Pratite nas

Kolumne

Nove registarske pločice udar su na temelje hrvatske države

Objavljeno

na

Kad su Račanovi reformirani komunisti 2000. došli na vlast počeli su s rastakanjem nacionalnog ponosa i dostojanstva hrvatskog naroda. Udar na hrvatsku državnost postala je očita kada su saborskom odlukom dokinuli 30. Svibnja kao Dan hrvatske državnosti. Nisu to oni učinili, kako su tada objašnjavali, zbrkom povijesnih datuma već iz dva dobro promišljena razloga, piše Tomislav Stipić za Hrsvijet.net

Prvo, 30. Svibanj označavao je konstituiranje prvog demokratskog višestranačkog Sabora nakon 45 godina komunističkog mraka, a drugo, taj se datum već toliko udomaćio u glavama naroda da je trebalo, već ionako zbunjene Hrvate dodatno dovesti u zabludu. Posljedica toga danas je što svaki drugi Hrvat ne zna kad njegova zemlja slavi Dan državnosti.

Reformirani komunisti, ovaj put vođeni od Račanova šegrta Milanovića, dolaskom na vlast doveli su niz upitnih odluka po hrvatski narod. Milanovićev jastreb s Kvarnera, Željko Jovanović dokinuo je Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika još na početku mandata, čemu se tada usprotivio jedan od vodećih hrvatskih jezikoslovaca, akademik Radoslav Katičić, o čemu je pisao i naš portal. Jovanović se time vjerojatno vraćao na svoj osobni jezikoslovni izvor nostalgično se prisjećajući Vuka Stefanovića Karadžića.

[ad id=”68099″]

Pod ravnanjem pokojnog Borisa Šprema, Hrvatski sabor dokinuo je pokroviteljstvo nad obilježavanjem pokolja u Bleiburgu pravdajući tu odluku odbijanjem pokroviteljstva za komemoraciju na „ustaškom derneku“. Pokazalo se da u mentalnom sklopu komunista i skojevaca ustaše predstavljaju i nedužne žene, djeca, fratri i časne sestre koji su tamo svirepo poklani.

Najnovija odluka ministra hrvatske policije Ranka Ostojića zaprepastila je mnoge. Izgled novih registarskih pločica koje bi Hrvati trebali uvesti u upotrebu od 1. Srpnja ove godine tobože je moderan i u skladu s vremenom. Novi font slova, oznaka EU i bar kod daju nam, po ministru Ostojiću, novi, prihvatljivi europski „look“. No, je li se zapitao ministar Ostojić tko je on da donosi odluku da se sa registarske oznake skine službeni grb Republike Hrvatske? Je li on možda Bog, koji u naše ime može odlučivati o mijenjanju nacionalnih i službenih simbola? I što uopće predstavljaju one dvije kockice, crvena i plava, predstavljene kao novi vizualni identitet RH?

Nakon što je Vlada na središnjem državnom portalu promijenila (nezakonito) izgled hrvatskog državnog grba obojajući ga cijelog u crveno (slučajno?), o čemu je pisao i kolega Zdunić na portalu Hrsvijet-a, sada tog istog grba više ne treba na registarskim pločicama na automobilima?

tablicePredložene kockice neodoljivo podsjećaju na nekadašnji SDP-ov logo kako je lijepo primijetio portal direktno.hr. Ne mogu se oteti dojmu da je ovaj potez samo još jedan u nizu poteza koji hrvatsku državu imaju degradirati i učiniti je neprepoznatljivu nama samima. A uopće ne dvojim da će ovakvim razvojem situacije biti zadovoljni hrvatski Srbi koji hrvatski grb ne mogu nacrtanog vidjeti. Pitanje koje mi se prirodno nameće je kakva je razlika između srbijanskog ratnog zločinca koji pali hrvatsku zastavu i aktualne administracije koja hrvatski grb uklanja s registarskih tablica? Po meni, nikakva. A ministra Ostojića mogao bih priupitati hoće li moći stati pred ucviljenu majku hrvatskog branitelja koja još traži kosti svoga sina i koji je poginuo da bi hrvatski grb zamijenio mrsku zvijezdu petokraku?

Nemam ništa protiv da svaki hrvatski grad dobije svoju registarsku oznaku. Dapače. To na neki način shvaćam kao izraz lokalpatriotizma. Jer zašto bi primjerice netko tko je iz Senja, morao imati oznaku GS (Gospić) ili netko tko je iz Metkovića DU (Dubrovnik)? Ali to se moglo riješiti drukčije. Ako je već obaveza da svaka registarska oznaka ima oznaku EU i bar kod, onda se je prilikom svakog tehničkog pregleda vlasniku vozila mogla prodati naljepnica s oznakom EU i bar kodom (predviđenog mjesta na sadašnjim tablicama ima, a onaj tko hoće oznaku svog grada mogao ju je preuzeti po istoj cijeni kakva je i sada prilikom registracije vozila. Priče da se na ovaj način štedi i da se ovo mora, priče su za malu djecu i naivce. Razlog ove promjene je uništiti nacionalni identitet Hrvatske onako kako je to zamislila Partija.

Očekujem stoga da protiv ovakve odluke svoj glas dignu svi slobodomisleći intelektualci, novinari, braniteljske udruge, a napose politički čimbenici iz oporbe. Vremena još uvijek ima. Hoćemo li dopustiti da nam vlast svojim nemuštim i zlonamjernim odlukama kroji sudbinu, na nama je samima. Hrvatski grb nešto je što je vječno i preko čega se ne smije prijeći. Jer dok je srca, bit će i Kroacije.

Tomislav Stipić

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Ivan Hrstić: Josipović branio oca, a na koncu optužio sam sebe

Objavljeno

na

Objavio

josipovic-fratri siroki brijeg

Ove godine na polju kod Bleiburga još su samo mitraljeska gnijezda nedostajala pa da ugođaj prisjećanja na najveći poslijeratni europski masovni zločin bude potpun. Čak 450 policajaca sa psima, plus megafoni i helikopteri kao dobrodošao podsjetnik da ipak nije 1945. nego 2019. O prosvjedu na kojem se mahalo zastavama s petokrakama da ni ne govorimo.

Koje li samo sladostrasti iz usta onih koji ponavljaju kako je demokratska Austrija očitala bukvicu onima koji u Bleiburgu navodno slave ustašku državu! Naravno, priče su to za malu djecu. Jer, Austrija je ta koja je još od 1950-tih pokazivala što znači demokracija, omogućujući da se na Bleiburgu obnavlja sjećanje na zločin o kojem se u Jugi, prvo pod prijetnjom smrću, a kasnije robijom, nije smjelo ni privatno zucnuti, a kamoli pisati u medijima.

Saborsko pokroviteljstvo odavna je svelo takve pojave na ridikule, dok je sama svečanost uvijek bila dostojanstvena i bez incidenata. Lani su tako policajci priveli tek sedmoricu, provokatora ili nekom korisnih budala, dakle svega pola promila od ukupno okupljenih, što je samo po sebi dokaz da je ovogodišnji masovni policijski cirkus bio posve izlišan, te da mu je cilj ipak nešto posve drugo. Posve je jasno gdje je epicentar te koordinirane akcije.

Da na vlast u Beču nije došla krhka desna Kurzova koalicija, sa stalnom potrebom da se odriče vlastitog navodnog ekstremizma, od akcije domaćih aktivista potpomognutih braćom iz Beograda i Zagreba – posve sigurno ništa ne bi bilo, piše Ivan Hrstić / Večernji list

Kurzova vlada jednostavno je prelaka žrtva, jednako kao i katolička crkva u Koruškoj, s ispražnjenim biskupskim mjestom, tako da je najjeftinije dokazivati se preko hrvatskih leđa u Bleiburgu. Uostalom, isti dan vlada se strmoglavila nakon epizode Skrivene kamere u kojoj FPÖ-ovac Strache, Dodikov prijatelj, nudi usluge Rusima, a za Hrvate kaže da su sranje.

No, nije odnos Kurtzove Austrije prema Bleiburgu ono što nas treba zabrinjavati, ono što ledi krv u žilama jest kako smo se mi u Hrvatskoj vratili desetljećima unazad, kako se čak i iz usta političara koji su zauzimali najviše funkcije, nalazi opravdanje za poslijeratne komunističke zločine.

Nevjerojatno je koliko je onih koji vjeruju da je anihilacija poraženog neprijatelja potpuno logična i samorazumljiva. Ono što je za budućnost kulture hrvatskog sjećanja uz svijest o neizbrisivim zločinima NDH neporecivo bitno jest osuda komunističkog režima koji je nakon rata u samo nekoliko tjedana bez ikakvog suda likvidirao približno svakog drugog vojnika marionetske države. A gdje su još višegodišnji masovni zločini nad civilima! Razmjeri tog mirnodopskog zločina prema pripadnicima vlastitog naroda apsolutno su nezabilježeni bilo gdje u poslijeratnoj demokratskoj Europi.

Zato je nevjerojatno s kojom lakoćom bivši predsjednik Ivo Josipović kolumniste Večernjeg lista naziva “bijesnim čoporom” i “ustašofilima”, samo zato što su se obrušili na njegovu skandaloznu izjavu da su samostan i fratri u Širokom brijegu bili legitiman vojni cilj. Mentalni je to sklop koji očito ne može ni zamisliti da bi netko mogao govoriti o komunističkim zločinima, a da pri tome nije “ustašofil”.

Ponavljajući nebuloze o samostanskim fratrima mitraljescima, Josipović je najviše rekao o sebi samom – branio je oca od lažnih optužbi, a optužio sebe samog kao nekog tko bi takav zločin u takvim okolnostima ponovio. Bilo bi zanimljivo čuti kako to da su ti mitraljesci redom pogibali od metka u potiljak? Jesu li 80-godišnji fratri, koje su iznosili iz kreveta kako bi ih odstrijelili, bili mitraljesci ili samo mitraljeski pomoćnici?

Nevjerojatna je lakoća s kojom su u Hrvatskoj ljudima prišivaju ustaške etikete. Eto, ambiciozna Dalija Orešković reče da “Hod za život podržava najgori oblik totalitarizma, fašizma i one koji žele RH kao ustašku tvorevinu”. Nažalost, sličan trend širi se po cijeloj Europi, ako nisi prepoznat kao “lijevi” onda si filofašist, nacionalizam se pak gotovo izjednačava s fašizmom, a što je osobito smiješno, u istu ladicu sve češće se stavlja populizam.

“Nacionalizam pokušava uništiti Europu”, podviknula je i Angela Merkel u Ciboni pred oduševljenim hadezeovcima, nesvjesna glazbene podloge, Thompsonove “Lijepa li si”, koju aktivisti uporno pokušavaju proskribirati kao nacionalističku. Naravno, ne govorimo svi o istom pojmu kad spominjemo nacionalizam. No, ono što treba biti jasno, nacionalisti u XXI. stoljeću nisu nužno protiv EU, oni su za očuvanje nacija, a protiv melting pota po američkom uzoru.

Europski problem nije nacionalizam niti populizam nego promoviranje ideje Sjedinjenih Europskih Država uz nedemokratsko gušenje ideje EU suverenih nacija. Nein, liebe Angela, nacionalizam i populizam samo su simptom – a vi ste uzrok! Ili barem jedan od njih.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

fra Miljenko Stojić: Činjenicama do istine

 

 

 

VIDEO – Propovijed koja je uznemirila zle duhove u Zagrebu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Kancelarkina pomoć ‘proustaškom HDZ-u’!?

Objavljeno

na

Objavio

Svako se malo na Zapadu (najčešće u “prijateljskoj Njemačkoj”) pojavi neki članak koji crnim bojama slika prilike u Hrvatskoj. Ali tema obično nije gospodarsko stanje ili korupcija, nego uvijek i samo ustaše i krajnja desnica, koja je u Hrvatskoj, za razliku od niza europskih država, posve marginalna.

Metoda je standardna. Nevažni događaji pretvaraju se u opće stanje, a ako nema baš ništa, onda su na djelu konstrukcije. Za takve priče uvijek se ovdje nađe pouzdanih izvora, kojima se vjeruje, koji na već nacrtanu mapu stavljaju neke svoje kružiće i križiće.

Primjer ovoga o čemu pišemo pružio nam je ovih dana Deutschlandfunk, jedna od najvećih radiopostaja u Njemačkoj, odnosno autorica Sabine Adler, i to u povodu dolaska Angele Merkel u Zagreb. Ona kaže: “Vladajuća stranka HDZ ima prevelike simpatije prema ustašama i baš toj stranci kancelarka pomaže u izbornoj borbi.” Nad ovom konstatacijom čovjek se može samo čuditi, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Za potvrdu svojih teza autorica je potražila pomoć u povjesničaru Hrvoju Klasiću, koji povijesne događaje promatra kroz specifičnu i iskrivljenu ideološki vizuru, te u pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, koju plaća država a koju ona opanjkava gdje god stigne baveći se također pretežno ideološkim pitanjima, a ne onim za što je plaćena.

Klasić tako ističe kako sve više ekstremnih desničara preuzima važne položaje, a nasuprot umjerenom Plenkoviću, stoji ekstremni desničar Zlatko Hasanbegović. Tko su ti ekstremi, on ne kaže. Možda Davor Božinović, Blaženka Divjak, Predrag Štromar ili Milorad Pupovac? A glede Hasanbegovića, pa on uopće nije u HDZ-u ni u vlasti.

Onda slijedi još jedna ubitačna laž: “U Njemačkoj se ne bi moglo dogoditi da se nacisti koji su pobjegli u Paragvaj i Argentinu vrate i zauzmu položaje, što se dogodilo u Hrvatskoj… Ustaše, njihovi sinovi i unuci su se u još postojećoj Jugoslaviji borili protiv Srba koji su se smatrali protivnicima nezavisnosti. Kao 41.”

Koji su se to nacisti vratili iz Argentine i preuzeli vlast, to zna samo Klasić. Protiv okupacije i terora, a ne protiv Srba, borili su se hrvatski mladići rođeni puno poslije 41. Zlobno je ovdje i pokvareno poistovjećivanje Hrvatske 1991. i Hrvatske 1941. Uz očiti žal za Jugoslavijom.

Lora Vidović marljivo bilježi Thompsonove pozdrave kao krunski dokaz neoustaštva, ali se dohvatila i Tuđmana, koji je navodno umanjivao broj žrtava ustaškog režima.

Točno je, naravno, samo to da je Tuđman rušio mit o sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu, kojega se mita očito rado i gospođa Vidović drži. Našla se u ovim izvanvremenskim opsesijama i neka ustaška zastava na nekoj (?) podružnici HDZ-a.

I tako sve unedogled.

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Održan predizborni skup HDZ-a i EPP-a: Cibonom se orila Thompsonova ‘Lijepa li si’ (VIDEO)

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari