Pratite nas

Reagiranja

Noć kazališta – Netko se ovdje ruga žrtvi Vukovara već osam godina

Objavljeno

na

PRIOPĆENJE UDRUGE ZAGREBAČKI DRAGOVOLJCI BRANITELJI VUKOVARA

Zgroženi činjenicom kako se u Hrvatskoj u dane koje bi trebali biti obilježeni pijetetom i poštovanjem prema žrtvama Vukovara i Škabrnje zahtijevamo da se sukladno Deklaraciji o Domovinskom ratu,  europskim pravnim i kulturnim stečevinama,  moralnim i etičkim uzusima te prije svega poštovanjem prema boli onih koji su na najstravičniji način izgubili svoje najmilije, kao i svima nama koji smo tu kalvariju preživjeli, da se Noć kazališta održava u terminu u kojem ga je idejna začetnica gospođa Eleonora Rossi  predložila  u svom programu „«LA NUITÉE» u kojem predlaže stvaranje posebnog događaja za slavlje Europskog kazališta koje će se održati svake godine u Europi od subote  20 sati  do 8 sati ujutro u nedjelju, kasno u listopadu ili početkom studenog mjeseca“

Cijeneći doprinos, entuzijazam i hrabrost gospodina Lea Vukelića koji je preuzeo program gospođe Rossi te pokrenuo Noć kazališta sukladno projektu održana je prva Noć kazališta 25. listopada 2008. godine.

Stoga je potpuno nejasno zašto je g. Vukelić kao generalni koordinator kako se spominje u izvješću gđe. Rossi odlučio slijedeće godine za datum 21. studeni ako se u Francuskoj održavala Noć kazališta 7. studenog 2009.godine? Nama zagrebačkim dragovoljcima koji smo preživjeli Vukovar nije prihvatljivo da se u dane  tuge i pijeteta koje poštuju u svakoj drugoj državi, u našoj ne poštuju. To je naprosto dio kulture i poštovanja prema nevinim žrtvama, te odavanja počasti, a kultura nužno predmnijeva i poštovanje u dane žalosti. Ili su organizatorima i pokroviteljima dani obilježavanja žrtve Vukovara i Škabrnje razlog za veselje i radost kako u jednom pozivu na službenim stranicama i stoji.

Nažalost ovo se održava osmu godinu za redom. Nama braniteljima neshvatljiva je takva vrsta primitivizma i nekulture. Vjerovali smo kako niti najbolesnijem mozgu ne bi palo na pamet pozivati na veselje i organizirati tako nešto u vrijeme kada kulturna Europa tuguje i srami se zbog stravičnog zločina počinjenog u Vukovaru i Škabrnji, masakra nekoliko tisuća civila žena i staraca, 84 djece, 200 teških ranjenika odnesenih na nosilima iz Vukovarske bolnice izmasakriranih i zaklanih na Ovčari. Koliko bolesni mogu biti oni koji pozivaju na veselje, upravo na dane najveće tuge i žalosti u Hrvatskoj? Koliko pokvareni mogu biti oni u državnim institucijama koji tako nešto dopuštaju, podržavaju i plaćaju novcem nas, koji žalujemo u te dane za našim najmilijima. Koliko izopačeni moraju biti oni koji brane tu bolesnu ideju? Samo se u primitivnom, pseudokulturnom i malicioznom mozgu može roditi misao braniti ideju da se ne poštuju dani pijeteta i tuge. Treba li naglasiti kako je na tlu Europe nezabilježen ratni zločin sličan Ovčari?

Možete li zamisliti da se tako nešto događa u Izraelu u dane kada obilježavaju sjećanje na žrtve Holokausta? Zanima me što bi rekao direktor Bosanskog  narodnog pozorišta Zenica Hazim Begagić da se tako nešto odvija u Bosni u dane obilježavanja masakra u Sreberenici. Naime spomenuto kazalište je partner u Noći kazališta. Naravno da je nazamislivo, jer svaka iole civilizirana država itekako drži do pijeteta prema svojim žrtvama, osim Hrvatske.

Žalosti nas što je obrazovni sustav tako podbacio, što su nam na čelu državnih institucija osobe koje ne drže niti do hrvatske tradicije, a niti uljuđenog ponašanja. Hrvatska doista treba korjenite reforme, no ponajprije poštovanje i izvršavanje zakona i drugih akata koji nas obvezuju.

Dječje kazalište Dubrava  pokretač i organizator ove  manifestacije djeluje u sklopu Narodnog sveučilišta Dubrava. Točno ispred sveučilišta nalazi se spomenik poginulim hrvatskim braniteljima. Među njima je i Pavao Spudić čija je kuća točno nasuprot spomenika. Pavao je poginuo braneći Vukovar. Njegovi roditelji godinama su tražili njegovo tijelo. Zna li itko u ove dvije institucije priču o vukovarskom heroju Pavlu Spudiću? Ne vjerujem, jer da znaju imali bi bar malo razumijevanja i poštovanja prema njegovoj žrtvi i boli njegove majke.

Hrvatski branitelji itekako cijene kulturu i hvalevrijedne projekte poput projekta gospođe Rossi, no uporno nas se pokušava diskreditirati kao one koji nemaju što tražiti u kulturi, pritom zaboravljajući koliko je hrvatskih branitelja umjetnika, akademika i kulturnih djelatnika koji su zadužili Hrvatsku i koji poštuju i njeguju vrednote proistekle iz Domovinskog rata, a jedna od njih je svakako odavanje počasti onima koji su žrtvovali svoje živote kako bi sada svi mi uživali u blagodatima slobode. Malicioznost koju je netko iskazao ne poštujući čak niti program idejne začetnice Noći kazališta, Eleonore Rossi  koja je navela termine održavanja krajem listopada ili početkom studenog te se i sama pridržavala toga, dok istodobno oni koji bi trebali znati i voditi računa o dostojnom obilježavanju Dana žrtve Vukovara i  Škabrnje,  jednostavno je neprihvatljiva.

Gospodo pozivamo vas da se držite izvornog projekta, vratite istini i poklonite onima koji su poštovanje svojom žrtvom zaslužili.

No gospođi ministrici Obuljen poručujemo kako nije dovoljno samo premjestiti datum za tjedan dana kasnije. Odgovorni ste gospođo Obuljen za ovo „dosipavanje“ soli na naše otvorene rane, nije dovoljno samo premjestiti događanje za tjedan dana kasnije.

Netko mora odgovarati, jer netko ovdje se ruga žrtvi Vukovara već osam godina financirajući i pozivajući na veselje upravo na dan kada se civilizirana Europa srami zbog zvijeri koje su u Vukovaru i Škabrnji pogazile ljudskost, međunarodno pravo i Ženevsku konvenciju. Sramotno je to gospođo ministrice Obuljen i ako u Vama ima imalo morala i etičnosti odstupite s dužnosti koju bilo tko da je na mjestu ministra kulture, nakon ovog neviđenog skandala nije dostojan obnašati.

 

Za Udrugu zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara

Zorica Gregurić, predsjednica

Zagreb, 27. rujna 2017.godine

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Palić: Predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo

Objavljeno

na

Objavio

Gledao sam Otvoreno…tema koja mi je vrlo zanimljiva i tiče se aktualnih referendumskih inicijativa.

Ono što su neki izgovorili samo pokazuje količinu neznanja i što je najgore ignoriranja ustavnih i zakonskih normi. Krenimo nekim redom. Zastupnik SDP-a ne vidi ništa sporno u tome što je gradonačelnik Rijeke prekršio Ustav Republike Hrvatske, Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Opravdanje za kršenje Ustava i zakona je činjenica da se netko (čitaj gradonačelnik) ne slaže s sadržajem referendumskog pitanja. On osobni stav pretpostavlja Ustavu i zakonu, zloupotrebljava svoj položaj i onemogućava (ukoliko je točno da se pet dana nisu mogli prikupljati potpisi) normalnu demokratsku proceduru. Zastupnik SDP-a kaže da bi i on isto napravio na njegovom mjestu.

Prisegnuo na Ustav kad je Hrvatski sabor konstituiran, ali ga to baš i ne zanima jer se s nečim politički ne slaže.

Ministar u Vladi ne vidi nešto sporno jako u grandonačelnikovom postupku pa bih mu skrenuo pozornost kako u Zakonu u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi postoji dio koji se odnosi na nadzor zakonitosti rada i općih akata.

Onda netko reče kako se elektroničko glasanje ne može primijeniti u odnosu na birače s prebivalištem izvan Republike Hrvatske jer oni po Ustavu moraju glasati u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništva.

Naposljetku, predstavljanje nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru u posebnoj izbornoj jedinici nije temeljno pravo.

Temeljna prava su, prema praksi Ustavnog suda, one norme koje su obuhvaćene cjelinom koja u Ustavu RH nosi naziv Osobne i političke prava i slobode. Suprotan stav bi značio da se temeljna prava nacionalnih manjina ne ostvaruju o onim državama koje nemaju posebnu izbornu jedinicu. Manjine imaju pravo na predstavljanje. Ono je na drugačiji način uređeno na lokalnoj i područnoj (regionalnoj) razini nego na središnjoj.

Pripadnici nacionalnih manjina kad sudjeluju na izborima za Hrvatski sabor imaju ˝potencijal općeg glasa˝ (iz jedne odluke Ustavnog suda). Opći glas je onaj koji se daje u jednoj od deset izbornih jedinica.

Bilo je vjerojatno još toga, ali nije se lako svega ni sjetiti, kaže Palić.

Zekanović: Vojko Obersnel je zabranio legitimno demokratsko pravo građana Republike Hrvatske

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Roman Leljak: Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija: Kamenjar.com
Maribor, 23.05.1945. godine

Operacijski dnevnik 17. Istočnobosanske divizije III. Armije Jugoslavenske armije. Prvi bataljon 6. Bosanske udarne brigade, izvještaj:

Bataljon sa dolaskom  na prostoriju Maribor, smestio se u školu sa zadatkom sređivanja jedinica i lokalnog obezbeđenja. Naročitih promena u toka dana nije bilo.  U 20 sati bataljon je dobio od štaba brigade zadatak za likvidaciju jedne grupe ustaša – i drugih narodnih izroda. Za izvršenje dobijenog zadatka tri čete bataljona krenule su na određeno mesto.[1]

Tako je partizanski komandant Blago Janković  u svom vojnom dnevniku zapisao početak likvidacije Hrvata na području Maribora.

Autocesta koja povezuje Maribor s Austrijom, Zagrebom i Ljubljanom izgrađena je 1999. godine. Svakodnevno njime prolaze automobili s desetak tisuća putnika. Međutim ono što istinski zaboli je činjenica, da mnogo više njih preko 30.000 ljudi leži sa lijeve i desne strane autoceste u neobilježenim jamama u koje su bačeni poslije pogubljenja.  Većina njih  u protutenkovskom rovu, koji je služio za obranu Maribora, dugačkom 3,2 km, širokom 4 m i dubokom 3,5 metra.

Godine 1945, na današnji dan, prije 73 . godine partizanska Treća armija komandanta Kosta Nađa na tom je mjestu izvršila najveći zločin nad Hrvatima. Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop,  kazao je Roman Leljak za Kamenjar.com.

Bleiburg je svetinja križnog puta, mjesto na kome je donijeta odluka, da se hrvatsko stanovništvu vrati u krvave ruke partizana, Macelj je  prvo stratište Križnog puta  u Hrvatskoj, ali na Teznom kraj Maribora počinjen je najveći zloćin  prema hrvatskome narodu u njegovoj tisućljetnoj povijesti.

Ne poznajem nijednu državu na svijetu, nijednog naroda koji nije zbrinuo svoje mrtve.  Samo kroz borbe i sjećanje na žrtve postajemo narod, samo na taj način gradimo narodni put u budućnost. To je temelj postojanja svakog naroda. Kao što je temelj svakog pojedinca, da voli svoje dijete,  na način kao što  je Ivanka Škrabac voljela svoje nerođeno dijete i djetetu prije svoje smrti zapisala …Počela sam sanjati. Da ću te prvi puta donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda. Na žalost obliće te moja krvi. S majčinom krvlju, punoj ljubavi, bit ćeš kršteno….[2]

U Hrvatskoj se na žalost nastavlja put muka, bježanja pred istinom. Titova komunistička vojska poubijala je nekoliko stotina tisuća Hrvata. JNA je u svom izvještaju Pregled nanijetih gubitaka neprijatelja iz 1945 godine, da su do 15. svibnja 1945. godine partizani samo na području Slovenije zarobili 230.426 vojnika i civila, da su u završnoj operaciji u Sloveniji u borbama ubili 92.407 vojnika.  Iz knjige depeša generalštaba JNA  saznajemo, da je general Arso Jovanović bio taj koji je u generalštabu vodio postupke sa zarobljenicima. 17. svibnja 1945. godine Arso Jovanović upućuje depešu generalu Kosta Nađu, komandantu 3. Armije …Uputite odmah ratne zarobljenike u Vojvodino, i to sedamdeset pet hiljada u Bačku,  trideset hiljada u Srem, deset hiljada u Baranju i trideset hiljada u Banat….Istog dana ta knjiga depeša razotkriva i drugu depešu A. Jovanovića Kosta Nađu …Saveznička komada za Koruško predat će vam 200.000 ratnih zarobljenika jugoslovanskih podanika. Odredite i uputite u odredište komisiju od pet članova koji će primiti te zarobljenike od savezničke komande. Članove komisije odredite od odabranih oficira….

Poznata je i nova povijesna činjenica, da su i Bugari vratili hrvatske zarobljenike iz područja Graza. 13. svibnja 1945 Kosta Nađu u Maribor vraćeno je 10.000 ustaša i 4000 civila od toga 3000 žena i djece.

Nigdje ni na jednom mjestu u čitavoj povijesti  Hrvata nema toliko mrtvih  posmrtnih ostataka Hrvata, kao tu lijevo i desno od autoceste. Nije postavljen ni jedan križ, nijedno spomen obilježje, nerazumno čekaju ostvarenje prava na grob i dostojanstven ukop.

Ako zbrojimo sve te podatke postaje i povijesno jasan broj zarobljenika na križnom putu. Do 15. svibnja 1945. godine partizani su zarobili ili primili od Engleza ili Bugara 444.426 zarobljenika. Ako tom broju pridodamo i broj pobijenih od 9. svibnja do 15. svibnja 1945. godine u probijanju do  Bleiburga (92.407), možemo zapisati na osnovu partizanskih dokumenata, da  taj broj ukupno iznosi 536.833 čovjeka.

Hrvatska na žalost nastavlja sa sklonjenim odnosom prema svojoj povijesti, prema svojim mrtvima. Kao što ubijanje Hrvata nije tada započelo, nije tada ni završilo. Zločin prema hrvatskom narodu nije prestao sve do današnjeg dana. Hrvatska povijesna kultura je zabranjena zbog lažno prikazanog razdoblja drugog svjetskog rata. Hrvati se prikazuje kao narod  ubojica i nasilnika, Srbi sve više postaju žrtve drugog, na žalost i Domovinskog rata. Hrvatske su žrtve sa službenom hrvatskom politikom prešućivane, na drugoj strani srpske žrtve više stotinu puta preuveličane ne samo od strane srpske politike, sa svojim spuštanjem glave to im potvrđuje i  aktualna hrvatska vlast. Hrvatski je narod danas ugrožen kao nikada u svojoj povijesti.

Hrvatska politika ni danas, 2018. godine nema hrabrosti dirnuti u velikosrpsku komunističku dogmu iz drugog svjetskog rata. Neistine koje se dnevno ponavljaju drže hrvatski narod u ropstvu, u položaju krivca. S tom neistinom opravdava se napadaj Srbije čak i u  u domovinskom ratu. Hrvatska politika se ne suprotstavlja tim lažima iako ima snažne argumente istine. To istinu osuđuju se iznijeti tek rijetki pojedinci koji se odmah kao publicisti, istraživači, povjesničari od svoje hrvatske vlasti razglašavaju u drugorazredne i samim tim se ih onemogućuje, da  su dio istraživačkih timova države, školskog sistema i drugog državnog aparata.  Država ih pasivizira, usamljuje i prepušta financijskom zlomu.

Za film o Jasenovcu Kusturica će primiti 20 milijuna eura od srpske vlade, još toliko će izdvojiti srpsko gospodarstvo.  Udruga Huda Jama u Zagrebu za dokumentarni film o Jasenovcu nije u mogućnosti prikupiti potrebnih 210.000 kuna.

Hrvatski narod nikada nije bio napadač, istodobno Srbi uspješno plasiraju svoju golu istinu u svijet, uspijeva im  kontrolirati politiku Hrvatske. Specijalni rat, koju vodi Srbija sa plasiranjem dezinformacija u svijet i u Hrvatsku nije prestao devedesetih godina, uspješno taj rat vode i danas,

Siguran sam, da 23. svibnja 2018 na nacionalnoj televiziji HRT i drugim većim televizijama u Hrvatskoj nećemo čuti ni riječi o Teznom kraj Maribora, nijedna politička stranka neće položiti vijenac na stratištu 30.000 Hrvata.

Društvo Huda Jama postavilo je kapelicu u Hudoj Jami,  križeve u Crngrobu, spomenik u Kočevskom Rogu, do 2020. godine stajaće  i kapelica na Teznu kraj Maribora.  Ne znam, da li će je financirati država Hrvatska, siguran sam, da  će to hrvatski narod financirati sam.

Roman Leljak/Kamenjar.com

22.svibnja 2018. godine

 

[1] Knjiga Roman Leljak, Maribor, najveće stratište Hrvata, 2018, Društvo Huda Jama Zagreb

[2] Knjiga Roman Leljak, Huda Jama, 2017, Društvo HUDA Jama, Zagreb

Tezno: Masovna grobnica 15 tisuća Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found