Pratite nas

Razgovor

NOVI UDAR MILORADA DODIKA: ‘Tražit ćemo da 2018. BiH postane unija triju država!’

Objavljeno

na

S predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom sastao sam se 21. kolovoza u Aleksandrovcu kod Laktaša, mjestu kraj Banje Luke u kojemu on, zajedno sa svojom obitelji, živi piše Darko Hudelist / Globus

Susreli smo se i prije dvije godine, uoči općih izbora u Bosni i Hercegovini, a sada sam ga posjetio mjesec dana uoči referenduma o Danu Republike Srpske. Danas mi se Milorad Dodik čini još mrvicu samouvjerenijim i optimističnijim nego što je bio uoči općih izbora u BiH, kada smo se družili skoro pola dana i kada mi je izložio svoj veliki, životni plan osamostaljenja Republike Srpske. Iako su otad protekle gotovo dvije godine, nije zaboravio ni jedan jedini detalj iz onoga našega zajedničkoga leta helikopterom iznad BiH, tijekom kojega mi je, na pomalo dirljiv način, dao do znanja da bi u svom projektu osamostaljenja (pa, jednoga dana, i odcjepljenja od BiH) Republike Srpske htio nas Hrvate imati za svoje prve saveznike.

U helikopteru

Toga dana, 1. listopada 2014., uzletjeli smo s helidroma na banjolučkome brežuljku Paprikovac točno u 17 sati. Dodik je žurio na predizborne mitinge u Ljubinju i Trebinju, na sasvim suprotnom, jugoistočnom dijelu BiH. Za vrijeme leta pokazivao mi je, kao turistički vodič, iznad kojega bosanskohercegovačkoga grada ili rijeke trenutačno prelijećemo – tj. gdje je Jajce, a gdje Mrkonjić Grad, gdje je rijeka Vrbas, a gdje Pliva… A onda je, nakon što smo preletjeli Kupreško polje i Široki Brijeg, učinio neobičnu gestu. Iako nije bilo na ruti i iako smo, zapravo, već nekoliko minuta kasnili na miting u Ljubinju, naredio je pilotu da skrene sa zacrtane trase na drugu stranu, prema Međugorju, kako bi meni, Hrvatu i katoliku, priuštio veličanstveni prizor pogleda na večernju misu u tom najpoznatijem i najposjećenijem marijanskom svetištu u BiH – i to pogleda od kojega zastaje dah, s visine od 500-600 metara. Htio me, naravno, time malo i “kupiti”, da se u svom tekstu malo jače založim za politički pakt Srba i Hrvata na planu osamostaljenja i odcjepljenja jednog i drugog, tj. i srpskoga i potencijalnog hrvatskoga, entiteta iz Bosne i Hercegovine. A samo koju minutu kasnije, kad smo iz zračnog prostora iznad Međugorja zaokrenuli, za 90 stupnjeva, prema Ljubinju, Dodikov se pogled – uperen iz helikoptera dolje, na hrvatski dio Hercegovine – skamenio. U svakom kadru, kamo god da pogledaš, moglo se vidjeti najmanje deset (a ponegdje i dvadeset) džamija. Onako lijepih, čistih, bijelih bjelcatih i apsolutno dominantnih u tom prostoru.

Dodik ih je svako malo brojio, ali ih nikako nije uspijevao izbrojiti. Stanje se ništa nije promijenilo ni kad smo ušli u zračni prostor koji pripada Republici Srpskoj. Dodik mi je tada zdvojno rekao:

Vidite, dovoljno je da imate jednu pored druge tri, četiri ili, najviše, pet muslimanskih kuća, ovako usamljenih, izvan sela, i ti ljudi već grade svoju vlastitu džamiju. Ma sve vam to financira Saudijska Arabija. Prije svega ta država, a onda i Iran i Erdoganova Turska. Sada, dvije godine poslije, upitao sam ga kakvo je stanje u ovome trenutku. Dodik je tome još dodao: – Sada je u tijeku opća ekspanzija Arapa u Bosni i Hercegovini. Kupuju zemlju i grade stanove u Sarajevu. A Europa sve to mirno i komotno sa strane promatra…

Dakle – referendum 25. rujna u ovome je trenutku ante portas. Njega treba shvatiti kao “tuk na utuk” Srba iz Republike Srpske na odluku Ustavnog suda BiH (a što ju je iznudio bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović) da Srbi iz Republike Srpske više ne smiju slaviti 9. siječnja kao svoj Dan Republike.

Prema cilju

Dan prije nego što sam se vidio s Dodikom, u Aleksandrovcu, obavio sam širi razgovor sa svojim znancem iz Banje Luke, inače nekom vrstom Dodikova savjetnika, koji mi je vrlo plastično objasnio pozadinu toga referenduma i oslikao mi sadašnju političku atmosferu u Republici Srpskoj i cijeloj BiH. I time me, na neki način, pripremio na razgovor s Dodikom. Na moje pitanje: “Koliko je Milorad Dodik danas bliži svom cilju u odnosu na jesen 2014., kada je pobijedio na predsjedničkim izborima u BiH – a taj je cilj osamostaljenje i odcjepljenje Republike Srpske?” – on mi je odgovorio:

– On je svakim danom sve bliži tom cilju, prvenstveno zbog diskriminatorne politike Bošnjaka. Poslije javne i otvorene potpore Turske, prije pokušaja državnog udara u Turskoj, Izetbegović i društvo su sve agresivniji, sve češće prijete i vrijeđaju Srbe. Podsjećam vas da je 7. svibnja o.g. u središtu Banje Luke tadašnji predsjednik turske Vlade Ahmet Davutoglu javno rekao: “Ovo je bila, jest i bit će Turska!” Na takve prijetnje moralo se odgovoriti, na bilo koji način. Mi Srbi dovedeni smo u poziciju da strahujemo za svoj opstanak. Bošnjaci nam žele određivati sve, pa čak i to tko se od nas i kada rodio, i u tom kontekstu treba promatrati i ovu odluku Ustavnog suda BiH o Danu RS, nakon apelacije što ju je tom Sudu bio uputio Izetbegović, protiv koje je uperen naš referendum.

U zajedničkim institucijama BiH stalno je preglasavanje, čak i oko banalnih pitanja koja nikoga ne vrijeđaju, a još manje ugrožavaju. Bošnjaci jednostavno takvim ponašanjem žele demonstrirati silu, da pokažu da je BiH njihova država, a da su Srbi i Hrvati tu samo gosti.

Dodik je tijekom cijeloga našega jednosatnog razgovora bio opušten i dobro raspoložen. Pili smo kavu i neku bosansku “ljutu”, od kruške. Dodik je vrlo brzo govorio, uspio sam na svoj notebook pohvatati samo neke riječi, fraze i (polu)rečenice. No, toliko sam već proniknuo u Dodikov “film”, odnosno njegov način razmišljanja, da bih intervju s njim mogao napisati čak i da se fizički uopće ne sastanemo. Evo samo nekih od najbitnijih natuknica što mi ih je nabacio tijekom našega razgovora.

Prvo, BiH je nakon raspada Jugoslavije ostala – kako mi Dodik reče – “nasilno jedinstvena”. Drugo, “mi Srbi pristali smo da ostanemo u BiH, jer u tom trenutku nije bilo drugog izlaza – ali to je za nas bilo moranje, a ne želja”. Treće, nakon donošenja Daytonskog sporazuma “visoki međunarodni predstavnici, koji su centralizirali BiH, kumulirali su velik broj funkcija na razini BiH koje nisu predviđene ni Ustavom ni Daytonskim sporazumom”. Četvrto, “ovdje se pravi fama da je BiH sveta krava, a ona je, zapravo, eksperiment, i to eksperiment koji nije uspio”.

Peto, međunarodna zajednica favorizira, u BiH, Bošnjake, što, po Dodikovim riječima, dovodi do “atmosfere nametanja”, pri čemu se već davno “prešao prag izdržljivosti”.

Šesto, predstojeći je referendum za Srbe u Republici Srpskoj “osvajanje slobode”, nasuprot “konceptu političkih elita”, što ga, uz pomoć međunarodne zajednice, nameću Bošnjaci, na čelu s Bakirom Izetbegovićem. I tako dalje, i tako dalje…

Zabrana Dana republike

Dodik mi je posebno napomenuo da su u Ustavnom sudu BiH koji je donio odluku o zabrani slavljenja Dana Republike 9. siječnja u Republici Srpskoj četiri suca bila protiv uvođenja te zabrane, a njih petorica “za”. “Protiv” su bili dvoje Srba i dvoje Hrvata, a “za” dva bošnjačka suca i njih tri iz inozemstva. Ti stranci bili su Nijemac, Makedonac i Moldavac.

– Referendum će se, sigurno, održati, u to nema dvojbe, a nakon njega mi ćemo, u Republici Srpskoj, donijeti nove zakone u kojima će jasno biti rečeno da je Dan Republike ono što narod hoće, a ne Bakir!

Zamolio sam Dodika da mi, u najkraćim crtama, izloži što će se sve u Republici Srpskoj i BiH, vezano za referendum, dogoditi, i što sve on osobno, i njegova vlast u RS-u, u tom pogledu namjeravaju učiniti.

Scenarij je, otprilike, ovakav: Prvo, 25. rujna o.g. održat će se referendum o Danu Republike, na kojem će gotovo sto posto građana RS-a zaokružiti “za”. Drugo, tjedan dana nakon referenduma održat će se lokalni izbori u RS-u, koji će, po Dodikovim riječima, “determinirati političke procese” u najbližoj budućnosti. Treće, nakon toga Dodikova vlast u RS-u donosi zakone o Danu Republike, koji fiksiraju 9. siječnja kao dan kada je rođena Republika Srpska (riječ je o datumu 9. siječnja 1992.). Četvrto, dana 9. siječnja 2017. proslavit će se, pompozno i spektakularno. Peto, nakon svega toga, kaže Dodik, “idemo dalje, razgovaramo na nivou BiH i pritom odbijamo nametnuta rješenja”. A šesto, 2018… E, te prijelomne godine Bakir Izetbegović više neće biti član Predsjedništva BiH (jer će se te godine održati novi opći izbori u BiH, nakon kojih na najviše i najodgovornije funkcije u toj zemlji dolaze sasvim novi ljudi), a Milorad Dodik bi tada, ovisno o razvoju prilika i u BiH i mnogo šire, u Europi i svijetu, mogao aktualizirati dokument ili Deklaraciju pod nazivom “Republika Srpska – slobodna i samostalna budućnost i odgovornost”, što ga je njegova politička stranka, Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), gromoglasno proglasila u Istočnom Sarajevu 25. travnja 2015. U Deklaraciji, u čl. 5, piše, crno na bijelom:

“Ukoliko do kraja 2017. godine ne bude vidljivih procesa i mjerljivih rezultata uspostavljanja pozicija Republike Srpske u skladu sa Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Narodna Skupština Republike Srpske treba u toku 2018. godine raspisati referendum o samostalnom statusu Republike Srpske.” U čl. 6. istoga dokumenta piše ovo:

“Na osnovu rezultata referenduma, organi vlasti Republike Srpske shodno ulozi strane utvrđene Aneksom 4. Dejtonskog mirovnog sporazuma, Federaciji BiH predložit (će) mirno razdruživanje i obostrano istovremeno priznanje.” A u članku 7. Deklaracije navedena je ovakva formulacija: “Da se na prostoru BiH od tada samostalnih država formira Unija država BiH, sa otvorenim granicama, slobodnim kretanjem ljudi i roba.”

Upitao sam Milorada Dodika što će se 2018., po njegovu mišljenju, doista dogoditi i kakav rasplet u toj “godini D” realno možemo očekivati.

Odgovorio mi je da su teorijski moguće tri mogućnosti.

Ostvarljiva opcija

Prva je opcija da se lideri BiH dogovore o nekoj relativno skladnoj budućnosti ipak, koliko-toliko, jedinstvene Bosne i Hercegovine. Zbog vrlo narušenih odnosa između triju konstitutivnih naroda u BiH (i njihovih vođa) ta se opcija čini najmanje vjerojatnom (ili praktički nevjerojatnom).

Druga je opcija da se, dogovorom lidera BiH, uspostave tri federalne jedinice u BiH, s dominantnim narodom u svakoj od njih, i s minimalnim funkcijama na zajedničkoj razini. A treća je opcija – kako mi reče Dodik – “da se raziđemo u miru”. Odnosno, “da budu tri države na ovom prostoru”. Po Dodikovim riječima, “sve tri opcije treba ozbiljno razmotriti kao mogućnost”.

Kada bi sam Dodik birao, pretpostavljam da bi se glatko i bez razmišljanja odlučio za opciju br. 3. Međutim, moj odlično upućeni znanac iz Banje Luke upozorio me da je objektivno realna i ostvarljiva opcija br. 2 te da iznad ili preko toga Dodik, neovisno o svojim željama i projekcijama, neće moći ići.

Na moje konkretno pitanje: “Kako biste vi definirali, u ovome trenutku, ključni politički cilj Milorada Dodika?” moj mi je sugovornik, Dodikov insajder, odgovorio:

– U ovom trenutku Dodik ne planira odcjepljenje. On je dovoljno mudar, pragmatičan i svjestan činjenice da bi to izazvalo i veoma opasne potrese u cijeloj regiji. On želi preurediti BiH po konceptu Velike Britanije. Znači, da postoje tri federalne jedinice (bošnjačka, hrvatska i srpska), a da BiH ima samo Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo obrane. Sve drugo bilo bi u nadležnosti federalnih jedinica. Moj mi je sugovornik tome još dodao: – U međunarodnoj zajednici ili, bolje rečeno, u njezinu većem dijelu postoji, zasad, samo prešutna suglasnost za ovakvo preuređenje BiH, po konceptu Velike Britanije. S druge strane, i objektivni bošnjački politički analitičari slažu se da je sadašnja BiH nemoguća država i da se nešto mora napraviti na njezinu preuređenju.

Potpora Srbije i Rusije

Na moje pitanje što će onda biti s Dodikovom idejom o konačnom osamostaljenju i odcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, moj mi je sugovornik odgovorio:

– Konačno odcjepljenje Dodik ostavlja za neke buduće generacije, jer se ne zna kako će, u vremenu što je neposredno pred nama, izgledati ni Europa ni svijet. On želi sada samo stvoriti preduvjete za tu vrstu referenduma. Posebno mi je naglasio da za opciju odcjepljenja RS od BiH Dodik u ovome trenutku može računati na čistu i bezrezervnu potporu samo Srbije i Rusije – a to je ipak premalo i preskromno za projekt takvih razmjera. Ako bi ga doista htio oživotvoriti, morao bi se izboriti, među ostalim, i za potporu Njemačke – međutim očekivati da Rusi u dogledno vrijeme uopće krenu nagovarati (a onda i da nagovore) Angelu Merkel da otvoreno i bez ijedne zadrške stane iza Dodikova maksimalističkog projekta čini se u ovome trenutku, najblaže rečeno, science-fiction mogućnošću. Svojeg sugovornika, najobavještenijega političkog analitičara u Republici Srpskoj, upitao sam i kako gleda na izjavu Bakira Izetbegovića da Dodik ovim aktualnim referendumom, o Danu RS, želi srušiti Daytonski mirovni sporazum, sklopljen prije 21 godinu. Odgovorio mi je ovim riječima:

– Izetbegović je najveća opasnost za opstanak BiH. On je prije samo nekoliko dana na grobu oca Alije, povodom godišnjice njegove smrti, rekao da ono što nisu uspjeli uraditi u ratu oružjem, treba da urade sada u miru političkim sredstvima. S tako tvrdim pregovaračem kakav je Dodik Izetbegović najradije više ne bi pregovarao, pa su mu oči uprte u Erdogana i američku ambasadu u Sarajevu, gdje želi Dodika predstaviti kao opasnog šovinista i separatista.

Milorad Dodik napomenuo mi je da je nedavno objelodanjeni popis stanovništva BiH, koji je bio proveden još 2013., a po kojemu je broj Bošnjaka prvi put u povijesti prešao 50 posto svega stanovništva, lažiran te da će – citiram ga – “Republika Srpska uskoro objaviti svoj popis koji će prikazati stvarno stanje u RS, a ovaj lažni Srbi nikada neće priznati”. Ako sam dobro shvatio, u alternativnom, srpskom popisu stanovništva BiH ima 11 posto manje Bošnjaka (ili, u vjerskom pogledu, toliko manje muslimana) nego u službenom.

“Bolesna zemlja”

Kao i u jesen 2014., i ovaj put sam htio čuti mišljenje i direktora Caritasa Banjolučke biskupije mons. Miljenka Aničića, zamolivši ga da mi, u najkraćem, prokomentira sadašnji položaj Hrvata u Republici Srpskoj – naravno, u svjetlu svih ovih najnovijih događaja i razvoja situacije kako u RS-u tako i u cijeloj BiH.

Mons. Aničić mi je za početak istaknuo: – Činjenica je da je ova zemlja bolesna u svojim temeljima. Biskupi su prigodom potpisivanja Daytonskog sporazuma upozorili da stvari na temelju tog sporazuma neće funkcionirati. U ovoj zemlji, doduše, šute oružja – ali nije mir. Ovdje se i sa strane domaćih i inozemnih političara održava stanje kontroliranog kaosa. Ova zemlja treba temeljite reforme, koje će obuhvatiti opravdane interese pripadnika sva tri naroda, kao i pripadnika manjina, pojedinaca, ali i kolektiviteta. Ovako doživljavamo sad s jedne, sad s druge ili treće strane istupe političara, da li stvarno opravdane ili u službi dnevne politike, koji imaju u vidu interese samo jedne grupe. Parcijalni pristup neće dovesti do nekog pozitivnog rezultata.

Izgleda da naši političari – mislim na političare sva tri naroda – nikako ne mogu ili neće shvatiti da metoda “kako preveslati drugoga i postići nešto za svoju grupu” ne vodi nikamo! Na moje konkretno pitanje koliko je Dodik danas bliži svom cilju, osamostaljenju i odcjepljenju Republike Srpske, u odnosu na jesen 2014., kada je, doduše tijesno, pobijedio na predsjedničkim izborima, mons. Aničić mi je odgovorio:

– Mislim da nije ništa bliži. Koliko znam, za političara je najvažniji cilj da ostane na vlasti. Jasno, i ostajanje na vlasti se može tumačiti u funkciji cilja osamostaljenja. Ne mogu i ne želim tvrditi da mu to nije želja – sudeći po njegovim vlastitim izjavama o BiH i o njegovu odnosu prema BiH, taj mu je cilj vjerojatno vrlo blizak – ali želim vjerovati da je dovoljno iskusan, realističan i odgovoran, konačno i prema svom vlastitom narodu, i da zna da nas to može voditi u novu katastrofu, a siguran sam da većina pripadnika svih triju naroda, nakon dramatičnih iskustava prošlog rata, takvo što (odcjepljenje RS od BiH – op. a.) ne želi.

Stvaranje zle krvi

Mons. Aničić mi je svemu tome još dodao:

– Činjenica jest da je tema osamostaljenja danas vrlo aktualna u više zemalja u Europi. Međutim, u većini tih zemalja su ustavna polazišta, ali i razina demokratskih standarda, drugačija. Bosna i Hercegovina je u tom pogledu najosjetljivije područje. Dok će drugdje takva tema o odcjepljenju dijela zemlje izazvati možda negodovanje i diskusije, ali u granicama prihvatljivog, ovdje ona stvara zlu krv. Mislim da na tu temu u BiH i razni centri moći u Europi i Americi naćule uši i postanu nervozni, puno više nego drugdje. Premda ne poduzimaju ništa da se pitanje BiH počne cjelovito rješavati, ipak ne vjerujem da će ostati ravnodušni na jednostrane poteze.

U tom smislu ni američki potpredsjednik Joe Biden u svoj iznenadni posjet Beogradu nije naletio slučajno, niti se bavio samo pitanjem Kosova. Ne vidim nikakvih znakova da bi Amerika stala iza samostalnosti RS, kao svojedobno iza Kosova. Bez toga ili bez dogovornog razlaza ne vidim nikakve mogućnosti osamostaljenja bilo kojeg dijela BiH. Što se položaja Hrvata u Republici Srpskoj i BiH, kao i mogućega političkog savezništvu Srba i Hrvata (a naspram Bošnjaka) tiče, mons. Aničić mi je rekao: – Ne mogu prepoznati nikakvu politiku Hrvata u BiH. Ovo što imamo priliku vidjeti jest političko glavinjanje – od mandata do mandata. Što Hrvat u RS osjeti od politike svojih političkih predstavnika u BiH? Gdje su Hrvati? Što su njegovi politički predstavnici učinili u vrijeme nakon rata kad su se ti Hrvati grčevito borili za povrat svoje imovine i kad je postojalo više volje za povratak u RS, jasno kao punopravnih građana? Kome se ti ljudi mogu danas obratiti, kad imaju problema, a imaju ih? Jedno vrijeme se činilo da će predstavnici RH u Europskom parlamentu uspjeti pokrenuti neke inicijative, kako bi Bosna i Hercegovina počela rješavati nagomilane probleme. Sada, zbog situacije u Hrvatskoj ni s tim se ne može računati, bar ne u sljedećim mjesecima.

Stari problemi

Mons. Aničić mi je pritom eksplicitno naglasio: – Nisam protiv savezništva Hrvata i Srba – valjda bi se to moralo pokazati u životu ljudi – ni protiv drugih savezništava, ako nisu uperena protiv temeljnih prava treće strane, odnosno ako imaju konstruktivne prijedloge za dobro svih. Za vrijeme rata smo se zalagali za razgovore među zaraćenim stranama, očekujući od toga poboljšanje situacije za ljude na terenu. To nam je želja i danas. Iskreno rečeno: pogoršanje političke klime, prouzročeno najavljenim referendumom, sigurno nije dobro za Hrvate. Već sam rekao da jednostrane poteze ne smatram dobrim. Ali mislim da su problemi Hrvata i u Republici Srpskoj i u Federaciji BiH daleko stariji i kompleksniji nego što je referendum. Odlazeći iz Aleksandrovca, upitao sam predsjednika RS Milorada Dodika može li aktualno kompliciranje i pogoršanje političke situacije u RS i BiH, dovesti, možda, i do rata. Odgovorio mi je: – Republika Srpska neće voditi rat, ali će se braniti!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Razgovor

Ruža Tomašić: Zbog svojih laži, patrijarh Irinej nikad više ne smije stupiti na tlo Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

U Podcastu Velebit je gostovala gđa. Ruža Tomašić, zastupnica u Europskom parlamentu. S njom je razgovarao Marijan Križić.

♦ Što misli i kako je reagirala gđa. Ruža Tomašić na skandaloznu izjavu predsjednika Europskog parlamenta Antonia Tajanija koji je svoj govor na komemoraciji povodom obilježavanja Dana sjećanja u talijanskoj Bazovici završio povicima “Živjela talijanska Istra” i “Živjela talijanska Dalmacija”?

♦ Kako su se u Hrvatskoj odmah javili dežurni titoisti i prozvali Hrvatsku zbog popustljivosti prema fašizmu. Ne bismo li prije mogli zaključiti da Titovi zločini zapravo daju vjetar u leđa iredentističkim težnjama?

♦ Kako su prosvjedovali slovenski i hrvatski zastupnici?
♦ Što sadrži i o čemu se radi u raspravio strategiji ribarstva?

♦ Zašto u Hrvatskoj javnosti prevladava mišljenje da izbor zastupnika u EU parlament nije bitan jer se u njemu navodno ništa bitno ne odlučuje?
♦ Nastupaju li hrvatski EU parlamentarci zajednički, u ime svoje države, ili se okupljaju oko svojih grupacija kojima pripadaju?

♦ Postoji li tzv. stranačka stega u grupacijama?
♦ Što očekivati od novih izbora za EU parlament?

♦ Kako je došlo do suranje Hrast-a i Hrvatske konzervativne stranke (HKS) koji su osnovali novu platformu, oko koje su se okupila i neka poznata imena: Tomašić, Ilčić, Zekanović, Mišić, Sačić?
♦ Kako Ruža Tomašić komentira formiranje koalicija sastavljenih od stranaka koje pripadaju posve drukčijim grupacija u EU parlamentu? (primjer Amsterdamska koalicija)

♦ Što znače brutalne uvrede Milorada Pupovca izgovorene u Saboru i upućene hrvatskom narodu, katolicima, ali i homoseksualcima?
♦ Je li drska reakcija Milorada Pupovca, poput one Nikole Sojanovića u Srbobranu 1902. godine, zapravo reakcija na pismo koje je Hrvatska biskupska konferencija uputila srpskom partijarhu Irineju?

♦ Treba li na tom tragu prepoznati i obnovljenu hajku na Marka Juriča, zbog toga što je prokazao mirtopolita Porfirija koji je pjevao četničke pjesme?
♦ Prije desetak dana zajedno sa saborskim zastupnikom Hrvojem Zekanovićem najavili ste blokadu Srbije na putu prema EU, dok ne ispune neka bitne uvjete u odnosu na Hrvatsku. O čemu je riječ?

♦ Nazirete li kakve promjene u aktualnoj političkoj situaciji u Hrvatskoj?

Odgovore na poslušajte u Podcastu Velebit.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Razgovor

Kolinda Grabar Kitarović: Ja sam prije svega majka, Hrvatica, vjernica, građanka…

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu godišnjice inauguracije, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović Media servisu dala je ekskluzivni intervjuu u kojem se osvrnula na protekle četiri godine, otkrila planove za budućnost, ali i prokomentirala goruće teme i probleme u zemlji.

S predsjednicom je za Media servis razgovarala Andrea Barać.

“Uložila sam velike napore u mijenjanje imidža, odnosno slike Hrvatske koja, nažalost, posljednjih godina u svijetu nije bila na onoj razini na kojoj je želimo vidjeti. Kao jednu od svojih najsnažnijih inicijativa, ističem Inicijativu triju mora. S druge strane, na planu unutarnje politike ipak sam uspjela pomaknuti tu raspravu i fokus javnosti s ideoloških na prava životna pitanja”, rekla je predsjednica.

U razgovoru sa svim akterima društva, tvrdi, definiran je najveći problem u zemlji – demografija.

“Stoga sam djelovala vrlo korektno, napisala sam i predstavila paket demografskih mjera, od kojih je Vlada već mnoge prihvatila, neke su još u tijeku, implementiraju se. I to je program koji zapravo definira samu budućnost Hrvatske, jer što će vam zemlja bez ljudi.”

A kad je riječ o blokiranim građanima, iako ističe da je situacija puno bolja, problem još nije do kraja riješen pa će se na tome raditi tijekom ove godine.

Trajno riješiti problem blokiranih

“To pitanje nismo do kraja riješili pa ću i dalje biti veoma angažirana, ne samo na novom ovršnom zakonu nego i na drugim inicijativama, kako bi se trajno riješilo pitanje blokiranih građana.”

U nastojanju da se zemlja decentralizira, Grabar-Kitarović je izmjestila ured u svaku županiju. U tijeku je analiza svih tih izmještanja kako bi se ustanovili problemi koji su zajednički cijeloj Hrvatskoj. Dio je ipak otkrila. Tvrdi da najbolje rezultate postižu ona područja u kojima ljudi rade zajedno, umjesto da se koncentriraju na ideološke podjele. Potom je citirala krapinsko-zagorskog župana Željka Kolara, koji je ustvrdio da se njezinim pojavljivanjem javnost fokusirala na teme koje bi inače prošle ispod radara.

“Primjerice, briga o graničnim, pograničnim i posebno brdsko-planinskim područjima i otocima, koja je isto tako u međuvremenu rezultirala brojnim potezima što ih je provela Vlada Republike Hrvatske, ali očekujem da ćemo na tome nastaviti raditi. Onda, rad s mladima. Vijeće mladih, koje je bilo vrlo aktivno, protekle je godine vrlo intenzivno radilo, a s time ćemo nastaviti i ove godine. Želim da se još više usredotočimo upravo na egzistencijalna pitanja.”

Završiti projekt Pantovčak

Govoreći o planovima za budućnost, istaknula je da želi završiti projekt Pantovčak, otvaranje šume građanima i ostvarivanje uštede od 15 posto kao primjer drugima.

“I želim da se to provede sada, u sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci. Smanjila sam broj djelatnika, smanjila sam broj dužnosnika, otprilike sa 23 na 10 u ovome trenutku. Time želim nastaviti dokazivati da nije bitna količina, nije bitna veličina, bitna je supstancija, bitan je rad, u skladu s onim što uvijek govorim: Hrvatska nije mala zemlja.”

Na komentare da je u drugim županijama kritizirala Vladu, upozoravala na dobre i loše stvari, a da je to u obilasku Zagreba izostalo, tek je rekla: “Doista ne bih tako rekla, ne bih se složila s time.”

Kad je riječ o odnosu s Vladom i HDZ-om, ističe da je ponosna i zahvalna što je bila njihov kandidat.

“Bez stranke ne bi bilo ni mandata. Međutim, mislim da i sama stranka od mene očekuje da budem ono što predsjednik mora biti, a to je predsjednik svih državljana, i onih koji su mi dali glas i oni koji nisu. Zato sam, neću reći kritična, ali, naravno, ne štedim na kritikama. Ako pogledate tri vlade koje su bile u mome mandatu, bila sam jednaka prema svima.”

Promjena retorike zbog privida sukoba

Ipak, ističe kako je promijenila retoriku u pogledu kritika jer se u medijima stvarao privid sukoba.

“Jednostavno zato što mislim da, iako treba upozoravati na probleme, predsjednik ili predsjednica ne može koristiti svoju funkciju za nekakve populističke namjere i dobivanje nekakvih osobnih bodova.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić želi uručiti Medalju grada Zagreba Budimiru Lončaru, zbog čega se diglo dosta prašine. Na pitanje surađuje li s njim i na jednoj razini i je li joj gospodin Lončar savjetnik, odgovorila je: “Ne, apsolutno. Mislim da se predsjednik države ne treba miješati u odluke lokalne uprave i samouprave. Nikad se nisam miješala. To je stvar gospodina Bandića. Nikada u javnosti nisam govorila ni protiv koga, pa tako neću ni protiv gospodina Lončara.”

Predizborne kampanje vrlo su neplodno razdoblje, tvrdi predsjednica, i zato još ne otkriva hoće li se ponovno kandidirati.

“Jednostavno ne želim ući u to nekakvo razdoblje. Nisam se izjasnila, nisam donijela odluku. Ali vidim da je to vrlo zanimljiva tema u medijima i da mediji zapravo kreiraju nekandidate kao potencijalne protivnike meni na izborima, iako ni ja ni oni još nismo istaknuli svoju kandidaturu.”

Ako se kandidira, podrška HDZ-a je izgledna.

Ne mijenja strane

“Ja dolazim iz HDZ-a i meni je potpora HDZ-a bitna. Cijenim to, to je moje uvjerenje od rane mladosti, to je uvjerenje koje sam njegovala tijekom svog studija, kroz našu borbu za neovisnost. I ponovno, uz dužno poštovanje prema svim političkim opcijama u Hrvatskoj, ja sam osoba koja ne mijenja strane i ne volim one koji ih mijenjaju.”

Vrijeme polako istječe, no predsjednica tvrdi da ni prijašnji ozbiljni kandidati nisu prerano otkrivali da idu u utrku za Pantovčak.

“Gledajte, ova dužnost je iznimna, iznimna čast, ali je iznimna odgovornost, golema odgovornost. Ja sam prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije, i doista želim razmotriti što je to čime ja mogu pridonijeti, što je to što možemo zajedno učiniti kako bismo Hrvatsku poveli u bolji život za sve.”

Odlučila se za ponovnu utrku ili ne, tvrdi, rejtnig joj nije najvažniji. Građani joj, prema anketama, pretežno daju ocjenu dobar (3). “Kada bih se brinula o vlastitom rejtingu, nikada se ne bih kandidirala ni na jednu političku dužnost”, istaknula je predsjednica.

“Građani su ti koji ocjenjuju, ali ja sam vrlo ambiciozna, bila sam odlikaš tijekom cijelog svog školovanja i studija, pa ću se nastaviti i dalje truditi.”

Mali princ – jedna od najdražih knjiga

Osvrnula se i na izbacivanje nekih djela suvremenih autora s popisa obavezne lektire u školama, primjerice “Malog princa” i “Dnevnika Anne Frank”. Ne bi, kaže, uzela sebi za pravo da odlučuje, to treba odlučiti struka, ali dodaje: “Mali princ’ jedna je od mojih najdražih knjiga i to je knjiga koja me nekako drži u uvjerenju da cijeli život treba ostati dijete.

‘Dnevnik Anne Frank’ isto je tako jedno od vrhunskih djela.” Na pitanje bi li htjela da i njezino dijete pročita te dvije knjige, predsjednica odgovara: “Apsolutno. Oni su to i pročitali.” Na dodatno pitanje smatra li da bi te knjige trebale ostati na popisu lektire, predsjednica odgovara: “Da.”

Komentirala je i otpis dugova najimućnijima. Istaknula je da se svakom potkrade pogreška, pa tako i jedinicama lokalne samouprave, ali da su mnogi možda zbog previše obaveza zaboravili na neki račun i da svi koji su se našli na tom popisu za oprost dugova, a mogu ih podmiriti, to trebaju i učiniti.

“Dakle, nemojmo od toga raditi skandale, fokusirajmo se na ono pozitivno, a to je da ćemo desecima tisuća ljudi omogućiti ponovni početak.”

Narodu dati pravo glasa

Kada je u pitanju nacrt Zakona o pobačaju, kaže, nije ga vidjela pa ne može ni komentirati, a o samom pobačaju kaže: “Za mene život počinje od trenutka začeća do prirodne smrti. Međutim, isto tako podržavam život u svakom pogledu, uključujući i život žene, i pravo na izbor. Mislim da se zabranom pobačaja ne mogu riješiti problemi koje imamo.”

Nije vidjela ni nacrt novog zakona o referendumu, ali ističe da narodu treba dati pravo glasa. Ipak, objašnjava, referendum ne smije biti sredstvo onemogućavanja rada Vlade, ali ni prag ne smije biti tako visok da je nemoguće provesti referendum. A o postupku provjere prikupljenih potpisa inicijativa “Narod odlučuje” i “Istina o Istanbulskoj”, kaže, ne može procijeniti je li Vlada djelovala transparentno.

“Da se dopustilo ljudima koji su htjeli pogledati valjanost potpisa, mislim da bi to koristilo i Vladi, da se sad ne vrtimo u krugu rasprava, velikih priča i afera i pritom zaboravimo na građanina ove države”.

Neizbježna tema je i propala nabava borbenih aviona od Izraela. Predsjednica smatra da je problem možda bio u vremenu, jer se predugo čekalo s odlukom da se uopće krene u nabavu.

Tromost pravosuđa – rak rana

“Možda je to čak jedan od razloga što je ovo sve odrađeno na brzinu. Možda nije bilo dovoljno vremena da se sagledaju neki aspekti.”

Tromost pravosuđa rak-rana je Hrvatske, predsjednica Grabar-Kitarović tvrdi da je nužno nastaviti s reformom. Za pomilovanje Huanita Luksetića čeka papire od Ministarstva pravosuđa, a na pitanje možemo li na primjeru Zorana Ercega zaključiti da Hrvatska ide u smjeru gušenja slobode govora, odgovorila je: “Naravno, slobodu govora treba izražavati, a u ovom slučaju ona se mogla izraziti na drugi način.”

Za kraj se osvrnula na istup predsjednika Europskog parlamenta Antonija Tajanija i pripajanja Dalmacije i Istre Italiji. Istaknula je da je ta izjava nedopustiva, ali da je možda to rekao nesmotreno. Na pitanje trebamo li inzistirati na njegovoj smjeni, rekla je: “Mislim da će se to, nažalost, ogledati u njegovoj karijeri. Ovaj saziv EP-a gotovo je pred raspuštanjem. Ja bih poštovala činjenicu da se čovjek ispričao. Ako se ispričao, onda ne inzistiramo, a nedvosmisleno se ispričao. Mislim da svi moramo znati oprostiti.”

 

Kolinda Grabar Kitarović na Molitvenom doručku: Nisam za reviziju Vatikanskih ugovora

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari