Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća i svečanom akademijom u Mostaru je večeras obilježena 28. godišnjica osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Obilježavanju je, pored utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, predstavnika braniteljskih udruga Domovinskog rata, predstavnika gradskih, županijskih, entitetskih i državnih institucija nazočilo i visoko izaslanstvo zakonodavne i izvršne vlasti, koje je predvodio predsjednik HDZ-a BiH, HNS-a i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Dragan Čović koji se i obratio na svečanoj akademiji.

-Uvaženi utemeljitelji Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, poštovani branitelji, ratni zapovjednici, predstavnici udruga Domovinskog rata, predstavnici političkog, kulturnog, gospodarskog, obrazovnog i vjerskog života hrvatskog naroda u BiH: od srca vam čestitam 28. obljetnicu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Svi se s ponosom sjećamo žrtve i kako to i priliči, skrušeno prema žrtvi koja je podnesena, danas smo povezali sve ono što je kroz tu žrtvu očuvalo našu vjeru, naš jezik, našu kulturu, našu baštinu, Hrvatstvo, stoljetno Hrvatstvo kako u RH, tako i ovdje u BiH.

Pa neka naši dragi prijatelji ova atmosfera iz našega Doma, Kosače, ode u milion domova u BiH i u RH i drugih mjesta gdje se na isti način voli Hrvatska. Da nas učini toliko ponosnim, možda ponosnijim od onih najvećih nacionalnih uspjeha hrvatskog naroda koji povremeno bljesnu, kazao je predsjednik Čović na svečanoj akademiji povodom obilježavanja godišnjice osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne večeras u Mostaru.

-Kakva je ova akademija i kako to priliči Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosne, organizirana na način da ja zadnji govorim, prije mene su govorili i uvaženi gospodin Šoljić, dr. Sesar, dr. Tuđman, razumjet će te da ću ja jedan dio svoga govora sada prilagoditi da ova Akademija bude na razini kako smo je i osmislili i uputiti vam nekoliko riječi koje mislim da danas trebaju otići iz ovoga Doma putem ovih sredstava našeg priopćavanja, Radiotelevizije HB u svaki dom koji danas sa čežnjom razmišlja o tome što je bilo prije 28 godina i vremenima kada to nije bio hir, nego krik kako bi se očuvalo ono što je do kraja bilo urođeno, a to je život, dom, hrvatski dom, istaknuo je dr. Čović

-Vrlo jasan prkos i odgovor svima onima koji tada još nisu prepoznali i nisu se pripremali kao ni 91. ni 92., bili su spremni negdje 93., pa nisu kroz institucije političke, zakonodavne i izvršne vlasti mogli odgovoriti na nijedno iskušenje koje nam je dolazilo od Derventskog, Brodskog kraja ili od našeg Ravnog, pa diljem onda BiH i Hrvatske. E to je odgovor Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, njezinih utemeljitelja, koji ste zaštitili dostojanstvo hrvatskog bića u svakom dijelu BiH u kojem su živjeli Hrvati, koji ste u osnovu očuvali sve žrtve koje su podnešene i hrvatski narod i BiH, naglasio je dr. Čović.

-Da se ne bi ponavljao s prethodnim govornicima koji su to na jedan vrlo vješt, profesionalan način uputili kao poruku danas, a da bi pomalo, ne odgovarali onima kojima smo mi stalno na ispitivanju savjesti, da i danas kao i prije tih 28 godina možemo biti ponosni što smo Hrvati, ponosni, što smo upravo organizirajući se na način na koji smo se organizirali kao Hrvatska zajednica, a potom kao i Hrvatska Republika Herceg Bosna, poslali poruku, da možemo skrbiti o svom narodu uz sve žrtve koje su podnešene.

Ponosni, iako su te prve godine bile godine užasa rata, a rat, sam po sebi donosi stradanja i to smo vidjeli u različitim brojkama iznešenim, krvavi potpis, a uistinu žalimo za svakom žrtvom, bez obzira gdje je i tko je. Jednako promišljano o svakome onome koji je izvršitelj zlodjela nad tim žrtvama, bez obzora tko je u pitanju. Ali time smo još snažni u uvjerenju da je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna očuvala hrvatski narod i tamo gdje nije bilo institucija Hrvatske zajednice Herceg Bosne i Hrvatske republike Herceg Bosne, nije bilo pod kraj ovoga rata niti ih ima i danas, kazao je predsjednik Čović.

-Budimo ponosni i na ovo vrijeme Domovinskog rata, kao i svu onu povijest koju je hrvatski čovijek morao ispuniti svojom žrtvom, žrtvom pred oltarom, da bi mi danas s ponosom mogli govoriti da u svom Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača palimo svijeće za one kojih se rado sjećamo, na koje smo ponosni, u Vukovarskoj ulici, nedaleko odavde, kao i u tisućama takvih ulica diljem BiH i RH, naglasio je.

-Dragi prijatelji koliko se toga promjenilo od tog vremena u odnosu na vrijeme koje imamo danas, upitao je dr. Čović, te nastavio, vidjeli smo iz ovih opažanja koje nam je govorio dr. Sesar a potom dr. Tuđman kod one bitne zabilješke povijesti, kod onoga što smo činili kroz ovo vrijeme, mi na isti način moramo odgovarati onima s kojima gradimo danas ovo vrijeme i dijelimo BiH.

Opet vrlo jasno, dostojanstveno, ponosno, ne savijajući glavu, jer nijedan od vas ovdje nema razloga saviti glavu pred bilo kim. Takvim promišljanjima, ono što jesmo kao politički narod, ono što jesmo kao Hrvatska zajednica Herceg Bosne uz različite atribute koji se tome znaju pridodati, šaljemo im poruku kao što je to maloprije kazano: „Ne bude li Hrvata kao konstitutivnog naroda, niti bi bilo, niti će biti Bosne i Hercegovine“, zaključio je predsjednik HDZ-a BiH, HNS-a i predsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH dr. Dragan Čović.

Na akademiji su govorili Vlado Šoljić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatske zajednice Herceg Bosne, dr. Antonio Sesar, predsjednik sabora Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i dr. Miroslav Tuđman, saborski zastupnik HDZ-a RH.

Zdenko Ćosić: Ni danas se ne oprašta Hrvatima što 1991. nisu bili naivni

Što vi mislite o ovoj temi?

Sanjao sam čudne snove!
Tužnu majku što kroz suze zove,
starog oca kako bolno jeca,
po ulicam kako ginu djeca!

Sanjao sam djevojčicu jednu
uplakanu u plavom kaputu.
Sanjao sam tog zmaja iz pakla,
stajao je na prašnjavom putu!

Vidio sam tu dugu kolonu,
pognute glave što korača.
Oblake su razbijali krici
satkani od dječjeg plača!

Pred oči meni dođe slika,
slomljenog hrvatskog vojnika,
cijelog sebe Domovini dade,
udaraju, on ipak ne pade!

Vidio sam na tisuće lica,
gazili su kroz patnju i muku,
slomilo ih, dalje nisu mogli,
pa na sebe podigoše ruku!

Sanjao sam usnule heroje,
prekrile ih tri krvave boje
nad njima su pjevali i pili,
oni što u ratu su se krili!

Sanjao sam da je san to bio,
ne postoji ta krvava boja,
ali budan sanjat se ne može,
kamo ideš Domovino moja!?

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Vukovar i Škabrnja, dvije tužne priče, zaboravit nikad, glas sa neba viče

Što vi mislite o ovoj temi?