.

 

Ukoliko dođe do opstrukcije duha i slova Daytonskog sporazuma bilo bi logično vraćanje na pravno-politički status ante

 

 

Ivan Vukoja: ‘Bošnjački unitaristi izveli su udar na državu i Dayton’

 

 

Inzko ne razumije Ustav BiH, niti Daytonski sporazum

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari