Pratite nas

Komentar

Nova epoha u odnosima BiH i Hrvatske?

Objavljeno

na

Kolinda Grabar-Kitarović dobila je 32.000 glasova više od Ive Josipovića. Na takav ishod je bitno utjecala i volja birača u BiH. Što Hrvati u BiH, ali i BiH u cjelini, mogu očekivati od nove hrvatske predsjednice, prenosimo tekst Deutche Welle-a!

Kolinda BiHKolinda Grabar-Kitarović je prva žena na funkciji predsjednika Republike Hrvatske, ali i prva iz HDZ-a (Hrvatske demokratske zajednice) na tom mjestu nakon 15 godina. Politički analitičar Pejo Gašparević za Deutsche Welle kaže da se na osnovi predizborne kampanje Kolinde Grabar-Kitarović, ali i njezinog nastupnog govora nakon izborne pobjede, može zaključiti da nova hrvatska predsjednica izražava „visoke ambicije i čvrstinu u namjeri da pomakne Hrvatsku iz političke konfliktnosti i ekonomske učmalosti“.

„Treba primijetiti kako je u nastupnom govoru Grabar-Kitarović već u prvim rečenicama spomenula i Hrvate u BiH, te istakla potrebu za uspostavom njihove ravnopravnosti s druga dva konstitutivna naroda u BiH. Takav nastupni govor može se shvatiti i kao nagovještaj pojačanog političko-diplomatskog angažmana službenog Zagreba u uklanjanju neravnopravne pozicije hrvatskog naroda u BiH. Nova hrvatska predsjednica bit će i sukreator vanjske politike Hrvatske. Pri tome treba imati u vidu da je u njezinu dosadašnju karijeru utkano bogato iskustvo. Grabar-Kitarović je bila hrvatska ministrica vanjskih poslova, zatim ambasadorica Hrvatske u Sjedinjenim Američkim Državama, te pomoćnica glavnog tajnika NATO-a za javnu diplomaciju. Te su joj dužnosti pružile priliku za stjecanje uvida u međunarodna gibanja na najvišim svjetskim nivoima“, kaže Gašparević.

“Predsjednicu Hrvatske izabrali građani BiH”

Slavo Kukić

Slavo Kukić

Kolinda Grabar-Kitarović je kao kandidatkinja HDZ-a stala na čelo hrvatske države, a povjerenje joj je poklonila većina državljana BiH s pravom glasa. Hrvati iz BiH su joj dali 16.000 glasova tako da se, kako za Deutsche Welle kaže profesor Mostarskog sveučilišta Slavo Kukić, može reći da je Kolinda Grabar-Kitarović pobijedila upravo zahvaljujući glasovima građana BiH.

„Taj je detalj tragikomičan, da građani jedne države biraju predsjednika druge države. Dakle, izbor predsjednika u Republici Hrvatskoj zavisi od birača iz BiH. Sada treba postaviti pitanje jesu li, u filozofiji onih koji se predstavljaju kao zastupnici hrvatskog naroda u BiH, čisti računi što se tiče odnosa prema BiH i bh. društvu, prema njezinom suverenitetu? Hrvati iz BiH su iz različitih razloga skloni HDZ-u, dakle nacionalističkoj opciji. Ovi izbori su to i pokazali i ja osobno mislim da će cijenu za to platiti oni sami“, kaže Kukić.

Grabar-Kitarović i savezništvo Čović-Dodik

Dosadašnji predsjednik Hrvatske, kandidat SDP-a (Socijaldemokratske partije) Ivo Josipović, prešutno je prelazio preko savezništva lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i SNSD-a (Saveza nezavisnih socijaldemokrata) Milorada Dodika. Kolinda Grabar-Kitarović dolazi iz HDZ-a – političke stranke koja, prema mišljenju zagrebačkog politologa Davora Gjenera, neće blagonaklono gledati na savezništvo Čović-Dodik. U komentaru za Al Jazeeru Balkans Gjenero tvrdi da je Grabar-Kitarović „umjerena europska političarka, koja neće imati razumijevanja za Čovićevo tajno paktiranje s Dodikom“. „Grabar-Kitarović je, za razliku od Josipovića, vrlo posvećena hrvatskom euroatlantizmu, ali i podršci uključivanja susjeda u euroatlantske strukture, dakle, prije svega u NATO. Njoj je neprihvatljiv koncept suradnje stranke koja je njoj bliska u BiH, s političkom organizacijom koja čvrsto blokira približavanje te države euroatlantskim strukturama“, kaže Gjenero.

Josipović i DodikIvo Josipović se dobro razumio s Miloradom Dodikom

I profesor Kukić smatra kako je moguće da će Kolinda Grabar-Kitarović zahtijevati distanciranje Čovića od Dodika. „S druge strane, činjenica da Grabar-Kitarović dolazi iz HDZ-a može biti i preduvjet za obnavljanje veza iz vremena Mate Bobana i Radovana Karadžića. Ukoliko Grabar-Kitarović i lider HDZ-a Tomislav Karamarko budu zahtijevali distanciranje Čovića od Dodika te tražili od Čovića da ne zastupa srpske nego hrvatske interese, to bi moglo biti dobro i za Hrvate i za BiH kao državu i društvo“, kaže Kukić za Deutche Welle!

[ad id=”40551″]

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Zorica Gregurić: Ratna odšteta se ne može vezati uz odluke haškog suda jer je činjenica da je izvršena agresija na RH

Objavljeno

na

Objavio

U kolovozu 1996. donesen je Sporazum prema kojem su se Hrvatska i Srbija obvezale u roku od 30 dana osnovati zajedničko povjerenstvo s po tri predstavnika i sklopiti sporazum o naknadi za svu uništenu, oštećenu i nestalu imovinu. To se nije dogodilo i naknada do sada nije isplaćena.

Zorica Gregurić, predsjednica Udruge zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, u razgovoru za Narod.hr ističe kako je u svakom slučaju za to odgovorna Vlada RH.

“U vrijeme kada je imala priliku, obzirom da je potpisan Sporazum, oni ga nisu proveli. To stoji i dalje. Ratna odšteta se ne može vezati na bilo kakve odluke haškog suda jer je činjenica da je Srbija i Crna Gora uz pomoć JNA izvršila agresiju na teritorij RH.”

Gregurić se sjeća napada i razaranja za koja je Hrvatska trebala tražiti odštetu:

“S teritorija Republike Srbije prvi napad na Hrvatsku je Erdut. Što se tiče bombardiranja iz zraka, njih je bilo i ranije, ali prvi zemljani napad s teritorija na teritorij bio je 25. srpnja 1991. godine. Poginula su šestorica Tigrova, pripadnika 1. Gardijske brigade, a 18 ih je ranjeno.

O Vukovaru ne moramo uopće govoriti. Postoje zapisi, video zapisi, svjedočenja, sudske odluke itd. Republika Hrvatska s punim pravom može tražiti odštetu za ratna razaranja od Srbije i od Crne Gore. Ovdje govorim o ratnim razaranjima. Moraju biti uključene i odštete za bespravna i protupravna zatočenja, mučenja pripadnika HV-a i redarstvenih snaga, a jednako tako i civila.”

Nastavlja kako Hrvatska prema međunarodnom pravu može tražiti odštetu.

“Postoje pravni temelji. Međutim ono što nikome u Hrvatskoj nije jasno je to da kada netko treba platiti za razaranja, smrti, sakaćenja, invalidnost, zatočenja… Kako god nazvali takva razaranja i uništavanja, nije jasno zašto nijedna vlast do sada nije potraživala odštetu. Radi se uglavnom o hrvatskim braniteljima, pripadnicima redarstvenih snaga i specijalne policije, jednako kao i o civilima”, kaže Gregurić.

Osvrnula se i na Zakon o braniteljima:

“Kao što je bilo zadnjih dana prilikom izglasavanja Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji, glavni napad je bio to da smo veliko opterećenje za proračun, da smo privilegirani… Umjesto da glavni prigovor bude zašto Vlada RH do sada nije potegnula pitanje plaćanja. Ne mora uopće potezati to pitanje. Zašto nije samo proveden Sporazum?”, pita se Zorica Gregurić.

Narod.hr

 

Vesna Balažević i Zorica Gregurić dobrovoljno su otišle u vukovarsku bolnicu 1991. i ostale do kraja

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Nika Pinter: Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica

Objavljeno

na

Objavio

I Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka, slaže se s kolegama Vesnom Alaburić i Željkom Olujićem da žalbena presuda u slučaju Prlić i ostali ne daje pravnu osnovu za tužbu logoraša iz BiH protiv Hrvatske.

I kolega Nobilo sam je rekao da treba prvo dobro poručiti slučaj. A kad ga prouči, vidjet će da nema osnova za tužbu. U slučaju tužbe rado bih bila u hrvatskom timu koji će pobijati odgovornost Hrvatske jer ja ne vidim kako bi ova presuda mogla biti dokaz na sudu – kaže Pinter.

Što se revizije osuđujuće presude tiče, koju bi mogle podnijeti obrane petorice Hrvata, odvjetnica Vesna Alaburić rekla nam je kako odvjetnički timovi rade na analizi presude, ali da je za reviziju potreban neki novi dokaz, koji bi oni već iskoristili u redovnom postupku da su ga imali. I to je nužan dokaz općeg, šireg značaja, a ne za konkretne događaje jer u tom pogledu novi dokazi ne mogu ništa bitno promijeniti.

Presudu može promijeniti jedan ključni dokaz. I ja mislim da nema puno šanse za reviziju. Taj bi dokaz, recimo, trebao dokazati da nije bilo UZP-a – potvrđuje i odvjetnica Pinter ograđujući se kako je žalbenu presudu počela čitati te će joj za analizu trebati barem mjesec dana. – A knjiga ustavnog suca Mate Arlovića – pitamo je. – Sjajna je! Ali ne nudi ništa novo jer je pisana na temelju dokumenata koje smo koristili kao dokaz.

Novo bi bilo da uspijemo doći do arhive Alije Izetbegovića ili Slobodana Miloševića, do nečega do čega nismo mogli doći u tijeku postupka. Već sam negdje rekla da ću do zadnje kapi krvi, dok god dišem, tvrditi da nije bilo UZP-a, ali ne znam gdje bi se mogao naći dokaz – kaže Pinter.

Sudac Jean Claude Antonetti čudio se što je sud imao na raspolaganju 64 Tuđmanova transkripta pa je rekao kako je, za razliku od “mase dokumenata iz Zagreba”, sa sastanaka Predsjedništva BiH na raspolaganju imao “svega šest najrelevantnijih dokumenata”, piše Večernji list

I ono malo dokumenata što smo uspjeli prikupiti nisu nam htjeli prihvatiti kao dokaze. Kad nam je vijeće odbijalo dokaze, sudac Antonetti vrlo je često imao izdvojeno mišljenje smatrajući da treba unijeti dokaze svih šest obrana jer tek kad se sve pogleda može se stvoriti prava slika.

Svi predmeti u odnosu na Hrvate u BiH počinju tako kao da su Hrvati isključivo napadali civile i radili zločin protiv čovječnosti. Kao da nisu bili u oružanom sukobu i kao da nije bilo Armije BiH, uz odnos snaga 1:7, i kao da se ništa nije dogodilo u srednjoj Bosni – ističe odvjetnica. Prema presudi, UZP se događao baš u vrijeme ofenzive Armije BiH u srednjoj Bosni te se tada pooštrava i retorika dr. Franje Tuđmana, koju onda Haaški sud koristi da bi idejno zaokružilo UZP.

Zato što se segmentarno gledaju predmet i dokumenti te se jedna rečenica izvlači iz konteksta. Usuđujem se reći da si nitko nije dao truda, pa čak ni suci, da pročitaju sve što imaju u spisu, i zbog toga je Slobodan Praljak i učinio to što je učinio – kaže Pinter. Bi li bilo UZP-a, osobito najšireg oblika, bez Tuđmana, pitamo je, s obzirom na to da se u žalbenoj presudi spominje na više od 400 mjesta. – A i optužba i suci kažu kako Tuđman nije bitan. I bez njega imali bi onaj tzv. mali UZP. Ali i kraj Tuđmana nema dokaza. Jer, ako ste stalno napadani, kako možete imati plan etničkog čišćenja!? To nije obranaštvo.

Dokumenti, dokazi i svjedočenja stvorili su u meni nedvojben zaključak da UZP-a nije bilo, da su Hrvati bili napadani od Armije BiH. S druge strane, recite mi gdje ste u hrvatskim novinama vidjeli da se bilo tko pitao za zločine nad Hrvatima. Je li bilo tko postavio pitanje kad će se netko iz Armije BiH ili bošnjačke politike ispričati za zločine nad Hrvatima u BiH.

Kad je neka od organizacija u Hrvatskoj pitala za Uzdol, Grabovicu, Stipića livade, Križančevo Selo, Buhine Kuće… Proziva se hrvatski vrh što se nije ispričao za zločine nad Bošnjacima iako je bilo ne znam koliko isprika. Bivši predsjednik Josipović kaže da je predsjednica trebala ići u Ahmiće, a ne u New York.

Ne može se stalno od Hrvatske tražiti da se ispriča, a ni jednom riječju ne pita se što su Hrvati prolazili u ratu i što je bilo prije Ahmića na području Konjica, koliko je ljudi, civila i zarobljenih vojnika ubijeno. I ništa nije procesuirano. Svaka žrtva zaslužuje da bude imenovana žrtvom i da onaj koji ju je učinio žrtvom bude kažnjen. Ali nikad se neću složiti s tim da bude kažnjen onaj koji nema apsolutne veze s tim zločinom.

Sam tužitelj Kenneth Scott pred izricanje žalbene presude rekao je u istočnom Mostaru da nitko od optuženih nije učinio ni naredio nijedan zločin – obrazlaže Pinter dodajući ono što je i ustavni sudac Arlović ustvrdio u svojoj knjizi, kako ni pregovori o diobi BiH još ne predstavljaju krimen, a sud u Haagu nije imao mandat suditi politikama. Ali kad je Praljak tražio da iznese povijesne činjenice, taj ih kontekst nije zanimao.

Nas odbili, tužitelje prihvatili

Njih je zanimalo samo ono što može osuditi Hrvate, moram to tako reći. Jer, ako nama odbiju UN-ov dokument zbog toga što ima previše stranica, a istovremeno prihvate dokument tužiteljstva s još više stranica, recite mi u čemu je stvar – pita se odvjetnica podsjećajući i na Owen-Stoltenbergov plan koji je predvidio BiH kao uniju dviju republika pa zaključuje: – Ako je netko rasturao BiH, rasturala ju je međunarodna zajednica koja je prva počela s tim planovima. Bošnjaci jesu stradali u BiH, osobito u Srebrenici, ali nisu svete krave na području srednje Bosne i u Hercegovini. Ne mogu biti oni jedina žrtva u tom ratu. I Srbi, i Muslimani i Hrvati su žrtve.

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari