Pratite nas

Život

Noćas u 4 sata i 29 minuta je stigla kalendarska jesen

Objavljeno

na

Noćas u 4 sata i 29 minuta je stigla kalendarska jesen, a klimatološki gledano trajala je veći dio ove godine.

kisaKiše koje su prethodnih dana padale stvorile su nove probleme u pojedinim dijelovima BiH. Grmljavinska nevremena kidala su stabla, oštećivala automobile, stvarali loše raspoloženje građanima…

Naredni dani ipak će biti sunčaniji, ako zanemarimo srijedu kada bi malo kiše moglo pasti u čitavoj BiH, no ništa značajno.

Ali temperature će biti dosta niske, na jugu oko 10 Celzijevih stupnjeva jutarnje, a po danu najviše 18, dok će na sjeveru jutarnje temperature biti od 5 do 8 Celzijevih stupnjeva, a dnevne neće prelaziti 15 Celzijevih stupnjeva.

Nešto toplije vrijeme očekuje se krajem tjedna kada će u Hercegovine temperature rasti i do 27 Celzijevih stupnjeva.

Dugoročne nestabilnosti zasad nema na vidiku, no ova godina je dokaz da se dugoročno ništa ne može prognozirati.

Na sjevernoj polutki traje dio rujna (od 23.), cijeli listopad, studeni i dio prosinca (do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio ožujka, cijeli travanj, svibanj i dio lipnja. Na dan početka jeseni, takozvanu ravnodnevicu, koja obično počinje 23. rujna, dan i noć traju po 12 sati, pa postupno nakon tog datuma dani postaju za jednu minutu kraći od noći, a noći jednu minutu duže od dana. Postoje dva razdoblja u jesen: rana jesen traje od 23. rujna do kraja listopada (početkom studenog), a kasna jesen traje od početka studenog, sve do 21. prosinca.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Mentalno stanje nacije – 250.000 ovisnika o alkoholu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Isječak/YouTube

Najčešća ovisnost u Hrvatskoj je alkoholizam, kod nas ima oko 250.000 uglavnom muških ovisnika o alkoholu, pokazuje najnovija publikacija Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o mentalnom zdravlju nacije u hrvatskom tranzicijskom društvu, gdje stariji, slabiji i osjetljiviji nisu dovoljno zaštićeni, pa često olakšanje traže u raznim oblicima ovisnosti.

Od tih 250.000 alkoholičara samo osam posto ih se liječi, rekao je u razgovoru za Hinu psihijatar Ante Bagarić, komentirajući publikaciju u kojoj je objavljeno da je ovisnost o alkoholu 2017. godine bila jedan od vodećih uzroka hospitalizacije muškaraca na psihijatrijskim odjelima.

piše: Vedrana Larva

Muških alkoholičara četiri puta više od ženskih

Ovisnika o alkoholu četiri je puta više među muškom populacijom u odnosu na žene, koje pak na psihijatrijskom liječenju završavaju najčešće zbog depresije.

Teško je jednostavno utvrditi koji su razlozi za takvu podjelu, kaže Bagarić, jer na mentalne poremećaje utječu biologijski, psihološki i socijalni faktori.

Jedan od uzroka vidi u tome što muškarci-alkoholičari pokušavaju igrati ulogu “velikih muškarčina”, konzumirajući svakodnevno velike količine alkoholnih pića. Depresivne žene, s druge strane, pokušavaju igrati ulogu “smjernih ženica” koje su mirne, pasivne, potčinjene.

Spolne razlike prisutne su i u broju samoubojstava i načinima izvršenja. Udio muškog spola u stopi izvršenih samoubojstava iznosio je više od 70 posto 2017. godine.

Muškarci se ubijaju oružjem, žene otrovom

Gotovo sva samoubojstva počinjena vatrenim oružjem i eksplozivom registrirana su kod muškog spola, dok su žene sklonije samotrovanju. Bagarić smatra da je i tu na djelu jak utjecaj socijalnih faktora i grupne psihodinamike.

“I kada žive i kada umiru, osobe igraju stvarne ili češće samo fantazijske uloge. Muškarci s jakim unutarnjim autoagresivnim silama biraju ‘muški način’ – vatreno oružje, eksplozivna sredstva, vješanje, hladno oružje… Žene pritisnute jakim unutarnjim autodestruktivnim silama biraju ‘tihi način’. U tom smislu treba usmjeravati preventivne i terapijske programe”.

Publikacija o mentalnom stanju nacije pokazuje da su mentalni poremećaji na četvrtom mjestu među vodećim skupinama bolesti u Hrvatskoj.

U tom segmentu, napominje Bagarić, pratimo europske trendove, najčešći su anksiozni poremećaji, poremećaji raspoloženja, te oni povezani s uzimanjem psihoaktivnih tvari.

Četvrtina građana Hrvatske ima mentalne smetnje s dijagnozom nekog psihičkog poremećaja, druga četvrtina ima “manje izražene psihičke smetnje”, no ogroman broj osoba uopće nije svjestan problema.

“Znaju da im nešto smeta, da se osjećaju loše, da ne mogu funkcionirati, ali ne znaju uzrok, naziv i tijek tih bolesti”, kaže Bagarić.

Pogrešni savjeti depresivnim osobama

Mnoge mentalne bolesti ne prepoznaju ni članovi obitelji. Tako će npr. depresivnoj osobi davati savjete – “to nije ništa, i ja sam nekad potišten, samo se trgni, negdje otputuj, zabavi se malo…”.

Bagarić upozorava da je depresija ozbiljna bolest, a takvi savjeti ne samo da nisu korisni nego mogu štetiti jer se depresivna osoba samo još više povlači u sebe.

Mnoge mentalne poremećaje ne prepoznaju niti stručnjaci pa osobe s anksioznim smetnjama godinama dolaze liječniku i žale se na različite somatske smetnje. Godinama takvi pacijenti obilaze kardiologe, gastroenterologe, fizijatre… Jasno, bez ikakvih rezultata.

Lijek za neprepoznavanje mentalnih poremećaja na svim razinama je imperativna trajna edukacija svih zdravstvenih radnika, ali i edukacija cijele populacije kroz školske programe, medije i zdravstvene akcije, napominje Bagarić.

Posebno osjetljiv dio društva su starije osobe koje se teško prilagođavaju brzim promjenama u društvu, nesigurne su, često frustrirane i rezignirane. S vremenom to zaostajanje postaje sve veće i takve osobe bivaju isključene iz svih važnih društvenih procesa.

Hrvatsku je dodatno opteretio proces tranzicije u kojoj je ionako jaki dio društva iskoristio priliku da još više jača, slabiji dio društva je oslabio, a najslabiji dio propada.

Zadnjih godina otišlo više od 30 mladih psihijatara

Osobe s mentalnim smetnjama su posebno osjetljivi dio populacije u tranziciji s vrlo pesimističnim prognozama. Zato bi svako humano društvo trebalo imati programe za zaštitu ranjivih skupina u tranziciji.

Kako bi nam svima bilo bolje, u društvu trebamo razvijati svijest koliko nam je važno mentalno zdravlje i koliko su nam važni stručnjaci, poručuje Bagarić.

Nedostaje nam psihijatara, pa i one osobe koje se odluče na liječenje nemaju mogućnosti biti dovoljno dugo u terapijskom programu.

Poseban je problem odlazak psihijatara u druge europske zemlje. Zadnjih godina otišlo je više od 30 mladih psihijatara i taj se gubitak ne može nadoknaditi. Država bi trebala nešto poduzeti kako bi se zaštitilo i unaprijedilo mentalno stanje nacije, smatra Bagarić.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Neviđeni Baby boom u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

U godinu dana splitska vatrogasna postrojba dobila čak 13 prinova, a još su tri na putu.

Imamo recept za rješavanje gorućih hrvatskih problema, zaustavljanje pada nataliteta i odlazak mladosti u inozemstvo, a pronašli smo ga u splitskoj Javnoj vatrogasnoj postrojbi. Vjerovali ili ne, tu se dogodilo nešto za Guinnessa, nesvakidašnji baby boom, u samo godinu dana vatrogasci su dobili dječice za cijelu muško-žensku nogometnu momčad, piše SlobodnaDalmacija

Imaju još jednog malog igrača na rezervnoj klupi, a troje će uskoro doći na svijet. I nije najveća muka bila tate i supruge im nagovoriti na razgovor, već u isto vrijeme u njihovom domu u Kopilici okupiti novopečene mame, jasličare, trudnice, dječji vozni park…

A kada su se zbrojili u red, dobili smo scenu koje se ni najstariji vatrogasci ne sjećaju, gomilu bebača pokraj šljemova, šmrkova, teških kamiona, među opremom, šipkama. Toliko cike, graje, dječjeg smija i plača, trke, njunjkanja i ljuljuškanja i na širim prostorima nikada viđeno nije.

– Gasimo požare vani, gasimo požare svojim ženama, svugdi smo, spašavamo imovinu, spašavamo u svojim kućama. Takvi smo vam mi vatrogasci. A za rezultat imamo čudo neviđeno od male dice, od veljače 2018. godine do veljače ove godine rodilo nam se 12 beba, a tri su nam žene još u blagoslovljenom stanju. Pa ima li ljepše priče za novine? Morali smo je podijeliti sa svima – kaže nam predsjednik Sindikata vatrogasaca Split Nikica Bota, i sam novopečeni tata.

Da se dogodio baby boom uočili su po 70-postotnom ovogodišnjem rastu izdataka iz fonda solidarne pomoći. I kada su proučili podatke, shvatili su da su bili vrlo aktivni, i iznimno produktivni. Rezultat se skriti ne može, a ako bude po onom da jabuka ne pada daleko od stabla, splitsko vatrogastvo straha nema.

Netko će se uzgrintati o nepotizmu, no realno gledajući, u vatrogasnim i doktorskim obiteljima mladost vrlo često kreće roditeljskim stopama. Živeći u takvom okružju, upijajući život suočen sa smrću, brojni se odmalena “inficiraju” istom ljubavlju i pozivom.

– Ovo je posebno zanimanje, u jedan tren si na korak do smrti. I tako svaki dan. Dok nisam dobio dijete nisam shvaćao što mi kolege roditelji žele reći. Sada, kada intervencija završi, kada shvatiš da si za dlaku izbjegao odlazak, tada ti prva misao bude obitelj koja te čeka kući. Ali priznat ću vam, više se oznojim dok obučem sina, nego sebe kad nam na poslu zazvoni alarm. Za obuć odijelo treba mi niti minut. Za sredit malog, šest do sedam minuta. Za spremit dite treba mi zapravo dobra količina strpljenja – iskreno će nam Nikica.

Pa dobro, što ih je navelo na ovaj masovni zgoditak? Je li to bila sreća nakon neke velike, uspješne akcije spašavanja? Neki mali tajni dogovor kolega? Ima neka caka, ne može ovakav uspjeh, ovoliko “zabijenih golova” biti rezultat puke slučajnosti. Saznali smo. Tajna leži u činjenici da je primljen veliki broj mladih ljudi, u zadnjih pet godina njih 50.

A pristigao je i novi kolektivni ugovor, koji im je dao sigurnost za budućnost. E to je metoda koja bi mogla spasiti Hrvate od rasipanja, iseljavanja, rađanja djece na tuđim zemljama. Ako čovjeku daš sigurno radno mjesto, plaćaš ga redovno, omogućiš mu stabilan život, doći će i djeca. Još samo da ih grad prepozna s financijskom injekcijom za nadolazeći pomladak.

– S takvim radnim uvjetima možeš počet planirat život. Možeš se oženit, počet radit dicu, dignit kredit za stan ili auto. Onda si miran, sretan čovik, možeš sve – vele nam vatrogasci Mateo Štrljić i Marko Ivanišević.
A što kažu žene? Pričaju nam da su preponosne na svoje muževe, na posao koji rade, ali uvijek i u strahu kako će proći taj dan, hoće li se izvući iz vatre, neće li nešto poći po zlu. I dok im muževi s obukom nauče savladavati emocije, držati glavu hladnom, one brigu ne mogu sakriti.

– Najgore mi je bilo za vrijeme onog velikog splitskog požara. Misliš se di je, kako je, je li sve u redu, je li mu se nešto dogodilo, oće li živ ostat, kada će se vratiti doma, oće li se vratit doma, kako će sve proć… Nije ti lako. Ideš dan po dan, pa u Božje ruke. Teško je biti žena vatrogasca. A s druge strane si puna ponosa. Meni je najbitnije da on radi što voli – kaže nam Roza Štrljić, mama šestomjesečne Marte, a njezine riječi potvrđuje i Anđela Čule, mama malog Šimuna.

A kada već spominjemo mame, red je da izdvojiti i Veliku Majku, Sinišu Tvrdića, kako svog miljenika zovu njegove kolege. Nije to slučajno došlo, i ne bi mu slučajno sve mame, priznale su nam, bez problema svoje jasličare dale na čuvanje. Uvjerismo se sami, Siniša vatrogasac je dobar duh postrojbe koji svojim kolegama u smjeni radi najbolje gulaše, peke, pohano, pečenja, juve, lešade, manistre, lazanje s domaćim bešamelom, palačinke.

Polako, pa kakvu mi to ekipu imamo u Kopilici, pitamo zapovjednika Ivana Kovačevića, čovjeka koji je, dok je bio aktivni vatrogasac, dobio dvoje djece. A s novom funkcijom mala kućna dječja radinost je stala, šale se njegovi momci.

– Da koju ekipu! Vrhunsku. Mi smo ljudi od humora, posebni, veseljaci, i da nije tako ne bi radili ovaj posal. Moramo po prirodi biti takvi. Mi smo služba, pa moramo služiti. Kažu evo požar, idemo ga gasiti. Spasi mačku na stablu, diži se, spasit ćemo mačku. Kažu hrvatska demografska slika je loša, evo nas, i to ćemo spasiti. Šalu na stranu, sigurnost koju smo dali ljudima je temelj svega. I zato Bože daj šta više dice, najbolje bi bilo da je svima ka kod nas – veli zapovjednik Kovačević.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari