Pratite nas

Život

Novu 2015. g proglasimo Godinom borbe za hrvatski natalitet!

Objavljeno

na

Ne dopustimo da usahne vrelo hrvatskog života – A nas, Hrvata, svakim danom ima sve manje. Ne samo da nestajemo prirodnim odlaskom, nego problem je što nas se premalo rađa, ne uviremo. Vrelo hrvatskog života sve više sahne kao vrelo vode na jari.

Svake godine u desecima tisuća trgaju se pupoljci života još nerođene djece u utrobama naši mladih majki, koje ne žele ili nemaju uvjete za rađanje djece, odbijaju novi život. Život u Hrvatsku uvire na kapaljke, a život iz nje odlazi u mlazu.

Kamo srljaš moja i naša, ti, Lijepa naša? Zašto si krenula putem nestanka, putem beznađa…? Zar među svojim sinovima nemaš nikoga tko će kriknuti, tko će viknuti da se sve zaori – Ne dajmo svoju Zemlju, ne dajmo svome narodu izumrijeti. Kad ćemo doživjeti obrat, kad ćemo čuti krik smrti, a prestati jednom slušati krik života?  – ( Krik! I krik opet! I krik potom!  I tri puta krik Smrti pred Životom. I od jeke toga krika širila se  potom – Želja za ŽIVOTOM!)

Koliko je duša prije  rođenja, abortusom, vraćeno Bogu. A Bog je želio da nam budu naša djeca, naša braća i sestre. Bog ih je želio pogostiti životom kao najvećim misterijem. A nigdje želje za životom, za novim životom, za novom radošću, za novom ljubavlju, i umjesto našeg glasa zahvale Bogu za novi i novi život, za smijeh i radost i dječji plač  – mi mu zalupimo vratima. Ne damo tom novom životu, da uđe u ŽIVOT! Ne damo tom novom životu da uđe u našu Hrvatsku, jer njihov put prolazi kroz naša srca. A tu nema dobrodošlice. Ulaz života u naša srca postaje sve uži i uži, a time i Uvir života u našu Hrvatsku.

djeca-na-travi

Pjesma nerođene djevojčice

Kad se moja duša razigrala,

htjela doselit na zemni svijet.

Bog mi reče – Ali to nije šala

tamo nije samo radost, cvijet!

I djevojku krasnu, plahu ko srnu

da mi majka bude, nju  mi daje.

Njenim srcem moje se ogrnu,

želja za životom  kao duga sjaje.

Htjela sam imati kosicu plavu

i modre oči poput  boje mora.

Vijenac ivančica stavit na glavu

s majkom šetat šumarcima gora.

Htjela sam dječju radost, veselje,

igru, da me svud roditelji grle.

Oh, imala sam bezbrojne želje

voljet ljude – i srne kad   hrle.

Ali još se i ne rodih, prema meni

krenula kliješta da me kvače.

Tad nerođena vratih se Bogu

i nađoh ga kako  gorko plače.

(Mile Prpa)

glasbrotnja.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Život

“Bijela kuga”: Sve manje vjenčanja, sve manje beba…

Objavljeno

na

Objavio

Veliki broj općina u BiH “umire”. Sve se manje djece rađa, mladi se sve teže odlučuju za brak, velik broj osoba umire…

Pokazatelji zabrinjavajući S “bijelom kugom” suočavaju se gotovo sve općine u BiH, pa tako i s većinski hrvatskim stanovništvom. Najnoviji podaci za općinu Čapljina pokazuju koliko je situacija alarmantna, piše Večernji list BiH.

Tijekom prošlog mjeseca na području općine Čapljina rođeno je 12 beba, a umrle su 24 osobe. Još poraznije zvuči podatak kako u listopadu u toj općini nije sklopljen ni jedan brak. Ne ohrabruju ni podaci za ranije mjesece koji pokazuju kako je u toj općini negativan prirodni prirast prisutan tijekom cijele godine te da je u rujnu umrlo 30 osoba, a rođeno 14 beba. Ova općina samo je primjer koliko je situacija ozbiljna, a tako je i u mnogim drugim sredinama.

U FBiH je od siječnja do kraja srpnja rođeno 10.360, a umrlo 12.237 osoba, odnosno broj umrlih veći je za 1877 od broja rođenih, pokazuju podaci Zavoda za statistiku. Prema tim podacima, najmanje beba rođeno je u siječnju – 1005, a najviše osoba umrlo je u veljači – 1921. – “Bijelom kugom” najviše su pogođeni istočna Hercegovina, Podrinje, Hercegbosanska županija i Posavina, a postoje sela bez ijednoga stanovnika.

Demografi navode kako su sve veći mortalitet i sve manji natalitet posljedica starenja stanovništva. Komentirajući te podatke, demograf Hasan Zolić rekao je nedavno kako je od 2013. do 2016. samo po osnovi negativne razlike između broja živorođenih i umrlih izgubljeno više od 23.000 stanovnika. Pada broj stanovnika Na problem smanjenja broja katolika u BiH upozorava i Katolička crkva u BiH. Prema podacima Biskupske konferencije BiH, na kraju 2016. Banjolučka biskupija imala je 31.501 katolika, Mostarsko-duvanjska 176.619, Trebinjsko-mrkanska 19.410, a Vrhbosanska nadbiskupija 162.711.

Katolici u BiH još od 2002. imaju negativan prirodni prirast, ali on je u stalnom opadanju već od 1996., kada je bio pozitivan za 1467. Prema istim izvorima, koji su prikupljeni od svih župnih ureda na području pojedinih biskupija, procjenjuje se da je na kraju 2015. u BiH bilo 405.735 katolika, što bi bilo za 14.559 manje nego 2014, piše Večernji list BiH.

Usporedbom podataka od 2014. s onima iz kraja 2016. dolazi se do rezultata da je u BiH oko 30 tisuća katolika manje nego na početku 2014. Razloga za takvo stanje je mnogo, međutim, među glavnima su ekonomski koji uvelike diktiraju sklapanje brakova i odluku na proširenje obitelji.

facebook komentari

Nastavi čitati

Život

Amerikanka preselila u Hrvatsku: Hrvatska vas podsjeti što je doista važno u životu

Objavljeno

na

Objavio

Odlučila je zamijeniti američki san onim hrvatskim.

Zašto strankinje dolaze živjeti u Hrvatsku?

Ovim se pitanjem na vlastitom primjeru pozabavila Amerikanka Alexandra Schmidt, pišući za Croatia Week. U Hrvatskoj je, kaže, pronašla nešto što nije nigdje drugdje u svijetu.

Alexandra je u Hrvatskoj, točnije Dubrovniku, živjela nekoliko mjeseci prije nego se preselila u Irsku zbog posla. Zeleni otok je zavoljela, stekla je prijateljstva, imala novca i, kako kaže, ‘mnoga sjećanja iz irskih pubova’. No, Irsku nikad nije doživljavala domom.

‘Nisam pronašla vezu kakvu sam pronašla u Hrvatskoj’, piše Alexandra i nastavlja: ‘Nedostajao mi je organizirani kaos svakodnevnog života, iako je to izluđivalo moj mozak.

Nedostajala mi je utjeha domaće hrane u Hrvatskoj i svježe ulovljene ribe. Nedostajalo mi je plivanje u tirkiznom moru i gledanje najboljih zalazaka sunca na svijetu. Nedostajao mi je način na koji sam se osjećala sigurna i zbrinuta’, navodi Alexandra.

Hrvatska joj je, tvrdi, dopustila da izraste u autentičnu sebe, podsjećajući je da uživa u životnom putu. Kombinacija hrvatske srdačne gostoljubivosti, direktnog načina izricanja mišljenja, predivnih pejzaža i nevjerojatne hrane su neki od razloga za povratak.

Ali…

‘Vjerujte mi kad kažem da živjeti u Hrvatskoj kao stranac nije samo pijuckanje vina i gledanje jadranskih zalazaka. Selidba u novu zemlju uvijek predstavlja izazov i reći ću vam da Hrvatska može biti izuzetno teška.

Nije lako živjeti ovdje kao domaći, kamoli stranac. Nepotrebno je naglašavati da većina nas ne dolazi ovdje zbog procvjetalog tržišta rada. Ne vraćamo se graditi karijere u tradicionalnom smislu. Ne selimo ovdje zbog toga jer je lako navigirati kroz hrvatsku kulturu i birokraciju. Umjesto toga, pronašli smo nešto mnogo veće: sreću’, piše Alexandra.

‘Hrvatska ima način da vas spusti na zemlju i podsjeti čovjeka što je doista važno u životu. Posebno nas Amerikance, naučila nas je da radimo za život, a ne da živimo da bismo radili.

Hrvatsku često gledamo kao bijeg od okrutnog začaranog kruga previše rada i neispunjenosti. Vidjela sam žene koje mijenjaju život na visokoj nozi na Manhattanu sa večerama od 150 dolara za domaće vino i večeru iz vrta u Hrvatskoj. Vidjela sam žene koje ostavljaju šestoznamenkaste plaće da bi radile kao instruktorice ronjenja. Odlučile smo zamijeniti američki san onim hrvatskim. Većina nas nikad ne gleda unatrag’, navodi Alexandra.

‘Moj život u Hrvatskoj nije savršen i još nisam sve pohvatala. Ali kad uzmem vremena uživati u malim stvarima u ovdašnjem životu, kao domaćoj rakiji, šetnji plažom ili kavi s prijateljima, vidim mnogo jasnije. I naučila sam zbog toga mnogo više voljeti svoj život’, zaključuje ova Amerikanka u svom članku za Croatia Week prenosi croexpress

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari