Pratite nas

Kultura

NOVA KNJIGA JOSIPA PEČARIĆA

Objavljeno

na

Prije dvije godine predstavljanje Pečarićeve knjige Živjela nam antifašistička, tj. braniteljska Hrvatska počeo sam riječima: ”Tridesetak Pečarićevih knjiga svojevrstan su raritet u hrvatskoj publicistici. Sagledane u kontinuitetu one nisu važne samo kao pojedinačna publicistička izdanja nego i kao zamašan projekt iza kojega stoji energija jednog pojedinca, a ne neka institucija. Konture toga projekta izrastale su iz knjige u knjigu tako da danas možemo govoriti o fenomenu Pečarić na hrvatskoj javnoj sceni.” U međuvremenu se taj projekt uvećao za još nekoliko knjiga što Pečarića, uz Mladena Pavkovića, nedvojbeno čini najplodnijim suvremenim hrvatskim publicistom. Svojim dosadašnjim stožernim temama Pečarić je priključio još jednu – legalizacija pozdrava Za dom spremni.

U knjizi Dnevnik u znaku ”Za dom spremni” autor je okupio pedesetak raznorodnih tekstova: kolumni, polemika, govora, razgovora, dnevnika, pisama, osvrta, pa čak i nekoliko in memoriama.  Pečarićev način izlaganja i stil su osebujni i razbarušeni. U svoje tekstove i knjige on uključuje tuđe tekstove, pisma, osvrte na knjige ili komentare, daje brojne linkove s dodatnim izvorima ili komentarima relevantnim za temu o kojoj govori. U ovoj prigodi možda nije naodmet pripomenuti kako je svojim postupcima Pečarić modernizirao, osuvremenio hrvatski publicistički izraz. Naime, nije mi poznat nijedan drugi autor u našem javnom prostoru koji tako dosljedno kao Pečarić tradicionalni, linearni tekst zamjenjuje hipertekstom.

Akademik Pečarić je vrhunski znanstvenik, matematičar. U obrazloženju za primanje akademika Pečarića za dopisnog člana Dukljanske akademije nauka i umjetnosti između ostalog stoji: ”Akademik Josip Pečarić je jedan od vodećih svjetskih stručnjaka u području matematičkih nejednakosti. Jedan je od najproduktivnijih svjetskih matematičara s više od 1000 objavljenih radova ili prihvaćenih za tisak u matematičkim časopisima, te deseti svjetski matematičar koji je prešao brojku od 500 radova. Također je i najcitiraniji hrvatski matematičar, s preko 2600 citata na MathSciNetu. Njegovim je imenom nazvano nekoliko identiteta i nejednakosti, a o primjenama Mond-Pečarićeve metode na operatore u Hilbertovim prostorima objavljene su i dvije monografije… (Ipak su hrvatski nacionalisti na cijeni, str. 73.)” Kad netko s takvom biografijom stiže objaviti i na desetke publicističkih knjiga, postaje jasno da je pred nama osoba s onim bogomdanim viškom. Pečarić taj višak troši na borbu za nacionalnu stvar. U nedovršenoj državi kao što je, na žalost, Hrvatska to je ujedno i najbolji način rada za opće dobro.

Pečarićev stil karakterizira jasnoća, logičnost i jednostavnost. Pečarić se u svojim tekstovima bavi gotovo isključivo hrvatskim temama i hrvatskom stvarnošću. Pečarić također ignorira usko ideološka pitanja, zanima ga samo dobrobit hrvatske države i društva. Tako da ga uobičajene podjele na lijeve i desne, zapravo, promašuju. Iako ga mainstream mediji zbog dosljednog suverenizma, naravno, svrstavaju desno. Stoga ni Pečarićevo ulaženje u bitku koja se rasplamsala oko pozdrava Za dom spremni nije bilo potaknuto nekakvom nostalgijom za NDH nego je bilo načelne naravi. On je, naime, na vrijeme prepoznao kako je udar na ZDS inspiriran težnjom hrvatskih neprijatelja da destruiraju suvremenu, Tuđmanovu Hrvatsku, a ne strahom od nekakve Pavelićeve Hrvatske. Koja je odavno bivša i koje se gotovo ritualno na svaki Pupovčev zahtjev odriču hrvatski vrhovnici.

Tu svoju polazišnu točku u obrani pozdrava ZDS Pečarić formulira na više mjesta u knjizi. Evo jednog od takvih mjesta: ”Naime, još s napadima na Thompsona postalo mi je jasno da su napadi na ZDS zapravo napadi na Domovinski rat i na samu neovisnost hrvatske države. Iako godinama upozoravam na to, ipak su moćni mediji i jugokomunistički povjesničari uspjeli nametnuti javnosti mišljenje kako se radi o pitanju NDH. A očito je da su i Thompsonova Bojna Čavoglave i HOS-ovci itekako zaslužni za hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu (Ljubićeve poruke vladajućima, str. 78.).” Dobro uočivši kako je napad na pozdrav ZDS u funkciji specijalnog rata protiv Hrvatske, Pečarić kreće u protunapad. Umjesto da zauzme obrambeni, reaktivni gard tako karakterističan za hrvatske intelektualce, Pečarić djeluje proaktivno, kreće u borbu za legalizaciju pozdrava ZDS.

Moram priznati da sam u početku i sam mislio da bespotrebno poteže to pitanje, no kako je vrijeme odmicalo, postajalo mi je sve jasnije da je Pečarić dobro predosjetio što će se događati. Stalnim povezivanjem Hrvatske s NDH Hrvatska je postala svojevrsni talac određenih interesnih, ideoloških i etničkih skupina. Uzalud se vlast svake godine po više puta zaklinjala da neće skrenuti s antifašističkog puta, dovoljno je bilo da na nekom stadionu navijači iz protesta viknu Za dom spremni, pa da se cijela Hrvatska pribije na stup srama kao fašistička. Tomu bi mogla doskočiti samo ona vlast koja je dostatno zrela, samosvojna i domoljubna da rehabilitira pozdrav koji sadržajem nikomu normalnomu ne može biti sporan, a koji je svojim besprijekornim angažmanom u obrani domovine pripadnici HOS-a  očistila od svih eventualno negativnih konotacija iz prošlosti.

Kroz sveukupnu Pečarićevu publicističku djelatnost proteže se jedna nit koju je dobro uočio Igor Vukić govoreći o Pečarićevoj knjizi Oba su pala, koji je Pečarić uvrstio u ovu knjigu: ”A zajednički nazivnik svim prilozima u knjizi jest jedan snažan poziv na otvorenu raspravu o našoj povijesti i sadašnjosti. Poziv koji najčešće ostaje uzaludan, bez odjeka od onih kojima je upućen (Uzaludni pozivi na raspravu o povijesti, str. 17.)” Od ranih polemika s Ivom Goldsteinom do srčanog legitimiranja pozdrava ZDS, od obrane Thompsona do obrane Hasanbegovića, od prijepora oko Haagu do prijepora oko HAZU-a, Pečarić uvijek potencira tu otvorenost za raspravu, tu spremnost za polemiku. Međutim, druga strane raspravu uporno izbjegava, a Pečariću lijepe diskvalificirajuće etikete i ne pokušavši ponuditi neke protuargumente na njegove argumente.

Pečarić nema iluzija o hrvatskim političkim elitama, što je razvidno iz samih naslova njegovih tekstova: HDZ ipak ”za se”, Plenković, tj. HDZ ”u ništa”, Treba li SDP biti stranka pod istragom?, ZDS i HOS smetaju novoj pomirbi: pomirbi djece partizana iz svih stranaka itd. Međutim, njega ni u jednom trenutku ne hvata pesimizam, naprotiv on kao da uživa u intelektualnom okršaju i razobličavanju protuhrvatskih podmetanja i laži. Taj užitak prenosi se i na čitatelja čineći tako Pečarićeve knjige ne samo korisnim nego i zanimljivim štivom.

pozivnica

Damir Pešorda/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Marija Dubravac objavila još jednu sjajnu zbirku domoljubnih pjesama

Objavljeno

na

Jedna od najboljih hrvatskih pjesnikinja, Marija Dubravac, koja već 50 godina živi u Australiji (rodom iz Štitara, Slavonija) ovih je dana objavila novu, sedmu, knjigu pjesama – „Dok mu hrašće bura vije“.

Knjiga donosi (na oko 440 stranica)  niz domoljubnih pjesama, od koje su mnoge posvećene hrvatskim braniteljima, Domovini, obitelji, ili pak dobro poznatim povijesnim ličnostima i događanjima. Mnoge su joj i uglazbljene, a poglavito se ističu one koje je uglazbio Stanko Šarić i snimio s „Najboljim hrvatskim tamburašima“.

U predgovoru Žarko Dugandžić piše da je riječ o književnici koja je „potpuno uživljena u svaku poru hrvatskog bića, koja izgara za svojim rodnim krajem, za Hrvatskom, kojoj je posvetila svaki trenutak svojega ovozemaljskog života“ te da je ona „svjetionik hrvatskog domoljublja.“

„Kako bi lakše razumjeli moju patnju za rodnim krajem, dovoljno je spomenuti kako od 1969.-1991., zbog komunizma, poput golemog broja hrvatskih sinova i kćeri, nisam vidjela Štitare, moje rodno selo, te oca i majku koji umriješe željni mene i ja njih – svojedobno je kazala, prigodom otkrivanja njezine spomen-ploče i zasađenog hrasta njoj u čast u parku osnovne škole u njezinom rodnom mjestu. Tada je i poručila da je svoju neizrecivu tugu zbog gubitka Domovine i roditelja pretočila u pjesme, koje su joj, ustvrdila je, bila „najveća utjeha na trnovitim putovima tuđine“.

Svoju zbirku, ilustriranu brojnim fotografijama, s ljubavlju je posvetila „svakom živom i pokojnom hrvatskom iseljeniku – patniku, istinskom domoljubu, na sve četiri strane svijeta, koji unatoč proživljenim mukama u tuđini, poput stoljetnoga hrasta, čije grane trgahu najljući cikloni i oluje, ostade neslomljiv, vjeran Bogu i idealima svojih predaka“.

Na kraju ove vrijedne i zanimljive knjige, književnica je objavila i popis hrvatskih domoljuba: ubijenih, nestalih i onih koje UDBA nije uspjela ubiti ili oteti.

Sve u svemu, ovo je, po ocjenama kritičara, a još više njenih brojnih čitatelja, odlična, sjajna zbirka pjesama, vrhunske, originalne majstorice pisane riječi.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

Predstavljanje trilogije Višnje Starešine 11.12. u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

U utorak 11.12 u 19 sati u dvorani Vijenac nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a bit će predstavljena trilogija Višnje Starešine, koja u tri knjige prati hrvatski put kroz  međunarodni ratni, mirovni i sudski laboratorij, od Haaga 1991. i bitke za međunarodno priznanje države do Haaga 2017. i posljednje presude Haaškoga suda, političkom i vojnom vrhu  Herceg- Bosne. Uz autoricu, knjige će predstaviti Ivana Petrović, vanjskopolitička komentatorica i urednica na Novoj tv i dr Ivica Šola, profesor komunikologije i politički komentator.

Trilogija se sastoji od obnovljenog i značajno dopunjenog izdanja knjige  Vježbe u laboratoriju Balkan: Rat i mirovni proces 1991-1995., dopunjenog izdanja knjige Haaška formula: Pioniri međunarodne pravde i knjige Hrvati pod KOS-vim krilom: Završni račun Haaškog suda.

“Mislim da ova trilogija ima posebnu važnost u našem  kulturnom, društvenom i znanstvenom kontekstu, kao da su sve tri  knjige pisane ovih dana. U onom vremenu u kojem su nastajale bile su zapravo anticipacija našeg sadašnjeg povijesnog trenutka. Možda bi bilo prejako reći, ali ja ću se usuditi možda i to reći : da su ove knjige imale i imaju proročki naboj”, rekao je na prvom predstavljanju trilogije u ime suizdavača  dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, dodavši da one: „zapravo tvore onu središnju os oko koje se raspliće povijest događaja važnih za stvaranje samostalne Hrvatske, ali i za razumijevanje svih onih procesa koji su to nastojali spriječiti ili onemogućiti i koji dandanas  sprečavaju našu domovinu da živi i diše punim plućima svoju slobodu i svoju samostalnost.

Dr. Davor Derenčinović, predstojnik katedre za kazneno pravo na Pravnome fakultetu u  Zagrebu je pak ustvrdio da su: “ Ove istine o kojima je u ove tri knjige pisala gđa. Starešina  zapravo stare istine. Samo je pitanje kome su one bile poznate. A i oni kojima su bile poznate, često se nisu mogli čuti  na pravim mjestima, zato što oni nisu bili dio tzv. mainstreama. A oni koji su bili dio tog mainstreama,  iz danas poznatih razloga nisu o tome progovarali. A mogli su, i trebali su. Danas možemo o tome na drugi način progovarati, ovo nisu vremena kada bi neki nedobronamjerni  na te istine mogli upirati prstom nazivajući ih urotama ili teorijama zavjere.….“

Prema Davoru Ivi Stieru, zastupniku u Saboru RH i bivšem ministru vanjskih poslova, ova trilogija Višnje Starešine nije samo „plod  njezina izvjestiteljskog rada u Ženevi i kasnije u Haagu, nije niti samo prikaz i tumačenje ključnih procesa u stvaranju moderne hrvatske države finim i preciznim analitičkim pristupom. Sve je to dakako prisutno. No povrh svega toga, nudeći formulu za razumijevanje na prvi pogled kompliciranih poteza globalnih i kontinentalnih sila  Višnja Starešina pokazuje put kojim Hrvatska i danas može osigurati svoje interese u svijetu koji se neprestano mijenja. Odgovorno igrajući takvu ulogu Hrvatska može samopouzdanije i učinkovitije djelovati i prema svome jugoistoku. To je naravno esencijalno važno zbog svega onoga što Starešina analitički izlaže u svojim knjigama vezano uz situaciju u BiH, položaj Hrvata u BiH te za oblikovanje odnosa u susjednoj regiji jugoistočne Europe. Ali ne po šabloni starih jugoslavenskih struktura, već u skladu s interesima moderne hrvatske države. U tom pogledu, ova je trilogija ujedno i poticaj i putokaz za razvoj takve državne politike.“

U predstavljanju trilogije u  Vijencu, predstavljači I. Petrović, I Šola i V. Starešina, kako najavljuju, neće zaobići niti zbivanja u današnjem „laboratoriju“ i Hrvatskoj u njemu.

Više o informacija knjigama  i filmovima Višnje Starešine i mogućnostima njihove narudžbe možete saznati na  njezinim mrežnim stranicama: www.visnjastaresina.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari