Pratite nas

Vijesti

Novi izdajnički čin predsjednika Josipovića – odlazak pred noge Tomislavu Nikoliću

Objavljeno

na

Hrvatska ništa dužna Srbiji, ali je Srbija kao agresor u ratu i te kako dužna Hrvatskoj. To bi trebao biti temelj Josipovićeve, i ne samo Josipovićeve politike prema Beogradu.

[dropcap]U[/dropcap] osjetljivim hrvatsko- srbijanskim odnosima nije jasno zašto predsjednik Republike Ivo Josipović odlazi sljedećeg  mjeseca u službeni posjet Beogradu, gdje će se sastati s srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem, premijerom Ivicom Dačićem i s drugim dužnosnicima. Naravno da se odnosi sa susjednom istočnom državom trebaju razvijati u duhu međusobnog poštovanja i unapređenja suradnje, jer na ovom balkanskom prostoru upravo odnosi Hrvatske i Srbije trebaju biti temelj dobrosusjedstva i stabilnosti. Međutim u odnosima između Zagreba i Beograda nakon velikosrpske agresije još uvijek nije uspostavljen iskren dijalog na temelju kojeg bi se mogli rješavati problemi naslijeđeni iz Hrvatsko-srpskog rata iako je on završio još prije 18 godina.

Ne treba biti osobito politički pismen da bi se dijagnosticiralo kako ti problemi prije svega proizlaze iz činjenice da sve dosadašnja srbijanske vlade, pa tako ni sadašnja ne žele priznati da je iz sadašnje Srbije, kao sljednice tadašnje  SR Jugoslavije na Hrvatsku izvršena oružana agresije u kojoj je Hrvatska imala oko 15.000 pretežito civilnih žrtava i u kojoj je počinjena 1999. godine službeno procijenjena materijalna šteta od 37,2 milijardi dolara. Među najveće probleme iz toga rata spada svakako sudbina oko 1.600 nestalih branitelja i civila, opljačkano kulturno blago koje je samo djelomično vraćeno, nepriznavanje postojanja sprskih zarobljeničkih logora, neriješena granična pitanja, odbijanje vraćanja arhivske građe i drugo.

Kao što je poznato Hrvatska je zbog genocida tužila Srbiju Međunarodnom sudu pravde, na što je Srbija odgovorila protutužbom. To su temeljne činjenice na kojima bi se trebala zasnivati službena hrvatska politika prema Beogradu, pa je uistinu politički i te kako upitno zašto predsjednik Josipović ide u posjet Beogradu, kad bi čista bi logika u odnosima dviju država zahtijevala da zbog rješavanja tih problema novi srbijanski predsjednik dođe u Zagreb. Jednostavno rečeno, nije Hrvatska ništa dužna Srbiji, ali je Srbija kao agresor u ratu i te kako dužna Hrvatskoj. To bi trebao biti temelj Josipovićeve, i ne samo Josipovićeve politike prema Beogradu.

Međutim budući da je u odnosu prema Srbiji, posebice otkako je u Hrvatskoj predsjednik Republike postao Ivo Josipović, sve postavljeno naglavce umjesto da predsjednik Nikolić  dolazi u Zagreb sa srbijanskom ponudom da se konačno 18 godina poslije rata počnu rješavati nagomilani problemi između dvije države, predsjednik Josipović odlazi pod noge Tomislavu Nikoliću. I ako je od predsjednika Josipovića koji se, prvo u svojem savjetničkom timu okružio Srbima i Jugoslavenima na čelu s britanskim Srbinom dr. Dejanom Jovićem, zatim u ove četiri godine konstantno demonstrirao izdajničku popustljivost prema Srbiji, to je previše.

Hrvatska javnost trebala je dosad otrpjeti Josipovićevo podaničko i ničim zasluženo ulizivačko popuštanje bivšem srbijanskom  predsjedniku Borisu Tadiću koji je čak bojkotirao Josipovićevu inauguraciju, da bi ga hrvatski predsjednik kao „nagradu“ nakon toga pozvao na Brijune. Predsjednik Josipović je dozvolio da se velika žrtva Vukovara izjednači s pojedinačnim zločinom prema Srbima u Paulin dvoru, predsjednik Josipović je prešao preko teritorijalne pretenzije  što ju je pokazao Tomislav Nikolić izjavom da je Vukovar srpski grad, vadeći se na konstrukciju kako je Vukovar grad u kojemu žive Hrvati i Srbi, što je netočno jer u Hrvatskoj ne postoje Srbi kao politički narod, nego srpska nacionalna manjina. Predsjednik Josipović  je sramotno dozvolio da ga četnički vojvoda a sadašnji predsjednik Srbije na službenom događaju poljubi tri puta kao da se sastaju u nekoj krčmi. Ovakvi neprihvatljivi potezi i izjave predsjednika Josipovića mogli bi nizati i dalje.

[dropcap]U[/dropcap] takvim okolnostima u odnosima između Hrvatske i Srbije postavlja se legitimno pitanje zašto predsjednik Josipović uopće odlazi u Beograd. Što on tamo može riješiti iz niza problema koji stoje neriješeni 18 godina. Iz ureda Predsjednika Republike nije dosad objavljeno nikakvo priopćenje o idućem boravku predsjednika Josipovića u Beogradu, a niti se iz njegovih izjava ne zna za što će se predsjednik Republike zalagati u susretu s srbijanskim dužnosnicima. Ako se ne zna što će hrvatski predsjednik zahtijevati od svojih domaćina zna se što će srbijanska strana tražiti od Ive Josipovića. To je ovih dana za beogradski tisak objavila savjetnica predsjednika Tomislava Nikolića Stanislava Pak.

Ona je u intervjuu za „Večernje novosti“ izjavila da će Srbija tražiti od Hrvatske da što prije riješi otvorena pitanja koje kao članica Europske unije ima prema srpskoj manjini. Tu je prije svega navela povratak izbjeglih Srba, vraćanje njihove imovine i oduzetih stanarskih prava. Podvukla je da će hrvatskog predsjednika „ispratiti naelektrizirano ozračje zbog zapaljivih prosvjeda protiv ćirilice“.  Ocijenila je da je nedopustivo da danas Srbi služe pojedinim strankama u Hrvatskoj kao predmet za stjecanje prednosti na političkoj sceni. Da je srbijanski odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini u regiji dio jednog šireg plana može se iščitati iz ove njezine izjave :“Srbija što prije treba promijeniti strategiju očuvanja Srba u regiji i čim prije početi s akcijskim planom kako bi se omogućilo da opstanu i žive bez napetosti na svojoj imovini“. To je u stvari sastavni dio plana Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u kojemu se između ostalog inzistira na „konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i na tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu svesrpsku zajednicu“.

Stanislava Pak se osvrnula i na međusobne tužbe za genocid, ukazujući da su one u nadležnosti vlada, ali očekuje da će to biti tema i na sastanku Nikolića s Josipovićem. Savjetnica predsjednika Nikolića je početkom rujna beogradskoj agenciji Tanjug  izjavila da će glavna poruka predsjednika Nikolića s hrvatskim predsjednikom biti da za regiju nema budućnosti bez suradnje i rješavanja problema dijelogom. U istom intrevjuu Stanislava Pak je dodala da je Srbija svjesna činjenice da je povijest bolna i opterećujuća, ali „da se treba okrenuti budućnosti, dijalogu i rješavanju svih otvorenih pitanja“. Dodala je da je Srbija dosta toga učnila da bi unaprijedila odnose s Hrvatskom  i nije potezala brojna bolna pitanja na putu Hrvatske u EU, ali se ta pitanja moraju riješiti. „Ona se prije svega tiču uređenja granica, vraćanja Srba u Hrvatsku, položaja srpske manjine u Hrvatskoj, omogućavanja Srbima da nesmetano uživaju svoje imovinska prava – sve ono što su civilizacijske i demokratske stečevine koja Hrvatska mora osigurati srpskoj manjini“.

Prema svemu onome što je u spomenuta dva istupa izgovorila savjetnica srbijanskog predsjednika proizlazi  u krajnjoj liniji da je za sva neriješena pitanja u odnosima između dvije zemlje isključivi krivac Hrvatska, kao da je Hrvatska povela agresivni rat protiv Srbije, odnosno tadašnje SR Jugoslavije. Sa srbijanske strane postoje samo problemi koji se trebaju riješiti u interesu Srbije, tu nema nikakvih obveza koje snosi Srbija kao agresor na Republiku Hrvatsku. To je za Stanislavu Pak a očito i za srbijanskog predsjednika Nikolića samo povijest koja je „bolna i opterećujuća“, ali u toj povijesti nema nikakve odgovornosti za Srbiju. Za nju postoje samo „civilizacijske i demokratske stečevine koja Hrvatska mora osigurati srpskoj manjini“, ali nema ni govora o civilizacijskim i demokratskim stečevinama da Srbija riješi sudbinu oko 1600 nestalih branitelja i civila, da prizna postojanje zarobljeničkih logora, da vrati Hrvatskoj opljačkano umjetničko i arhivsko blago, da civilizirano riješi sporna pitanja granica. Upitno je stoga što je to Srbija dosta toga učinila da unaprijedi svoje odnose s Hrvatskom, kako tvrdi Stanislava Pak. Dok tako Srbija agresivno zahtijeva od Hrvatske samo ono što je njoj u državnom i nacionalnom interesu, predsjednik Josipović koji je u dosadašnjem mandatu vodio izdajničku podaničku politiku politiku prema Beogradu očito priprema još jedan sramotan susret s najvišim srbijanskim dužnosnicima. U toj njegovoj politici nema ni trunke zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, kao što se za srbijanske bore tamošnji političari. Zato se uistinu postavlja logično pitanje zašto uopće predsjednik Republike Hrvatske ide pred noge Toimislavu Nikoliću, osim ako to nije još jedan potez u politici predsjednika Josipovića da se velikosrpska agresija na Hrvatsku proglasi građanskim ratom.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Nadbiskup Hoser: Hercegovina je lijepa i Božji dar vama

Objavljeno

na

Objavio

Mnogo je razloga za reći: Hvala! Bogu i Gospi i župljanima, koji imaju široko i otvoreno srce!

Večer zahvale svim župljanima koji pomažu drugima, bilo da besplatno primaju osobe s poteškoćama u razvoju kad dolaze na hodočašće, bilo da besplatno primaju svećenike kad dolaze na seminar za svećenike, bilo da čine dobro na bilo koji drugi način – to je bio povod i razlog, kako stoji u župnom listiću, što je u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju pred više od tisuću župljana i gostiju održana “Večer zahvale”, piše Večernji list BiH.

Zahvaljujmo Bogu

Krenulo se koncertom sekcija iz međugorske župe. Prvu pjesmu “Majko, hvala ti“ otpjevao je mali župni zbor. Potom su nastupili veliki župni Zbor Kraljice Mira, Frama, Tamburaški orkestar Misericordia, Sara Brkić solo violina, klape Mir i Concordia, Zagrebačka promenada – TO Šurmanci, Leatitia, HKUD Vionica…

– Mnogo je razloga zašto večerašnjim zajedništvom i pjesmom dragom Bogu želimo reći hvala. Jedan od njih svakako je imenovanje apostolskog vizitatora za župu Međugorje, nadbiskupa Henryka Hosera – kazala je Sanja Pehar, voditeljica programa, inače glavna urednica Radio postaje Međugorje. Fra Marinko Šakota istaknuo je u svome obraćanju kako Bogu možemo zahvaliti za sve ono što jesmo, što imamo i što činimo.

– I Gospa, naša nebeska Majka, uči nas zahvalnosti, zato ćemo u nastavku pjevati njoj. Zahvalnost znači priznanje da nam je Bog dao darove. Zahvalnost pripada Bogu i drugima, a to znači prepoznati Božje djelovanje u svome životu i u životu svoje obitelji i biti potpuno svjestan da je to dar.

Zahvalnost je najdublji izraz vjere i povjerenja u Boga. Tko zahvaljuje, priznaje da sve dobro dolazi od Boga. Mnogo darova od Boga dobili su i mladi koje ćemo slušati u nastavku. Bogu hvala, možemo kazati i za mlade okupljene u Frami.

Ponosni su i Bogu zahvalni na nagradama s kojima su se nedavno vratili iz Sarajeva s Framafesta gdje su osvojili 1. mjesto festivala i nagradu za scenski nastup s pjesmom “Bog nas ljubi”. Hvala, i da, i vi ste dragi župljani toliko puta ne samo kazali, nego i svojim primjerom pokazali. Kada ste u svoje domove besplatno primili osobe s invaliditetom, kada je vaša obitelj bila spremna ugostiti svećenike, kada ste se u humanitarnim akcijama sjetili potrebitih, kada ste svojim životom hodočasnicima posvjedočili Gospa je ovdje. Hvala vam! – istaknula je Pehar.

Onda je na noge digla sve u dvorani pjesma “Samo je jedna Marija” u izvedbi pjevačke skupine iz Vionice. Na kraju “Večeri zahvale” nazočnima se obratio nadbiskup Henryk Hoser.

I umrijeti za domovinu

– Ovo je bila prekrasna večer na kojoj smo doživjeli i dirljive trenutke. Imali smo prigodu vidjeti iskustvo ove mladosti. Zaista sam iznenađen talentima koje ovdje imate. Nikad nisam sreo jedan narod koji je toliko muzikalan kao ovdje u Hercegovini. Bio sam zaista ganut kad ste pjevali pjesmu o ljubavi i Hercegovini. Hercegovina je lijepa i Božji dar vama. Potrebno je ljubiti svoju zemlju. Raditi za nju. I voljeti je. I umrijeti ako treba, za domovinu i Crkvu – istaknuo je nadbiskup Hoser.

Župljani su tada apostolskom vizitatoru za međugorsku župu, Papinu izaslaniku Hoseru, uručili prigodne darove. Uime župljana župnik fra Marinko Šakota uručio mu je umjetničku sliku, dar sakralnoga umjetnika Ante Mamuše iz Novog Travnika.

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Igor Vukić o Ivi Goldsteinu i njegovoj novoj knjizi ‘Jasenovac’

Objavljeno

na

Objavio

Mediji su ovih dana dali veliku pozornost knjizi Ive Goldsteina ‘Jasenovac’ koja će biti predstavljena na Interliberu. Ivo Goldstein se također posebno obrušio na publicistu Igora Vukića, autora knjige ‘Radni logor Jasenovac’, prozivajući ga revizionistom koji selektivnim pristupom lažima zavarava javnost.

Zbog toga su u PODCAST VELEBIT pozvali Igora Vukića koji je detaljno analizirao pisanje Ive Goldteina, navode iz njegove knjige koje su mediji prenijeli te ih jednog po jednog gotovo u potpunosti raskrinkao kao neistine, krivotvorine ili plod mašte.

Tko su ‘svjedoci’ koje Ivo Goldstein citira u knjizi i koristi za svoje tumačenje zbivanja u Jasenovcu?
Koliko su vjerojatni opisi ubijanja koje Goldstein opisuje u svojoj knjizi?
Je li Ante Ciliga rekao ono što se navodi u Goldsteinovoj knjizi?
Jesu li opisi ustaških ubijanja logični prema okolonostima i ukupnoj situaciji u kojoj se događaju i poklapaju li se sa dokumentima iz arhivske građe?

Koliko su vjerojatne priče o ‘leševima koji plivaju Savom’?
Zašto se Goldstein bavi smišljanjem sintagmi poput ‘4M’ koja se odnosi na Maksa Luburića, Ljubu Miloša, Ivicu Matkovića i Miroslava Filipović-Majstorović? Je li to zloporaba naziva nekad vrlo polpularnog pop sastava u Hrvatskoj ‘4M’?
Kako je Goldstein postao amater-psiholog i upustio se u stručne prosudbe psihoprofila pojedinaca koje optužuje u svojoju knjizi?
Kako je moguće izjave i priznanja ustaša koje su krajem Drugog svjetskog rata, batinama na jugoslavenskom sudu iznuđene, uzimati kao ozbiljan i povijesno relevantan dokument?

Koliko ima mašte, koliko naučne fantastike, a koliko ozbiljnih argumentiranih navoda u Goldsteinovoj knjizi Jasenovac?
Što su o kvaliteti Goldsteinovog rada i njegove povjesničarske vjerodostojnosti rekli njegovi kolege?
Je li u Jasenovcu postojala Goldsteinova ‘drobilica kostiju’?
Tko je svećenik Jure Paršić čije izjave Goldstein koristi u knjizi?
Vjeruje li i sam Goldstein u ono što piše u svojoj knjizi?
Je li Jutarnji list krivotvorio fotgorafiju za feljton?

Goldstein kaže da revizionisti pokušavaju Hrvate napraviti kolektivno odgovornim za zločine u Jasenovcu. Govori li on tu o sebi?

Odogovre na ova pitanja poslušajte u PODCASTU VELEBIT

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari