Pratite nas

Naši u svijetu

Noam Chomsky: “Europske demokracije su na izdisaju i već se nazire plutokracija, diktatura financijske oligarhije što i jest krajnji cilj neoliberalizma”

Objavljeno

na

Jedan od najvećih živućih filozofa, lingvista i kritičara neoliberalnog kapitalizma i američkog hegemonizma, Noam Chomsky, krajem siječnja je u Rimu sudjelovao na Festivalu znanosti gdje je predstavio svoju novu zbirku rukopisa ‘Gospodari čovječanstva 1969. -2013.’ i jasno poručio ‘kako smo korak do tehnokratske i diktature financijske oligarhije i da se europske demokracije nalaze na izdisaju’.

‘Budući da se sve odluke donose u Bruxellesu, europske demokracije su pred potpunim kolapsom i to bez obzira na političke boje vlada u pojedinim zemljama članicama. S otvorenim uništenjem demokracija u Europi se počelo 2011. u Italiji i dolaskom na vlast bivšeg povjerenika Europske unije, Maria Montia. On na vlast nije došao voljom birača, nego su ga za premijera postavili tehnokrati iz Bruxellesa’, izjavio je Noam Chomsky.

[dropcap]P[/dropcap]odsjetimo da je Mario Monti krajem 2011. na čelo Italije došao ‘tehničkim državnim udarom’. Iako se nije radilo o klasičnom državnom udaru latinoameričkog tipa, ulaskom vojnika sa strojnicama u holove zgrade parlamenta, to u praksi ne znači ništa. U Bruxellesu su znali da njegovo postavljanje na mjesto premijera neće biti moguće bez sloma na burzama i pada kreditnog rejtinga, što se i dogodilo, a državni udar je uspio hitnim ustoličenjem Montia kao premijera ‘za spas posrnule Italije’. Odmah potom je pokrenuta medijska kampanja i nametnutog talijanskog premijera se prikazivalo kao spasitelja cijele Europe, a magazin Time je u veljači 2012. u opširnoj analizi pokušavao pojasniti javnosti ‘zašto je Monti najvažniji čovjek u cijeloj Europi’.

Od strane Bruxellesa i Europske središnje banke oktroirani premijer Italije je zemljom upravljao od 16. studenog 2011. do 28. travnja 2013., upravo onoliko koliko je MMF-u i Europskoj komisiji trebalo da provedu sve potrebne ‘reforme’ kojima su Italiju, nekada svjetsku industrijsku silu, bacili na koljena. Chomsky tvrdi da je u Italiji zajedno s Montiem ‘umrla i demokracija’. (Mario Monti i tihi “državni udar” kao stvar čisto tehničke prirode)

Mario Monti (D)iMario Draghi (L) su 2011. u Italiji izvršili “tehnički državni udar” što je najopasniji presedan u novijoj povijesti EU

Talijanski slučaj je bio opasan presedan i prošao je gotovo neopaženo, a prema mišljenju Noama Chomskog ‘to je fenomen koji se događa na globalnoj razini’.

‘Wall Street Journal je izvijestio kako je američka demokracija također na rubu kolapsa, a potpuno je nevažno vladaju li demokrati ili republikanci, svi slijede istu politiku o kojoj odlučuju skupine bankara i birokrata. Politika služi samo kako bi bankari zgrtali profit i još više se obogatili’, rekao Chomsky, koji je neoliberalizam opisao kao ‘najveći napad na svjetsku populaciju u posljednjih 40 godina’.

Bankari protiv socijalne države

Chomsky se prisjetio riječi koje je izgovorio Mario Draghi, predsjednik Europske središnje banke, kada je rekao ‘da je društveni ugovor mrtav’. Govoreći za Wall Sreet Journal, predsjednik Eropske središnje banke, Mario Draghi, otvoreno je objavio rat socijalnoj državi i socijalizmu općenito.

Poznata je njegova skandalozna izjava za vrijeme institucionalne krize u Italiji kada je rekao ‘da je sasvim svejedno ima li ili nema vlade u Rimu, rezovi javne potrošnje i reforme Trojke idu dalje’, na što je također podsjetio Chomsky prije nekoliko dana. Međutim, svaku je sumnju razbila izjava iz 2012. kada je Mario Draghi poručio ‘da je prošlo vrijeme kada su ekonomisti znali govoriti da su Europljani toliko bogati da svima mogu platiti i njihov nerad’.

Chomsky je nizao primjere iz bliže prošlosti na koje su neki narodi ili društvene skupine reagirali burno, uglavnom iz zemalja kojima su nametnute najstrože mjere štednje, veći dio prilično mlako, a neki gotovo nikako i ponašali su se kao da ih se sve to ništa ne tiče

Noam Chomsky (Rim/ 25. 01. 2014.): “Europske demokracije su pred kolapsom i blizu smo diktature financijske oligarhije i eurobirokrata. Neoliberalizam je najveći napad na svjetsku populaciju u proteklih 40 godina.”

[dropcap]I[/dropcap]zjave predsjednika ESB, Maria Draghia, poznati filozof i politički aktivist tumači kao ‘priznanje da je na dnevnom redu politika koju će diktirati financijska oligarhija i ostali moćnici’.’Te su se snage fokusirale na uništavanje posljednjih ostataka socijalne države. Politika će od sada služiti bogatim bankarima za koje će narodi morati raditi sve više. Naša društva idu u susret plutokraciji, što i jest glavni cilj neoliberalizma. Zar nije zastrašujuće čuti rezultate istraživanja koje je provela britanske udruga Oxfam, a koji govore kako 85 najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje jednako bogatstvo kao i 3,5 milijarde siromašnih i riječ je o najvećem napadu na svjetsku populaciju u posljednjih 40 godina’, naglašava Chomsky. (Dominacija kapitalističke klase bez presedana u povijesti – Izvještaj organizacije Oxfam: 85 najbogatijih ljudi svijeta ima jednako bogatstvo kao i 3,5 milijardi najsiromašnijih)

‘Danas je jedino važno koliko se bogatstva slijeva u džepove bankara. Kako žive obični ljudi više nikoga ne zanima. Isto se dogodilo i u Sjedinjenim Državama, ali ne na tako drastičan način kao u Europi u kojoj 70% populacije nema nikakve mogućnosti da utječe na politiku koju provodu bruxelleska administracija. Tko čini tu ogromnu masu od 70% ljudi? To su oni s najnižim primanjima, a onih 1% koji su na vrhu, oni odlučuju o politici koja će se voditi i to je čista plutokracija’, pojašnjava Noam Chomsky.

Smrt demokracije i uloga novih medija

Za Noama Chomskog je strašno što birokrati iz Bruxellesa odlučuju tko će i kako u kojoj zemlji vladati, a ne birači.

‘Umiruće europske demokracije otvaraju put diktaturi’, tvrdi Chomsky i pri tom se osvrnuo na sadržaj zbirke eseja napisanih od 1969. do 2013. u kojima govori o Sjedinjenim Državama kao glavnom krivcu za političku eksploataciju i ratove, od Vijetnama pa sve do danas. Na kraju je pozvao preko 700 gostiju u velikoj dvorani auditorijuma ‘Parco della Musica’ u Rimu da razmisle i o ‘manipulaciji javnim mnijenjem’.

“Novi mediji su u odnosu na tradicionalne unijeli određenu dozu živosti u načinu razmišljanja. Međutim, postoji i negativni efekt i mislim da novi mediji često dovode do suženog pogleda na svijet, jer ljude privlače oni mediji ili sadržaji koji imaju točno isti pogled na svijet kao i oni sami. Ako se netko informira samo na blogovima, ta će osoba imati vrlo suženu perspektivu. Osim toga, širenje informacija je dovelo do toga da se opetovanim ponavljanjem istih na kraju smanjila razina informiranosti. Naravno, da mnogo toga ovisi o tome kako se mediji koriste. Oni mogu biti dobri i proširiti horizonte, ali i izrazito loši’, objašnjava Chomsky.

“Novi mediji su unijeli živost u način razmišljanja i oni mogu biti dobri i proširiti horizonte, ali i izrazito loši jer često dovode do suženog pogledu na svijet. Ljude privlače oni mediji ili sadržaji koji imaju točno isti pogled na svijet kao i oni sami i takva će osoba imati vrlo suženu perspektivu”.
Jedan od najvećih živućih intelektualaca nije poštedio kritike ni intelektualnu elitu ‘koja ima veliku odgovornost prema drugim ljudskim stvorenjima’.

‘Intelektualci moraju poticati rad za opće dobro u cijelom svijetu. Izazov budućnosti nije samo ograničiti se na puko promatranje događaja. Potrebno je uništiti strukture onih institucija koje funkcioniraju na način da pogoduju onima što razmišljaju: “Sve samo za nas, a ništa drugima!” To, međutim, ne treba učiniti na način kojim će se pogoditi pojedinac, jer će ga sustav naprosto izbaciti van, a sam ostati netaknut’, ovom porukom je Noam Chomsky završio svoje izlaganje u Rimu.

Noam Chomsky: “Intelektualci imaju obvezu djelovati, a ne samo biti puki promatrači događaja. Moraju se uništiti institucije koje omogućavaju pljačku, ali ne tako da se napadne pojedinac, jer će ga sustav izbaciti, a sam ostati netkanut.”

Posljednje riječi su više nego jasno upozorenje, na što desetljećima ukazuju pojedinci s pozicija vaninstitucionalne radikalne ljevice, a riječ je o tome da je zapadna parlamentarna demokracija koncipirana na takav način da nitko nije nezamjenjiv. To ne znači da korumpiranim političarima treba oprostiti njihova zlodjela, ali ograničiti se samo na njihovu smjenu putem izbora, a institucije kojima su do jučer upravljali ostaviti netaknute, nije se postiglo ništa, jer financijska oligarhija na koju upozorava Chomsky već ima spremnu zamjenu i svog čovjeka koji će uskočiti na upražnjeno mjesto i nesmetano izvršavati njihove zapovijedi.

Tko pomno promatra europsku političku scenu, primijetit će kako su se s vremena na vrijeme namjerno uništavale osobne političke karijere da bi se dobio privid pravne države i demokracije. Noam Chomsky tvrdi kako će u nadolazećoj plutokraciji čak i to biti nemoguće, što je otvoreno i bez imalo skrupula prije dvije godine poručio Mario Draghi. Analiziramo li protekli period, možemo samo zaključiti da smo doista na samom pragu diktature, dok u isto vrijeme bajke o “slobodi i demokraciji” i dalje bez imalo srama izvozimo diljem svijeta.

Time | Wall Sreet Journal | Nakedcapitalism.com | ANSA | La Republica | Advance |

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Događaji

U povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. – povezivanje škola u Vukovaru, Širokom Brijegu i Chicagu

Objavljeno

na

Objavio

U subotu, 18. studenog 2017., u organizaciji Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, a povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, održana je videokonferencija u okviru pilot projekta Korijeni kojim se ostvarila suradnja osnovnih škola Dragutin Tadijanović iz Vukovara, Prve osnovne škole Široki Brijeg i Hrvatske škole Kardinal Stepinac Chicago pri župi Sv. Jeronima u Chicagu te Hrvatske škole pri Hrvatskom kulturnom centru Chicago.

Tijekom videokonferencije djeca iz Chicaga su pokazala što znaju o domovini i otpjevala pjesmu Bože čuvaj Hrvatsku, maleni Vukovarci održali su zanimljivo predavanje. Svojim vršnjacima pričali su o Gradu heroju, o mjestu kojem se svatko od nas nakloni i zahvali na žrtvi. Iz Širokog Brijega naglasili su da je najvažnije zajedništvo našeg naroda, ma gdje bili, jer nas veže jedna ljubav prema istoj domovini Hrvatskoj.

Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, tom je prigodom poručio kako je projekt Korijeni usmjeren na izgradnju i jačanje zajedništva hrvatskog naroda, svijesti da smo jedan – nedjeljiv narod ma gdje živjeli te je prvenstveno usmjeren na djecu i mlade koji su budućnost Hrvatske „ Draga djeco iz Vukovara, Širokog Brijega i Chicaga stvorite nova prijateljstva utemeljena na činjenici da ste Hrvati, da dijelite jedan jezik jednu povijest, jednu kulturu i jednu budućnost. A svaki vaš uspjeh je hrvatski uspjeh, dogodio se on u Vukovaru, u Chicagu ili u Širokom Brijegu.

Svi ga zajedno iščekujemo i svi ćemo ga zajedno slaviti, a Vaša hrvatska država se s Vama i danas već ponosi“.

Cilj projekta Korijeni, između ostalog je, međusobno upoznavanje i zbližavanje djece iz Republike Hrvatske, BiH i iseljeništva u osnovnoškolskoj dobi, radi jačanja svijesti o nedjeljivosti hrvatskog naroda i poticanja njegovog zajedništva, ali i  svladavanja komunikacijskih barijera između Hrvata u Republike Hrvatske i izvan nje, poglavito među najmlađim generacijama.

facebook komentari

Nastavi čitati

Kultura

Ovdje je na zrnu Očenaša zakucalo srce Domovine…

Objavljeno

na

Objavio

Misli jedne mlade djevojke iz hrvatske dijaspore

 
Danas, kao i svake godine 18.11. prisjećamo se žrtve grada Vukovara. Svi mi  danas se sjetimo izraziti naše suosjećanje s patnjom onih koji tu bol nose i svaki drugi dan u godini i to već 26 godina.
 
No na današnji dan svi dišemo istim ponosom i domoljubljem. Svi zajedno osjećamo bol i tugu zbog naših dragih poginulih branitelja, ubijenih i progonjenih stanovnika Vukovara, kćeri i sinova, majki i očeva, baka i djedova, braće i sestara…
 
Srca nam se stežu pri govorima Siniše Glavaševića i svi se sjećamo tog strašnog zločina koji je počinjen nad hrvatskim narodom. Danas se sjećamo. A sutra? Doći će sutrašnji dan i opet će se zaborav koji nam se nameće ušuljati u svakodnevnicu. Pravda i istina opet će čekati godinu dana da je se prisjetimo. Pravit ćemo se da se ništa nije dogodilo.
 
Ne postoje naši dragi i hrabri branitelji, ne postoje žrtve, ne postoje nepronađena zaklana tijela!
 
Dogodio se samo papir i sporazum. A dogodile su se i kuće i slobode i radna mjesta onih koji su za te zločine trebali odgovarati.
 
Zaborav na Vukovar  zaborav je identiteta,  povijesti, branitelja i njihovih obitelji. Vrijeme je da svi uništeni i oskvrnjeni Domovinskim ratom dožive pravdu i utjehu prije nego im nada umine.
 Mi danas nismo svjesni koliko smo sretni što imamo svoju Domovinu. Što možemo slobodno i bez straha reći da smo Hrvati i da volimo naše i poštujemo tuđe.
 Neka današnji dan ostavi malo gorčine i težine da nas podsjeti i da nas bude dovoljno sram što tako bahato životarimo.
 
 Pitamo se ima li smisla, ima li nade.
 
 Ja znam da većina nas koji smo sudjelovali na susretu hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru može posvjedočiti da ima smisla! Sve što su ljudi prošli i proživjeli u tom gradu i naši hrabri branitelji. Ima smisla! Jer mi smo ta Hrvatska za koju su se oni borili, za koju su dali život.
 
Kaže se: naša osveta bit će osmjeh naše djece.
 
Prisjetimo se sada te strašne godine 1991… Sjetimo se kolone stanovnika koji su tako hrabro ostali do kraja u svom gradu. Sjetimo se njihovih suza, njihove patnje i boli.
 
I sada se sjetimo mladeži koja je 30. travnja 2017 sa memorijalnog groblja pješačila u koloni do dvorca Eltz gdje se održalo euharistijsko misno slavlje. To je bila kolona nasmijane, vesele mladeži puna nade i vjere. Cijelim se putem pjevalo, molilo i slavilo Krista! Bio je to susret sa živim Isusom, tajnom Njegove ljubavi i žrtve za nas. Ta mladež je nada Hrvatske koju su sanjali svi koji su iz ljubavi prema domovini žrtvovali svoje živote, da bi mi danas mogli uživati u slobodi.
 
Nama je jasno, da nismo bili u običnom gradu nego u gradu žrtve, u gradu heroja! I zato budimo i mi turbo vod i gradimo tu našu voljenu domovinu.
 
Volimo tu našu grudu! Kopati ćemo po njoj, hraniti se njome i blagoslivljati ju!
 
Krist je naša nada i mi smo vjera živa! Isuse povedi me svojim putem, vrati me mojem domu. Za Hrvatskom mi srce žudi. Evo me Gospodine, mene pošalji.
 
Zapamtite Vukovar! Danas, sutra, zauvijek.
 
 
Magdalena Ivošević
studentica
Frankfurt am Main, 18.11.2017.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari