Pratite nas

BiH

O čemu se Ban Ki Moonu nije pisalo?

Objavljeno

na

Ako se već u Hrvatskoj osjećala potreba pisati Ban Ki Moonu i Vijeću sigurnosti vezano za rad Suda u Haagu onda je to trebalo raditi na temu presude „Šestorci“, jer bi moglo biti kasno kada Hrvatska i Hrvati budu proglašeni agresorima na same sebe, piše Slaven Raguž u kolumni za Dnevnik.ba.

[ad id=”93788″]

Kolinda Grabar Kitarović pisala je Ban Ki Moonu, razočarana prvostupanjskom presudom u slučaju Šešelj. O razočaranju presudi „Šestorci“ nema tko pisati.

Poštujući neovisnost postupanja i odlučivanja suda u Haagu, predsjednica RH je „duboko razočarana i zabrinuta prvostupanjskom presudom  u slučaju Šešelj“. Govori predsjednica kako je „presuda štetna za proces uspostave trajne pomirbe, nacionalne i vjerske snošljivosti na prostoru J.I.E.“, te nastavlja kako je „ovom prvostupanjskom presudom jednog sudskog vijeća duboko poljuljano povjerenje u MKSJ i razloge zašto ga je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo, a to su poštivanja prava žrtava“. 

Distrakcija zvana Šešelj

Sveopća medijska i javna konsternacija presudom Šešelju služi isključivo kao odvlačenje pozornosti. To „odvraćanje“ se može tolerirati primjerice ljevičarskim medijima koji preko noći na temi Šešelja postadoše desničari, ali se predsjednici Hrvatske ne može i ne smije tolerirati.

Prijetnja stabilnosti, te šteta u procesu trajne pomirbe nije prvostupanjska presuda Šešelju, nego ona Praljku, Stojiću, Petkoviću, Pušiću, Ćoriću i Prliću.

U prvostupanjskoj presudi zaključeno je kako su „Franjo Tuđman, Gojko Šušak i ‘Šestorka’ postigli dogovor radi ostvarivanja različitih vidova zločinačkog cilja udruženog zločinačkog poduhvata kako bi protjerali nehrvatsko stanovništvo iz Herceg-Bosne“.

U opsežnom obrazloženju presude nije citiran niti jedan neoboriv dokument s kojim bi dokazalo ovu tvrdnju, što nije spriječilo Sud preuzeti političko arbitrarnu ulogu tumača političko povijesnih događanja. Zločine počinjene pod odorom HVO-a se stavlja u konteskt UZP-a, dok se zločine počinjene pod odorom Armije BiH, a evo i vojske RS-a, stavlja u kontekst individualne odgovornosti.

Pravni stručnjaci se slažu u jednome: presuda Šešelju je skandalozna ne toliko zbog samog izricanja i njenog sadržaja, koliko zbog činjenice da je do kosti ogolila traljav, površan i subjektivan rad Tužiteljstva.

Skandalozna je i zato što je pokazala kako su tužiteljstva BiH i Hrvatske više radila na denunciranju HVO-a kao zločinačke vojske i Herceg Bosne kao zločinačke tvorevine, nego na dokazivanju krivnje optužbama protiv vrha JNA, sigurnosnih i obavještajnih službi tadašnje Jugoslavije itd. I tu priča staje. Šešelj ponovno služi kao distrakcija. Piše se o njemu, a ne o stvarima koje bi eventualno mogle imati dalekosežnije i dugoročnije posljedice.

U slučaju drugostupanjske potvrde prvostupanjske presude „Šestorci“ uspjet će se u onome u čemu se nije uspjelo na suđenju Gotovini, a to je ovjekovječiti tlapnje o agresiji RH na BiH i nastojanjima pripajanja hrvatskih krajeva BiH Republici Hrvatskoj. Hrvati bi od žrtava i prvih koji su stali u obranu od agresije mogli postati agresori sami na sebe, jedini i glavni krivci za sva događanja. Krivci za svoje i tuđe zločine, toliko ludi i glupi da su naoružavali i humanitarno pomagali one koje su kroz UZP planirali protjerati.

Gdje leži prijetnja „regionalnoj stabilnosti“

Ako je Predsjednica željela govoriti o istinskoj „štetnosti za proces uspostave trajne pomirbe, nacionalne i vjerske snošljivosti”, onda je morala govoriti o prvostupanjskoj presudi „Šestorci“.

Ta presuda želi nametnuti fiktivnu verziju istine koja bi trebala ostati upisana u povijesti kao relevantna. U prilog ovoj tezi idu i nedavne izjave Momčila Krajišnika, inače osuđivanog ratnog zločinca, danas poželjnog medijskog opinionistu, gdje on sadržaj presude uzima kao nepobitne činjenice koje mu je „potvrdio sam Praljak, ali eto radi svoje obrane mora govoriti drugačije“.

On tvrdi kako je „hrvatska strana od početka željela podjelu BiH i pripajanje hrvatskih krajeva Hrvatskoj“. Izbacite subjekt, ostavite samo izjavu, tu izjava bi potpisao bilo koji od današnjih eksponenata bošnjačke političke elite. Zajedničkim snagama se ponovno, dakle, nameće neka nova istina, jednako kao što se 1993. „ginulo“ i iz grla vapilo za jedinstvenost i teritorijalnu neodvojivost BiH, dok se u Ženevi  potpisivalo, od strane Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika, Deklaraciju o podjeli BiH na tri unije, sa mogućnošću mirnog razlaza.

Koliko je u praksi presuda „Šestorci“ istinska prijetnja regionalnoj stabilnosti najbolje dokazuje ponašanje Tužiteljstva i Suda BiH. Ove institucije, na inerciji zadanoj iz Haaga, kriminaliziraju HVO, terete zapovjednike HVO-a za UZP, dok uopće ne istražuju, oslobađaju ili primjerice minimalno kažnjavaju zapovjednike Armije BiH.

Zadnji u nizu skandala ovih institucija je presuda Nihadu Bojadžiću od godine dana zatvora za zločine u muzeju u Jablanici. Jedna od preživjelih žrtava mučenja, koji je u to vrijeme bio samo dijete, tu presudu je komentirao riječima „dulje sam ja bio u zatočeništvu u muzeju nego je on dobio kazne zatvora“. 

Agresori na same sebe

Nije slučaj samo sa zločinima iz rata da se Tužiteljstvo i sud na ovakav način ponašaju. Ubojica prizna ubojstvo dvoje staraca povratnika, biva pušten na slobodu. Za smrt 8 povratnika i dvojice policajaca u Travniku, gospodarstvenika Joze Kafadara, doministra Joze Leutara i cijeli niz drugih slučajeva o počiniteljima se godinama ne znaju niti indicije.

U slučaju generala Šantića, poznaju se i počinitelji i nalogodavci, tužiteljstvo ništa ne radi. Samo se znaju žrtve: Hrvati. Prije nekoliko tjedana u jednim dnevnim novinama jedan ugledni odvjetnik piše kako je u slučaju Joze Leutara istina u dokumentima koji vezano za taj slučaj stoje u FUP-u. Gle slučaja, iz FUP-a nedavno javljaju kako su nestali dokumenti iz predmeta Leutar.

Predsjednica RH bi morala znati kako su nad Hrvatima BiH u Domovinskom ratu dokumentirana 154 masovna ratna zločina. Niti na sudu u Haagu, niti pri sudskim institucijama u BiH nitko nikada nije odgovarao za njih po zapovjednoj odgovornosti, a u samo dva slučaja se išlo u istragu direktnih izvršitelja.

Haag je otišao korak dalje tvrdeći kako nije postojala nikakva vojna operacija, poput „Neretve 93“, slijedom koje su počinjeni masovni zločini primjerice u Grabovici, Uzdolu, Doljanima, Konjicu, Jablanici, itd. Je li presuda Šešelju „ljuljanje povjerenja u Međunarodni sud i nepoštivanje prava žrtava“ zbog čega je on kreiran, ili su ovi neistraženi zločini čiji bi počinitelji i nalogodavci mogli proći nekažnjeno?

Prema tome, ako se već u Hrvatskoj osjećala potreba pisati Ban Ki Moonu i Vijeću sigurnosti vezano za rad Suda u Haagu onda je to trebalo raditi na temu presude „Šestorci“, jer bi moglo biti kasno kada Hrvatska i Hrvati budu proglašeni agresorima na same sebe.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

Ratnom zapovjedniku logora tkz. Armije BiH u Konjicu šest godina zatvora

Objavljeno

na

Objavio

Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravomoćno je osudilo na šest godina zatvora Edhema Žilića, nekadašnjeg zapovjednika zarobljeničkog logora Armije BiH u Konjicu koji je proglašen krivim za ratne zločine koji su tamo počinjeni, potvrđeno je u petak iz sjedišta tog suda BiH.

Žilić je u prvostupanjskom postupku bio osuđen na devet godina zatvora no potom je djelomice prihvaćena žalba obrane pa je kazna smanjena za tri godine.

Žilić je osuđen jer je zapovjedio, omogućio i nije sprječavao nečovječne postupke prema civilima zatočenim u logoru “Musala” a žrtve su bile osobe hrvatske i srpske nacionalnosti.

On je osuđen jer je osobno ili sa drugim osobama sudjelovao u premlaćivanju zatočenika Marija Matkovića, Pere Jozića te još tri zatočenika koji su svjedočili uz mjere zaštite identiteta.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

PLAN BOŠNJAČKE POLITIKE: Migrante registriraju u Mostaru da bi ih ostavili u HNŽ-u

Objavljeno

na

Objavio

Ilegalni migranti bili su tjednima i mjesecima bez ikakvog statusa po parkovima u Sarajevu, a što je za svaku osudu, ali su po dolasku u IC Salakovac odmah pokrenuli postupak azila i pri tome su navodno dobili i službeno mjesto boravišta u Mostaru, piše Večernji list BiH.

Imamo saznanja da je velik broj ilegalnih imigranata pokrenuo postupak azila i iskazao namjeru za azil pred službama za strance u Sarajevu, ali da Ministarstvo sigurnosti nije izvršilo pravodobno registraciju istih stranaca, što mu je bila i zakonska dužnost – stoji, između ostalog, u otvorenom pismu predsjednika Vlade HNŽ-a Nevenka Hercega državnim institucijama.

Dominacija preko migranata

Upravo ova informacija otkriva kako je bošnjačka politika odlučila migrante iskoristiti za pokušaj dominacije nad ostalim narodima.

Naime, migranti su mogli biti registrirani u Sarajevu još prije nekoliko tjedana, ali vlasti nisu dopustile takav scenariji. Kada su prebačeni u Mostar, odmah se pristupilo procesu registracije.

Srbija namjerno propušta migrante kroz svoj teritoriji jer ako ih ne registrira, neće ih iz europske zemlje moći deportirati u Srbiju. U BiH je registracija počela dolaskom ljudi u Mostar. Ako oni nastave put dalje prema Europi i europske zemlje iz budu deportirale, oni će biti vraćeni u Mostar.

S obzirom na to da se njihov broj stalno povećava, vrlo je moguće da se na ovaj način izmjeni etnička slika Mostara i da u njemu Hrvati više ne budu većina – objašnjavaju nam naši sugovornici.

Ovome u prilog ide činjenica kako su migranti koji su prebačeni u Mostar mogli biti smješteni i na prostor općine Hadžići, točnije u vojarni koja se nalazi u toj općini, ali se općinski načelnik usprotivio takvoj ideji.

Navodno je on bio protiv jer u vojarni nisu osigurani uvjeti za smještaj migranata. U biti, to je samo izlika da se migranti prebace u Mostar.

Neslužbene informacije govore kako će uskoro u Salakovcu biti osigurani uvjeti kako bi se proširio smještaj ovoga kampa i kako bi on u konačnici mogao primiti još više migranata. Sve je to dio jednoga šireg plana bošnjačke politike koja migrante koristi u političke svrhe – zaključili su naši sugovornici.

Reakcija Bošnjaka

Ipak, ono što autori ovakvog plana nisu očekivali jest činjenica da se veći broj Bošnjaka protivi ideji naseljavanja migranata na području Mostara.

Tome svjedoči i peticija koju su potpisali stanovnici Bijelog Polja, mostarskog prigradskog naselja u kojem žive i Hrvati i Bošnjaci, a kojom se traži zaštita od migranata i upozorava na pogoršanje sigurnosne situacije.

Ističe se kako je riječ o ljudima za koje država nije utvrdila radi li se o bivšim pripadnicima terorističkih organizacija ili ne, čak se ne zna ni njihov stvarni identitet, što dovodi do grubog kršenja sigurnosne situacije u HN županiji.

 

Migrante se neće moći prebacivati bez suglasnosti lokalnih vlasti

 

Migranti ulaze u privatne posjede, građani traže zaštitu

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found