Pratite nas

Komentar

NOVA PROVOKACIJA: Zoran Erceg: ‘Za razliku od šatoraša, ne mrzim neprijatelje iz rata!’

Objavljeno

na

Erceg ipak iščitava tu mržnju te tvrdi kako nije mrzio ni neprijatelje u ratu. Problem je u tome što više nikome nije jasno tko je njemu bio neprijatelj. Iako je priča potkrijepljena fotografijama o njegovom poznanstvu s Ratkom Mladićem izbila u javnost, malo koji medij je to smatrao shodno za prenijeti piše Dnevno.hr

“Kad me pitaju koja je razlika između mene i šatoraša, odgovaram najkraće: Ja nisam mrzio svoje neprijatelje u ratu ni u trenutku kada su me pokušavali ubiti, a niti kad su me napravili teškim invalidom. Ja ni danas ne mrzim svoje nekadašnje neprijatelje. A šatoraši? Šatoraši mrze ne samo naše nekadašnje neprijatelje, oni mrze i mene i sve druge njihove i moje suborce koji ne želimo biti robovi mržnje. Oni žive mržnju, a mi želimo ostaviti rat iza sebe i osloboditi mlade generacije toga tereta”, oglasio se novim postom Zoran Erceg čije čije sudjelovanje u Domovinskom ratu nije sporno, ali braniteljstvo mnogi dovode pod upit.

Iako je svojim dolaskom u Savsku 66 i sam nakratko bio “šatoraš”, a gdje se zorno moglo vidjeti da ga unatoč svemu što je učinio i kazao protiv braniteljskog prosvjeda nitko nije ni poprijeko pogledao, a kamoli mrzio, Erceg inzistira da su branitelji mrzitelji svega i svačega.

Kroz šator je prošla cijela plejada političara. Neki su došli zbog istinskog razumijevanja braniteljskih problema, neki radi samopromocije, a neki kako bi se uvjerili da je ova “zastrašujuća skupina” zapravo skupina normalnih ljudi u potrazi za svojim pravima. Da nije bilo mržnje, najzornije se moglo vidjeti kada je bivši predsjednik Ivo Josipović prešutio himnu koja se orila iz braniteljskih grla, a opet mu to nitko od tamo prisutnih nije spočitao. Mržnje, dakle, ni u tragovima. Ogorčenosti i ljutnje, toga ima i to je jasno…

Erceg ipak iščitava tu mržnju te tvrdi kako nije mrzio ni neprijatelje u ratu. Problem je u tome što više nikome nije jasno tko je njemu bio neprijatelj. Iako je priča potkrijepljena fotografijama o njegovom poznanstvu s Ratkom Mladićem izbila u javnost, malo koji medij je to smatrao shodno za prenijeti. Podsjetimo, stoga, zašto Erceg ne mrzi “neprijatelje”:

dvojac_erceg_mladic_1991

Zoran Erceg s kamerom u pratnji Mladića – Foto: Žuljev

[ad id=”68099″]

Na pregovore došao s Mladićem u kampanjoli!

Radilo se o Velikoj Glavi gdje su hrvatski branitelji u pokušaja neprijateljskoga proboja postavili uspješnu crtu obrane koja ih je od agresora dijelila jedva 70 metara i do Oluje je bila jedna od najtežih kota bojišnice u cjelokupnom Domovinskom ratu. U opisu te snimateljske epizode, Erceg danas tvrdi kako se dolaskom na položaj našao u neugodnoj situaciji s okupirane strane i da je ispalo da je Mladićev snimatelj. Istina je ovakva… Bio je to dogovoreni pregovarački sastank Mladića s jedne i hrvatskih snaga s druge strane predvođenih Nikolom Vukošićem, tadašnjim zapovjednikom hrvatskih redarstvenih snaga i Josipom Jurasom članom Kriznog stožera. Hrvatske kamere pri tom su tajno najprije zabilježile dolazak Ratka Mladića u “kampanjoli” kao i snimatelja Zorana Ercega koji se s njim osobno dovezao te iz vozila izvukao kameru i snimao cijeli događaj. Na istom materijalu koji traje satima, Erceg u niti jednom fragmentu nije izgledao kao slučajni gost, avanturist ili osoba koja odaje strahom, niti se javio ili družio s novinarima s hrvatske strane ili hrvatskim braniteljima koji su čekali svoju delegaciju. Došao je na Veliku Glavu s Ratkom Mladićem i njegovom pratnjom i ubijao zajedno s njima vrijeme do početka sastanka.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milivoj Lokas: Prosvjed u VukoWaru 13.10.2018.

Objavljeno

na

Objavio

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako, piše Milivoj Lokas:

Jako sam tužan, razočaran, šokiran,….

Najveći dio (skoro sve) sam izravno, na portalu Kamenjar.com prosvjed u VUKOWARU, gledao, slušao, srce mi se stezalo…..nisam mogao više izdržati od bola koji me prožimao i izišao sam u kratku šetnju, dovoljnu da smognem snage pogledati, poslušati nastavak.

U trenutku uključenja još za govornicom nije nastupio gradonačelnik grada VUKOWARA g. Ivan Penava.
Odslušao sam i njegov govor u cijelosti.

Poslije govora g. Ivana Penave izišao sam opet u malo dužu šetnju s mislima, razmišljanjima, svjedočenjima, …. i cijelom prosvjedu. Morao sam na sve moguće načine izbaciti osjećaje iz sebe da bih skupio snagu analizirati makar malenim dijelom cijeli prosvjed.

DAN POSLIJE

Danas sam opet uključio snimku i polako analizirao što se u stvari 13.10.2018. uopće dogodilo i što je rečeno, na kakav način, u kakvoj režiji, … …

Najupečatljivije je što sam duboko povrijeđen jer je ukupan dojam da sam danas velikim dijelom uvjeren da je braniteljska populacija još jednom podijeljena.

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako.

Moram se osvrnuti na govor g. Ivana Penave koji je u 29 minuta i 0 sekundi (+- 4 sekunde) deset puta ponovio riječi: „27 godina“!

Slušao sam ga s punom pozornošću i čekao i čekao kad će završiti koju rečenicu. Neka mi bude oprošteno, ali kao da je kopirao jednog saborskog zastupnika nacionalnih manjina, ali ga je premašio u stankama između riječi.

To slušati dva puta za redom po 29 minuta mi nikako nije „sjelo“ već sam postavke na video uratku postavio na brzinu 1,25, ali ni to nije bilo dovoljno, tj. bilo je presporo. Prebacio sam na brzinu 1,5, ali ni to nije bilo zadovoljavajuće, već sam najbolji rezultat slušanja imao pri brzini 2,0.

To mi je pomoglo uopće i razumjeti kako je g. Penava izrekao to što je izrekao i još mi nije jasno, da ako je istina da se Predmet „Ovčara“ otvorio tek prošle godine tj. za vrijeme naše i njegove 14. Vlade RH, a on redom svaljuje krivicu na sve ….. Donekle bih i to razumio, ali ne želim razumjeti jer je g. Penava gradonačelnik GRADA HEROJA od 2014. godine, a ne od 2017.

Dobro, razumijem da to nije mogao napraviti tada, ali, ruku na srce mogao je to napraviti 2015. kao opomenu tadašnjoj i svim budućim Vladama RH, ali NIJE!

Nije čak to napravio ni 2016. godine, a mogao je. Mogao je i 2017., ali NIJE, već baš sad i to 2018. godine! Koliko tražio opravdanja i iz svog govora, opravdanja NEMA!

Poštovani gradonačelniče Grada HEROJA – NE VALJA VAM POSAO!

Kao potvrdu napisanog moram se osvrnuti i na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao: „..27. godina nismo imali gradonačelnika…“! …. ???????????

Na prvu, čovjek ne pohvata sve rečeno jer osjećaji blokiraju razum, ali kad preslušate sve polako i smireno, (osim govora g. Penave koji sam morao „ubrzati“) onda se zapitate: „ Što to g. Josić uopće priča?! Zar je g. Ivan Penava postao gradonačelnikom tek 2017. godine, a ne 2014.?

Koliko mene sjećanje služi, a postavio sam pitanje i potražio (drugo mišljenje) Dr. Google, pa i on kaže da je g. Ivan Penava na Izborima za gradonačelnika grada Vukovara pobijedio u drugom krugu 29.06.2014. sa 191 glasom više od protukandidata i postao gradonačelnikom.

2014.????

Sad se opet moramo vratiti na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao da „..27 godina nismo imali gradonačelnika…“ …..ma tko je tu sad „lud“ ili nekomu ne štima matematika!?!?

Danas je 2018. godina, a sad zamislimo da se ovaj „prosvjed“ dogodio 2015. godine i kako bi bilo jako lijepo slušati g. Ivana Penavu kad kaže : „…24. godine…“ i tako točno 10 puta.

Kad sagledamo tko je i iz „političke elite“ došao dati potporu i naslikavati se, jedno je jasno, tj. 2 + 2 : 2 = 222.

Iskoristiti žrtve terora sotonističke srbočetničke agresije za „jeftine političke bodove“, uistinu je ogavno!

Osobna potpora svim žrtvama i duboko suosjećanje s njihovim patnjama i traumama uz riječi:

„ Pravda jeste spora, ali je dostižna! (ako ne u ljudskom vremenu, a ono sigurno u Božjem jer On sve vidi i sve zna)!

Neka Vas Gospodin blagoslovi i vodi u sve dane života, a poginulima,nestalima, preminulima i onih kojih više nema: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima“! Počivali u miru Božjem!

Milivoj Lokas

Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jesu li teške optužbe iz Vukovara stigle do onih kojih se to tiče?

Objavljeno

na

Nakon mirnog i dostojanstvenog skupa u Vukovaru, kojem je bilo nazočno na tisuće ljudi iz svih krajeva naše Domovine, ali i inozemstva, a na kojem smo ponovno čuli žalosnu šutnju hrvatske države na neprocesuirane zločine srbijanskog i inog agresora u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, postavlja se pitanje – a što dalje?

Ako sve ostane na iznesenim činjenicama, na iskazima svjedoka, koji su govorili i imena svojih mučitelja, koji su prstom ukazivali na one koji su ubijali nevine Hrvate (sic!), koji su pričali da pojedini ratni zločinci i dalje rade u hrvatskim državnim institucijama, da oni koji su trebali sve ove godine nisu privodili pravdi ratne i ine zločince, već što više cijelo su ih vrijeme marginalizirali i prešućivali, onda je nanesena još  jedna bolna rana onima koji su nevini pali za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Na ovom skupu, tražila se istina, koja se kad su ratni i ini zločini u pitanju, naprosto izgubila tijekom proteklih 27 godina. Međutim, još nije kasno, a to smo čuli i od preživjelih svjedoka, da se ne pronađe. Ako će se čekati, gospodo i drugovi, kako neki to očito i žele da se to nikada ne desi,  onda su uzalud pali i svi oni koji su se srcem i dušom borili za Domovinu.

Možemo li to dopustiti?

U svom govoru, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava, inače inicijator ovog potresnog skupa, među ostalim citirao je iz jedne knjige Vladimira Šeksa da je 1991. Hrvatska puštala na slobodu već uhićene srbijanske i ine ratne zločince-ubojice, koji su kasnije u odsutnosti osuđen, a nakon toga (da ti pamet stane) – abolirani!

Tko je to i zašto naredio, zašto se ne progoni te i takve izdajice-zločince, kao što se progoni i zatvara, hrvatske branitelje i po tzv. zapovjednoj odgovornosti?

Veličanstveni skup u Vukovaru zapravo je bio  – optužnica!

Jesu li je čuli oni koji su je trebali čuti, tim prije što tamo nismo vidjeli nikoga, ali baš nikoga koga se sve te teške riječi tiču.

Skup nije prenosila ni Hrvatska radio televizija, iako ima čak četiri programa. Oni su vjerojatno smatrali da ratni zločini iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata „nikoga“ ne zanimaju, a najmanje stotine tisuća onih koji im svakog mjeseca moraju plaćati pretplatu.

Prenose čak i trećerazredne loptoguračke utakmice, ali istinu za Hrvatsku – ne!

Dosta nam je zamagljivanja, marginaliziranja i povraćanja po nevinim žrtvama Domovinskoga rata, tim prije što je svaki pedalj vukovarske ili škabrnjske zemlje natopljen krvlju.

Vrijeme je da oni koji trebaju počnu raditi svoj posao, da se ratne i ine ubojice slobodno ne šeću vukovarskim i drugim ulicama, da se privedu pravdi oni koji su svakodnevno tisućama raketa gađali vukovarsku ratnu bolnicu, koji su nam ostavili najmanje 150 masovnih grobnica te da napokon  srbijanski i ini agresori nadoknade Hrvatskoj i hrvatskom narodu barem dio izgubljenog (poginule nam ne mogu vratiti) tijekom ratnih godina.

Vukovar je u subotu, 13. listopada 2018.  pokazao i dokazao da više ne će i ne može šutjeti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari