Pratite nas

Vijesti

Novi izdajnički čin predsjednika Josipovića – odlazak pred noge Tomislavu Nikoliću

Objavljeno

na

[dropcap]H[/dropcap]rvatska ništa dužna Srbiji, ali je Srbija kao agresor u ratu i te kako dužna Hrvatskoj. To bi trebao biti temelj Josipovićeve, i ne samo Josipovićeve politike prema Beogradu.

[dropcap]U[/dropcap] osjetljivim hrvatsko- srbijanskim odnosima nije jasno zašto predsjednik Republike Ivo Josipović odlazi sljedećeg  mjeseca u službeni posjet Beogradu, gdje će se sastati s srbijanskim predsjednikom Tomislavom Nikolićem, premijerom Ivicom Dačićem i s drugim dužnosnicima. Naravno da se odnosi sa susjednom istočnom državom trebaju razvijati u duhu međusobnog poštovanja i unapređenja suradnje, jer na ovom balkanskom prostoru upravo odnosi Hrvatske i Srbije trebaju biti temelj dobrosusjedstva i stabilnosti. Međutim u odnosima između Zagreba i Beograda nakon velikosrpske agresije još uvijek nije uspostavljen iskren dijalog na temelju kojeg bi se mogli rješavati problemi naslijeđeni iz Hrvatsko-srpskog rata iako je on završio još prije 18 godina.

Ne treba biti osobito politički pismen da bi se dijagnosticiralo kako ti problemi prije svega proizlaze iz činjenice da sve dosadašnja srbijanske vlade, pa tako ni sadašnja ne žele priznati da je iz sadašnje Srbije, kao sljednice tadašnje  SR Jugoslavije na Hrvatsku izvršena oružana agresije u kojoj je Hrvatska imala oko 15.000 pretežito civilnih žrtava i u kojoj je počinjena 1999. godine službeno procijenjena materijalna šteta od 37,2 milijardi dolara. Među najveće probleme iz toga rata spada svakako sudbina oko 1.600 nestalih branitelja i civila, opljačkano kulturno blago koje je samo djelomično vraćeno, nepriznavanje postojanja sprskih zarobljeničkih logora, neriješena granična pitanja, odbijanje vraćanja arhivske građe i drugo.

Kao što je poznato Hrvatska je zbog genocida tužila Srbiju Međunarodnom sudu pravde, na što je Srbija odgovorila protutužbom. To su temeljne činjenice na kojima bi se trebala zasnivati službena hrvatska politika prema Beogradu, pa je uistinu politički i te kako upitno zašto predsjednik Josipović ide u posjet Beogradu, kad bi čista bi logika u odnosima dviju država zahtijevala da zbog rješavanja tih problema novi srbijanski predsjednik dođe u Zagreb. Jednostavno rečeno, nije Hrvatska ništa dužna Srbiji, ali je Srbija kao agresor u ratu i te kako dužna Hrvatskoj. To bi trebao biti temelj Josipovićeve, i ne samo Josipovićeve politike prema Beogradu.

Međutim budući da je u odnosu prema Srbiji, posebice otkako je u Hrvatskoj predsjednik Republike postao Ivo Josipović, sve postavljeno naglavce umjesto da predsjednik Nikolić  dolazi u Zagreb sa srbijanskom ponudom da se konačno 18 godina poslije rata počnu rješavati nagomilani problemi između dvije države, predsjednik Josipović odlazi pod noge Tomislavu Nikoliću. I ako je od predsjednika Josipovića koji se, prvo u svojem savjetničkom timu okružio Srbima i Jugoslavenima na čelu s britanskim Srbinom dr. Dejanom Jovićem, zatim u ove četiri godine konstantno demonstrirao izdajničku popustljivost prema Srbiji, to je previše.

Hrvatska javnost trebala je dosad otrpjeti Josipovićevo podaničko i ničim zasluženo ulizivačko popuštanje bivšem srbijanskom  predsjedniku Borisu Tadiću koji je čak bojkotirao Josipovićevu inauguraciju, da bi ga hrvatski predsjednik kao „nagradu“ nakon toga pozvao na Brijune. Predsjednik Josipović je dozvolio da se velika žrtva Vukovara izjednači s pojedinačnim zločinom prema Srbima u Paulin dvoru, predsjednik Josipović je prešao preko teritorijalne pretenzije  što ju je pokazao Tomislav Nikolić izjavom da je Vukovar srpski grad, vadeći se na konstrukciju kako je Vukovar grad u kojemu žive Hrvati i Srbi, što je netočno jer u Hrvatskoj ne postoje Srbi kao politički narod, nego srpska nacionalna manjina. Predsjednik Josipović  je sramotno dozvolio da ga četnički vojvoda a sadašnji predsjednik Srbije na službenom događaju poljubi tri puta kao da se sastaju u nekoj krčmi. Ovakvi neprihvatljivi potezi i izjave predsjednika Josipovića mogli bi nizati i dalje.

U takvim okolnostima u odnosima između Hrvatske i Srbije postavlja se legitimno pitanje zašto predsjednik Josipović uopće odlazi u Beograd. Što on tamo može riješiti iz niza problema koji stoje neriješeni 18 godina. Iz ureda Predsjednika Republike nije dosad objavljeno nikakvo priopćenje o idućem boravku predsjednika Josipovića u Beogradu, a niti se iz njegovih izjava ne zna za što će se predsjednik Republike zalagati u susretu s srbijanskim dužnosnicima. Ako se ne zna što će hrvatski predsjednik zahtijevati od svojih domaćina zna se što će srbijanska strana tražiti od Ive Josipovića. To je ovih dana za beogradski tisak objavila savjetnica predsjednika Tomislava Nikolića Stanislava Pak.

Ona je u intervjuu za „Večernje novosti“ izjavila da će Srbija tražiti od Hrvatske da što prije riješi otvorena pitanja koje kao članica Europske unije ima prema srpskoj manjini. Tu je prije svega navela povratak izbjeglih Srba, vraćanje njihove imovine i oduzetih stanarskih prava. Podvukla je da će hrvatskog predsjednika „ispratiti naelektrizirano ozračje zbog zapaljivih prosvjeda protiv ćirilice“.  Ocijenila je da je nedopustivo da danas Srbi služe pojedinim strankama u Hrvatskoj kao predmet za stjecanje prednosti na političkoj sceni. Da je srbijanski odnos prema srpskoj nacionalnoj manjini u regiji dio jednog šireg plana može se iščitati iz ove njezine izjave :“Srbija što prije treba promijeniti strategiju očuvanja Srba u regiji i čim prije početi s akcijskim planom kako bi se omogućilo da opstanu i žive bez napetosti na svojoj imovini“. To je u stvari sastavni dio plana Memoranduma2 Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u kojemu se između ostalog inzistira na „konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i na tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu svesrpsku zajednicu“.

Stanislava Pak se osvrnula i na međusobne tužbe za genocid, ukazujući da su one u nadležnosti vlada, ali očekuje da će to biti tema i na sastanku Nikolića s Josipovićem. Savjetnica predsjednika Nikolića je početkom rujna beogradskoj agenciji Tanjug  izjavila da će glavna poruka predsjednika Nikolića s hrvatskim predsjednikom biti da za regiju nema budućnosti bez suradnje i rješavanja problema dijelogom. U istom intrevjuu Stanislava Pak je dodala da je Srbija svjesna činjenice da je povijest bolna i opterećujuća, ali „da se treba okrenuti budućnosti, dijalogu i rješavanju svih otvorenih pitanja“. Dodala je da je Srbija dosta toga učnila da bi unaprijedila odnose s Hrvatskom  i nije potezala brojna bolna pitanja na putu Hrvatske u EU, ali se ta pitanja moraju riješiti. „Ona se prije svega tiču uređenja granica, vraćanja Srba u Hrvatsku, položaja srpske manjine u Hrvatskoj, omogućavanja Srbima da nesmetano uživaju svoje imovinska prava – sve ono što su civilizacijske i demokratske stečevine koja Hrvatska mora osigurati srpskoj manjini“.

Prema svemu onome što je u spomenuta dva istupa izgovorila savjetnica srbijanskog predsjednika proizlazi  u krajnjoj liniji da je za sva neriješena pitanja u odnosima između dvije zemlje isključivi krivac Hrvatska, kao da je Hrvatska povela agresivni rat protiv Srbije, odnosno tadašnje SR Jugoslavije. Sa srbijanske strane postoje samo problemi koji se trebaju riješiti u interesu Srbije, tu nema nikakvih obveza koje snosi Srbija kao agresor na Republiku Hrvatsku. To je za Stanislavu Pak a očito i za srbijanskog predsjednika Nikolića samo povijest koja je „bolna i opterećujuća“, ali u toj povijesti nema nikakve odgovornosti za Srbiju. Za nju postoje samo „civilizacijske i demokratske stečevine koja Hrvatska mora osigurati srpskoj manjini“, ali nema ni govora o civilizacijskim i demokratskim stečevinama da Srbija riješi sudbinu oko 1600 nestalih branitelja i civila, da prizna postojanje zarobljeničkih logora, da vrati Hrvatskoj opljačkano umjetničko i arhivsko blago, da civilizirano riješi sporna pitanja granica. Upitno je stoga što je to Srbija dosta toga učinila da unaprijedi svoje odnose s Hrvatskom, kako tvrdi Stanislava Pak. Dok tako Srbija agresivno zahtijeva od Hrvatske samo ono što je njoj u državnom i nacionalnom interesu, predsjednik Josipović koji je u dosadašnjem mandatu vodio izdajničku podaničku politiku politiku prema Beogradu očito priprema još jedan sramotan susret s najvišim srbijanskim dužnosnicima. U toj njegovoj politici nema ni trunke zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, kao što se za srbijanske bore tamošnji političari. Zato se uistinu postavlja logično pitanje zašto uopće predsjednik Republike Hrvatske ide pred noge Toimislavu Nikoliću, osim ako to nije još jedan potez u politici predsjednika Josipovića da se velikosrpska agresija na Hrvatsku proglasi građanskim ratom.

dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

BK BiH: Ne gledajte političare kao neke ‘nadljude’ o kojima ovisi život i budućnost Vas i Vaših najbližih na Vašoj očevini i djedovini!

Objavljeno

na

Objavio

“Iscrpljujući – više manje – kontrolirani kaos, kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u našoj zemlji, pogodovao je širenju i rastakajućem djelovanju korupcije, uslijed nedonošenja nužnih antikorupcijskih zakona od strane dosadašnjih političara“, stoji u priopćenju Komisije „Justitia et pax“ BK Bosne i Hercegovine uoči Općih izbora 7. listopada.

Komisija „Justitia et pax“ Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine uputila je, 23. rujna 2018. Poruku u povodu Općih izbora u Bosni i Hercegovini koji će biti održani u nedjelju, 7. listopada 2018. Poruku prenosimo u cijelosti:

“Naši biskupi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine sa svoga 73. redovitog zasjedanja, održanog 13. i 14. srpnja 2018. u Banjoj Luci, uputili su zajedničku Poruku svojim vjernicima u vezi s Općim izborima, koji će se u našoj zemlji održati 7. listopada ove godine.

U toj su Poruci, biskupi, između ostalog naglasili da je poznato „da su opći izbori u svakom demokratskom društvu vrlo važni“ i da su „velika prilika za novi početak“. Biskupi ističu da na izborima „birači imaju veliku odgovornost, jer izražavaju mišljenje i odlučuju, tko će ih u narednom razdoblju zastupati u vlasti i brinuti se za napredak društva“ te da „katolički pak vjernici znaju da svojim glasom također odlučuju tko će donositi odluke o poštovanju i provođenju kršćanskih vrednota”.

Biskupi pozivaju sve katolike da „odgovorno izađu na naredne Opće izbore i po savjesti svoj glas dadnu onima, za koje smatraju, da će poštivati načela i odgovorno provoditi vrednote socijalnog nauka Katoličke Crkve“.

Istom prigodom, u Banjoj Luci predstavljeno je 2. izdanje prigodne knjižice „Politika po mjeri čovjeka. Moralne vrijednosti i načela kao temelj političkog djelovanja prema socijalnom nauku Katoličke Crkve“, koju je pripremilo Tajništvo BK BiH.

Kao i prigodom svih ranijih izbora, i ovaj puta se svima vama, katolicima, koji imate pravo glasa u BiH, posvješćuje Vaša moralna dužnost da aktivnim sudjelovanjem na izborima ne samo ispunite svoju građansku dužnost i pravo, koje se ne mogu prenijeti na drugoga, nego da savjesno pridonesete svojim glasom humanijoj, sigurnijoj, pravednijoj i prosperitetnijoj budućnosti ne samo svojoj i svoje djece nego i svih građana naše države.

Svaki iole upućeni glasač uglavnom zna što sve karakterizira našu domaću političku scenu tijekom cijelog poratnog vremena, pa tako i tijekom zadnje 4 godine, od prethodnih izbora.

– Iscrpljujući – više manje – kontrolirani kaos, kao rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u našoj zemlji, pogodovao je širenju i rastakajućem djelovanju korupcije, uslijed nedonošenja nužnih antikorupcijskih zakona od strane dosadašnjih političara.

– Mnoge tisuće naših sugrađana, zabrinuti za golu egzistenciju svoje obitelji, razočarani, ucijenjeni i poniženi od dosadašnjih političara i stranaka napustile su prošlih godina svoj rodni kraj i otišle u tuđinu.

-Ne rijetko se stječe dojam da domaćim političarima nije stalo do općeg dobra i do istinskog, značajnijeg poboljšanja cjelokupne društvene, socijalne, pravne i političke situacije u zemlji, nego poglavito do vlastitih interesa i monopolističkog položaja njihovih stranaka.

Kako onda ostvariti što ispravnije – odgovorno i moralno svoje glasačko pravo i dužnost – pita se katolik u ovoj zemlji?

Svjesna svoga prava donositi ćudorednu prosudbu o određenoj političkoj situaciji i političkom poretku, s ciljem da ljudski život učini što čovječnijim i spriječi sve ono što bi takvom razvitku i ljudskom dostojanstvu bilo na putu (RH 14), Crkva u našoj zemlji – kao i posvuda u svijetu – u duhu svojeg socijalnog nauka, potiče svoje članove da na izborima odgovorno daju svoj glas za onog kandidata ili stranku koji ili koja se zalaže za:

– poštivanje nepovredivog dostojanstva svakog čovjeka bez razlike;
– zaštitu braka i obitelji;
– temeljne vrijednosti: istinu, pravednost, slobodu i ljubav;
– vrijednost ljudskog rada;
– ekonomiju u službi čovjeka;
– solidarnost sa siromašnima i obespravljenima;
– opće dobro;
– slobodu savjesti, vjerskog i kulturnog opredjeljenja;
– pravo na svoj zavičaj;
– pravo na vlastiti identitet;
– takvo unutarnje uređenje naše domovine u kojem će svaki čovjek u svakom njezinu dijelu imati sva ljudska prava i vjerske slobode, a svaki narod biti jednakopravan u svom identitetu s druga dva naroda;
– dokidanje širenja netrpeljivosti, ekstremizma, majorizacije, isključivosti i za promicanje praštanje, pomirenja, povjerenja, povjerenja, solidarnosti i suživota.

Ne dajte se zavarati praznim obećanjima, izgledom ili nastupima političkih kandidata za koje znadete da nisu na djelu pokazali svoj politički moralni integritet i vjerodostojnost i da svojim dosadašnjim djelima nisu ispunili ranije dana obećanja.

Ne gledajte političare kao neke ,,nadljude“ o kojima ovisi život i budućnost Vas i Vaših najbližih na Vašoj očevini i djedovini! Ne dajte svoj glas kandidatima, čija je prošlost – u najmanju ruku – sumnjiva!

Vaše ljudsko i kršćansko dostojanstvo ne bi Vam smjelo dopustiti da se dadnete izmanipulirati, nego da dobro upoznate tko su kandidati i stranke koji zaslužuju i Vaše povjerenje i Vaš glas i da onda svjesno i slobodno birate one, koji svojim ponašanjem i djelovanjem garantiraju da će uvažavati, braniti i promicati moralne i etičke vrijednosti vas koji ih birate!

Franjo Komarica,
biskup banjolučki
predsjednik Komisije „Justitia et pax“ BK BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Finski problemi Danka Končara, strateškog partnera Uljanika

Objavljeno

na

Objavio

Strateški partner u restrukturiranju Uljanika, Danko Končar, zbog izbjegavanja propisanog otkupa dionica malih dioničara u tvrtki Afarak, u vrijednosti od 400 milijuna eura, u Finskoj je do sada kažnjen s 80 milijuna eura.

Osim toga mali dioničari najavljuju i kaznene prijave protiv Končara, ali i hrvatskog europarlamentarca Ivana Jakovčića zbog sumnje na izvlačenje novca iz tvrtke.

Priču iz Finske donosi novinar HRT-a Dražen Majić.

Sve se više sužavaju pravne mogućnosti Danka Končara u nastojanjima da izbjegne financijsku obvezu koja je dosegnula gotovo pola milijarde eura.

Visoki upravni sud odbacio je zahtjev Danka Končara za odgodom otkupa dionica malih dioničara Afaraka, za svaki sljedeći mjesec u kojem ne izvrši otkup dionica Končar će platiti deset milijuna eura kazne.

Končar je godinama potpuno kontrolirao tvrtku Afarak iako je službeno bio vlasnik samo 27%-tnog udjela. Finski inspektori su nakon istrage utvrdili da je Končar prikrivao stvarni opseg svojeg vlasništva izbjegavajući na taj način prelazak granice od 30%, nakon koje je obvezna javna ponuda preuzimanja.

Finska slovi kao jedna od institucionalno najsigurnijih zemalja u svijetu s najmanjom stopom korupcije. Kazna – iznimno stroga! O visini kazne smo odlučili proporcionalno opsegu obvezujuće ponude koja iznosi 400 milijuna eura. Visina prvotne kazne je 10% tog iznosa, rekao je Ville Kajala iz finske financijske inspekcije.

Danko Končar je u Afarak ušao 2008. godine. Tvrtka je na burzi vrijedila više od 600 milijuna eura uz 300 milijuna svježe prikupljenih eura za investiranje. Mali dioničari tvrde da je Končar želio samostalno kontrolirati tvrtku, ali to nije htio u potpunosti i platiti.

Nakon preuzimanja, tvrde mali dioničari, Končar novcem Afaraka počinje kupovati vlastite tvrtke u Turskoj i Njemačkoj. Više od 200 milijuna eura potrošeno je na kupnju rudnika Mogala u Južnoj Africi, što se pokazalo kao potpuno promašen potez.

Mali dioničari tvrde da je Končar tim kupnjama doslovce povratio oko 300 milijuna eura koje je uložio u tvrtku. Sumnjaju da se proces izvlačenja novca iz Afaraka nastavlja sve do danas.

Končar je s partnerima muzao kompaniju i lošim poslovima izvlačio gotovinu i svjesno spuštao cijenu dionica na nulum tvrde. Zbog svega najavljuju kaznene prijave protiv Končara, ali i Ivana Jakovčića koji je bio predsjednik Nadzornog odbora tvrtke u spornom razdoblju.

Finci tvrde i da je pri kraju istraga o trgovanju insajderskim informacijama u Afaraku. Zbog pravosudnih problema čini se da je propala i Končarova kupnja helsinškog brodogradilišta Arctech.

Ruski vlasnici ovih su dana objavili da prekidaju dosadašnje pregovore te da počinju pregovarati s norveškim i ruskim kupcima.

Danko Končar nije želio komentirati svoje probleme u Finskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari