Pratite nas

Herceg Bosna

NWO: Tko su budući svjetski lideri?

Objavljeno

na

[pullquote_right]Među političkim gostima vrijedi izdvojiti Georgea Osbornea, visokorangiranog britanskog baruna, konzervativca, voditelja kampanje Davida Camerona i trenutnog ministra financija Britanije, Eda Ballsa, laburista i ministra financija u sjeni, Kena Clarkea, ministra bez resora, kontroverznog Henryja Kissingera, Davida Petraeusa, ravnatelja CIA-e, Timothyja Geithnera, bivšeg ministra financija SAD-a itd.[/pullquote_right]
Već uobičajeni sastanak Bilderberg grupe ove godine odvija se u Watfordu, a upravo je procurila i lista svih uzvanika u Grove hotelu. Iako mnogi i dalje ne vide ništa čudno u velikom tajnom sastanku političara, bogataša, biznismena i vlasnika medija, uvijek vrijedi izdvojiti koja su imena sudionici – jer gotovo svi nakon par godina dobiju visoke pozicije na geopolitičkoj sceni.

Među političkim gostima vrijedi izdvojiti Georgea Osbornea, visokorangiranog britanskog baruna, konzervativca, voditelja kampanje Davida Camerona i trenutnog ministra financija Britanije, Eda Ballsa, laburista i ministra financija u sjeni, Kena Clarkea, ministra bez resora, kontroverznog Henryja Kissingera, Davida Petraeusa, ravnatelja CIA-e, Timothyja Geithnera, bivšeg ministra financija SAD-a itd.

Vodeći poslovnjaci su pak Eric Schmidt, direktor Googlea, Peter Sutherland, direktor Goldman Sachsa, Robert Dudley, izvršni direktor British Petroleuma, Douglas Flint, direktor HSBC-a, Jeff Bezos, osnivač Amazona itd. Glavni ‘topic’ je također svojevrsni brend Bilderberga, a ove godine se nagađa kako će ekipa predvidjeti i špekulirati o ‘budućnosti Afrike’ i ‘cyber ratovanju’.

Izuzev toga, raspravljat će se i o Europskoj uniji, svjetskim dugovima, medicinskom napretku, Bliskom istoku i brojnim drugim marginalnim temama. Kada se priča o državama, SAD je najzastupljeniji s 26 članova, a zatim slijede Engleska (22), Francuska (10), Kanada i Njemačka (8), te Turska, Švicarska i Italija (6). Zanimljivo je i da četiri skandinavske države sudjeluju s čak 14 članova, a prvi puta vidimo i Afrikance, odnosno Obalu Bjelokosti s predstavnikom. S Balkana i dalje nema niti jednog predstavnika, kao niti iz Kine i Rusije, te arapskih zemalja.

Donosimo potpuni popis gostiju uz njihove profesionalne funkcije:

Predsjedatelj:

  • Henri de Castries (FRA) >> Direktor i CEO, AXA Group

Uzvanici:

  1. Paul M. Achleitner (NJE) >> Predsjednik Nadzornog odbora, Deutsche Bank AG
  2. Josef Ackermann (ŠVI) >> Predsjednik Uprave, Zurich Insurance Group Ltd
  3. Marcus Agius (ENG) >> Bivši direktor, Barclays plc
  4. Helen Alexander (ENG) >> Direktor, UBM plc
  5. Roger C. Altman (SAD) >> Izvršni direktor, Evercore Partners
  6. Matti Apunen (FIN) >> Direktor, Finnish Business and Policy Forum EVA
  7. Susan Athey (SAD) >> Profesor ekonomije, Stanford Graduate School of Business
  8. Aslı Aydıntaşbaş (TUR) >> Kolumnist, ‘Milliyet’ Newspaper
  9. Ali Babacan (TUR) >> Zamjenik predsjednika Vlade Turske za ekonomska i financijska pitanja
  10. Ed Balls (ENG) >> Ministar financija Britanije u sjeni
  11. Francisco Pinto Balsemão (POR) >> Direktor i CEO, IMPRESA
  12. Nicolas Barré (FRA) >> Urednik, ‘Les Echos’
  13. José Manuel Barroso (POR) >> Predsjednik Europske komisije
  14. Nicolas Baverez (FRA) >> Partner, Gibson, Dunn & Crutcher LLP
  15. Olivier de Bavinchove (FRA) >> Zapovjednik, Eurocorps
  16. John Bell (ENG) >> Profesor medicine, University of Oxford
  17. Franco Bernabè (ITA) >> Direktor i CEO, Telecom Italia S.p.A.
  18. Jeff Bezos (SAD) >> Osnivač i CEO, Amazon.com
  19. Carl Bildt (ŠVE) >> Ministar vanjskih poslova Švedske
  20. Anders Borg (ŠVE) >> Ministar financija Švedske
  21. Jean François van Boxmeer (BEL) >> CEO, Heineken
  22. Svein Richard Brandtzæg (NOR) >> Predsjednik i CEO, Norsk Hydro ASA
  23. Oscar Bronner (AUS) >> Izdavač, Der Standard Medienwelt
  24. Peter Carrington (ENG) >> Bivši počasni predsjedatelj Bilderberga
  25. Juan Luis Cebrián (ŠPA) >> Izvršni direktor, Grupo PRISA
  26. Edmund Clark (KAN) >> Predsjednik i CEO, TD Bank Group
  27. Kenneth Clarke (ENG) >> Ministar kabineta Britanije
  28. Bjarne Corydon (DAN) >> Ministar financija Danske
  29. Sherard Cowper-Coles (ENG) >> Business Development Director, International, BAE Systems plc
  30. Enrico Cucchiani (ITA) >> CEO, Intesa Sanpaolo SpA
  31. Etienne Davignon (BEL) >> Ministar države Belgije; Bivši predsjedatelj Bilderberga
  32. Ian Davis (ENG) >> Viši Partner Emeritus, McKinsey & Company
  33. Robbert H. Dijkgraaf (NIZ) >> Direktor i Leon Levy Profesor, Institute for Advanced Study
  34. Haluk Dinçer (TUR) >> Predsjednik, Retail and Insurance Group – Sabancı Holding A.S.
  35. Robert Dudley (ENG) >> Izvršni direktor grupacije, BP plc
  36. Nicholas N. Eberstadt (SAD) >> Titula ‘Henry Wendt’ u političkoj ekonomiji, American Enterprise Institute
  37. Espen Barth Eide (NOR) >> Ministar vanjskih poslova Norveške
  38. Börje Ekholm (ŠVE) >> Predsjednik i CEO, Investor AB
  39. Thomas Enders (NJE) >> CEO, EADS
  40. J. Michael Evans (KAN) >> Zamjenik direktora, Goldman Sachs & Co.
  41. Ulrik Federspiel (DAN) >> Izvršni potpredsjednik, Haldor Topsøe A/S
  42. Martin S.Feldstein (SAD) >> Profesor ekonomije, Harvard University; Predsjednik Emeritus, NBER
  43. François Fillon (FRA) >> Bivši premijer Francuske
  44. Mark C. Fishman (SAD) >> Predsjednik, Novartis Institutes for BioMedical Research
  45. Douglas J. Flint (ŠKO) >> Direktor grupacije, HSBC Holdings plc
  46. Paul Gallagher (IRS) >> Viši savjetnik
  47. Timothy F. Geithner (SAD) >> Bivši ministar financija SAD-a
  48. Michael Gfoeller (SAD) >> Politički konzultant
  49. Donald E. Graham (SAD) >> Predsjednik i CEO, ‘The Washington Post’
  50. Ulrich Grillo (NJE) >> CEO, Grillo-Werke AG
  51. Lilli Gruber (ITA) >> Novinarka i voditeljica, ‘La 7 TV’
  52. Luis de Guindos (ŠPA) >> Ministar ekonomije i konkurentnosti Španjolske
  53. Stuart Gulliver (ENG) >> Izvršni direktor grupacije, HSBC Holdings plc
  54. Felix Gutzwiller (ŠVI) >> Član Vijeća kantona Švicarske
  55. Victor Halberstadt (NIZ) >> Profesor ekonomije, Leiden University; Bivši počasni tajnik Bilderberga
  56. Olli Heinonen (FIN) >> Viši suradnik, Belfer Center for Science and International Affairs, Harvard Kennedy School of Government
  57. Simon Henry (ENG) >> CFO, Royal Dutch Shell plc
  58. Paul Hermelin (FRA) >> Predsjednik i CEO, Capgemini Group
  59. Pablo Isla (ŠPA) >> Predsjednik i CEO, Inditex Group
  60. Kenneth M. Jacobs (SAD) >> Predsjednik i CEO, Lazard
  61. James A. Johnson (SAD) >> Predsjednik, Johnson Capital Partners
  62. Thomas J. Jordan (ŠVI) >> Predsjednik Uprave, Swiss National Bank
  63. Vernon E. Jordan (SAD) >> Izvršni direktor, Lazard Freres & Co. LLC
  64. Robert D. Kaplan (SAD) >> Glavni geopolitički analitičar, Stratfor
  65. Alex Karp (SAD) >> Osnivač i CEO, Palantir Technologies
  66. John Kerr (ENG) >> Nezavisni član, Kuća Lordova Britanije
  67. Henry A. Kissinger (SAD) >> Predsjednik, Kissinger Associates, Inc.
  68. Klaus Kleinfeld (NJE) >> Predsjednik i CEO, Alcoa
  69. Klaas H.W. Knot (NIZ) >> Predsjednik, De Nederlandsche Bank
  70. Mustafa V Koç (TUR) >> Predsjednik, Koç Holding A.S.
  71. Roland Koch (NJE) >> CEO, Bilfinger SE
  72. Henry R. Kravis (SAD) >> Zamjenik predsjednika i CEO-a, Kohlberg Kravis Roberts & Co.
  73. Marie-Josée Kravis (KAN) >> Viši savjetnik i zamjenik predsjednika, Hudson Institute
  74. André Kudelski (ŠVI) >> Predsjednik i CEO, Kudelski Group
  75. Ulysses Kyriacopoulos (SAD) >> Predsjednik, S&B Industrial Minerals S.A.
  76. Christine Lagarde (FRA) >> Izvršni direktor, MMF
  77. Kurt Lauk (NJE) >> Predsjednik ekonomskog vijeća CDU-a, Berlin
  78. Lawrence Lessig (SAD) >> Profesor prava i liderstva, Harvard Law School
  79. Thomas Leysen (BEL) >> Predsjedavajući Uprave direktora, KBC Group
  80. Christian Lindner (NJE) >> Predsjednik stranke u Njemačkoj, Slobodarska demokratska stranka (FDP NRW)
  81. Stefan Löfven (ŠVE) >> Predsjednik stranke u Švedskoj, Socijalno-demokratska stranka (SAP)
  82. Peter Löscher (AUS) >> Predsjednik i CEO, Siemens AG
  83. Peter Mandelson (ENG) >> Predsjednik Global Counsel; Predsjednik, Lazard International
  84. Jessica T. Mathews (SAD) >> Predsjednik, Carnegie Endowment for International Peace
  85. Frank McKenna (KAN) >> Predsjedavajući, Brookfield Asset Management
  86. John Micklethwait (ENG) >> Glavni urednik, ‘The Economist’
  87. Thierry de Montbrial (FRA) >> Predsjednik, Institut za međunarodne odnose Francuske
  88. Mario Monti (ITA) >> Bivši premijer Italije
  89. Craig J. Mundie (SAD) >> Viši savjetnik CEO-a, Microsoft Corporation
  90. Alberto Nagel (ITA) >> CEO, Mediobanca
  91. Princeza Beatrix (NIZ)
  92. Andrew Ng (ENG) >> Suosnivač, Coursera
  93. Jorma Ollila (FIN) >> Predsjednik, Royal Dutch Shell, plc
  94. David Omand (ENG) >> Profesor, King’s College London
  95. George Osborne (ENG) >> Ministar financija Britanije
  96. Emanuele Ottolenghi (ITA) >> Viši suradnik, Udruga za obranu demokracije
  97. Soli Özel (TUR) >> Viši predavač, Kadir Has University; Kolumnist, ‘Habertürk’ Newspaper
  98. Alexis Papahelas (GRČ) >> Izvršni urednik, ‘Kathimerini’ Newspaper
  99. Şafak Pavey (TUR) >> Parlamentarka, Turska
  100. Valérie Pécresse (FRA) >> Parlamentarka, Francuska
  101. Richard N. Perle (SAD) >> Suradnik, American Enterprise Institute
  102. David H. Petraeus (SAD) >> Umirovljeni general, Vojska SAD-a
  103. Paulo Portas (POR) >> Ministar vanjskih poslova Portugala
  104. Robert S. Prichard (KAN) >> Predsjedavajući, Torys LLP
  105. Viviane Reding (LUX) >> Potpredsjednik Ureda za pravdu, osnovna prava i građanstvo pri Europskoj komisiji
  106. Heather M. Reisman (KAN) >> CEO, Indigo Books & Music Inc.
  107. Hélène Rey (ENG) >> Profesor ekonomije, London Business School
  108. Simon Robertson (ENG) >> Partner, Robertson Robey Associates LLP; Zamjenik predsjednika, HSBC Holdings
  109. Gianfelice Rocca (ITA) >> Predsjednik, Techint Group
  110. Jacek Rostowski (POLJ) >> Ministar financija i zamjenik premijera Poljske
  111. Robert E. Rubin (SAD) >> Potpredsjednik Vijeća za međunarodne odnose
  112. Mark Rutte (NIZ) >> Premijer Nizozemske
  113. Andreas Schieder (AUS) >> Tajnik ministra financija Austrije
  114. Eric E. Schmidt (SAD) >> Izvršni predsjednik, Google Inc.
  115. Rudolf Scholten (AUS) >> Član Uprave izvršnih direktora, Oesterreichische Kontrollbank AG
  116. António José Seguro (POR) >> Glavni tajnik, Portugalska socijalna stranka
  117. Jean-Dominique Senard (FRA) >> CEO, Michelin Group
  118. Kristin Skogen Lund (NOR) >> Glavni direktor, Confederation of Norwegian Enterprise
  119. Anne-Marie Slaughter (SAD) >> Profesor politike i međunarodnih odnosa, Princeton University
  120. Peter D. Sutherland (IRS) >> Predsjednik, Goldman Sachs International
  121. Martin Taylor (ENG) >> Bivši predsjednik, Syngenta AG
  122. Tidjane Thiam (OBL) >> Grupni CEO, Prudential plc
  123. Peter A. Thiel (NJE) >> Predsjednik, Thiel Capital
  124. Craig B. Thompson (SAD) >> Predsjednik i CEO, Memorial Sloan-Kettering Cancer Center
  125. Jakob Haldor Topsøe (DAN) >> Partner, AMBROX Capital A/S
  126. Jutta Urpilainen (FIN) >> Ministar financija Finske
  127. Daniel L. Vasella (ŠVI) >> Počasni predsjednik, Novartis AG
  128. Peter R. Voser (ŠVI) >> CEO, Royal Dutch Shell plc
  129. Brad Wall (KAN) >> Premijer provincije Saskatchewan, Kanada
  130. Jacob Wallenberg (ŠVE) >> Predsjednik, Investor AB
  131. Kevin Warsh (SAD) >> Suradnik, The Hoover Institution, Stanford University
  132. Galen G. Weston (KAN) >> Izvršni predsjednik, Loblaw Companies Limited
  133. Barunica Williams od Crosbyja (ENG) >> Član, Kuća Lordova Britanije
  134. Martin H. Wolf (ENG) >> Predsjedavajući ekonomski analitičar, ‘The Financial Times’
  135. James D. Wolfensohn (Australija) >> Predsjednik i CEO, Wolfensohn and Company
  136. David Wright (ENG) >> Potpredsjednik, Barclays plc
  137. Robert B. Zoellick (SAD) >> Suradnik, Peterson Institute for International Economics

Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Herceg Bosna

Kako je tzv. ARBiH 9. svibnja 1993. planirala zauzeti Mostar?

Objavljeno

na

Objavio

Pojedini sarajevski mediji ovih dana, kao uostalom i svake godine objavljuju članke u kojima se, na crnobijeli način, prikazuje hrvatsko-bošnjački sukob u Mostaru. Prema autorima tih članaka rat u Mostaru izgledao je kao u partizanskim filmovima- na jednoj strani, ua padnom dijelu grada su bili fašisti, pripadnici HVO-a i HV-a, koji su napali Mostar i njegove žitelje, dok su na drugoj istočnoj strani bili slabo naoružani, ali hrabri i odvažni antifašistički borci Armije i MUP-a BiH, koji su herojskom borbom, goloruki, uspjeli obraniti Mostar i državu Bosnu i Hercegovinu.

Stvarnost je, međutim, tih ratnih godina izgledala posve drugačije. Kako je, zaista, počeo hrvatsko-bošnjački sukob u Mostaru, tko je i kako planirao zauzimanje Mostara, može se pročitati i na stranicama Wikipedie, koja objavljuje detaljan opis planova i naredbi zapovjednika tzv. ARBiH za zauzimanje grada na Neretvi, te kako je to spriječeno, piše Hrvatski Medijski Servis.

Na srpsku agresiju na grad Mostar i čitavu dolinu rijeke Neretve zajednički odgovaraju Hrvati i Bošnjaci koji se udružuju u Hrvatske obrambene snage i Hrvatsko vijeće obrane. Upravo su te snage potpomognute HV-om operacijom Lipanjske zore u mjesecu lipnju 1992. godine oslobodile grad Mostar i cijelu dolinu rijeke Neretve. Nakon toga dolazi do nesuglasica između HOS-a i HVO-a, no nakon ubojstva zapovjednika HOS-a Blaža Kraljevića, HOS je raspušten, a Hrvati unutar njega prešli su u HVO, dok su Muslimani prešli u Armiju RBiH.

Hrvatsko vijeće obrane je, nakon pobjede u bitci za Mostar, upravljalo Mostarom od 26. lipnja 1992. godine. U postrojbama HVO-a osim Hrvata je bilo i Bošnjaka. Većina Bošnjaka je bila u „Samostalnom mostarskom bataljunu“ (Samostalni bataljun obrane Mostara) koji je bio pod upravom HVO-a, a osim u toj postrojbi Bošnjaka je bilo gotovo u svim postrojbama HVO-a (u naseljima Potoci i Vrapčići u postrojbama HVO-a broj Bošnjaka i Hrvata gotovo da je bio podjednak). U studenom 1992. godine, na području Jablanice, Konjica i Mostara osniva se IV. korpus Armije BiH. Odnosi između Hrvata i Bošnjaka počinju se zahlađivati krajem 1992. i početkom 1993. godine.

Interna uputstva

VOS GS HVO 22. srpnja 1992. izvijestio je da je bilo problema u odnosima između HVO i muslimanskih snaga TO. Postoje dva zapovjedništva. Dok se HVO bori i drži borbene crte prema Srbima, pripadnici muslimanske TO bježe s položaja, paradiraju po gradovima, pljačkaju i bacaju ljagu na HVO. Na prostoru srednje Bosne svi zapovjednici TO su pripadnici bivše JNA. Središte muslimanskog fundamentalizma je u Zenici, gdje se pripremaju i obučavaju jedinice za djelovanje protiv postrojbi HVO, iste se obučavaju u mudžahedinskom stilu (fanatizam). U isto vrijeme u zapadnoj Hercegovini TO je djelovala preko HOS-a. Na prisezi satnija HOS-a u Čapljini ispred TO bio je prisutan Armin Pohara – pukovnik sa svojom pratnjom. Pripadnicima TO isplaćena je ista plaća kao i pripadnicima HOS-a; jer, prema izvješću VOS GS HVO od 8. kolovoza 1992. muslimani u BiH su navodno dobili interna upustva da ulaze isključivo u postrojbe TO ili HOS, da bi se borili protiv legalnih civilnih vlasti HVO i pokušali držati što više teritorije pod svojom kontrolom. Navodno je u Čapljini u postrojbi HOS-a, koja broji oko 400 vojaka 80 % Muslimana. Navodno im je cilj borba protiv civilnih vlasti HVO i omogućavanje izbjeglicama iz Trebinja, Bileće, Nevesinja i dr. mjesta (pretežno Muslimani) da se trajno nasele u ovoj općini.

Tiho zauzimanje grada

Bošnjački su se civili tijekom jeseni 1992. i početkom 1993. godine počeli vraćati s Jadrana gdje su bili u izbjeglištvu. Po Mostaru se sve češće pojavljuju “ljiljani” na uniformama pripadnika Armije BiH. Armija BiH je sve više jačala te je prešla na zapadnu obalu Neretve i u procesu zauzimanja zgradu po zgradu bližila se zapadnim predgrađima Mostara. HVO je u to vrijeme izbjegavao konfrontaciju s Armijom BiH iako su u drugim dijelovima Bosne već počeli sukobi između Bošnjaka i Hrvata. Dok su postrojbe HVO-a redovito išle na položaje u Podveležju (prema VRS-u), Bošnjaci su tiho zauzimali grad.

U zgradi Vranica (u središnjem dijelu zapadnog Mostaru) u kojoj je bilo zapovjedništvo IV. Korpusa Armije BiH probijeni su svi podrumi duž Ulice Stjepana Radića s ciljem povezivanja zgrada s Neretvom i preko nje istočnim dijelom grada koji je već uvelike kontrolirala bošnjačka vojska. U Mostaru se osjećala sve veća napetost jer su i jedni i drugi počeli utvrđivati svoje položaje. Hrvatske obavještajne službe uspjele su uhvatiti poziv Sefera Halilovića Bošnjacima koji su se nalazili u postrojbama HVO-a. Halilović je pozvao Bošnjake na razoružavanje svojih suboraca Hrvata i preuzimanje zapovjedništva nad jedinicama i teritorijem.

Šifra za napad RAK-625

Dok je najveći dio linije prema srpskim snagama u Podveležju držao HVO, Muslimani-Bošnjaci smišljali su napad na HVO. Armija naložila napad na HVO u Mostaru sa šifrom ‘RAK-625’. dana 19. travnja 1993. godine, 20 dana prije otvorena napada, sastavili su zapovijed za napad na Hrvate. Uputio ju je zapovjednik 41. motorizirane brigade Midhat Hujdur Hujka. Drugi bataljun dobio je zadaću zaposjesti položaje za obranu u svojoj zoni odgovornosti, zatvaranje smjera iz s. Rodoč k Mostaru i rajonu Čekrk. Težiti za zaposjedanjem linije obrane Čekrk – magistrala – Šemovac – Bulevar – Ulica dr. Safeta Mujića – banka (nova) – kafić Vaha – ambulanta garnizona – stara bolnica – mljekara – Centar II. U pozadini dostignute crte imali su izvršiti blokiranje snaga HVO-a i njihovo neutraliziranje. Dio snaga iz 4. čete uputiti k zapovjedništvu 41. motorizirane brigade zbog pojačavanja obrane. U daljnjim djelovanjima izvršiti napad s krila pravcima Šemovac – Podhum – Balinovac i Centar II – Rudnik. Dio snaga odvojiti za zauzimanje brda Hum. 1. bataljun dobio je zadaću zauzeti južne prilaze gradu te borbeno djelovati prema Rodoču. Zadaća 3. bataljuna bila je “zatvoriti Vrapčiće” i onemogućiti prijelaz preko HE Mostar uz upotrebu raketnih bacača. Bataljun Nevesinje dobio je zadaću zauzeti Đački dom i Ekonomsku školu, a Samostalna četa Blagaj – Kosor – Buna ovladati mostovima preko Bune na cesti Mostar – Čapljina i Mostar – Domanovići te ne dopustiti dolazak pojačanja HVO-a iz Čapljine.

Na vjernost HVO i HZ HB prisegnuo je i bivši mostarski (do)gradonačelnik Safet Oručević. Pripadnicima MUP-a RBiH po toj zapovijedi bila je zadaća izvršiti napad na prostorije MUP-a HZ HB i Policijske postaje Mostar, zaposjesti ih i uporno braniti. U zapovijedi je stajalo da moraju težiti da u ARBIH zoni obrane ostane zgrada Kirurgije. Ljudstvo za izvršenje napada na zgradu MUP-a i Policijske postaje Mostar imati u pripravnosti u hotelu Mostar. Zadaća Izviđačkog voda bila je zauzeti zgradu Elektrohercegovine, a diverzantski vod napasti objekte Žitoprometa, tj. izvršiti diverziju na prijelazu iz Sjevernog logora preko rijeke Neretve. Dalja zadaća bila je uspostaviti skupine koje će se tijekom dana ubaciti iza crta HVO sa zadaćom uništavanja vatrenih sredstava HVO. Signal za izvršenje borbene radnje spajanja 4. čete s bataljunom, a po stjecanju uvjeta za to, i spajanje sa zapovjedništvom 41. motorizirane brigade bio je RAK-625. Dokaz da HVO nije planirao napad je taj što je u trenutku sukoba oko zgrade Vranica, zapovjednik Zbornoga područja HVO-a tražio hitno pojačanje iz Čitluka, a hitna pojačanja se ne zove kad se isplaniralo napad, nego u hitnim situacijama nepripremljenosti.

Napad na Sjeverni logor

6. svibnja, nakon povratka sa smjene, koju su Bošnjaci i Hrvati zajednički održavali na crti prema Srbima, Hrvatima je bilo oduzeto oružje, a nakon toga su stavljeni u pritvor, oni koji su ostali živi. Zapovijed od 19. travnja počela se ostvarivati 9. svibnja 1993., u 5 sati ujutro, kada Armija BiH napada vojarnu Sjeverni logor, u kojoj je bilo smješteno zapovjedništvo HVO-a Mostar i mnoge važne ciljeve u središtu grada, zacrtane još 19. travnja. Jedinice Armije BiH smještene u zapadnom Mostaru u zgradi Vranica pokrenule su veliku ofenzivu. Vode se žestoke borbe, u kojima Bošnjaci pokušavaju zauzeti cijeli Mostar.

Protunapad i zauzimanje “Vranice”

HVO pokreće svoj protunapad i zauzima Vranicu, 10. svibnja 1993. U Vranici su pronađeni popisi svih pripadnika Armije BiH, a otkriveno je i petnaestak naoružanih grupa civila s po 40-ak ljudi, koje su se u gradu pritajile i čekale signal za napad s leđa na hrvatske postrojbe. Uspostavljena je crta bojišnice između HVO-a i Armije BiH u gradu, u ulici Alekse Šantića i Bulevaru narodne revolucije, koja je podijelila grad na zapadni i istočni dio. U manjem dijelu jedinica HVO-a zapovijed Sefera Halilovića o razoružanju Hrvata je izvršena, a u većini slučajeva Hrvati su uspjeli razoružati Bošnjake te ih smjestiti u zarobljenički logore: Heliodrom i Dretelj. HVO-u je u pomoć došlo oko 1.000 uglavnom dragovoljaca iz Hrvatske čime je prodor prema moru spriječen. Lokalni branitelji branili su uglavnom naseljena mjesta, dok su praznine u liniji popunjavali dragovoljci iz Hrvatske. Bošnjaci su se povremeno koristili taktikom ljudskih valova. U prvom redu išli su naoružani vojnici Armija BiH i mudžahedini, a u drugom redu nenaoružani. Takva se taktika koja podrazumijeva izuzetno velike ljudske gubitke primjenjuje samo onda kada se žele ostvariti izuzetno važni strateški ciljevi.

Najjača i najbolje pripremljena bošnjačka ofenziva na području Mostara nije uspjela zahvaljujući Mladenu Naletiliću “Tuti”, koji je preko Hrvatskog radija Mostar pozvao na totalnu mobilizaciju svih za borbu sposobnih, uz javnu prijetnju likvidacijom svih koji se ne odazovu. Dolaskom dragovoljaca iz Hrvatske, uglavnom Hrvata podrijetlom iz BiH, linije oko Mostara su se stabilizirale. Ti su dragovoljci uglavnom raspoređivani na dijelove borbenih linija gdje su se razgraničavale lokalne hrvatske općinske postrojbe.

Spajanje s Jablanicom i Konjicom

Armija BiH poduzela je napadnu akciju spajanja područja Mostara s područjem Jablanice i Konjica, što su potvrdili međunarodni promatrači i sudsko vijeće MKSJ, a nikakvu “deblokadu”, kako velikobošnjački pseudopovjesničari i politikanti iskrivljavaju. Tzv. ABiH napala je 30. lipnja 1993. i zauzela ovu vojarnu. Ranog jutra 30. lipnja 1993. između 3:00 i 3:45 sati, snage ABiH su napale vojarnu Tihomir Mišić. U daljnjem tijeku napada udarile na položaja HVO-a sjevernom od istočnog Mostara, naročito na području Bijelog Polja. Pri tome je uspjela staviti pod svoju nadzor područje u pravcu Drežnice i Jablanice pa sve do brane u Salakovcu, Bijelo Polje, Raštane, Vrapčiće i Salakovac kao i nekoliko drugih mjesta u pojasu od 26 km sjeverno od Mostara, uključujući i područje Potoka, i vojarnu Tihomir Mišić. Izvršila ga je u suradnji s vojnicima HVO-a muslimanske nacionalnosti koji su dezertirali iz HVO-a i stupili u redove ABiH, naročito sa muslimanskim vojnicima 1. i 3. brigade HVO-a, kao i 2. brigade, uključujući 1. bojnu “Bijelo Polje” i 2. bojnu.

Bošnjački pripadnici HVO-a uperuju puške u svoje suborce

U ranim jutarnjim satima 30. lipnja 1993. godine, u postrojbama u kojim je bilo mnogo Bošnjaka u HVO-u dolazi do pobune protiv Hrvata, a „Samostalni mostarski bataljun“ napušta položaje koje HVO drži prema Srbima. Toga dana između 2:30 i 3 sata bošnjački pripadnici HVO-a uperuju puške u svoje suborce, Hrvate naredivši im da se predaju. “Predajte oružje, vi ste opkoljeni od muslimanske vojske, oko vas su Zukini ljudi. Nešto nije u redu s politikom, ali bit ćete pušteni za par dana dok se to sredi.” Pripadnici HVO-a, Hrvati su se predali, odvedeni su u zatvor u Mostaru gdje su maltretirani i mučeni. U istočnom dijelu grada, Armija BiH je uspostavila više logora za zarobljene pripadnike HVO-a i hrvatske civile: bivša vojarna JNA “Sjeverni logor”, 4. osnovna škola, osnovna škola u Potocima i SDK Mostar kod robne kuće “Razvitak” u istočnom dijelu Mostara, u koji su dovedeni prvi zarobljenici 6. svibnja 1993. godine prije samog sukoba. Isto tako je postupio i HVO koji je također otvarao logore za bošnjačke civile i pripadnike Armije BiH: “Heliodrom”, bivša vojarna JNA koja se nalazi u Rodoču, južnom predgrađu Mostara i “Dretelj” također vojni objekt JNA u Dretelju kod Čapljine. Kroz logore obiju vojski prošlo je tisuće i tisuće zatvorenika. Oni su u logorima proživjeli brojne torture i mučenja, a mnogi od njih su preminuli.

Armija BiH s područja Mostara i bivši pripadnici HVO-a bošnjačke nacionalnosti u Potocima i Vrapčićima od 9. svibnja do 30. lipnja 1993. godine, zauzeli su područja na lijevoj obali Neretve sjeverno i južno od grada Mostara, izuzev manjeg dijela oko samostana časnih sestara u Potocima i istočni dio grada Mostara. Zauzeta su sjeverna prigradska naselja na lijevoj obali Neretve: Vrapčići, Potoci, Kutilivač, Humilišani, Željuša, Podgorani, Prigrađani, Drežnica, istočni dio grada Mostara te južna prigradska naselja: Blagaj, Podvelež, Gnojnice, Dračevice. Sa zauzetog područja protjerano je ili zarobljeno cjelokupno hrvatsko stanovništvo. Hrvatsko vijeće obrane je zarobilo velik dio Bošnjaka iz zapadnog dijela grada Mostara te iz ostalih dijelova mostarske općine koje su bile pod kontrolom HVO-a.

Kako je srušen Stari most?

U daljnjem tijeku sukoba, dio grada pod kontrolom Armije BiH (istočni dio) je bio blokiran i granatiran od strane HVO-a. U jednom takvom granatiranju 9. studenog 1993. godine navodno je bio srušen Stari most, crni mit i zlonamjerna podvala koju se beskritično vrtilo po svjetskim medijima ne pitajući za autentičnost i sam sadržaj što snimka kazuje. Analize su pokazale da Stari most nije srušio tenk HVO-a, nego podmetnuta mina aktivirana iz muslimanskog dijela grada, što potvrđuje izjave generala Praljka da nije sudjelovao u tome vandalskom činu. Na Haaškom sudu sudac je pravedno upitao ima li stvarnih dokaza da su Hrvati uopće srušili taj most. Te dvije godine (1993. i 1994.) Bošnjaci (koji nisu uspjeli pobjeći od ratnih sukoba) u istočnom Mostaru proživljavali su najteže trenutke. Armija BiH u samom gradu je bila u očajnom stanju i jedva su neki dočekali surađivati sa Srbima i nabavljati oružje od Vojske Republike Srpske za što nisu morali mnogo platiti, jer plaćeni iznos bio je daleko manji od onog što su im Srbi pružili. Srbi su topništvom pomagali muslimansko-bošnjačke ratne napore protiv Hrvata.

Razoružavanje brigade “Bregava”

U stolačkom HVO-u morali su reagirati na muslimanske napade i zauzimanje taktičkih položaja i objekata. Doznalo se da Muslimani planiraju izbiti na Čapljinu i Tasovčiće i dalje ka moru. Stoga su iz HVO-a muslimanskoj brigadi „Bregava“ dali su ultimatum za povlačenje. HVO je imao mješovit sastav gdje su neke brigade imale trećinu vojnika muslimanske nacionalnosti, koji su ušli u brigadu HVO tek nakon oslobođenja Stoca. HVO ih je uvježbao i naoružao, a u brigadi „Bregava“ bili su gotovo isključivo Muslimani. Odbili su iz “Bregave” Nakon zapovijed za povlačenje. Nakon saznanja o pripremama za napad, pripadnici HVO-a 19. travnja 1993. uhitili su zapovjedništvo brigade i razoružali oko 700 vojnika koji su ih planirali napasti. Istovremeno, sjevernije od Stoca, ABiH je na konjičkom i jablaničkom području nastavljala napade koji su se 9. svibnja proširili i na Mostar. Snage ABiH pokrenule su 13. srpnja napadnu akciju prema Stocu, Čapljini i Dubravskoj visoravni. Nakon teškog poraza ABiH na Dubravama, morali su se povući ka Blagaju. Nakon toga su djelovali samo preko jakih diverzantsko-izviđačkih grupa.Pripadnici HVO-a 3. kolovoza 1993. godine su izvršili deportaciju Bošnjaka iz općine Stolac prema crtama Armije Bosne i Hercegovine u Blagaju. Protjerani stolački Bošnjaci utočište su pronašli u istočnom Mostaru, a time je stvoren još veći pritisak istočni dio grada Mostara i njegove ograničene mogućnosti.

Napad na Vrde

Krajem kolovoza 1993. godine, Armija BiH ponovno pokušava nastaviti prodore dolinom Neretve. Sefer Halilović se ponovno vraća na ovo područje 30. kolovoza, kada je po zapovijedi zapovjednika Armije BiH Rasima Delića postavljen za čelnog čovjeka “Isturenog komandnog mjesta Štaba Vrhovne komande (IKM)” sa sjedištem u hidrocentrali Jablanica. Početkom rujna 1993. godine, pristižu jedinice iz okolice Sarajeva, koje se raspoređuju u borbeni poredak. Dana 6. rujna 1993. počinje žestoki napad na HVO na pravcu Vrda. Vrdi se nalaze sjeverozapadno od Mostara i da su, kojim slučajem, Vrdi u tom napadu pali, obrana zapadnog Mostara bi bila jako teška. Vojnici HVO-a su zaustavili su ovaj napad te tako obranili svoje položaje i hrvatsko stanovništvo u Mostaru, a pripadnici Armije BiH u tijeku operacije izvršile su više pokolja civilnog stanovništva i zarobljenih vojnika HVO-a, te su uništavali i pljačkali hrvatsku imovinu.

Užasan zločin u Grabovici

Užasan zločin je počinjen u selu Grabovici od strane postrojbi Armije BiH (vidi Pokolj u Grabovici 9. rujna 1993.). Selo Grabovica se nalazi na granici mostarske i jablaničke općine. U zoru 9. rujna 1993. počeo je zločin nad civilnim hrvatskim stanovništvom. Vojnici Armije BiH su ubijali redom Hrvate, ne gledajući na godine i spol, a seljani su gubili živote samo zato što su bili Hrvati. Seljani su teško mučeni, odsijecane su im glave, leševi su bacani u kanjon Neretve. Jedan Hrvat je razapet na križ, a glava mu je odrubljena i nabijena na kolac pokraj križa. Njegovoj ženi izvadili su srce i pekli ga na vatri. U obranu svojih susjeda Hrvata digle su se susjede Bošnjakinje, ali su i one ubijene od strane svojih sunarodnjaka. O ovome zločinu znao je vrh bošnjačkih vlasti u Sarajevu i Armije BiH. Godinama nakon rata ulaz u selo Hrvatima je bio zabranjivan, a nikakav istražni postupak kojim bi se kaznili zločinci nije pokrenut.

U ratnom sukobu između Hrvatskog vijeća obrane i Armije Republike Bosne i Hercegoine na području općine Mostar, Hrvati su imali 80 ratnih žrtava, od toga je bilo 19 zarobljenih i ubijenih vojnika HVO-a, 1 dijete i 60 odraslih civila. U Mostaru, u bošnjačkim logorima, bilo je zatočeno 672 Hrvata od kojih je ubijeno 77./Wikipedia/HMS/

General tzv. Armije BiH otvoreno priznao zbog čega se BiH danas nalazi u nezavidnoj situaciji

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Mjere pomoći gospodarstvu Grada Ljubuškog nisu mrtvo slovo na papiru: Danas isplaćeno 106.070,00 KM – prijave još traju

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Grad Ljubuški

Danas su, po javnim pozivima koji su još u tijeku, izvršene isplate na transakcijske račune poslovnih subjekata koji su se do jučer prijavili na raspisane javne pozive i zadovoljili propisane uvijete.

Riječ je o javnim pozivima  koje je raspisao Gradonačelnik Nevenko Barbarić sukladno odluci Gradskog vijeća Ljubuški od 21. travnja 2020. godine o mjerama pomoći gospodarstvu radi ublažavanja posljedica pandemije uzrokovane koronavirusom (Covid-19).

Grad Ljubuški je prvi od gradova i općina u Bosni i Hercegovine koji je donio ovakve mjere, a današnjim činom isplate pokazao je da se radi o konkretnoj pomoći čime se želi fokusirati na očuvanje radnih mjesta. Teret izvanrednog stanja i usporavanja gospodarstva ne može i ne smije biti stavljen isključivo na teret poslodavaca – zaključuju iz Gradske uprave Ljubuški.

Javne pozive, kao i preliminarne rezultate možete pronaći na službenoj stranci Grada Ljubuškog: www.ljubuski.ba

Pogledajte preliminarne rezultate:PRELIMINARNI REZULTATI Javnog poziva za podnošenje zahtjeva za dodjelu proračunskih sredstava Grada Ljubuškog radi isplate naknade plaća za mjesec travanj

PRELIMINARNI REZULTATI  Javnog poziva za podnošenje zahtjeva za povrat uplaćenog poreza na tvrtku za 2020. godinu

Podnositelji zahtjeva nezadovoljni Preliminarnim rezultatima, imaju pravo prigovora na iste u roku od 3 dana od dana objavljivanja rezultata na službenoj stranici Grada Ljubuškog.

Prigovor se podnosi u pisanoj formi:
– osobno na protkol Gradske uprave Ljubuški,
– preporučeno putem pošte na adresu: Grad Ljubuški, Trg dr. Franje Tuđmana 1, 88320 Ljubuški,
– putem faxa na broj: 039-835-532, ili
– putem elektroničke pošte na adresu: [email protected].Javni poziv za podnošenje zahtjeva za povrat uplaćenog poreza na tvrtku i Javni poziv za podnošenje zahtjeva za dodjelu proračunskih sredstava Grada Ljubuškog radi isplate nakande plaća za mjesec travanj ostaju otvoreni do utorka 12. svibnja 2020. godine.

Po obradi zaprimljenih zahtjeva, Povjerenstvo za provedbu postupka povrata uplaćenog poreza na tvrtku za 2020. godinu će na službenoj stranici Grada Ljubuškog objavljivati rezultate Javnog poziva

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari