Pratite nas

Vijesti

Hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drugačijom i novom politikom

Objavljeno

na

Ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Politički vođa BiH Hrvata Dragan Čović prve je sugovornike, nakon što je izgubio trku za člana Predsjedništva BiH, pronašao u Zagrebu. Pritom se hrvatska državna politika “isprsila” do kraja, pa su s Čovićem razgovarala sva tri predsjednika – države, Sabora i Vlade.

Nakon razgovora Čović je rezime ovog političkog druženja sveo na poruku kako BiH Hrvati “imaju potporu Zagreba”. No, postavlja se pitanje za što to Čović kao politički predstavnik Hrvata ima potporu Zagreba? Za participiranje u vlasti Federacije s Bošnjacima ili ne? Za formiranje Doma naroda ili ne? Za suradnju s Dodikom ili ne?

Druga je nepoznanica kakvu to potporu Zagreb uopće može dati BiH Hrvatima. Diplomatsku ili nediplomatsku, konkretnu ili formalnu? Dosadašnja dugogodišnja sljubljenost političkog Zagreba i političkog vrha BiH Hrvata doživjela je, naime, samo poraze. Sva bruxelleska lobiranja Andreja Plenkovića te lobiranja Kolinde Grabar-Kitarović u Sarajevu, Moskvi, Washingtonu i Ankari nisu uspjela.

Sva njihova tumačenja svjetskim liderima o neravnopravnosti i ugroženosti Hrvata koji gube konstitutivni karakter zajamčen Daytonom doživjela su poraz, kao i sav oratorski i medijski trud Čovića i njegovih da unutar BiH promijene nakaradni zakon koji omogućuje Bošnjacima da opetovano izabiru hrvatskog člana Predsjedništva. Očito je da Plenković i Grabar-Kitarović nisu bili dovoljno uvjerljivi, kao ni Čović, svaki na svom području. Ili se nisu dovoljno trudili ili su bili premlaki. To što argumente Hrvata iz BiH i Hrvatske nitko u svjetskoj politici, a ni Izetbegovićevi Bošnjaci ne doživljavaju, znači da hrvatska strana mora odbaciti staru i posegnuti za potpuno drukčijom i novom politikom.

S obzirom na to da je politika Bošnjaka, kao i ona Dodikova, brutalno jasna i agresivna, odgovor kakva bi to nova politika Hrvata trebala tu biti, sam se nameće. Jednako brutalna. To jest apsurd, no, ako se sada, nakon ovih nakaradnih izbora, Hrvati u BiH ne pobune i ne postanu problem, odnosno ne počnu raditi probleme, nitko ih ni dalje neće “doživljavati”.

Oni koji koriste teže riječi dosadašnji hrvatski i angažman Hrvatske oko pitanja ravnopravnosti Hrvata u BiH tumače kao mlitavu i na momente kukavičku politiku kojom su Hrvati de facto sami omogućili da im se dogodi ovakva situacija.

Što se političkog Zagreba tiče, on u ovom trenutku mora u cijelosti stati iza budućih političkih poteza BiH Hrvata, ne smije im ni u čemu otežavati, a najmanje što može odmah učiniti jest da pošalje jasne diplomatske signale svuda gdje treba da će Hrvatska surađivati s državom BiH kao i do sada, no da to neće uključivati komunikaciju sa simbolom svih problema, Željkom Komšićem.

Što se Čovića tiče, pred njim su dva izbora: ili će, kao što mnogi sada očekuju, krenuti u političku trgovinu s Izetbegovićem, prihvatiti koju ministarsku funkciju više i popuniti koju fotelju više, ili će, pak, zaključiti da mu političko raspoloženje unutar hrvatskog korpusa više ne omogućava tu klasičnu političku trgovinu. Logika, kao što je već rečeno, kaže da Hrvati trebaju postati “problematičniji” nego što su do sada bili.

To znači da moraju početi opstruirati vlast na onim razinama gdje to mogu učiniti i koristiti preostale mogućnosti veta. Vlast će pri tom formirati, naravno, tamo gdje su Hrvati odnijeli većinsku pobjedu. Plašiti se da će međunarodna zajednica zauzvrat pomesti sve neposlušne Hrvate i staviti svuda buket malih Komšića sada više nije realan jer bi tako riskirali bunu Hrvata. Nadalje, postoje stotine načina da BiH Hrvati počnu javno demonstrirati građanski neposluh, a u toj borbi legitimni postaju i svi oblici tzv. neprincipijelnih koalicija.

Ovo se, naravno, odnosi ponajprije na koaliranje s političkim vođom Srba u BiH, Miloradom Dodikom koji je zbog novog poraza Hrvata postao politički puno jači nego prije. I što je sramotno za Hrvate, u ovom trenutku on je postao i politički zaštitnik Hrvata koji sada, htjeli to ili ne, na državnoj razini doista ovise o Dodiku. Da bi sramota bila veća, čak i država Hrvatska na vrlo konkretan način ovisi o dobroj volji i taktici Dodika, primjerice kada je u pitanju podizanje tužbe BiH oko gradnje Pelješkog mosta.

Nema, međutim, mnogo onih koji bi stavili ruku u vatru da Čović i njegovi mogu preokrenuti kapute i umjesto dosadašnje nedovoljno pametne politike krenu odvažno u političke akcije koje će svi shvatiti i koje bi mogle sve zabrinuti i postići da se Hrvate počne ozbiljnije doživljavati. No, što je Hrvatima drugo preostalo? Poklone li se sada, to će samo pojačati iseljavanje i za četiri godine možda više i neće moći biti problem.

Davor Ivanković / Večernji list

Sjednica HDZ-a BiH i HNS-a – Vlasti uvjetovati Izbornim zakonom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Politika

Tomislav Panenić ide u utrku za Pantovčak

Objavljeno

na

Objavio

Bivši ministar gospodarstva i saborski zastupnik u Klubu Mosta Tomislav Panenić kandidirat će se na predsjedničkim izborima, izjavio je gostujući u N1 studiju uživo.

Panenić kaže da je tražio potporu Mosta, da je nije dobio, ali da će se bez obzira na to kandidirati na izborima za predsjednika.

“Most će imati svog kandidata, svatko će navijati za sebe”, kaže Panenić koji u tome ne vidi problem.

“Vjerojatno ćemo imati jedne od najživahnijih predsjedničkih izbora dosad, vjerujem da je čast biti u tome društvu i pokušati promovirati neke ideje koje nisam čuo dosad u javnom prostoru”, kaže Panenić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

UPRAVNI SUD REPUBLIKE SLOVENIJE – Zabrana Thompsonova koncerta u Sloveniji bila je protuzakonita

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji, donosimo Vam nekoliko detalja iz odluke Upravnog suda Republike Slovenije koji je poništio odluku Mariborskih vlasti o zabrani Thompsonovog koncerta 2017. godine.

UPRAVNI SUD REPUBLIKE SLOVENIJE – Zabrana Thompsonova koncerta u Sloveniji bila je protuzakonita:

Tužba je utemeljena.

Svatko ima pravo organizirati javne događaje, priredbe i druga okupljanja, nitko nema pravo zabranjivati okupljanja, osim ako je zakonom drugačije odlučeno. To jasno navodi 39. član Ustava RS i Konvencija o ljudskim pravima.

Činjenično stanje je, da je organizator uradio sve što Zakonom o javnom okupljanju navedeno, da nije bilo nikakvog utemeljenog razloga, da se unaprijed zaključi, da će pjevač Marko Perković Thompson ili grupa gostiju počiniti krivično djelo.

Sud navodi i mišljenje Europskog suda u smjeru pluralizma i tolerancije.

Sud zaključuje, da nije jasno na osnovu kojih činjenica je Upravni organ Maribor tvrdio, da je koncert organiziran, kako bi se počinila krivična djela. Čak navodi neobrazloženu tvrdnju, da će izvođač potaknuti pojedince, da počine kažnjeno djelo. Takvih dokaza Upravni organ nije imao.

Policija ni Upravni organ nije s nikakvom odlukom država Austrije, Hrvatske, Kanada i drugih država dokazao, da su koncerti zabranjivani zbog veličanja ustaštva.

Sud se apsolutno slaže, da su radnje veličanja ustaštva po 297 članku Krivičnog zakona nedopustive i kažnjive. To u ovom slučaju nije dokazano. Nije bilo nikakvih simbola na kartama, ulaznicama i slično.

Sud napominje, da javno ročište nije potrebno, jer je u osnovi trebalo ovako odlučiti.
—————————————
Čestitamo našem prijatelju Milan Trol organizatoru neodržanog koncerta u Mariboru na ustrajnosti.

Management Marko Perković Thompson

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari