Pratite nas

Kolumne

Nogometna utakmica reprezentacija Hrvatske i Ukrajine – veliko iskušenje hrvatske politike

Objavljeno

na

Ovih dana mediji su zabilježili da je predsjednik nogometnog saveza Hrvatske Davor Šuker bio na razgovorima kod premijera Andreja Plenkovića kojima je prisustvovao ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić. Prije toga nekoliko dana glavna tema u medijima bio je ultimativni zahtjev Mosta, koalicijskog partnera HDZ-a, da se hitno smijeni cijelo vodstvo HNS-a na čelu s Šukerom.

Ne samo u Splitu, nego i u Dalmaciji pa i cijeloj Hrvatskoj stvarana je atmosfera linča u kojoj se tražilo da se izvanrednim mjerama Vlada Republike Hrvatske uvede izvanredno stanje u nogometnoj organizaciji. Ti ultimatumi su vrlo opasni osobito pred lokalne izbore a imaju prije svega za cilj da Most dobije izbore ne samo u Splitu nego i u Dalmaciji poticanjem sukoba sjever – jug.

Prije toga Hrvatsku je posjetio i razgovarao s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović i premijerom Andrejom Plenkovićem predsjednik FIFE koji je zaprijetio Hrvatskoj da će biti isključena iz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ako se na utakmici Ukrajina – Hrvatska bude skandiralo Za dom spremni, koje je skandiranje već jedanput bilo uzrok strogog kažnjavanja Hrvatske nogometne reprezentacije jer je FIFA krivotvorinama ustvrdila da je to ustaški pozdrav, a tadašnja hrvatska vlast se toj krivotvorini nije suprotstavila nego ju je čak podržala.

Očekuje će da će utakmici prisustvovati u društvu Andreja Plenkovića i predsjednik Vlade Ukrajine Porošenko, što daje još veću političku težinu toj utakmici.

Mogući incidenti

Ne treba zaboraviti da su i dalje brojne političke snage spremne napraviti velike incidente kako bi izbacivanjem Hrvatske iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo konačno smijenili Nogometni savez Hrvatske. Njima je važnije smijeniti Nogometni savez Hrvatske nego uspjeh Hrvatske nogometne reprezentacije.

Dakle, radi se o destruktivnim snaga, rušilačkim snagama, koji u ostvarivanju svojih ciljeva ne prezaju od ponavljanja grubih incidenata koje su napravili više puta, posebno u Milanu.

Dakle, premijer Andrej Plenković nalazi se u vrlo delikatnoj političkoj situaciji kada mora donijeti konkretne političke odluke. Na razočaranje pučista koji su se spremni služiti ne demokratskim metodama Andrej Plenković nije podržao uvođenje izvanrednog stanja u HNS-u nego je rekao da je to stvar te organizacije i da eventualnu smjenu treba izvršiti po Statutu i na demokratski način bez uplitanje politike.

Dakle, Plenković je odbacio uplitanje Mosta ali je odbacio i pritiske u kojima su posebno važni pritisci Hajduka i njegovih navijača za radikalne poteza Plenković riskira da HDZ izgubi izbore nesamo u Splitu nego i u Dalmaciji, jer se ne smije zaboraviti da je revolt Hajduka i njegovih navijača, pa i Dalmacije, po mnogo čemu argumentiran jer godinama Hajduk nema ono mjesto koje mu objektivno pripada.

Prije utakmice raščistiti neke dvojbe

Mislim da je Plenković dobro odlučio i po cijenu da izgubi izbore jer da je prihvatio ultimatum Mosta i hajdukovih navijača šteta bi bila mnogo veća, ustvari ne nadoknadiva.

Međutim, takvim svojim stavom, koji je u skladu sa ustavom i nacionalnim interesima, Plenković je još povećao rizike da na utakmici Ukrajina – Hrvatska i u njegovom prisustvu i prisustvu predsjednika ukrajinske Vlade dođe do neželjenog skandiranja nego i do drugih incidenta, koji bi objektivno mogli dovesti do izbacivanja HNS-a iz kvalifikacije za Svjetsko nogometno prvenstvo, što bi bila velika šteta jer je hrvatska nogometna reprezentacija jedna od najboljih u svijetu.

S obzirom na velike rizike mislim da je prije te utakmice potrebno raščistiti neke dvojbe. Mislim da je najvažnije da državno vodstvo jasno i javno kaže da pozdrav za dom spremni nije nelegalan i nelegitiman da on nema veze s ustaškim pozdravom “Za poglavnika i za dom spremni”, da je taj pozdrav nastao u Domovinskom ratu upravo u borbi protiv srpskog i crvenog fašizma koji je stvarao logore za Hrvate i vršio masovna ubojstva i likvidacije. Državno vodstvo mora jasno reći da su pod pozdravom Za dom spremni ginuli mladi ljudi u borbi za demokratsku a ne ustašku Hrvatsku. Činjenica da je u Domovinskom ratu stvorena demokratska ne ustaška Hrvatska, da je danas zahvaljujući tim braniteljima, koji su ginuli s pozdravom Za dom spremni boreći se za dom i domovinu, Hrvatska članica Europske unije i NATO-a i uvažavana demokratska država čiji vojnici širom svijeta pomažu brojnim narodima u borbi protiv terorizma i neslobode.

Hrvatsko državno vodstvo mora se jasno, razgovijetno i odlučno obratiti hrvatskoj javnosti i međunarodnoj javnosti i objasniti zašto ne prihvaća optužbe da je Hrvatska ustašizirana i fašizirana država.

Nova velikosrpska agresija

Moramo jasno reći da živimo u vrijeme nove velikosrpske agresije na Hrvatsku, te da tu agresiju s istim tezama i lažnim optužbama pomaže hrvatska peta kolona, Liga antifašista, brojne udruge i dio medija koji cijelo vrijeme tretiraju Hrvatsku kao zmijsku ustašku dolinu, a sadašnju Hrvatsku kao nasljednicu Pavelićeve Hrvatske, te stalno izmišljaju nove povode za svoje nove optužbe.

Svi bitni ljudi srpske politike sudjelovali su i osobno u agresiji na Hrvatsku. Oni tu agresiju danas nastavljaju novim sredstvima tvrdeći da je Hrvatska ustaška država, da su Hrvati nepopravljivi ustaše te da Srbima u navodnom povijesnom slijedu genocida od strane Hrvata prijeti novi genocid. Predsjednik Nikolić ide tako daleko da već najavljuje novu Oluju s ciljem da istjera iz Hrvatske one Srbe koje nije istjerala prva Oluja.

Peta kolona i Liga antifašista, čiji je ideolog Ivo Josipović, koji obnavlja teoriju o Hrvatskoj kao ustaškoj zmijskoj dolini, u kojoj vrebaju ustaške zmije iz svakog grma, ali i hrvatskih srdaca, izmišljaju ustaštvo ali i koriste međunarodne institucije u borbi protiv navodno ustaške Hrvatske.

Postavljanje spomen ploče poginulim HOS-ovcima u Jasenovcu dovelo je optužbe protiv Hrvatske kao navodno ustaške države do usijanja. Postavljaju se ultimatumi i traži se da se skine ta ploča i da Vlada zabrani upotrebu HOS-ovih simbola ako je na njima pozdrav Za dom spremni. Odgađanje donošenja odluke o tim zahtjeva već dovodi do teških optužbi da Andrej Plenković i Vlada RH rehabilitira NDH i ustaštvo.

Smije li hrvatski narod prihvatiti lažne optužbe

Dakle, hrvatska Vlada ako želi izaći iz šah mat pozicije mora se odlučiti i javno utvrditi je li HOS-ov grb ustaški simbol ili je to simbol junaka Domovinskog rata koji nema nikakve veze s NDH i ustašama jer su mladići koji su dali svoj život za Hrvatsku svojom žrtvom omogućili stvaranje demokratske a ne ustaške Hrvatske.

Dakle, javno postavljam pitanje smije li hrvatski narod pognut glavu i prihvatiti lažne optužbe jer točno je da je poklič “Za Dom i poglavnika spremni” bio ustaški pozdrav, ali isto tako točno da je poklič “Za dom spremni” domoljubni pozdrav koji se koristio i prije i poslije ustaša kojim su Hrvati izražavali stoljetnu vezanost za svoj dom i domovinu. Taj pozdrav se masovno koristio i u Domovinskom ratu kada su četnici i agresori iz Srbije, u koje spada i cijelo sadašnje vodstvo Srbije, pokušali genocidnim zločinima oteti Hrvatskoj znatan dio teritorija. Tako da je poklič za dom i domovinu najbolje izražavao bit borbe dragovoljaca koji su se suprotstavili toj agresiji. Tvrdim da ogromna većina, koja viče “Za dom spremni” ili koja viče “U boj, u boj za narod svoj”, nemaju nikakve veze ni sa ustašama, ni sa rasistima nego su hrvatski domoljubi.

U svakom slučaju pred hrvatskim narodom je važan zadatak da se argumentirano i svestrano suprotstavimo sotonizaciji pozdrava “Za dom spremni” ili pozdrava “U boj, u boj za narod svoj” ili nekih pjesama kojima je narod kroz povijest izražavao svoje domoljublje. Pitanje je zašto danas u samostalnoj Hrvatskoj ponovno moramo braniti pravo na svoj nacionalni identitet ili svoju nacionalnu slobodu.

Treba pažljivo pročitati protutužbu Srbije na Međunarodnom sudu pravde pa će biti jasno da Srbija ne odustaje od svoje strategije osporavanja Hrvatima prava na svoju državu odnosno da svako zagovaranje prava na vlastitu državu i svako domoljublje proglašava ustašlukom, fašizmom i pripremanjem novog navodnog genocida protiv Srba. Problem je i u dosadašnjoj hrvatskoj vlasti koja od 2001. godine nikada nije bila spremna za dom i domovinu i koja je cijelo vrijeme ustvari radila protiv vlastite domovine i koja je pomagala one snage u Hrvatskoj i izvan Hrvatske koje su izmišljale ustašluk u Hrvatskoj. Usporedno je išao i proces detuđmanizacije koji je ustvari proces rashrvaćenja hrvatskog naroda. Postoji razrađena strategija u kojem se domoljublje proglašava nevažnim pa čak i štetnim. U kojem se sustavno brišu simboli i njihova upotreba koja bi jačala domoljublje.

Dakle, borba između nacionalnih i anacionalnih snaga, između domoljubnih i onih kojima je domoljublje ustašluk se nastavlja. Optužnice, na temelju kojih je već dvaput kažnjena Hrvatska nogometna reprezentacija, dolaze iz Hrvatske. Isto tako pokušaji da Komisija Ujedinjenih naroda osudi vukovarske branitelje zbog kršenja ljudskih prava također dolazi iz hrvatske kuhinje. Ne treba zaboraviti da su Ivo Josipović i Vesna Pusić do zadnjeg trenutka pokušali povući tužbu za učinjeni genocid Srbije protiv Hrvatske. Presuda Međunarodnog suda pravde, kojom je Hrvatska oslobođena krivnje, a za krivca proglašena Srbija, koja je genocidnim zločinačkim radnjama u cilju stvaranja velike Srbije, pokušala očistiti od Hrvata hrvatske teritorije koje je željela pripojiti velikoj Srbiji, pokazuje da su Josipović i Vesna Pusić bili na srpskoj a ne na hrvatskoj strani, što su i danas.

Ne smijemo se predati

Hrvatski narod se ne smije predati, ne smije prihvatiti lažne kvalifikacije da je “Za dom spremni” ustaški i rasistički pozdrav. Mora se nastaviti borba protiv pete kolone u Hrvatskoj ali i protiv velikosrpske politike u čijim je faktično rukama peta kolona. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i njena odlučnost da se razračuna sa svim ostacima totalitarnog sustava a posebno titoizmom povećala je agresiju svih onih koji se boje demokratske moderne Hrvatske u kojoj će konačno prestati borba crvenih i crnih.

Pobjeda na izborima Andreja Plenkovića i HDZ-a još je više iritirala antihrvatske snage koje su pojačale napade krivotvorinama i lažima kako bi dokazali da Kolinda Grabar Kitarović i Andrej Plenković rehabilitiraju ustaštvo u Hrvatskoj i kako nemaju snage da se odlučno suprotstave, kako kažu, zastrašujućem širenju ustaštva. Kako krunski dokaz u tim lažnim optužbama u bezbroj varijacija tvrdi se da spomen ploča u Jasenovcu poginulim HOS-ovcima, na kojima piše Za dom spremni, vrijeđa žrtve Jasenovca i rehabilitira ustaštvo te da je morala odmah biti uklonjena tzv. šrafciger demokracijom.

Dakle, približava se vrijeme kada će hrvatsko državno vodstvo morati odnijeti odluku i presuditi je li pozdrav Za dom spremni korišten u Domovinskom ratu ustaški ili nije ustaški odnosno zavisno od toga donijeti odluku hoće li taj pozdrav biti dozvoljen ili zabranjen u Hrvatskoj. Nikako ne smijemo prihvatiti da nam razne komisije UEFE, koje u svom obrazloženju iznose strašne laži o Hrvatskoj i netočne činjenice odlučuju o našoj povijesti i o našem identitetu. Isto tako se ne smijemo pomiriti sa djelovanjem pete kolone, s onima koji pišu tužbe protiv Hrvatske na temelju lažnog ili velikosrpskog shvaćanja hrvatske povijesti.

Dakle, ne radi se samo o tome da će Hrvatima biti uskraćeno uživanje u velikim nogometnim utakmicama. Radi se o puno većem problemu. Radi se o tome da iznutra i izvana postoje moćne snage koje hrvatske mlade ljude i hrvatske građane zbog usklika “Za dom spremni” ili “U boj, u boj za narod svoj” proglašavaju fašistima i rasistima.

Dakle, javno tražim da hrvatska politika prije utakmice Ukrajina- Hrvatska donese jasnu odluku da Za dom spremni nije ustaški pozdrav da je legalan i legitiman.

Scenarij katastrofe

Ako se takva odluka ne donese, ako se ostane na sadašnjem stajalištu da je pozdrav Za dom spremni ustaški i fašistički i da treba progonitione koji ga upotrebljavaju onda je moguć slijedeći scenarij katastrofe.

Na utakmici u Maksimiru Hrvatska – Ukrajina doći će do masovnog skandiranja Za dom spremni. Hrvatska policija će nakon toga žestokom represijom odgovoriti i isprazniti stadion od publike kako bi se mogla nastaviti utakmica, koja će privremeno biti prekinuta. Pišu neki portali da je ustvari dogovor Šukera s Plenkovićem i Orepićem bio o utvrđivanju toga scenarija da se policijskom represijom izbaci publika sa stadiona.

Zašto tvrdim da bi to bio scenarij političke katastrofe. Prvo, to bi značilo da hrvatska država prihvaća da je pozdrav Za dom spremni fašistički pozdrav te da prihvaća da njegova uporaba na utakmicama uvijek bude razlog kažnjavanja hrvatske reprezentacije i hrvatskih klubova do definitivnog izbacivanja iz FIFE. Izbacivanje publike vjerojatno ne bi spriječilo kažnjavanje reprezentacije nego upravo obrnuto bio bi glavni argument da Hrvatima nije mjesto na Svjetskom prvenstvu jer nema nikakve garancije da se incident neće ponoviti.

Međutim, to bi bio scenarij političke katastrofe jer bi značilo da hrvatsko državno vodstvo prihvaća lažne optužbe četničke srpske politike i pete kolone, koji tvrde da je Domovinski rat bio ustaški. To bi značilo da prihvaćamo lažne optužbe koje Hrvate od žrtava četničke agresije pretvaraju u agresore i fašiste. To bi značilo da heroje Domovinskog rata, koji su žrtvovali svoje mlade živote boreći se za dom i domovinu, za demokratsku Hrvatsku posmrtno proglašavamo fašistima iako su oni svoje živote dali u borbi protiv četničkog i crvenog jugoslavenskog fašizma. Nikada više nakon takvog scenarija katastrofe Hrvatska se ne bi mogla oprati i obraniti istinu o Domovinskom ratu jer bi se stalno isticalo kako je i hrvatska Vlada i hrvatska Policija represivnim mjerama spriječila ustašovanje na nogometnom stadionu.

Bio sam potpredsjednik Ratne vlade i bliski suradnik Franje Tuđmana, zato mi je moralna obveza da se borim za istinu o Domovinskom ratu. Prihvaćanje krivotvorina i lažnih optužbi da su naši branitelji bili ustaše znači kapitulaciju i prihvaćanje stigme koju bi buduće generacije hrvatskog naroda nosile. Strašno je i pomisliti da je moguća takva revizija povijesti da mladi ljudi, koji su poginuli u borbi protiv četničkog i velikosrpskog crvenog jugoslavenskog fašizma, posmrtno budu pretvoreni od heroja u fašiste.

Dakle, ne radi se o nogometnoj utakmici, ne radi se o jednom pokliču odnosno o jednom detalju iz Domovinskog rata nego se radi o krupnom pitanju na kojem se prelama sve. Prelama se i sudbina Kolinde Grabar Kitarović, Andreja Plenkovića, Bože Petrova i drugih hrvatskih političara jer ako ne uspiju obraniti istinu o čistoći Domovinskog rata, ako prihvate pritisak da se Domovinski rat od našeg ponosa pretvori u našu sramotu, ako se prihvati da tisuće mladih ljudi zato što upotrebljavali pozdrav Za dom i domovinu spremni postaju ustaše i fašisti onda hrvatska država i hrvatski narod nemaju budućnosti.

Ovo sam nazvao scenarijem katastrofe s upozorenjem i Kolindi Grabar Kitarović i Andreju Plenkoviću i Boži Petrovu, koje osobno cijenim i poduprem, da dobro razmisle u kakvu zamku mogu upasti ako provedu scenarij da policijskom represijom isprazne stadion čime bi utvrdili za sva vremena da u znatnoj mjeri Domovinski rat, u kojem je masovni upotrebljavan pozdrav Za dom spremni bio ustaški i fašistički. To jednostavno nije istina i zato još jedanput ponavljam to bi bila katastrofa neviđenih razmjera koja se više nikada ne bi mogla popraviti. Napisah i spasih dušu!

prof. dr. sc. Zdravko Tomac/HKV

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Aca u građanskom ratu – sa samim sobom

Objavljeno

na

Objavio

Mogla je to biti savršena predstava zamišljena po savršenom scenariju. Koju minutu prije 14 sati, činilo se kao da sve ide po planu i nedjeljni je voditelj već trljao ruke zamišljajući sutrašnje naslovnice iz kojih bi bilo razvidno da je on, popularni Aca, dao još jedan obol tezi kako nikada Hrvatska nije bila napadnuta.

Uh, možda će me opet potapšati Pupi, razmišljao je veselo. A kako i ne bi!?

Sve je razradio do detalja. Srbina i vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu trebalo je samo malo pogurati da potvrdi tezu da se u Hrvatskoj umjesto nekakvog Domovinskog rata vodio građanski rat. Nek’ ovaj malo priča o Vukovaru, borbama i zarobljavanju da zadovoljim formu, mislio je Aca, nek se opusti, a onda ću ga dočekati. Jer, imao je on svoje argumente koje će ispucati u trenutku kad se Peđa ne bude ni najmanje nadao.

Piše: Silvana Oruč Ivoš

Negdje oko 47. minute je krenuo. Lagano. Bez nervoze. Pa sjedili su njemu nasuprot i veći zalogaji od ovog vukovarskog branitelja. Smireno je Aca Mišića priupitao što je zasmetalo Hrvatskoj konzervativnoj stranci u izjavi Aleksandra Vulina o tome da se u Hrvatskoj vodio građanski rat? Uslijedio je hladan tuš, Mišić ga je pogledao i hladno kazao da nije bilo nikakvoga građanskog rata već da je Hrvatska napadnuta i da je riječ o agresiji JNA.

I onda se naš nedjeljni voditelj počeo koprcati nadajući se da Pupi ne gleda TV. Panika je bila sve veća i odlučio je zaigrati na sve ili ništa te mrtvo-hladno izjavio da se radilo o građanskom ratu jer je bilo dosta ljudi srpske nacionalnosti koji su bili građani ove države i koji su se pobunili protiv Hrvatske, a kao dokaz toj tezi naveo je primjer Mišićeva brata koji je bio građanin RH i ratovao je na agresorskoj strani. „To su izdajice domovine“, opet je hladno odgovorio Mišić pa nedjeljnom voditelju nije ostalo ništa drugo nego da nervozno, kao posljednji pokušaj, pročita definiciju građanskog rata koju je netom prije početka emisije pažljivo prepisao s neke internetske stranice. I dobio je što je tražio. Vukovarski branitelj i Srbin (iako je to potonje manje važno) kazao mu je kako je Srbija napala Hrvatsku. I ostavio našeg nedjeljnog voditelja u neobranom grožđu.

No šalu na stranu. Možemo sada raspravljati o tome zašto ovaj voditelj Hrvatske televizije ne poštuje zakone. Možemo raspravljati i o tome zašto, očito namjerno, ignorira Deklaraciju o Domovinskom ratu koju je usvojio Sabor u kojoj jasno stoji da je Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome, u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica. Ili, se možemo zapitati je li ovaj nedjeljni voditelj čuo za presudu Haaškog suda hrvatskim generalima iz koje je razvidno da se Hrvatska branila. Sve to Stanković bi trebao objasniti svojim poslodavcima, ali i svima koji plaćaju preplatu ili pune državni proračun.

No isto tako treba biti pošten i reći da se inzistiranjem na građanskom ratu Stanković samo pridružio sramotnom nizu onih koji su i s većih pozicija branili velikosrpsku tezu o podjeli krivnje, u koju se građanski rat savršeno uklapa. Od Josipovića, Pupovca, Vulina, Vučića, Irineja, Nikolića, a svojedobno se čak i Milanović zaigrao s tim terminom.

Josipović je čak išao toliko daleko da je inzistirao na tome da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. I to bez obzira na to što je Međunarodni sud pravde kao najviše međunarodno pravosudno tijelo ustvrdilo da je Hrvatska bila žrtva agresije u cilju stvaranja homogene srpske države. To mu nije smetalo pa je i dalje radio sve da se Domovinski rat proglasi građanskim, a onda bi se moglo govoriti i o drugačijoj preraspodjeli krivnje.

Ipak, u Stankovićevoj emisiji čulo se još nešto iznimno važno, a što je dobilo znatno manji medijski prostor. Predrag Mišić Peđa otvorio je temu vođa srpske manjine u Hrvatskoj, posebno Pupovca i Milakovića u Vukovaru, te kazao kako oni zapravo štete srpskoj manjini i uopće nemaju potporu.

Argumentirao je to činjenicom da je Srđan Milaković u Vukovaru dobio tek sedam posto glasova. „Problem je dok se 145.000 ljudi u ovoj državi izjašnjavaju kao Srbi, Pupovac dobiva 8.000 glasova – ma koga on to predstavlja? U tome je problem, to je osnova problema. Koriste novac hrvatske države, a ne predstavljaju srpsku nacionalnu manjinu, nego SDSS koji je dobio 8000 glasova. Ostalih 137.000 živi za ovu Hrvatsku“, jasno je kazao Mišić. I to je jedina istina. Velikoj većini Srba u Hrvatskoj dosta je konflikata i ratnog huškanja u koje ih gura Pupovac.

I to je razlog zašto, unatoč zakonskoj mogućnosti, ne žele birati zastupnike s manjinske liste. A podsjetimo, na posljednjim parlamentarnim izborima čak 86 posto pripadnika srpske manjine u Hrvatskoj nije htjelo glasovati i birati svoje zastupnike na posebnoj listi.

Dovoljno je to snažna poruka da je zrelo vrijeme da se promijeni izborni zakon na način da se ukinu jednakiji i ostanu samo jednaki.

Silvana Oruč Ivoš / Hrvatsko Slovo

Marko Jurič: Kakva je ovo glupost HRT se ograđuje od svojeg novinara Ace Stankovića?

HNES donio etičku osudu Aleksandru Stankoviću, zvanom Aca

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Neki članovi povjerenstva kao “isljednici”

Objavljeno

na

Objavio

Neki članovi saborskoga povjerenstva o Agrokoru ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju jednu vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća

Na slučaju saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor nije teško uočiti dvije političke tendencije. Po logici zakona jedna se kreće prema ukidanju povjerenstva, dok bi druga, koju zastupa oporba, trebala krenuti preko relativizacije zakona i na kraju ukidanju prava.

Prva se kreće tragom demokratske tradicije i poštivanja vladavine prava, a druga, čiji su izraziti predstavnici mostovac Nikola Grmoja i sdpeovac Gordan Maras, starom balkansko i totalitarnim komunističkim nasljeđem, koje je sebi prisvajalo pravo na koruptivno ponašanje, dok se s protivnicima pokušavala obračunavati na vrlo radikalne načine.

Primjera takvoga licemjernog ponašanja tijekom 20. stoljeća je na pretek, a njegova balkanski načela formulirana su u izjavi srbijanskoga političara Nikole Pašića, kojem je zakon služio tek za obračun s političkim protivnicima, dok je svoje političke pristaše oslobađao od zakonskih obveza.

Novija inačica stare Pašićeve balkanske metode političkoga obračuna našla je potvrdu i poruci jugoslavenskoga komunističkog diktatora Josipa Broza, koji se u obračunu s nositeljima Hrvatskoga proljeća obračunavao pod geslom kako se sudci ne trebaju držati zakona kao pijan plota.

Koliko god ovako retrogradna tendencija bila škodljiva za razvoj hrvatskoga društva, ona je logična posljedica, ne samo ideološkoga nasljeđa dviju bivših jugoslavenskih diktatura, nego i cijeloga sustava sadašnjega hrvatskog pravosuđa, očito premrežena kadrovima sa starim balkanskim i jugokomunističkim mentalitetom, koje nažalost nije prošlo ni svoju minimalnu lustraciju.

Osim toga, u političkom smislu, nije nelogično ni ponašanje oporbe, koja u okviru saborskoga povjerenstva, doduše demagoškim smicalicama, poluinformacijama i neznanjem, snažno koristi povjerenički položaj kako na na slučaju Agrokora stjecala u javnosti toliko potrebne bodova za rušenje aktualne vlasti.

Naravno, to je posve legitiman politički postupak, koji doista šteti sadašnjoj vladi. Nu to nije problem oporbe, nego vladajuće većine, koja očito nije dorasla prijeporima s oprobom, a ni problemima Agrokora, koji nisu nastali preko noći.

Posve je druga stvar to što se i neki oporbeni članovi povjerenstva ne drže svoga zastupničkog i povjereničkog digniteta, nego izigravaju neku vrstu detektivske pa čak i “isljedničke” službe, koja više podsjeća na još neuvježbane pripravnike nekadašnjega NKVD-a, čija je želja za fizičkim uništenjem neprijatelja bila jača od načina i metoda njihova smaknuća.

Tu su metodologiju, nakon ubrzanih tečajeva, već od 1944. svladavali bivši oznaški i udbački likviodatori.
Srećom, danas još uvijek živimo u demokratskom društvu, a i formalni NKVD-e je nestao s političke pozornice pa se od nabrušenih komesara iz saborskoga povjerenstva za Agrokor ne treba bojati bar za fizičko uništenje.
Kako se povjerenstvo bavi pitanjima političke, a ne kaznene odgovornosti, njegov je prvenstveni cilj oblatiti, optužiti i dikreditirati političkoga protivnika.

Nu taj politikanstki cirkus ne će nanijeti samo štetu vladajućoj većini, nego bi se njegov utjecaj mogao prelijevati i na opće poslovno i gospodarsko ozračje, čime će račun platiti cijela hrvatska država.

Bajkovito izgleda da interpretraciju zakona tumači državni odvjetnik, a ne za to ovlaštena državna tijela.
Pokazuje li možda i to opće stanje u kakvom se nalazi hrvatsko pravosuđe?

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari