Pratite nas

Kultura

Nova knjiga varaždinskog Stančića

Objavljeno

na

Jedno od nezaobilaznih imena Grada Varaždina nesumnjivo je dr. sc. Krunoslav Martinović, o kojem sam nema tome dugo objavio, uredio i priredio novu monografiju (drugu ove godine!) – „Život s medicinom i umjetnosti“.

Svoj životni put počeo je u rodnim Križevcima (r. 1939.). Školovao se za liječnika – internistu. Najveći dio radnog života proveo je u varaždinskoj Bolnici. Tamo je i kao specijalist, internist-kardiolog, odnosno predani liječnik, vrhunski dijagnostičar, dao izniman obol. Bio je omiljen među pacijentima, a kako i ne bi kad je ljudima, osobito starim i nemoćnima, i u najtežim trenucima, davao nadu, pa su ga prozvali i „dobri duh Varaždina“, iako da se njega pita, skroman i samozatajan, kakav jeste, on nikada nije želio niti bi prihvatio tu konstataciju. Ali, činjenice su činjenice….

U Varaždinu je ostao duhom, a u Križevcima – srcem.

Njegova supruga Melanija i danas već tri odrasle kćeri Natalija i blizanke Irena i Danijela, ali i unuci, uvijek su mu bili najveća, nenadoknadiva potpora  života.

Nenadanu smrt supruge (2018.), inače po zanimanju dr. stomatologinje, nikada nije i ne će prežaliti.

Previše su toga zajedno prošli da bi rastanak prošao tek samo  tako.

Svestrani intelektualac, erudit, ljubitelj putovanja i ozbiljne glazbe, otkad zna za sebe, uvijek je nešto crtao ili risao, kako bi rekli u Zagorju.

  • Šteta što nije završio Akademiju za likovnu umjetnost, često je slušao od onih koje je od prve osvojio svojim „užarenim“ bojama, prije svega uljem na platnu, pejsažima ili pak vedutama Varaždina ili Križevaca.

Njegova prva samostalna izložba (1978.) bila je  umjetnički događaj Varaždina, ali i šire. Šok za mnoge, od kojeg se neki možebitno još nisu oporavili. A kako i bi, kad je prve slike predstavio na prvom katu varaždinske Galerije slike, u pet-šest soba, (gdje su do tada obično izlagali djela samo velikih i nažalost pokojnih slikara i kipara), kad mu je na otvorenje došlo toliko ljudi kao da se otvara neki „pogon“ i kad su naposljetku veći dio djela koje je izložio pokupovali i razgrabili. A uspjeti u svom gradu, u gradu jednog Miljenka Stančića teško se oprašta. Naime, Varaždinci (svaka čast iznimkama) „nisu marili“ za Stančića sve do njegove prerane smrti. Govorili su da je  „slikar Varaždina“, na što bi veliki hrvatski umjetnik odgovarao – „Ne, nisam ja slikar malog gradića, to može biti svatko od onih koji tamo žive i rade! Ponekad, među ostalim, samo slikam grad u kojem sam rođen“, dok je  potom  nadodao: – „Šteta što baš i ne kupuju moje slike, jer će sutra htjeti imati moju galeriju, a ne će imati u njoj što izložiti“!

Kao i obično, bio je u pravu.

Trg Miljenka Stančića postoji, ali ne i galerija s njegovim imenom.

Tko kaže da jednoga dana tako ne će biti i s Martinovićevim slikarstvom, o kojem su govorili i pisali mnogi istaknuti hrvatski likovni kritičari, od Depola, Bauera, Škunce, Fišera do Juraja Baldanija, koji je potvrdio njegovu umjetničku vrijednost i razinu i u objavljenoj monografiji (2002.)?

Potporu su mu dala i takva imena kakav je jedan Ivan Lacković-Croata, Magda Weltrusky, Elena Cvetkova, Vilim Svečnjak, Božidar Jakac, Ivan Generalić, Slavko Stolnik, Juraj Baldani, Antun Bauer, Zoran Homen i drugi. Akademski slikar Nenad Opačić otvorio mu je značajnu  izložbu „obiteljskih portreta“, u izložbenom prostoru varaždinskog Gradskog muzeja.

Njegova likovna djela danas ukrašavaju domove, ali i pojedine kulturne ustanove.

Poznaju ga i u inozemstvu, što je san svakog umjetnika.

Neki će se možebitno pitati: zašto i zbog čega (nova) monografija o Krunoslavu Martinoviću?

A mi bi na to odgovorili – a zašto ne?

Ne bi, vjerujte, bilo neskromno također i pitati: zašto ne veća, bogatija, tim prije što materijala ima još za nekoliko ovakvih i sličnih knjiga, tako da izbor tekstova, fotografija, dokumenata i drugog, nije bio ni lagan ni jednostavan.

Ovo je inače, kako već rekoh, moja treća knjiga o ovom velikom humanisti, slikaru i liječniku.

A ponajviše o iznimnom Čovjeku!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Fra Mario Knezović: Pojedinci žele uvesti monopol na riječ i utišati Katoličku crkvu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Fra Mario Knezović/fb

Hercegovački franjevac Mario Knezović predstavio je u utorak u Širokom Brijegu knjigu “Evangelizacija u digitalnom dobu – Crkva, mediji i odnosi s javnošću”.

Uz autora, u predstavljanju su sudjelovali i novinari Dragan Soldo i Darko Pavičić. Govoreći o knjizi i djelovanju u medijima, fra Mario je, među ostalim, istaknuo kako Crkvi ne smije biti mjesto samo u sakristiji, kako se pojedini zalažu.

– Danas se želi provesti monopol na riječ, gdje pojedinci žele utišati riječ Katoličke crkve jer ne postoji nijedna druga institucija koja neovisno funkcionira i govori uime mnogih koji ne mogu govoriti – rekao je fra Mario, dodavši da je danas verbalni delikt zamijenjen takozvanim govorom mržnje.

Govoreći o Crkvi, Pavičić je naglasio kako ona ima pravo zaustaviti mijenjanje pojedinih normi. – Crkva ima pravo izaći van i reći što misli, to je njeno demokratsko pravo, tu postoji i opasnost Crkve od same nje da se ne zatvori u sakristiju, a to je upravo ono što neprijatelji sami žele – kaže Pavičić.

Govoreći o cenzuri, Pavičić je ustvrdio kako nema cenzure u medijima, kazavši da „postoje samo forme koje treba uvažiti, a nju ne treba previše mistificirati“.

Fra Mario je naglasio kako ne postoji cenzura, ali postoji selektivan pristup odabira pojedinih gostiju. – Neka osoba može pet puta negdje gostovati, ali ga se ne pita ono što treba. Pitanje je što ćete pitati. Danas u ovom svijetu nema zabranjenih odgovora, ali ima pitanja – ustvrdio je fra Mario.

Inače, navedeno djelo obrađuje i analizira ulogu komunikacijskih kanala u djelovanju Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini u medijima. Istražena je medijska prisutnost župa u javnosti te aktivnosti pastoralnih djelatnika i institucija Crkve na medijskome polju.

Knjiga ima četiri poglavlja, a pripremana je oko dvije godine. Nakladnik je Sveučilište u Mostaru, dok su recenzenti knjige profesori Jerko Valković, Zoran Tomić, Igor Kanižaj i Iko Skoko. (Fena)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

ADVENTSKI MIR

Objavljeno

na

Objavio

Prosulo se lišće od zlata,
nebo su okitili oblaci bijeli,
Božić nam evo kuca na vrata
i svatko se malom Isusu veseli.

Dolazi tiho u blaženoj noći,
kralj bez kraljevske krune,
svi ćemo u susret mu poći,
jer njegove ruke milosti su pune!

Njegove riječi izvor dobrote,
onaj tko pije ožedniti neće,
povest će nas u vječne živote
na poljane nebeske sreće!

Otvorimo svoja srca širom,
pustimo ljubav nek poteče,
ispunimo dušu adventskim mirom
i u spokoju dočekajmo blaženo veče!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

 

Počelo je došašće ili advent!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari