Pratite nas

Kultura

Nova knjiga varaždinskog Stančića

Objavljeno

na

Jedno od nezaobilaznih imena Grada Varaždina nesumnjivo je dr. sc. Krunoslav Martinović, o kojem sam nema tome dugo objavio, uredio i priredio novu monografiju (drugu ove godine!) – „Život s medicinom i umjetnosti“.

Svoj životni put počeo je u rodnim Križevcima (r. 1939.). Školovao se za liječnika – internistu. Najveći dio radnog života proveo je u varaždinskoj Bolnici. Tamo je i kao specijalist, internist-kardiolog, odnosno predani liječnik, vrhunski dijagnostičar, dao izniman obol. Bio je omiljen među pacijentima, a kako i ne bi kad je ljudima, osobito starim i nemoćnima, i u najtežim trenucima, davao nadu, pa su ga prozvali i „dobri duh Varaždina“, iako da se njega pita, skroman i samozatajan, kakav jeste, on nikada nije želio niti bi prihvatio tu konstataciju. Ali, činjenice su činjenice….

U Varaždinu je ostao duhom, a u Križevcima – srcem.

Njegova supruga Melanija i danas već tri odrasle kćeri Natalija i blizanke Irena i Danijela, ali i unuci, uvijek su mu bili najveća, nenadoknadiva potpora  života.

Nenadanu smrt supruge (2018.), inače po zanimanju dr. stomatologinje, nikada nije i ne će prežaliti.

Previše su toga zajedno prošli da bi rastanak prošao tek samo  tako.

Svestrani intelektualac, erudit, ljubitelj putovanja i ozbiljne glazbe, otkad zna za sebe, uvijek je nešto crtao ili risao, kako bi rekli u Zagorju.

  • Šteta što nije završio Akademiju za likovnu umjetnost, često je slušao od onih koje je od prve osvojio svojim „užarenim“ bojama, prije svega uljem na platnu, pejsažima ili pak vedutama Varaždina ili Križevaca.

Njegova prva samostalna izložba (1978.) bila je  umjetnički događaj Varaždina, ali i šire. Šok za mnoge, od kojeg se neki možebitno još nisu oporavili. A kako i bi, kad je prve slike predstavio na prvom katu varaždinske Galerije slike, u pet-šest soba, (gdje su do tada obično izlagali djela samo velikih i nažalost pokojnih slikara i kipara), kad mu je na otvorenje došlo toliko ljudi kao da se otvara neki „pogon“ i kad su naposljetku veći dio djela koje je izložio pokupovali i razgrabili. A uspjeti u svom gradu, u gradu jednog Miljenka Stančića teško se oprašta. Naime, Varaždinci (svaka čast iznimkama) „nisu marili“ za Stančića sve do njegove prerane smrti. Govorili su da je  „slikar Varaždina“, na što bi veliki hrvatski umjetnik odgovarao – „Ne, nisam ja slikar malog gradića, to može biti svatko od onih koji tamo žive i rade! Ponekad, među ostalim, samo slikam grad u kojem sam rođen“, dok je  potom  nadodao: – „Šteta što baš i ne kupuju moje slike, jer će sutra htjeti imati moju galeriju, a ne će imati u njoj što izložiti“!

Kao i obično, bio je u pravu.

Trg Miljenka Stančića postoji, ali ne i galerija s njegovim imenom.

Tko kaže da jednoga dana tako ne će biti i s Martinovićevim slikarstvom, o kojem su govorili i pisali mnogi istaknuti hrvatski likovni kritičari, od Depola, Bauera, Škunce, Fišera do Juraja Baldanija, koji je potvrdio njegovu umjetničku vrijednost i razinu i u objavljenoj monografiji (2002.)?

Potporu su mu dala i takva imena kakav je jedan Ivan Lacković-Croata, Magda Weltrusky, Elena Cvetkova, Vilim Svečnjak, Božidar Jakac, Ivan Generalić, Slavko Stolnik, Juraj Baldani, Antun Bauer, Zoran Homen i drugi. Akademski slikar Nenad Opačić otvorio mu je značajnu  izložbu „obiteljskih portreta“, u izložbenom prostoru varaždinskog Gradskog muzeja.

Njegova likovna djela danas ukrašavaju domove, ali i pojedine kulturne ustanove.

Poznaju ga i u inozemstvu, što je san svakog umjetnika.

Neki će se možebitno pitati: zašto i zbog čega (nova) monografija o Krunoslavu Martinoviću?

A mi bi na to odgovorili – a zašto ne?

Ne bi, vjerujte, bilo neskromno također i pitati: zašto ne veća, bogatija, tim prije što materijala ima još za nekoliko ovakvih i sličnih knjiga, tako da izbor tekstova, fotografija, dokumenata i drugog, nije bio ni lagan ni jednostavan.

Ovo je inače, kako već rekoh, moja treća knjiga o ovom velikom humanisti, slikaru i liječniku.

A ponajviše o iznimnom Čovjeku!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Po njima naša povijest se piše!

Objavljeno

na

Objavio

Svaki rat svoju priču ima!

RATNICI

Svaki rat svoju priču ima,
nisam ratnik, rastao sam s njima!
Oni su me naučili životu,
s njima sam upoznao Golgotu!

S njima sam ispraćao noći,
dok kap sna tražile su oči.
Uz njih čekao sam zore,
gledao sunce dok miluje gore.

Gledao njihova promrzla lica,
dok u kolo se hvatala vijavica,
dok je sva ta ratna strahota
uzimala danak mladih života!

Uvijek rado ih se sjetim!
Stihom u susret im poletim.
I često su mojim pjesmam tema,
mada mnogi’ među nama nema!

Mada mnogi s nama nisu više,
ovu suznu dolinu napustiše.
Al’ zauvijek su prijatelji moji,
istinski i pravi, hrvatski heroji!

I dok živim pisat ću o njima,
dok imalo života u meni ima.
Jer oni zaslužuju mnogo više,
po njima naša povijest se piše!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

‘Grad bez ptica’

Objavljeno

na

Objavio

Grad bez ptica

Hrvatska matica iseljenika kao organizator i domaćin poziva Vas na predstavljanje novog romana Grad bez ptica, Anite Martinac koje će se održati u četvrtak 20. veljače u 19.00 sati u Hrvatskoj matici iseljenika u Zagrebu (Trg Stjepana Radića 3.)

U programu sudjeluju: Ante Beljo i general Ivan Tolj, koji će se osvrnuti na ovo djelo ne samo kroz književnu vrijednost nego i zastupljenost teme o povijesno političkoj i vojnoj važnosti. Program će modelirati Lejdi Oreb, a ulomke iz romana govorit će glumac Robert Kurbaša i autorica.

Anita Martinac (Mihić) rođena je 7. ožujka 1973. u Mostaru, gdje živi i radi. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Sudionica je Domovinskoga rata. Članica je Društva hrvatskih književnika, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Ogranka Matice hrvatske u Čitluku, udruge Hrvatska žena, HKD Napredak Mostar, Hrvatske izvandomovinske lirike te je predsjednica Središta Hrvatskoga svjetskoga kongresa za istraživanje posljedica totalitarizama u BIH. Dosad je objavila pjesme Krvari brig 1994., Ljubim te pjesmama 2012., U pogledu 2012., U susret Riječi 2013., Druga riječ je ljubav 2014., Budna 2017., romane Medaljon 2015., Posljednji 2016., Od Franje do Franje 2017., zbirku novela život nema naslova 2018. i bajke kako je Pjev naučio raditi 2019.

Novi roman Grad bez ptica 2019. objavilo je Središte Hrvatskoga svjetskog kongresa za istraživanje totalitarizma. Knjiga opseže 229 str. i satkana je od 45 poglavlja, u kojima kroz optiku neposrednih sudionika donosi kako njihovu jedinstvenu i pojedinačnu sudbinu, tako i cjelokupnu sliku presjeka stanja u periodu od 1990. do 1992. na području Hercegovine. Radnja novoga romana, intrigantnog naziva, smještena je upravo u Mostar, rodni grad književnice, u najteže godine prijelaza iz komunizma u demokratsko društvo, koje je obilježeno sukobima i ratom. 

Književnica Anita Martinac u isprepletenoj i zanimljivoj vojnoj političkoj priči čitatelju daje ključ da s osvrtom na to vrijeme razumije i današnjicu. Svi likovi su stvarne osobe, kao i događaji o kojima piše. Po riječima književnih kritičara, Martinac je obogatila hrvatsku književnost, a više puta je i nagrađivana za svoj rad. (https://anitamartinac.com/ )

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari