Pratite nas

U potrazi za Istinom

U noći nakon ubojstva Rolovića, u Göteborgu je ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić

Objavljeno

na

Povodom podizanja spomenika Miri Barešiću ponovno se aktualiziraju događanja oko ubojstva jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića.

Mnogi i ne znaju da je u noći nakon ubojstva Vladimira Rolovića, u Göteborgu ubijen hrvatski domoljub Mijo Lijić, navodi croative.net.

Za Rolovića i Slobodna Dalmacija navodi da je bio prekaljeni komunistički borac od 1935. godine, rukovodilac politodjela, a od 1945. visoki funkcionar Ozne, te upravitelj logora na Golom otoku. U Švedsku stiže upravo u vrijeme dok su emigranti spremali akciju za oslobađanje Miljenka Hrkaća koji je u Jugoslaviji osuđen na smrt zbog navodnog (izmišljenog) podmetanja bombe u beogradsko kino “20. oktobar” 1968. i na željeznički kolodvor tri godine poslije.

Emigrantske novine iz tog vremena “Hrvatska – glasilo hrvatske oslobodilačke borbe” pišu da je na suđenju, po završetku ispitivanja, Barešiću postavljeno pitanje: Imate li vi, gospodine Barešiću, još nešto za reći?

“Da, gospodine. Dolje Jugoslavija! Živila Hrvatska!”

O Miji Lijiću malo se zna i malo piše. A trebalo bi.

Njegov je otac Matan Lijić iz Potravlja kod Sinja a mater Jela rođ. Jukić iz Bitelića kod Sinja, a u Feričance dolaze nakon prvog svjetskog rata, stvaranjem prve Jugoslavije.

Mijo je rođen 22. veljače 1943. godine u Feričancima kod Osijeka. Iz nove Jugoslavije bježi u Italiju 1963. godine, a u Švedsku 1964. godine. Odmah se uključuje u rad Hrvatsko-švedske zajednice “Croatia”, koja djeluje u sklopu Hrvatskog oslobodilačkog pokreta.

Kobne noći, nakon ubojstva veleposlanika Rolovića 7. travnja 1971. godine, skupinu Hrvata u restoranu “Tages Tavern” u Göteborgu napadaju Srbi. Hrvati telefonom zovu u pomoć mladog, jakog i neustrašivog prijatelja Miju Lijića. U međuvremenu Hrvati istjeruju Srbe iz restorana, te jedan od njih, Slobodan Todorović iz Kragujevca, presretne Miju i ubode ga dugim nožem u srce, budući da ih on nije očekivao izvan restorana.

Mijo je umro u bolnici a zadnje su mu riječi bile “Živila slobodna Hrvatska!”.

A koliko je Miji bila draga Titova Jugoslavija vidi se iz načina na koji je pisao adresu na dopisnici upućenoj roditeljima. Feričanci, Slavonija i Hrvatska – pisao je velikim slovima, Jugoslavija i Titova ulica – što je moguće manjim.

Pogreb je, zbog obdukcije i uskrsnih blagdana, odgođen za 17. travnja 1971. godine. U Göteborgu se ne pamti da je ikada više svijeta nazočilo nekom pogrebu. Svetu Misu predvodio je fra Vjekoslav Lasić. Lijes su nosili Mirko Jukić, Ivan Šuto, Jure Devčić, Pavao Kegalj, Dinko Galić i Ivica Cvitanović.

Švedska televizija snima reportažu o položaju Hrvata u Švedskoj u kojoj se osvrće na ubojstvo veleposlanika Rolovića, ali i hrvatskog domoljuba Mije Lijića. Ekipa je snimala i u Hrvatskoj, a u Šibeniku čak završavaju u zatvoru u kojemu ih četiri dana maltretiraju i tuku.

Posjetili su i selo ubijenog Rolovića. Mještane su pitali tko im je porušio kuće u selu?

– To su nam fašisti porušili i popalili!

– Kada je to bilo?

– U Drugom svjetskom ratu – odgovoriše.

– Zar to niste mogli popraviti do sada? – pitali su začuđeno novinari.

Time je daljnji razgovor prekinut.

Ova je reportaža utjecala na promjenu odnosa švedske javnosti prema Hrvatima u emigraciji i njihovoj borbi za slobodu svoje domovine a istaknuti se Hrvati pojavljuju i u televizijskim emisijama.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

U potrazi za Istinom

Ah, kakve li pomutnje!

Objavljeno

na

Objavio

Neka mi netko precizno odgovori: da li je Krist pričestio Judu na svojoj posljednjoj večeri u Jeruzalemu? Po Ivanovu evanđelju ne nalazim siguran odgovor. Naime, Šimun Petar je namignuo Ivanu da upita Isusa koji će ga učenik izdati, a Isus reče Ivanu: “To je onaj komu ja dadnem zalogaj kad ga umočim….i umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iskariotskoga“.(evan. Ivan) Da li je to posvećeni kruh(pričest), odnosno kakav je to zalogaj?Apostol Ivan niti ne spominje onu pretvorbu kruha i vina odnosno one riječi:“Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo ili uzmite i pijte, ovo je moja krv…“A kod drugih evanđelista naslutiti je da je Juda ipak blagovao posvećenih kruh, a da li je pio posvećeno vino izričito ne spominju.

Stoji pisano da su svi iz kaleža pili, ali nije prepoznatljivo da li je tu Juda bio prisutan kad se pilo iz kaleža.

No, nije teško zaključiti kako je izdajica blagovao te večeri sa apostolima te ga je Isus požurivao da ide učiniti ono što je naumio, ali nije mu zapovjedio na način protjerivanja iz sale za blagovanje, nego onako, gotovo uljudno: idi, sinko što čekaš kad si već naumio to za 30 srebrenika:“Što misliš činiti, čini brzo!“(evan. Ivan) Iz ovoga bi mogli, u naše vrijeme, kod blagovanja pri svetoj Euharistiji i sami postupati poput Krista, tj. nikoga ne protjerivati iz crkve(hrama). Isus je one večeri apostolima oprao i noge. To je učinio i Judi, a mi bismo naše Jude istjerali iz crkve. E ne može!

Pa, biskupi i svećenici koji nisu za istjerivanje iz crkve onih koji su javno izdali Krista, kao u slučaju IK(Istanbulske konvencije) su u pravu. Ja bih radije vidio ili doživio osudu od strane Hrvatskog nacionalnog etičkg sudišta one koji su izdali Hrvatsku ratifikacijom te demonske tvorbe. To je novo „zlatno tele“ kome su se poklonila 110 zastupnika u Saboru. Među njima je i „Mojsijev brat Aron“ takozvani vitez Jeruzalemskog groba. Ali ljudi moji, pa taj omjer izglasavanja ili ratifikacija: 110 za naprema 30 protiv je zapravo čista slika omjera onih koji artikuliraju svoje kršćanstvo odnosno vjeru u Hrvatskoj; iako i od tih 30 protiv  nisu svi deklarativno kršćani, pa je omjer još manji. Ne neće proći ni referendum, ako ga bude, oko dokidanja IK u Republici Hrvatskoj. Tako ni za abortus. Neka visoki kler katoličke Crkve u Hrvatskoj ima ovu sliku pred očima, tj. ovaj omjer kod izglasavanja IK!

No, ne zaboravimo što je Isus rekao za izdajicu Judu Iskariotskoga:“Ali evo ruke moga izdajnika; sa mnom je na stolu. Jest, Sin Čovječji odlazi kako je određeno, ali jao onomu čovjeku koji ga izdaje“.(evn.Luka). Dakle, jao našim izdajicama! Kad se je Mojsije vratio sa Sinaja i vidio svoj narod okupljen oko zlatnog teleta udario je pločama Božjih zapovijedi o zlatno tele i zna se kakva je kazna mnoge progutala, zbrisani su sa lica zemlje.

Nisu li odlasci iz Hrvatske brisanje sa lica Lijepe Naše. A što li će nam se još događati!? Zato, ponovo i ponovo pozivam visoki kler(Kaptol) da stane na čelo povorke raznih pobožnosti u Crkvi kod Hrvata, da ih već ne nabrajam, ali svakako spominjem da se već do kraja ove godine dogodi Nacionalni Euharistijski Kongres(NEK).

To će biti najjači udarac na IK ili ti ga Instanbulsku konvenciju. Ako to nismo u stanju napraviti, neka netko preuzme odgovornost, opet sa vrha klera kod nas, da poput Mojsija nađe načina kako odvratiti srdžbu Božju i velike kazne za ovaj narod i da možemo jednom na okupu reći: Ovo je naš Bog, Isus Krsit, mi smo narod paše njegove!

Nikola Bašić, Vis

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

U potrazi za Istinom

Zašto je HTV1 drugačije preveo članak 28. Istanbulske konvencije od Ureda za ravnopravnost Vlade Republike Hrvatske?!

Objavljeno

na

Objavio

Dana 9. travnja 2011. Braniteljski portal je objavio redakcijski tekst pod naslovom „STRAVIČNO: OTKRIVAMO NOVE OPASNOSTI IZ ISTANBULSKE KONVENCIJE- HOĆE LI SE UKINUTI SVEĆENIČKA, LIJEČNIČKA I SUDAČKA TAJNA?“ (https://www.braniteljski-portal.com/stravicno-otkrivamo-nove-opasnosti-iz-istanbulske-konvencije-hoce-li-se-ukinuti-svecenicka-lijecnicka-i-sudacka-tajna).

Istoga dana navečer u drugom dnevniku HTV1, u dodatku „Tema dana“ g. Branko Nađvinski ugostio je gđu Dubravku Šimonović, koja je bila hrvatska predstavnica u izradi Istanbulske konvencije (IK). Do toga teksta na Braniteljskom portalu u hrvatskoj javnosti nije se postavljalo pitanje niti su davana objašnjenja o članku 28. IK, odnosno o opasnosti da liječnici, svećenici i odvjetnici budu konvencijom prisiljeni prijaviti tajne koje saznaju u svojemu poslu. Vjerujemo da je upravo zbog našega teksta g. Nađvinski, kao zadnje pitanje, zamolio gđu Šimonović da objasni bojazan od prisile odavanja profesionalne tajne. Ona je, naravno, negirala tu opasnost. Dok je ona govorila, na ekranu se pojavio tekst članka 28 IK (slika).

Taj tekst glasi:

„U skladu s ovim člankom Stranke Konvencije moraju osigurati da stručnjaci koji su obično vezani pravilima profesionalne tajne (na primjer, liječnici i psihijatri) imaju mogućnost prijaviti nadležnim organizacijama ili vlastima ako imaju razumne osnove vjerovati da je počinjen težak čin nasilja koji pokriva opseg ove Konvencije te da se mogu očekivati daljnji teški činovi takvog nasilja.“

DVIJE VERZIJE ČLANKA 28 ISTAMBULSKE KONVENCIJE!

Međutim, Ekspertni tim Braniteljskoga portala uočio je da se tekst članka 28 IK na HTV1 RAZLIKUJE od izvornoga teksta članka koji je a) na engleskom jeziku (https://www.coe.int/en/web/conventions/full-list/-/conventions/rms/090000168008482e), b) prijevoda na hrvatski jezik koji je na službenim stranicama Vijeća Europe (https://rm.coe.int/CoERMPublicCommonSearchServices/DisplayDCTMContent?documentId=0900001680462470) i c) prijevoda koji je objavila Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH (https://ravnopravnost.gov.hr/UserDocsImages/arhiva/images/pdf/Publikacija%20Konvencija%20Vije%C4%87a%20Europe%20o%20spre%C4%8Davanju%20i%20borbi%20protiv%20nasilja%20nad%20%C5%BEenama%20i%20nasilja%20u%20obitelji.pdf).

Ovdje, za usporedbu, dajemo na uvid tri teksta članka 28 Istambulske konvencije:

1) Izvorni engleski tekst:

Article 28 – Reporting by professionals

Parties shall take the necessary measures to ensure that the confidentiality rules imposed by internal law on certain professionals do not constitute an obstacle to the possibility, under appropriate conditions, of their reporting to the competent organisations or authorities if they have reasonable grounds to believe that a serious act of violence covered by the scope of this Convention, has been committed and further serious acts of violence are to be expected.)

2) Hrvatski prijevod Vijeća Europe i Vlade RH, koji su jednaki

Članak 28. – Prijavljivanje od strane stručnih osoba

Stranke će poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale da pravila povjerljivosti koja su unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama ne predstavljaju prepreku za mogućnost prijavljivanja, pod odgovarajućim uvjetima, nadležnim organizacijama ili tijelima ako imaju opravdanog razloga vjerovati da je počinjeno teško djelo nasilja obuhvaćeno područjem primjene ove Konvencije i da se mogu očekivati daljnja teška djela nasilja.

3) Tekst koji je prikzao HTV1

„U skladu s ovim člankom Stranke Konvencije moraju osigurati da stručnjaci koji su obično vezani pravilima profesionalne tajne (na primjer, liječnici i psihijatri) imaju mogućnost prijaviti nadležnim organizacijama ili vlastima ako imaju razumne osnove vjerovati da je počinjen težak čin nasilja koji pokriva opseg ove Konvencije te da se mogu očekivati daljnji teški činovi takvog nasilja.“

U ČEMU JE RAZLIKA

Razlike izvornoga teksta članka 28 i onoga što je prikazao HTV1 su naizgled male, dvije:

  1. U izvornom tekstu piše da će potpisnice IK „…poduzeti mjere kako bi osigurale…“ (da se maknu pravila povjerljivosti), a u tekstu HT1 piše „…moraju osigurati da stručnjaci koji su obično vezani pravilima profesionalne tajne (na primjer, liječnici i psihijatri) imaju mogućnost prijaviti…“.
  2. U izvornom tekstu piše „…unutarnjim pravom nametnuta određenim stručnim osobama…“, a u tekstu HT1 piše „…stručnjaci koji su obično vezani pravilima profesionalne tajne (na primjer, liječnici i psihijatri) imaju…“

Zašto je ubačena riječ „moraju“ i zašto je ubačena zagrada s „liječnici i psihijatri“???

ZAŠTO JE NAPRAVLJENA TA RAZLIKA

To mi ne možemo znati, ali možemo tražiti detaljno i javno objašnjenje od HTV1.

Nije  moguće da se radi o novom a netočnom prijevodu, i nije moguće da je krivo prepisan izvorni tekst, jer sporna rečenica nije nelogična ni nerazumljiva.

Ono što bode oči jest da su navedene dvije profesije („liječnici i psihijatri“) na koje se taj članak odnosi. One su stavljene u zagradu, a uopće ih nema u izvorniku! To znači da su stavljene promišljeno i namjerno!

Čudno je da se pritom razlikuju „liječnici“ i „psihijatri“, iako su i psihijatri liječnici.

A zašto bi netko to učinio? Bojimo se da je to učinjeno da se izbjegne citiranje (prikrije) Hrvatskoga Zakona o zaštiti tajnosti podataka (https://www.zakon.hr/z/748/Zakon-o-za%C5%A1titi-tajnosti-podataka):

koji kaže:

  1. PROFESIONALNA TAJNA

Članak 27.

„Profesionalnu tajnu predstavljaju podaci o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, i druge službene osobe u obavljanju svog poziva.“

A zašto se sakrilo da IK ukida taj hrvatski zakon i obvezuje SVEĆENIKE, ODVJETNIKE, ZDRAVSTVENE I SOCIJALNE DJELATNIKE, I DRUGE SLUŽBENE OSOBE da u obavljanju svog poziva odustanu od profesionalne tajne, da imaju mogućnost prijave i – ako ne prijave – odgovornost što neki „teški čin nasilja“ nisu prijavili.

Prevara je lukavo smišljena jer se liječnici donekle mogu izuzeti iz nabrojenih profesionalaca budući da postojeći hrvatski Zakon o liječništvu (članci 21 i 22) već obvezuje liječnika: „Liječnik je obvezan podnijeti prijavu policiji ili državnom odvjetništvu kada tijekom obavljanja liječničke djelatnosti posumnja da je smrt ili tjelesna ozljeda osobe nastala nasilnim putem.“

Ta obveza sigurno ne postoji za svećenike ispovjednike, a vjerujemo da ne postoji ni za odvjetnike.

Budući da je strašno i pomisliti da će i svećenici i odvjetnici, s ratifikacijom IK, biti obvezni prijaviti saznanja o nasilju, bojimo se da je autor modifikacije članka 28 IK na HTV1 pokušao izbjeći da se hrvatska javnost zgraža nad nasiljem nad svećenicima i odvjetnicima, a za liječnike se to moglo ostaviti (naglasiti, navesti samo njih), jer oni ionako imaju tu zakonsku obvezu!

Svećenike i odvjetnike je spomenuo g. Nađvinski, ali gđa Šimonović je odgovorila samo za liječnike. Koje je jedine naveo tekst članka 28 prikazan na ekranu.

Pitanje svih pitanja: tko je sve sudjelovao u dogovoru da se zavede hrvatska javnost u središnjem državnom dnevniku?

Budući da prema Zakonu o tajnosti podataka, novinari mogu biti, ili jesu, „druge službene osobe u obavljanju svog poziva“, nužnost otkrivanja profesionalne tajne u pitanjima kojima se bavi Istanbulska konvencija odnosi se i na njih. Budući da se i ovo naše pitanje odnosi na Istanbulsku konvenciju, nadamo se da se oni koji nam trebaju odgovoriti neće sakriti iza – profesionalne tajne. Oni podržavaju Konvenciju, zar ne?

Znanstveni tim Braniteljskog portala

Braniteljski portal

TEMA DANA.9.04.2018.-20sati

 IzvorBraniteljski portal

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati