Pratite nas

Herceg Bosna

Novi suverenizam i jednakpravnost Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Predstavnici hrvatske politike, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, trebaju biti svjesni činjenice da pomaka u rješavanju hrvatskoga pitanja u BiH nema bez glavnoga jamca Daytonskoga sporazuma.

Dakle, SAD-a! Upravo vizija američkoga predsjednika Donalda Trumpa, koji inzistira na oživotovrenju nacionalne suverenosti, pruža okvir za rješenje položaja Hrvata, koji kao suveren i konstitutivan narod u BiH unatoč demokratskim promjenama prije gotovo tri desetljeća još uvijek ne može samostalno birati svoje političke predsatavnike

Nasuprot politici EU čije je ciljeve nedavno javnosti predstavio predsjednik Komisije Jean Claude Juncker, a u kojima se naziru sve snažnije centralističke siklnice EU i postupno oduzimanje državnih suverenosti svojim članicama, američki predsjednik Donald Trump je najavio zaokret takvim međunarodnim odnošajima, jer bi se oni, smatra, trebali temeljiti na smanjenju globalne birokracije, stvaranju savezništava na zajedničkim interesima i odustajanju Washingtona od sudjelovanja u izgradnji drugih država.

Posebno je istaknuo kako SAD ne žele nametati svoju volju drugim narodima, jer žele poštovati njuhove suverenosti. Branit će, kako je najavio, američke interese, a u ispunjavanje svojih obaveza prema drugim državama, smatra Trump, u općem je interesu budućnost u kojoj će sve nacije biti suverene, uspješne i sigurne.

Bez obzira na silne otpore takvoj politici kod kuće i u dijelovima svijeta koji se okoristio globalističkom ideologijom, a riječ je uglavnom o iznimno moćnim korporacijama i pojedinim zajednicama država, nema dvojbe kako se iz Trumpove najave u doglednoj budućnosti mogu vidjeti obrisi novoga svijeta, u kojoj i mali narodi ne će strahovati od gubitka vlastite slobode i državne neovisnosti.

Povratkom prirodnoga prava na svjetsku pozornicu omogućit će i odgovorniju ulogu države u pojedinim dijelovima društvovnoga života, a širokim slojevima naroda mogućnost zaštite od anarhističkoga divljanja različitih špekulacija koje ih preko noći pretvaraju u nemoćne robove malih oligarhijskih skipna.
Na hrvatskoj razini nova načela američke politike i snažniji razvoj sadašnjega savezništva moguće je vrlo lako u obostranom interesu pretvoriti u zajedničku dobit.

Naime, unatoč nesretnom ugovoru o višegodišnjoj isporuci ruskoga plina Hrvatskoj, sadašnja Vlada ne bi smjela odustati od najavljene izgradnje LNG terminala na otoku Krku, koji tim projektom postaje distributivno središte ukapljenoga plina za srednju Europu, odnosno za zemlje Inicijative Baltik-Jadran, koju je na poticaj hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i Poljske nedavno podupro i sam američki predsjednik Donald Trump.

Uz tu inicijativu, neposredno je povezana izgradnja riječke veleluke i niskotračne pruge Rijeka – Zagreb – madžarska granica, čime bi se i prometno-komunikacijski snažnije povezalo ovo kulturološki jedinstveno i po mnogočemu gospodarski vrlo dinamično područje. Osim što je članica EU, hrvatska država je članica i NATO saveza, a strateškim je partnerstvom već više od dva desetljeća povezana s Washingtonom.

To je partnerstvo omogućilo preduvjete za postizanje Daytonskoga sporazuma 1995. godine, kojim je prekinut rat i uspostavljen mir u Bosni i Hercegovini. Upravo zato treba pozdraviti nastojanje potpredsjednika Vlade i ministra obrane Damira Krstičevića da u što kraćem roku tehnički modernizira hrvatsku vojsku, a na razini svakodnevnih i sve ozbiljnijih sigurnosnih potreba stvori preduvjete za uvođenje ročnoga služenja vojske, kako bi se u slučaju znatnijih ugroza dovoljan broj osposobljenih ljudi mogao suprotstaviti svakoj prijetnji.

U tom sklopu je i nastojanje da Hrvatska obnovi svoju zračnu flotu pa odabir borbenih zrakoplova nije samo stvar financijske naravi, nego i političke strategije.

Pravim odabirom bojnoga zrakoplovstva Hrvatska se kao članica NATO saveza kvalificira za air-police nad nebom svojih susjeda BiH i Crne Gore.

Osim toga, predstavnici hrvatske politike, kako u Hrvatskoj tako i u BiH, trebaju biti svjesni činjenice da pomaka u rješavanju hrvatskoga pitanja u BiH nema bez glavnoga jamca Daytonskoga sporazuma. Dakle, SAD-a!

Upravo vizija američkoga predsjednika Donalda Trumpa, koji inzistira na oživotovrenju nacionalne suverenosti, pruža okvir za rješenje položaja Hrvata, koji kao suveren i konstitutivan narod u BiH unatoč demokratskim promjenama prije gotovo tri desetljeća još uvijek ne može samostalno birati svoje političke predsatavnike.

Zato je posebno važno ovom suverenom narodu u BiH omogućiti jednakpravnost s Bošnjacima i Srbima. Prvi je korak u tom prihvaćanje novoga izbornog zakona, koji će omogućiti hrvatskom narodu da sam bira svoje političke zastupnike, a ne da mu ih kao dosad, umjesto njih, biraju brojniji Bošnjaci.

Tako bi se u rješavanju hrvatskoga pitanja poklopile rezolucije EU-a o jednakopravnosti Hrvata i nastojanje SAD-a da napokon riješi nezavršenu krizu u BiH.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

HNS: Presuda ratnom zločincu Enveru Buzi zabrinjavajuće je negiranje opsega okrutnih zločina protiv Hrvata u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Prvostupanjska presuda Suda Bosne i Hercegovine ratnom zločincu Enveru Buzi, bivšem zapovjedniku bataljuna Prozor Armije BiH, pod čijim se vodstvom počinio masakr u Uzdolu nad hrvatskim civilima i pripadnicima HVO-a, zabrinjavajuće je negiranje opsega okrutnih zločina protiv Hrvata u BiH, priopćeno je iz Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat GV HNS-a, javlja Hrvatski Medijski Servis.

U nizu nepravdi koje osporavaju raspone ratnih zločina, pokolja i ugnjetavanja pripadnika hrvatske nacionalnosti, Odjel za branitelje HVO-a i Domovinski rat GV HNS-a BiH apelira na postizanje pravde za žrtve i mira za obitelji ubijenih.

“Devaloriziranje žrtava i okrutnosti zločina putevi su koji Bosnu i Hercegovinu vraćaju u bolnu prošlost i oni za koje se BiH ne smije opredijeliti”, stoji u priopćenju.

Iz Odjela za branitelje GV HNS-a ističu kako je jaka i funkcionirajuća pravna država prioritet razvoja Bosne i Hercegovine, koja će u sukladnosti s ovlastima i djelovanjem pružiti okvir za mirnu i stabilnu budućnost zajedničke domovine.

“Put stabilnosti, pravičnosti, suživota i zajedništva neophodni su za mir i razvoj Bosne i Hercegovine, te naša odgovornost prema žiteljima BiH”, priopćeno je iz Odjela za branitelje HVO-a i Domovinski rat Glavnog vijeća HNS-a./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

28 godina od okupacije Mostara od strane tzv. JNA i rezervista

Objavljeno

na

Objavio

Prije 28 godina, 19. rujna 1991. u Mostar su došli navjestitelji rata, srpski i crnogorski rezervisti JNA. Zbog navodnog osiguranja Zračne luke, u Mostar i Hercegovinu dolazi više od pet tisuća rezervista, pripadnika titogradskog i užičkog korpusa tzv.JNA.

Nedugo nakon dolaska, tzv.JNA zauzima položaje na brdima oko Mostara i zračne luke, pripremajući opsadu grada koja će početi s proljećem 1992. godine.

Za dolazak rezervista u Mostar (19. rujna 1991.) iako nenajavljen, mostarski krizni stožer bio je pripravan. U suradnji s hrvatskim kadrovima u republičkom MUP-u zaustavljen je prvi nasrtaj rezervista da uđu u samo središte grada. Zaustavljeni su u Gnojnicama i Zračnoj luci, gdje je tadašnji MUP postavio svoje policijske punktove, piše HMS.

U Mostar je ilegalno donesena radio-oprema koju su kupili Hrvati u Njemačkoj. Svakodnevno je sve veći broj dragovoljaca pristupao obrani Mostara, oružje koje je dolazilo ilegalno raspoređivalo se preko glavnog stožera u Grudama. U to vrijem gradom su kružile razne dezinformacije i zlonamjerne glasine koje je širio KOS što je među građane unosilo nemir, pa se krizni stožer morao suprotstaviti i takvom vidu specijalnog rata protiv KOS-a.

Dok je rat praktično pred vratima, oporbene stranke u Mostaru organiziraju razne mitinge podrške za JNA.

Od tada pa do početka ratnih događanja u Mostaru, skoro svakodnevno  dolazilo je i do incidenata u koje su bili uključeni rezervisti tzv.JNA. Sporadična pucnjava s okolnih brda prema Katedrali, strašenje građana s dugim cijevima na ulicama, bombe u kafićima, pijančevanje i tuče, te pucnjava na vozila u okolici Mostara, ali i međusobni obračuni rezervista, unijeli su osjećaj straha, nemira i nesigurnosti među stanovnike Mostara.

U listopadu 1991. je napadnuto i selo Ravno u sjeverozapadnom dijelu Popova polja, što je događaj kojim de facto počinje rat u Bosni i Hercegovini, za kojeg tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je kazao da nije „naš rat“.

Jedinice JNA smještene u Mostaru su trebale, zajedno s kninskim korpusom, zauzeti Split i srednju Dalmaciju. Kako to nisu uspjeli učiniti, užički i podgorički korpus ostaju na ovom području.

Užički korpus je preimenovan u ”bilećki”, a poslije i u ”hercegovački”. Djelovao je na području Mostara. Titogradski korpus je djelovalo na području Popova polja, Neuma, Stona i Dubrovnika.

Pod zapovjedništvom ovih korpusa su kasnije bile i brojne paravojne formacije iz Srbije i istočne Hercegovine, koje su počinile i zločin na Uborku gdje je mučki ubijeno 114 civila iz mostarskog naselja Zalik i Sutina, a za koji nitko nije odgovarao. Bio je to jedan od prvih masovnih zločina nad civilima tijekom četverogodišnjeg rata u BiH.M. L./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari