Pratite nas

Politika

Njemački zapadni Balkan

Objavljeno

na

Negoduju: Ah, kakav grozan mjesec! Tko? Ljudi na ulici, u tramvaju, na tržnici, u kavani. Uglavnom oni koji ne pamte dugo. Bilo stoga što im muka preživljavanja ne dopušta da se sjete ni jučerašnjega dana, bilo stoga što drsko gledaju samo naprijed. Ovi drugi i godine broje od početka političkoga kukurikanja u Hrvatskoj. Izgubljeni u nepovijesnu vremenu, ti su ljudi velike nade polagali u kolovoz.

zapadni_balkanKolovoz će, mislili su, „začepiti srpanjsku rupu“ u turizmu, Hrvatska će se ogrijati na dugom, žarkom ljetu, poplavljena će se slavonska sela prosušiti i obnoviti do zime… No nade su se na posljetku rasplinule.

Kolovoz je minuo, a Hrvatska se nije ni na suncu ogrijala. Upravo suprotno, ušla je u rujan, a kiše i oluje ne prestaju. Rijeke se izlijevaju i prijete novim poplavama.

Tako se, ne bez razloga, priprostomu svijetu zamjerio prirodni kolovoz  2014. A kako se taj nesretni mjesec dojmio ljudi koji njeguju povijesno pamćenje? To ne znamo. Oni naime o tomu šute. No, bit će da je njih osim prirode zgrozilo i društvo.

Zašto? Takvi ljudi ne mogu izbjeći analogije. A u kolovozu 2014. navršilo se punih 100 godina od kolovoza 1914., mjeseca u kojemu je veselo buknuo Prvi svjetski rat.  Povodom je tomu ratu bilo ubojstvo austro-ugarskoga prijestolonasljednika nadvojvode Franje Ferdinanda i njegove žene Sofije što ga je u organizaciji Crne ruke izvršio bosanski Srbin Gavrilo princip na Vidovdan, 28. lipnja, 1914. u Sarajevu. U tom su ratu propala četiri carstva: Njemačko, Austrijsko, Rusko i Osmansko, a poginulo je, na svim stranama, oko 20.000.000 ljudi. Sjećanje je na to neugodno, pogotovo stoga što danas, 100 godina poslije, slušamo  zapomaganje iz Ukrajine koje predviđa veliki rat kakav Europa nije vidjela od 1945. i upozorbu iz Litve da Rusija, ratujući protiv Ukrajine, zapravo ratuje protiv Europe.

O striktnom smislu tih izjava može se dvojiti. No nema nikakve dvojbe da Rusija ostentativno krši međunarodno pravo. A kada to, uz tisuće poginulih vojnika i civila, čini najveća euroazijska sila, razuman čovjek, kakav god optimist bio, ne može zanijekati da se Europa nalazi u velikoj krizi.

Kako u takvim okolnostima izgleda Konferencija o Zapadnom Balkanu što je na poziv njemačke kancelarice Angele Merkel 28. kolovoza 2014. održana u Berlinu? Teško je odoljeti usporedbi s Berlinskim kongresom kojemu je 1878. predsjedao „željezni kancelar“ Njemačkoga Carstva Otto von Bismarck. Tada se tamo diplomatski odlučivalo o budućnosti „ovih prostora“. „Koncert velikih sila“ riješio je tzv. Istočno pitanje uredivši međunarodnopravno europsku baštinu Osmanskoga Carstva nakon Rusko-turskoga rata: priznao je državnu neovisnost Rumunjske, Srbije i Crne Gore, a Austro-Ugarsku ovlastio da okupira Bosnu i Hercegovinu. Ovaj se put u Berlinu ništa slično, a kamoli tako zamašno nije dogodilo.

milanovi__merkel_693805S1Na konferenciji, koju je sazvala „najmoćnija žena svijeta“,  nije bilo nikakva „koncerta velikih sila“. Sudjelovale su  samo male limene glazbe iz „vascelog regiona“.  Govorilo se o Zapadnomu Balkanu kao prostoru mira, ljubavi i svakojake međunarodne suradnje: gospodarske, energetske,  prometne  –  a iznad svega visjelo je obećanje predsjednika Europskog povjerenstva Joséa Manuela Barrosa da će Europska unija za ostvarenje prekograničnih  infrastrukturnih projekata  u „regionu“ osigurati oko 12 milijarda eura. Hrvatska se natječe s projektom Jadransko-jonske autoceste i krčkog Terminala za ukapljeni plin. Kadli na posljetku puče vijest da se autocesta ne će početi graditi prije 2030.

Tako. Malo smo se u hladnom i mokrom kolovozu grijali na infrastrukturnim iluzijama. Kao Njemačka Vilima II. na Bagdadskoj željeznici. Ta željeznica trebala je, po grlatoj carskoj  promidžbi, Berlinu otvoriti Mezopotamiju, Bliski istok i Egipat. Znamo kako je (i zašto) skončalo to veselje. Stoga nam ni njemačko preuzimanje engleskoga Zapadnog Balkana ne ulijeva osobito povjerenje.

No, kako god bude, Hrvatskoj će u najgorem slučaju ostati uspomena da je Zoran Milanović pred televizijskim kamerama u oba obraza cmoknuo Angelu Merkel.

Benjamin Tolić/hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Jan Ivanjek: Hrvatskoj je nužna i protuzračna obrana

Objavljeno

na

Objavio

Nabava borbenih aviona sada je kritična i za našu sigurnost nema ništa važnije od uspjeha u njoj, no nakon lovaca na red svakako mora doći PZO.

Dok čekamo službene odluke o obnavljanju procesa nabave višenamjenskih borbenih aviona za HRZ, kao kritičnog sustava ratnog zrakoplovstva, ipak se treba osvrnuti na pitanje protuzračne obrane.

Protuzračni sustavi kojima HV raspolaže nažalost su znatno potkapacitirani te su pogodni isključivo za neposrednu obranu snaga, položaja ili strateških objekata, i to protiv konvencionalnih zračnih napada. Za upotrebu protiv precizno navođenih oružja, krstarećih i proturadarskih raketa jednostavno nisu namjenjeni.

Naša se PZO svodi na raketne sustave kratkog dometa Strijela 10CRO, lakoprijenosne raketne sustave poput Igle i Strele-2, te topove 40mm Bofors L/70, koji su barem upareni s radarima Giraffe.

U domeni PZO raketnih sustava srednjeg dometa nemamo ništa, a ova je kategorija oružja također važan element integriranog sustava protuzračne obrane, kojeg još čine radarska mreža, lovačko zrakoplovstvo i zapovjedni sustavi.

Hrvatska ima dobre 3D radare za motrenje, američke AN/FPS-117 na 5 fiksnih lokacija, s dometima od oko 200 kilometara.

Sagu o obnovi lovačke komponente ovakvog sustava dobro znamo. No PZO srednjeg dometa sposobnost je koja će se morati izgraditi iz nule, jer jednostavno nije postojala.

PZO srednjeg dometa od velike je važnosti za zaštitu strateških ciljeva na većim udaljenostima, od pedesetak i više kilometara, te pokrivanje vlastitih snaga. Zbog svoje mobilnosti mogu držati korak sa kopnenim snagama u napadu, a također pružaju i zaštitu i potporu vlastitim borbenim avionima prilikom.

PZO srednjeg dometa također uskraćuje slobode djelovanja protivničkom zrakoplovstvu, a osim negacijom prostora u sudjelovanju s lovačkim zrakoplovstvom može prisiljavati neprijateljske avione u kill zone vlastitih lovaca.

Treba naglasiti da niti jedan PZO sustav nikako ne može zamijeniti lovačko zrakoplovstvo. Protuzračna obrana je po svojoj naravi obrambena i usko specijalizirana.

No Hrvatskoj je i ona nužna. Za potrebe obrane trebalo bi nam 4-6 bitnica PZO-a srednjeg dometa, što dakako košta, a k tome smo politički ograničeni na zapadne sustave, dok su oni ruskog porijekla brojniji, jeftiniji i često jednakih ili većih mogućnosti.

Kada ova kategorija oružja dođe na red izbor i neće biti prevelik. Za najnovije sustave poput MEADS-a teško da će biti novca, ali NASAMS, SPYDER i Hawk XXI svakako su dobri kandidati. Patriot PAC-2 je sustav velikog dometa, no i njega bi trebalo razmotriti zbog snažnog faktora odvraćanja.

Nabava borbenih aviona sada je kritična i za našu sigurnost nema ništa važnije od uspjeha u njoj, no nakon lovaca na red svakako mora doći PZO, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek.

 

Jan Ivanjek: HV je najbolja vojska u našem susjedstvu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Politika

Hoće li HSS opstati u Slavoniji i Baranji, nakon Beljakovih učestalih čistki?

Objavljeno

na

Objavio

Što će se dogoditi sa slavonsko-baranjskim HSS-om u budućnosti, pitanje je koje se već dugo postavlja među članovima te stranke sa područja Đakovštine, a iznova je aktualizirano kada je predsjednik HSS-a Krešo Beljak 17. siječnja 2019.  suspendirao iz HSS-a Zvonka Pongraca, predsjednika Županijskog odbora HSS-a Osječko-baranjske županije i Regije Slavonija, te HSS-ovog vijećnika u Skupštini Osječko-baranjske županije i općinskog vijećnika u Općini Antunovac, čovjeka koji je postao sinonim za HSS OBŽ, pita se, Predsjednik Podžupanije Đakovo, Željko Fabric, u priopćenju  kojeg prenosimo:

Većina članova u Slavonsko-baranjskom HSS-u smatra da Beljak stranku vodi u posve u krivom smjeru, Slavonija ga ne zanima, a HSS je centralizirao sve oko Zagreba i sasvim je jasno da na taj način HSS-u prijeti  totalno uništenje i mogući nestanak sa političke scene.

I u Đakovštini koja je uvijek bila srce HSS-a  velika većina općinskih i gradska organizacija Đakova nezadovoljni su razvojem događaja u stranci. Beljak se ignorantski odnosi prema haesesovcima koji od osamostaljenja Hrvatske ustrajno rade i politički djeluju na području Đakovštine, te su  predstavnici obitelji HSS-a.

Beljaku, moramo napomenuti da je na zadnjim lokalnim izborima u 10 lokalnih jedinica sa područja Đakovštine HSS osvojio; 1 županijskog vijećnika, 2 gradska i 21 općinskih od toga 4 predsjednika općinskih vijeća,1 donačelnika i načelnika Općine Semeljci ako to nije dostojno, ne znamo što će biti nakon njegove sječe glava svim nepoželjnima???.

Narušeni odnosi Beljaka, od samog dolaska na čelo HSS-a, sa slavonsko-baranjskim haesesovcima, time su kulminirali. Jer ne zaboravimo upravo slavonsko- baranjski HSS je u više navrata tražio Beljakovu ostavku, a ‘privremeno udaljenje’ samo je eufemizam za trajno izbacivanje iz HSS-a našeg predsjednika.

Ne pristajemo na bahato i omalovažavajuće ponašanje i podržavamo zahtjeve čelnika Slavonsko baranjskih HSS-ovaca da se poslovanje stranke bude transparentno.

U konačnici što tu ima loše ako pozivaju Uskok te DORH da ispitaju poslovanje stranke „ čega se on boji“. Smatramo da je cjelokupno djelovanje Kreše Beljaka s nekolicinom istomišljenika stranku dovelo na najniže grane i da se ta agonija mora prekinuti.

HSS je devastiran u dobrom dijelu Hrvatske, a  slavonsko-baranjski HSS-ovci su jedna od bitnijih karika u tom lancu. Loše kadroviranje u vrhu stranke i neprepoznatljivi rad kako u saboru pa tako i na terenu znak su da se nešto mora poduzeti. Mi Beljaku poručujemo da se stranka nikad lošije nije vodila nego danas.

Organizacije HSS-a sa područja Đakovštine ograđuje se od svih dosadašnjih izjava i isto to tražimo i od naše središnjice, jer smatramo da osobni animoziteti i stavovi predsjednika Beljaka nisu i ne bi trebali biti stavovi HSS-a.

HSS je lučonoša borbe za obitelj, domovinu, vjeru, kulturu i prosperitet , stranka koja ima duboke korijene u hrvatskom narodu, a ovakvim izjavama definitivno uništava ugled i temelje na kojima je stasala po nauku Stjepana Radića.

Đakovština je uz Slavonsko baranjske HSS-ovce, Vjera u boga i seljačka sloga, stoji u priopćenju.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari